Moja sestra Ceca

ponedjeljak, 09.02.2015.

What a Grieving Mother Really Thinks

30.12.2008. Pročitajte ovaj tekst šta ožalošćena majka stvarno misli i tu je najbolje opisano kako se osjeća neko ko je izgubio dragu, najdražu osobu... What a Grieving Mother Really Thinks Written by Kelly Cummings Hello old friend, Oh yes you know I lost my child a while ago. No, no please Don’t look away And change the subject It’s ok. You see at first I couldn’t feel, It took so long, but now it’s real. I hurt so much inside you see I need to talk, Come sit with me? You see, I was numb for so very long, And people said, “My, She is so strong.” They did not know I couldn’t feel, My broken heart made all unreal. But then one day, as I awoke I clutched my chest, began to choke, Such a scream, such a wail, Broke from me.. My child! My child! The horror of reality. But everyone has moved on, you see, everyone except for me. Now, when I need friends most of all, Between us there now stands a wall. My pain is more than they can bear, When I mention my child, I see their blank stare. “But I thought you were over it,” Their eyes seem to say, No, no, I can’t listen to this, not today. So I smile and pretend, and say, “Oh, I’m ok”. But inside I am crying, as I turn away. And so my old friend, I shall paint on a smile, As I have from the start, You never knowing all the while, All I’ve just said to you in my heart. . Čudno je to, da kad vas zadesi nesreća kao što je gubitak najdražih, svi očekuju da ne patite.A šta drugo?Kažu gotovo je,ništa ne možeš promeniti,moraš dalje.Pa zato i boli toliko.Boli jer i sam znaš da je gotovo i da ih ne možeš vratiti bar na sekund.Kako bi i sekund bio dragocen.Dušu bih đavolu prodala samo da je vratim.Potpuno osećam svaku vašu reč i znam da praznik samo podvlači i uvećava vaš bol.Ljudi su me tešili tuđim nesrećama.Kako je to glupo i iritantno.To bi značilo da treba da se obradujem tuđoj nesreći,a da me nečija sreća rastuži.Nema mudrosti u bolu.to je BOL. kika1942 ko nije izgugio nekoga koga je voleo ne moze da razume tudju bol, koja nikad ne prolazi. Ponekad je i jaca ma koliko godina proslo. Ja ti zelim da nadjes neki nacin da zivis dan po dan, i da radost nadjes u tom detetu koje je ostalo iza nje, jer je njoj to potrebno. srcempisem.. " Kad se smejes - ceo svet je s' tobom , kada places ... ostajes sam " (Napuljska izreka) Tacno je, ostajes sam. Meni ne smeta. Vise volim da me obidju glupi komentari, poput "bog uzeo", "tako je moralo biti", "zivot ide dalje"... NIJE bog uzeo, COVEK je zakazao i presudio! NIJE tako moralo biti ni za Cecu, ni za mamu kike1942, ni za mog Denisa, ni za mnoge druge za koje smo culi i nismo culi! Zivot, istina ide dalje, ali kakav zivot? U borbi sa sudskim vestacima, tuziocima i sudijama koji izgubise profesionalnu etiku u nekoj kafani. Za mene vise nema praznika, cestitanja, zelja, nista...jer ja u stvari i ne zivim. Ja samo nastavljam Denisov zivot. Oprostite sto Vas ne mogu i ne znam utesiti. Sve sto bih rekla u tom smislu bilo bi suvisno i prazno. Utehe nema. Znam da ce pravilno shvatiti oni koji treba da shvate. Za ostale svakako nije ni vazno. Pozdrav od Nevenke Garagic

- 13:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.