Avgust... za mene najtužniji mjesec. Mama je umrla 19-og avgusta 2002 a Ceca 17-og avgusta 2007...
Ja koja sam ostala živjeti iza njih sam kažnjena-DOŽIVOTNO.
"Tuga je usamljena. Tuga se ne može zaobići niti ubrzati. Ona slijedi zakone duše, tok koji je u svakom čovjeku drugačije predodređen. Tuga dolazi i odlazi prema njenom vlastitom nahođenju."
Ovo nisu moje riječi, negdje sam pročitala ali se ne sjećam gdje.
A child who loses a parent is called an orphan. A husband who loses a wife is called a widower. A wife who loses a husband is called a widow. But there is no name for a sister who loses a sister/brother, nor is there a name for a parent who loses a child because there are no words to describe the pain!
Draga Goco,
Procitala sam vise puta tvoju pricu, zeljela da ti napisem neku ''pravu'' rijec, i onda odustajala. Nemam ni sada prave rijeci, imam samo rijeci podrske. Znam samo da je mnogo lijepa ova kula, sta si je sagradila, od suza i sijecanja, za svoju sestru, ili je to spomen ogromne ljubavi, ili vapaj duse sto pokusava da ispuni prazno mijesto sto bijase njeno....Tuzna i lijepa u isto vrijeme. Voli te puno
Adela