22.04.2009.
Već duže vrijeme pokušavam napisati nešto na blogu ali mi ne ide baš najbolje. Od zadnjeg suđenja jednostavno sam zanijemila, zamrzla se...otvorim blog i buljim u računar. Sve više tišine uvlači se u moje riječi...Tišina, mrak, praznina...
Ovu čestitku mi je Denis napravio i poklonio za 8-i mart. Vidjela sam na Cecinom grobu istu čestitku...
Pošto sam ostala bez teksta prekucat ću odlomak iz fantastične knjige " Dijete sjene" P.F. Thomese :
Sve što sam naučio jednim je udarcem prestalo vrijediti. Iskustvo propalo...Ništa što sam smatrao važnim više se ne računa...Riječi su morale jedna po jedna, slog po slog, vrlo pomno biti iznova odvedene u šutnju...
Sve je zamrznuto, tako je hladno i tiho. Tako je hladno da se sav osjećaj povlači. Tako je tiho da se dah poput upitnika smrzava na usnama...Šutnjom bušimo rupu u zidu riječi kroz koju možemo disati...