19.08.2008.
Dani prolaze, evo prošla je godina a meni nije ništa lakše. Najveća laž je da vrijeme liječi sve...Bol ne jenjava sa prolaskom vremena. Samo je još gore, jer moram to skrivati, u tajnosti proživljavati, moram šutjeti i praviti se da je sve dobro kako ne bi po stoti put slušala ljude koji mi govore da se moram trgnuti i nastaviti živjeti... Pa, šta sad radim nego živim! Kako živim to je moja stvar i moje pravo. Znam ja dobro šta moram...Ne tražim ništa, samo pišem o mojoj sestrici i na ovaj način je održavam "živom" pa makar to bilo i u ovom virtualnom svijetu. Ovaj pravi je ionako preokrutan, pogotovo za nježne duše kao što je njena.
Na slici smo Ceca i ja kad smo bile male. Željela sam te zaštiti od svih loših stvari, voljeti te, davati ti savjete kao starija sestra ali... nisam uspjela.
Ljubim te i volim. Jako mi nedostaješ.
My dear dear Gordana,
You deserve to be happy. You mother and sister would like so. I am sure they are together and they both know you are always with them. So, please, please Gordana, make an effort to start again to be happy, each day a little bit more. Do not forget your friends who love you. You will be again with your mother and sister later..presently you are with us and you need to live !
Do not forget I love you so much, I want to see you again and to see you smiling. Write more than once a year and speak about all you want.
See you again and in the meantime, write..but please..think about you and the people who are suffering to see you suffering. Do you promise me to make an effort ?
Lots of love
Marie-Noëlle
|