Fressssssh

Govor ljubavi

nevjerojatna je sličnost između nevinih blogerica i bivših ljubavi

i jedne i druge se trude zagorčati vam život, i uživaju u svojoj ulozi dok ne postanu nevažne

ništa ne uznemirava nevine blogerice i blogere sa velkom ženom u sebi, kao činjenica da su postale nevažne

svjedoci smo dakle da će nevine blogerice i blogeri s velkom ženom u sebi otrpjeti sve, uvrede, psovke, virtuValno zlostavljanje, virtuValni sado mazo seks, i koješta drugo, ali će vrlo lo0še podnijeti ako se nećete razgovarati s njima, i to bez obzira jeste li se ranije razgovarali s njima ili niste

čak i onda kada vam nevine blogerice same stave do znanja da ne žele vaše društvo, neće vam oprostiti ako to prihvatite

jednako kao i bivše ljubavi, uključujući i one koje su ostavile vas, nevine blogerice nikako neće dobro podnositi to da vi sada nekim drugim blogericama pišete komentar, nema veze što one ne žele vaše komentare, još više ne žele da ih ostavljate nekom drugom

ako se želite zbog nečega osvetiti nevinoj blogerici, ili blogeru s velkom ženom u sebi, dovoljno je iako su izgledi da se sretnete nekad u životu apsolutno nepostoječi, da joj ili mu stavite do znanja da među vama nikada ne bi moglo biti ništa

o sviračima i uzaludnom trudu

Njemačko pravosuđe je na doživotnu robiju osudilo Perkovića i Mustaća zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.

Stjepan Đureković, nije likvidiran jer je bio neprijatelj samoupravnog socijalizma i mroljubive aktivne koegzistencije, nego zato što je znao kako se krade iz Ine, a likvidirali su ga ondašnji kriminalci koji su radili za jugoslavenske tajne službe, koje su između ostalog kontrolirale pljačku, drogu i prostituciju u zapadno europskim državama.

ko Zna možda je likvidirani Đureković znao kako je do prvog milijuna došao Štrok ili Vanja Špiljak, i ostali bussinesmani koji su se za račun tajnih službi bavili švercom nafte, oružja, kemikalija i svega ostalog čim se moglo švercat

krajnje sumnjivu privatizaciju Ine je započela Račanova vlada, a u velikom stilu je završio Ivo Sanader, uz asistenciju Roberta Ježića bliskog Slavku Liniću i ostalim viđenijim esdepeovcima

u međuvremenu je Inom upravljao Savkin zet, i ekipa iz haenesa

zamračeni su milijuni na remontu platformi, javna tajna je da se na transportu desetljećima mrače milijuni

da je zagrebat po poslovanju tvrtki kćeri našlo bi se čuda i čudesa

i tako sve do ove zadnje pljačke u nizu

ali da se vratimo na Perkovića onog s početka priče koji je organizirao likvidaciju onog Đurekovića koji je znao nešto o Ini

sin od toga Perkovića je bio službenik u ministarstvu vanjskih poslova na intervenciju Franje Tuđmanu, rukovodeći kadar u tajnim službama za vrijeme vlade Ivice Račana, visokopozicionirani direktor u Ini, savjetnik predsjednika Mesića, savjetnik predsjednika Josipovića, a supruga mu radi u uredu predsjednika Milanovića poznatog po tome da je naručio Lex Perković da zaštiti organizatore likvidacija, koje već neko vrijeme pokušava pomilovati

nema sumnje da će zadojeni Srbi Jugosloveni i idioti, i ovu pljačku Ine vidjeti kao razlog da se demontira država imputirajući hadeze kao jedinog i isključivog krivca

eto taj hadeze nije zapošljavao devedesetih djecu hrvatskih nacionalista, nego Plenkoviće, Milanoviće, i Perkoviće, djeca Hrvatskih nacionalista su trunula po rovovima, u kojima je bilo više Srba, nego hadezeovaca, esdepeovaca, haenesovaca i ostalih

a sve bi bilo drugačije da smo ko Rumunji vješali članove saveza komunista, ili ih ko Poljaci lustrirali, ali eto da se nismo osamostalili, sad bi ko Srbija zaostajali 200 godina sami za sobom

Crvi

Prošlu noć je poginija u prometnoj, ćaća od Marka Livaje, čovik koji nikad nije bio javna osoba, niti je to želio biti.

Jutros su svi portali bili puni izvješća policije slika i članaka o smrti nesritnog čovika koji ponavljam nikad nije želio biti javna osoba.

Na toj smrti su jutros lešinari svi portali u Hrvatskoj.

Da napomenem to su isti portali među kojima vlada omerta o načinu smrti jednog njihovog koji je kako ulica priča nadrogiran skočio kroz prozor.

E taj njihov o kojem se ne piše je bio javna osoba, i kao takav je druge javne osobe progonio i prozivao zbog puno manjih stvari nego li je uživanje narkotika.

Taj njihov je skočio kroz prozor, kažu da je u pitanju bio i nekakav gej parti, i stvarno ne vidim razloga da se to ne objavi, nije valjda sramota biti gej.

Kažu da šute zbog njegove obitelji.

Eto srića da ćaća od Marka Livaje nema obitelj.

U ovoj zemlji nema većeg ološa od novinara i oni to dokazuju svaki dan, neko zločest bi im poželio da i o njihovim najbližima pišu takvi kao oni.

Ona koja ima glavu kao konj

Hana Hadžiavdagić, koja bi se u starim indijanskim plemenima zvala Ona koja ima glavu kao konj, ni krivog ni dužnog je napala simpatičnog Igora koji se slikao s Milanom, a sve kako bi se dodvorila zlostavljačici i nasilnici.

Tako je bila i jedna zlostavljačica i nasilnica na blogu, koja je imala svoju sljedbi, pa im nije dopuštala da objave post dok ona ne bi prvo objavila svoj, koji bi onda oni oduševljeno komentirali.

Nije li upravo nevjerojatno da odrasli ljudi pristanu na tako nešto.
I ne samo to bilo im je zabranjeno komentirati kod onih koje Sokol ilitiga vrhovna sveštenica nije volio.

Zato mi braćo i sestre svakoj konjoglavoj moramo reći, nećeš razbojnice, i ohrabriti našu braću i sestre da svakom zlostavljanju i nasilju kažu ne, i komentiraju kome god oni oće.

Milan i Igor imaju pravo na ljubav i pravo na utjehu, imaju pravo jedan drugome vidati rane koje im je nanijela ta žderačica muškarca.

Milan i Igor kao dva tate imaju pravo i maloga Aleksu zaštititi od zlostavljačice, jer svaki novi muškarac oštećen od nasilnica je jedan previše, dajmo im da pišu Kisić cmokić, kome oni oče.

Sisa Vlatke Pokos

Opet se javio Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, po vokaciji kreten.

Nakon što se razračunavao sa svima koji su rekli da je nounar koji je kako ulica priča drogiran glumio Supermana, izvršio samoubojstvo, danas se prijetio i tražio ukidanje države koja je eto ubila novinara, koji se nije htio cijepiti, nije uzimao propisanu terapiju, i kojega njegova fotošopirana životna partnerica, nije odvezla u bolnicu nego su nazivali okolo i snimali razgovore s ciljem da nekad od toga naprave reportažu.

Dakle nakon kojekakvih Dežulovića Ivančića, Babića, i ostalih kojima je zajedničko bivanje na državnoj sisi i neplaćanje poreza, i govno koje se odaziva na ime Hrvoje Zovko inzistira na ukidanju države.

Obzirom da znam da među vama ima govnara koji bi je rado ukinuli, ali i glupana koji misle da su ovi ukidači cool, da vas priupitam i šta onda.

Šta kad bi se država ukinula, šta bi bio slijedeći korak, ujedinjenje s Mađarskom, Italijom, pripojenje Sjedinjenim američkim državama, šta bi vi s ukinutom državom.

Šta bi ovaj gore navedeni ološ, to samo notornim glupanima nije jasno, toliko notornim da će tvrditi da i ološ ima pravo na mišljenje, pa eto ima ja sam se dok su oni utajivali poreze Borio za to njihovo pravo, ali eto i moje da kažem da su oni ološ, a vi koji pušite njihove priče besprizorni glupani.

Kaže Vlatka da Severina ima manje sriće s muškarcima nego ona.

Winter is comming

Filozofiranje o ničemu

Jučer kad sam vidio da se Mekon, pozdrav Mek, rastu li unučice, sad su već velike cure, obuzela me neka tuga.

Inače me Mekovi komentari uvijek razvesele, i ovaj jučer bi da se nisam sjetio Naše Pinklec koja je Meka kao i ja izuzetno cijenila.

Zato sam umjesto da sam odgovarao na komentare, malo bio na njenoj stranici, a onda prelistavao blogove onih koji ne pišu, sjećajući se tih nekih sretnijih vremena, dok neki nisu eto zauvijek otišli.

Od nekih gubitaka se nikad ne oporavimo, naučimo se živit s njima, s vremenom uspijemo provesti nekada čak i cijeli dan da se ne sjetimo gubitka, naizgled počnemo normalno funkcionirati, ali se nikad stvarno ne oporavimo, ožiljci su jednostavno pre duboki.

Ono što sam naučio na vlastitoj koži je da ljudi uglavnom izbjegavaju tuđu bol, kad zadovolje znatiželju ponašaju se kao da će ih ta nečija tuđa bol zaprljati.

Tako da oni koji tuguju najčešće ostanu sami, nerijetko ih ne razumiju ni oni koji bi trebali biti pogođeni tom istom tugom, odnosno ne da ih ne razumiju, nego su samo odlučili nastaviti sa životom pa ove dugotugujuče doživljavaju kao uteg.

Čak i oni koji suosjećaju ne znaju što bi uradili pa se ponašaju nekad malo blesavo.

Tako da možemo zaključiti da je najbolji lijek jedini donekle efikasan bezuvjetna podupiruća ljubav, koja je pak prava rijetkost u ovom bezbožnom vremenu.


Sad mi se više ne filozofira, idem vidit šta ima u frižideru

Ten Years after

Došli su rezultati testa na droge, Finske premijerke Sanne Marin, i izazvali veliko razočaranje kod Rusa, Srba, fašista, antifašista i Vlatke Pokos.

Doduše dežurni Srbi na hrvatskim portalima, već imaju kojekakve teorije zavjere o lažiranju testova, i neumitnoj propasti zapada, i sve bližoj budućnosti u kojoj će Srbi i braća Rusi bit ovjenčani lovorikama.

U međuvremenu na užas poklonika bratstva i jedinstva, srpski predsjednik inače po vokaciji psihopata kojeg podržava oko devedeset posto kretena u Srbiji, jasno pokazuje, šitofrene stavove Srbije koja ništa nije naučila i sutra bi opet uradila ista zlodjela kad bi samo dobili nedvosmislenu podršku braće Rusa.

Opet bi Srbi klali po nekim Vukovarima, Škabrnjama, Daljima, Petrinjama, Kruševima, Vrlikama.

Možda vi mislite drugačije, svakako to recite i argumentirajte.

Slobodno me razuvjerite.

Mislim stvarno prije deset godina sam vas počeo uvjeravati da stvari baš tako stoje, znači li to da sam ja to već onda znao.

Sjećate li se što sam rekao prije dvije godine, da kad se fašisti, antifašisti, kreteni i antivakseri udruže, da će ih biti više nego vas, zli duh je pušten iz boce u onom trenutku kad ste filozofirati o njihovom pravu na drugačije mišljenje.

Ne dragi moji zlo nema nikakva prava.

Ko pleše, zabole ga noge

Svjedoci smo zadnjih dana napada na Finsku premijerku, koja je malo nalila glavinu, pa je na nekom derneku pivala plesala, a bome se i trljala s nekim nevinim blogerima.

NeStašna Finkinja je baš nako Simpa i zgođušna, a u situVaciji sa poremećenim ruskim patuljkom, je pokazala i da ima muda veća od većine blogera na blohaeru.

I tako s plesanjem i pjevanjem Finkinje ne bi bilo problema, a trljanje s nevinim blogerima bi bio problem njenog muža i nje da nije novinarskih smradova koje boli kurac za pravo pojedinca na privatnost, jer ples i pjesma mlade žene, nisu niti trebaju biti predmet interesa javnosti bez njenog pristanka pa radilo se i o premijerki finske.

Također ovih dana se javlja i Hrvoje Zovko, inače govno od čovika, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, prvi medu jednakima, zaslužan što se novinarstvo u Hrvatskoj svelo na polupismenu ideološki zadojenu rulju, miljama udaljenu od objektivnosti, neprofesionalnu do boli, sklonu jedino petparačkom senzacionalizmu.

E to smeće od čovjeka se snebiva na reakcijama javnosti na vijest o smrti novinara, koji je ulica priča nadrogiran skočio kroz prozor na nekom gej partiju.

Da je to smeće Hrvoje Zovko ikada ranije postavio pitanje o iživljavanju nad pokojnicima u medijima, sve u redu, ali pošto je iživljavanje nad pokojnicima i prostituiranje nečije smrti, u hrvatskim medijima modus operandi, smeću bi bilo najbolje da se poklopi ušima i šuti, jer da nije u pitanju neko od njihovih skupa sa ostalim medijskim talogom bi lešinario do besvjesti.

Uostalom zar nije vrhunski novinar koji je nedavno preminuo jer se nije cijepio o jednom preminulom čovjeku pisao da je bio ozbiljan kreten i pobirao laude.

Srećom pa je vrijeme konačan sudac i ono uvijek pokaže ko je u stvari bio kreten.

I za kraj o senzacionalizmu i nepoštivanju privatnosti na blogu.

Kolega Kupus je na trenutak pokazao svoje zmijsko tijelo i šta se dogodilo, napaljene raspuštenica sline po blogu toliko da je samo pitanje kad će neka od vremešnijih uspaljenica se pokliznuti i slomit kuk.

To brate nema mjere, i gotovo sa sigurnošću možemo utvrditi da će šefika iskopčat kabel, ja ne znam šta je tim uspaljenicama, taman se jedna smiri, eto dvi nove ka mačke u veljači, nečuveno i gotovo.

O Đezabelama

Kad čovik vako malo bolje pogleda fascinantna je ta nezrelost i povodljivost kod nevinih blogerica.

Evo reka bi čovik da kolegica ipsilonka ima između jedanaest i dvanaest godina.

Dakle napiše ona post i o nečemu kaže svoje mišljenje, i onda se neke tamo druge nevine blogerice ne slože s njom i ona je u šoku pa je njena BFF tu brani po blogu.

Zamislite ona je u ovom leglu preljubnica, raspuštenica, ostavljenih žena, i otimačica tudih mužova osporila jednoj od Đezabela da ima jebača.

Majko mila drskosti.

Mislim ono post je bio kao o nekoj djevojčici, ali ekipa za očevid nevinih blogerica je odma shvatila da je to napad na pravo Đezabele na jebača, neotuđivo pravo svih napuštenih i zaboravljenih žena.

Zašto Ipsilonka toliko mrzi Đezabele saznati ćemo u nekom od sljedećih nastavaka, ali mora bit nešto osobne prirode, kad joj je tako zamutilo percepciju da je skoro naškodila djetetu, samo da se obračuna s Đezabelom.

Inače meni je drago kad nevine blogerice shvate da one mogu bit samosvjesne žene koje zaslužuju najbolje i ne žele prihvatiti ništa manje od toga, i da im ne treba nitko da bi bile onakve kakve su oduvijek željele biti.

Lipo je gledat taj proces emancipacije, koji se onda polako odvija i traje sve do pojave jebača na obzoru.

Ali kao što smo u prethodnom postu zaključili, uvijek postoji mogućnost uspostave povjerenja, koje izjednačavamo s ljubavlju što nevinu blogericu dovodi u položaj superioran svim Đezabelama u vaseljeni.

Znači ključ je u povjerenju.

o povjerenju

utros san ulovija friške inćune, i lokarde, ali baš ono friške, jutros su valjda iz Novigrada krenule za Zagreb.

Iz nekog razloga su svi napaljeni na lokarde, i ovi moji, i ovi šta se stalno motaju ovuda.

Lokarda je uvik bila jeftina, nekad davno i puno jeftinija nego sada, na gradilištima na Čiovu i oko Trogira, to je tamo di Annaboni ima vikendicu, šljakeri bi u mašuru naložili vatru, stavili gradela pa bi cila arija mirisala po pečenim lokardama.

danas ću im za sutra ili za ponediljak napravit i carpaccio od inćuna, sad sam ih čistio, baš su lipo tvrdi, kad riba omlitavi već se iz nje ocidilo more i okus je skroz drugačiji, nisam im još do sada radio carpaccio, pa će bit zanimljivo gledat ih kako s nepovjerenjem probaju sirovu ribu

to pitanje povjerenja je esencijalno za sve odnose

ništa afirmativno se ne može dogoditi bez povjerenja, pogotovo se bez povjerenja ne može dogoditi ljubav

u stvari ljubav postaje ljubav u trenutku kad čula ustupe prostor povjerenju

tek kad savladamo strah od sirove ribe i uspostavimo povjerenje s carpacciom, možemo reći da smo spoznali ljubav, sve prije toga je potrošački odnos pomiješan s parenjem

O predrasudama

Danas sam sprema ovčetinu s gljivama i penama, dečki su bili oduševljeni i po ko zna koji put šokirani saznanjem da ja stvarno znam kuhati.

Inače dobar ovčji gulaš nije problem skuhati, za početak je nužno razbiti predrasude prema ovčetini, i oplemeniti je svim finim sezonskim povrćem kojeg sad ima u izobilju, gljive su bile unutra više da se ne bace ali su se super sljubile.

Ovčetine inače nema uvijek za kupiti, pa obično od seljaka kupimo cijelog ovna, ovaj zadnji je bio 60 kila čistog mesa.

Sutra sam im obećao ribu, pa ću prije posla svratiti na ribarnicu uloviti nešto, moram ih sad malo razmaziti, napatili su mi se sa sendvičima dok sam bio na godišnjem.

Jeste vi primjetili kako nevine blogerice koje naprave ili napišu neku glupost odma postanu, svoje, jedinstvene, drugačije, nema šanse da bi neka nevina blogerica rekla, ajme majko jesam glupa, one radije postaju posebne jedinstvene drugačije, i onda kad im neko kaže da su glupe, one ga optuže za nesnošljivost i govor mržnje.

Ima posebnih žena, doduše jako su rijetke, gotovo jednako kao i one koje možemo smatrati drugačijima, i nema to veze sa spolom, jednako su rijetki i posebni muškarci, kao i oni drugačiji, i to ne bi trebao biti neki problem, da nije onih koji svoju glupost prikazuju ka posebnost, i drugačijost.

A ja ne podnosim ljudsku glupost, jer sam eto uvjeren da zlo bez glupana nikad ne bi ni jednu pobjedu odnijelo, užasno me nerviraju likovi ko kreten koji nečiju smrt koristi za promociju svoje maloumnosti, kojega je naša priglupa administratorica okačila na naslovnicu, takvim bolesnicima se stvarno ne bi trebao davati prostor, možda bi ih čak trebalo prijaviti ipsilonki da ih tuži centru za socijalni rad, naime možda takvi imaju djecu, koju bi im trebalo oduzeti puno prije nego zaljubljenoj raspuštenici.

Kap uja zrno soli

Skoro 20 tisuća građana Srbije je na privremenom radu u Hrvatskoj s radnim dozvolama, i sigurno par tisuća njih na crno.

Po podatcima iz E vizitora skoro dvjesto tisuća građana Srbije je bilo u turističkom posjetu u Hrvatskoj, vjerojatno i barem sto tisuća mimo e vizitora.

I sve to uprkos retardiranoj negativnoj propagandi, u kojoj zdušno sudjeluje i onaj simpatični dečko, premijer Srbije.
Ima li većeg dokaza kako i pederi mogu biti itekako netolerantnim, neopisivo glupi kreteni u službi fašizma.

Dobro među stotinama tisuća normalnih Srba koji ne vide razloga da ne bi došli raditi ili kupati se u Hrvatskoj, nađe se uvijek i poneki četnik Sava od 205 cm i 120 kg, kojega genocidišu trinaestogodišnjakinje.

Zato smo mi kao država dužni Savi jebat mater, radi svih onih normalnih Srba, ne smijemo dopustiti da radi Save, ili glupog pedera na mjestu premijera Srbije oni postanu nevidljivi.

Sandra Perković je šesti put uradila nešto što nije nitko nikada prije, postala je naime šesti put za redom Europska prvakinja.

Ako je pitate, reći će vam da to ne bi bilo moguće da nije bilo pomoći Milana Bandića.

Mislite li da će i iza ove vlasti ostati neki šesterostruki prvak Europe, koji će reći da bez njih to ne bi bilo moguće.

Kad sam bio klinac radio sam sa starim neku nadogradnju na jednom restoranu, ja sam naime ozbiljno počeo raditi negdje s jedanaest dvanaest godina.

Tamo je kuhar bio jedan stariji gospodin kojega su svi zvali kogo, a koji je nekad prije bio kuhar na brodu.

Kogo inače nije trpio da mu se neko mota po kužini, ali ja sam mu valjda bio simpatičan onako mali, a tako vješt s vrećama cementa, pa je mene pustio da njuškam po kužini.

Riba se tada pekla isključivo na pravim gradelama, na vinovoj lozi, panjevi su se birali po veličini ribe, i nije bilo priče, nije smilo bit ni nervoze, jer riba je morala bit pečena savršeno ništa manje od savršenstva nije bilo dovoljno.

Valjda sam sto puta to ljeto čuo, Mali na teleće bržole ide samo papar i malo soli i maslinovog ulja kad su gotove, ništa drugo samo seljačine meću friško meso u pac.

Ne znam oću li ikad imat konobu, ali teleće bržole će bit onakve kako je reka stari kogo i nikakve drugačije.

Priča o siru i mišovima

Vratio sam se u Zagreb, nije onako strašno zatrpan smećem, nema nikoga u gradu pa valjda stignu pokupiti smeće, retardi iz platforme možemo i dalje najavljuju idiotsku ideju s vrećicama koje će se kupovati u Konzumu.

Ta njihova briljantna ideja je sadržana u tome da ćemo osim što ćemo plaćati smeće ko i do sad morat kupovat vrićice u koje ćemo trpat smeće, s kojim retardi i dalje ne znaju što bi.

Inače retardi su u prvoj godini mandata potrošili deset milijardi kuna, a da nisu napravili ništa, osim što nemušto pokušavaju promovirat svoje bolesne ideologije.

U stvari kad pogledamo koji idioti su glasovali za platformu, s kojima su usporedivi samo debili koji su glasovali za Puljke, sve je malo jasnije.

Po nekim mojim procjenama za dvi godine ćemo priselit definitivno na more, prvo ćemo uredit stan koji smo kupili u Zagrebu, i dat ga u najam, to bi tribalo bit gotovo za Misec dva najviše, pa ćemo na proliće napravit potkrovlje na kući na moru i uredit je za zimski boravak, to je plan za iduću godinu, i onda ćemo kupit stan u Zadru koji ćemo rentat i definitivno se priselit na more, to je plan za onu tamo godinu.

Ja bi još tija otvorit konobu, pa bi onda kuva marende, to mi je nekako super, koristit friške a jeftine namirnice, i kucati domaću spizu za marende, onda poslin na jednom roštilju peć srdele i drugu plavu ribu, a na drugom home made burgere, do na večer, i onda svaku večer kuvat rižote i manistre s morskim plodovima i peć odojka, i naravno po bičvicinim receptima imat spizu za vegane.

Tu konobu garant neću nikad imat ali ko zna, ako muškarac koji to jako želi more postat žena, šta ja ne bi moga postat konobi posjednik.

Eto samo još da i ovde Annaboni čestitam rodendan i idem jesti nekog finog sira, kojeg je na posao donio neko, ne znam ko, da znam reka bi mu da donese još, baš je dobar.

Kad malo bolje promislim blog je bio najbolji u ono vrime kad je pola bloga bilo zaljubljeno u mene, a druga polovina u Maglenog, nekako su se sve blogerice trudile, bile lepršave zavodljive, ko da je cili blog proživljava još jednu mladost, sad Maglenog više nema, a ja sam sretno zaljubljen, kupus isto, pa nevine blogerice nemaju kome pisati, a to je nekako baš tužno.

Hop hop

Jel vama naši kolege blogeri koji se eto oko svakog katoličkog blagdana trude, nama katolicima objasniti kako je naša vjera bez veze, da su to samo izmišljotine, malo pare ka debili.

Mislim kako im ne dopizdi, i kako smo im se baš mi katolici toliko zamjerili, nisam naime primijetio da se javljaju oko Svetog Save, ni za Bajram, ili možda Hanuku.

Šta slave ovi drugi nemam pojma ali nisam nikad nikoga čuo da je preispitiva Budinu vjerodostojnost a kamo li Krišne, Višnua, ili Jor Ela, i Dartha Wadera.

Šta mislite bi li pomoglo da nakon desetljeća torture te potomke nositelja štafete mrtvom masovnom ubojici zamolimo da sjaše, i odjebu u skokovima, hop hop.

Panjevi naši svagdanji

Čuvenu pisnikinju koja je napisala Arija Pottera Đej Kej Rowling, posli LGBTIQ idiota napala je još jedna poremećena skupina al kaida, i islamski džihad, jer je podržala Salmana Rushdiea.

Zanimljivo je da su one te poremećene grupacije našu Đej Kej napale zbog slobode govora, odnosno propitivanja ili podrške propitivanju njihovih bolesnih dogmi.

Eto zato ja ovim putem iako nikad nisam razumio tog Arija Pottera i sve mi je to malo debilana, od sveg srca podupirem našu Đej Key u borbi protiv LGBTIQ idiota i muslimanskih kretena.

Dakle svjedoci smo da sam ja koji tvrdim da su gej aktivisti i al kaida mentalitetom vrlo slične organizacije još jednom bio u pravu i sve znao deset godina unaprijed.

Jučer nismo roštiljali, padala je kiša, nismo ni danas, imali smo lonac punjenih paprika, sve smo ih izili.

Ajduk je jučer izgubila, satra ih je mali od Mate Baturine, mali je naučija igrat balun u Ajduka, a onda je otišao u Dinama jer je dobija kako se to reče bolje uvjete, šta znači više para, šta je u redu, svak ima pravo odabrat di će raditi, a radi se za pare, ko je smeta onima u Ajduka da budu pametniji, pa ne daju lovu nekim panjevima.

Sutra će za obid bit janjeći kotleti marinirani mentom, i cordon bleu, za večeru će bit opet roštilj ali ja ću već bit na putu za Zagreb, prikosutra je radni dan.

Ajmo svi skupa

Čovik se je li, kako se ono reče rađa ka tabula raza, šta se naravno piše tabula rasa, šta znadu svi oni kojima učenje nije stran pojam.

Znači svaki od nas se rađa ka prazna ploča, mali tuntlek, koju triba popuniti, i u konačnici to je ono šta nas razlikuje, sklonost popunjavanju ploče.

Pri tom moramo znati da učenje nije samo u školi, svi smo mi manje više završili neke škole, što se i vidi u konačnici, ali neki su eto s manje škole da tako kažemo ponosni vlasnici ispunjenijih ploča, dok se neki školama uprkos nisu odmakli daleko od tuntleka.

Zašto je tomu tako najbolje vidimo po primjeru kolegice Klocki koja ima knjigu i čita s razumijevanjem, za razliku od onih koji napamet nauče Gibonnijeve pisme i pivaju ka u transu nerijetko pogrešno, a da nemaju pojma o čemen se tu radi, radi čega je i nastala stara kineska izreka Tuđi čovik nikad neće znati

Najgori primjerci su oni pak koji su odlučili da su pametni, o ničemu ne znaju ništa, jer su o svemu pročitali samo kratke sadržaje, ili su štagod prepisali za dobit dva.

Oni nikad nisu spoznali radost učenja, nisu nikad probali učinit janjeće kotlete s mentom, prisadili biljku, ni prominili h7 lampu na autu, takozvani konzumenti.

U stvari imaju i gori od njih, totalni antitalenti, koji tiskaju knjigu koju ni najbliža rodbina nikad ne pročita.

Idu dani

Jučer nismo roštiljali, nećemo ni danas do večeri, jutros san se diga rano i odma stavio kokošije kosti za skuvat juvu.
Jučer san Iša kupit piletinu jer nan dolazu dvi curice, pošto mi volimo svu dicu ne samo našu, a zna se da dičica najviše volu piletinu, pizzu i hamburgere.

Onda san otkoštija piletinu i očistija brancine, koje kupujen u Zadru na peškariju kod jedne gospode, koja mi da tri kila za sto kuna.
Gospođe jučer nije bilo jer je ćapala koronu, bija je neki muški valjda sin od gospođe, i bija je zabrinut jer se gospođa zadnji put napatila, a muž jon je završija na respiratoru.

Poželili smo gospođi brzo ozdravljenje i za sto kuna dobili punu kesu ribe, nije je čovik ni vaga.

Kad san očistija ribu mora san se ić okupat u more, jer je po meni bilo toliko ljuski da san parija ka tuljan maskiran u brancina.

Dakle jutros rano sam čin san otvorija oči Metija kosti o kokoši i povrće i skuva juvu, i napravila Gris knedle, pa smo za doručak izili juvu, nema ništa tako utješno ka pjat Juve.

Curice putuju u busu koji kasni, ali će stići, pa ćemo ić po njih.

Ko zna kakve njih avanture čekaju, Bože ima li išta lipše nego bit mlad liti na moru.

Šumadinka šumadiiinkaaaa

Evo kad neće Annaboni moram ja, na izmaku dana koji su obilježile hrpe lažne patetike, na jednom pogrebu koji je pretvoren u ideološki dernek, u režiji ekipe okupljene oko osudenog utajivača poreza, koja nerijetko parazitira na državnoj sisi, u najmu kod dežurnog velikosrbima, saznali smo da supruga lidera oporbe, ljevičara koji je jamio stotinjak tisuća kuna iz proračuna za odvojeni život, iako je cijelo vrijeme bio sa suprugom, ima diplomu iz Kragujevca, sa univerziteta čiji su rektor i dekan osuđeni zbog prodaje diploma Hrvaticama i jednom Hrvatu.

Bilo je za očekivati da će se svi vrhunski istraživački novinari, inače po vokaciji Bujanci za ljevičare, odma posli sprovoda razletit i istraživati, pisat kolumne, statuse na fejspuku, jer nije mala stvar kad se žena čovjeka kojega ljevica za koju ekipa sa sprovoda, odrađuje u sprezi s obavještajnim podzemljem, prljave poslove glumeći nekakvu kobajagi neovisnost, predstavlja kao novog poželjnog premijera.

Ajmo zamislit da se tako nešto dogodilo supruzi aktualnog premijera, da je ista pored svih medicinskih fakulteta u Hrvatskoj odabrala studirati na fakultetu pri onome u Tuzli, koji nije bio ni akreditiran, u Hrvatskoj, pa onda na onome u Kragujevcu.

Ma šta imamo zamišljati, sve bi gorilo.

Danas pak valjda zato jer su svi vrhunski istraživački novinari, potreseni nakon sprovoda, niko ni slova, iako su jučer prosipali patetiku i prijetili se liječnicima, ministru, premijeru, i kao i obično tražili ukidanje države, izgleda da ih mogućnost da supruga lidera oporbe, ima kupljenu diplomu, ne zabrinjava baš previše.

Vjerojatno će se kao i obično osuditi pojavu i spašavati drugarice.

U svakom slučaju blago nama s takvim istraživačkim novinarima, takvim ljevičarima, takvim kandidatima za premijera i medicinskim sestrama s takvim diplomama.

Preventiva

Jučer smo bacili radio kroz prozor.
Ma nismo zajebajen se, opet smo roštiljali i gledali Ajduka, naš dvor je u stvari najveselije misto u mistu.
Odlučili smo dogodine minjat krov, i napravit visoko potkrovlje, i započet akciju preseljenja za stalno.
Lipo je šta smo postali normalnija država u kojoj ima posla za onoga ko oće radit, pa se moš priselit kad oćeš, di oćeš.
Ajduk je pobijedija, roštilj je bija poslovično dobar, kupali smo se jučer ujutro, malo je puvalo pa nije bilo skoro nikoga na plaži, biće su svi maniti furešti išli u šoping centar.
Ove moje u mistu nervira šta furešti dođu pa se kupaju u bazen, a ne idu na more, da je obrnuto nerviralo bi ih šta idu na more kad imaju bazen.
Uglavnom onima koji imaju apartmane furešti ne smetaju, a onima koji ih nemaju sve smeta, a najviše to šta su se susidi s apartmanima opernatili, iako su oni govorili da će propast i da se to ne isplati.
Ko zna možda ćemo dogodine ili kad se već priselimo i mi počet grintat protiv furešta, ali za sada ne pokazujemo znakove isključivosti i netolerancije.

Kažu da u Imackom trećina iznajmljivača vila sa bazenin ne plaća porez, eto ja bi stavija vlastito spolovilo na panj da su ti isti najžešći na fejspuku, i enstagramu kad triba rušiti državu, ministre i ostale a da ih barem pola ima iskaznicu od vladajuće stranke, ostala im navika još iz one države.

Zato bi ja svima bivšim članovima nekog od fašističkih pokreta i saveza komunista isključija enternet, nako preventivno.

Ljubav je....

Obzirom da će se sigurno neko drugi baviti incidentom, u kojem je povampirena trinaestogodišnja ustašica genocidisala 205 cm visokog i stodvaes kila teškog Savu i njegovu ženu, pa su Sava i njegov brat morali letvama i čekićem u samoobrani, dok je Savin ćale mahao pištoljem, malo izidarat oca i brata od vastašice, ja ću pisati o ljubavi.

Ljubav je čudo.

Ovih dana su se nakon kratkotrajnog zatišja opet javili antivakseri, usljed nemilog događaja povodom kojega su eto i oni nešto naumili reć.

I dobro je da su se javili, jer bi inače zaboravili koliko tih kretena ima, i kod nas na blogu, i sličnih budaletina, anarhista, komunista, ateista, socijalista, svih onih koji ne bi državi dali ništa, da bi se prvi skupa s egzotičnim poduzetnicima i utajivačima poreza svih vrsta, javili kad god neko oče rušiti državu.

Zamislite samo kakvi bi sustavi bili u državi kojom bi upravljali anarhisti ateisti i antivakseri i koliko bi trebalo da takovi otvore logore i stave ljudima zrake oko ruke.

Dakle ljubav je stvarno čudo.

Ustaše iz Jeruzalema

Država Izrael je podržala Hrvate u Bosni i Hercegovini, u njihovom nastojanju da kao i drugi konstitutivni narodi biraju svoje predstavnike u vrhu vlasti.

Ta podrška je izazvala ogorčenje i zgražanje kod svih muslimanskih političkih opcija, jednako tako je izazvala ogorčenje kod bosansko hercegovačkog SDP a, i kod Komšića zvanog Sejdo, i njegove profuknjače Martine Mlinarević, znači kod svih Turaka i poturica.

Ja znam da vas politika ne zanima, i da bi većina vas ko onomad Zoran Milanović, kad je bio premijer, najradije ukinula pravo glasa Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, i da vas ti Hercegovci strašno nervirati, što vas čini gorima od Komšića Mlinarevićke, Jugoslovena, napola Srba i ostalih koji organski ne podnose te Hrvate iz Bosne.

Ja ipak mislim da bi to radite jer ste glupi, i stalno pušite priče kojekakvog smeća, koje o vama misli isto kao i prema Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, samo čekaju pravi trenutak da vam to priopće.

O talogu septičke jame

Onomad kad je vascela lijevo liberalna scena sa sve Jugoslovenima iz regiona, lešinarila na osobnoj tragediji trudnice, činilo se da ne može gore ni niže od toga.

Ipak ovijeh dana lešinarenje je otišlo na viši nivo, gotovo da nema nikoga od polusvijeta, ko nije posegnuo za pet minuta pažnje, šačicom lajkova, ili ne znam čime već, opet na jednoj osobnoj tragediji.

Upravo je gadljivo koliko kojekakva fukara, jaše na jednoj tragičnoj smrti, i to iz užasavajuće prizemnih razloga, najčešće kako bi dokazali neke svoje fiksacije, ili jer misle da će prikupiti pokoju političku recku.

Jer eto toliko je prokleto teško sačekati da se čovjek sahrani, da se utvrdi što se stvarno dogodilo, propast će lajkovi jebiga.

Četri dana u kolovozu

U četvrtak je pobijedija Ajduk pa je bila fešta, na Poljudu u Splitu, u Dalmaciji, diljem vaseljene,
Zato Ajduk živi vječno, jer kad Ajduk pobijedi onda je fešta, svi pivaju i volu se, i koliko god to nekome teško palo ostaje činjenica da je najveći jer toliko jubavi koliko okružuje Ajduka, i koju Ajduk proizvodi, nemoreš nać nigdi

Čovik sritne Nevinu blogericu, dobiju dicu kupu stan na kredit, aVuto na lizing, i onda ustanovi da mu je žena antivakserica, ili nađe još neviniju blogericu, i eto ih za čas ko Klocki razvodu se.

A recimo od Ajduka se nikad ni jedan bloger nije razveo, ta jubav je neuništiva, ne mogu joj ništa ni antivakserice ni još Nevinije blogerice, nikad se nije dogodilo da se neko razveja od Ajduka, ako ne virujete meni pitajte Klocki.

U petak je opet bila fešta, na Pljus 37 smo upalili roštilj, kod mesara Šime smo kupili lipe bržole, od filea smo uradili ražnjiće, zamisili smo uštipke sa sirom i pancetom, i svašta nešto još, došli su i prijatelji jer Oluja se ne fešta bez prijatelja, na večer je u mistu bila fešta vrtili su se janjci i roštiljalo se pivalo, pilo plesalo, bija je i vatromet za dičicu.

Mi rvatine baš volimo feštat za Oluju, u svakome mistu je bila fešta, jedino Srbi Jugosloveni, i članovi platforme Možemo i Radničke fronte, nisu feštali, njima kad se slavi oslobođenje Hrvatske nije do ničega, oni se zatvoru u kuću i puštaju Balaševića, Brenu i Boru Drljaču, a oni posebno pogođeni i Baju malog knindžu

Jučer smo zeru predahnuli, bilo je četrdeset gradi u ladu ,pa smo se mi zatvorili u kuću pustili ventulatore, i čekali da pane sunce da Moremo se ić kupat.

Sad se opet spremamo za feštu, jerbo reka je poznati rvatski pisnik Điboni, nije vrime od nedilje za u polje poći, i šta nan onda priostaje nego se skupit i feštat, pa vas evo ostavljan i iden vidit šta je rođo spremija za obid.

Uz stari blogerski pozdrav

Kisić Pusić cmokić stojte mi postojano

Vridilo je

kad krenemo

kad krenemo gorit će nebo i zemlja



rekao je jednom prigodom Andrija Matijaš Pauk, jedan od istinskih heroja, onih koji se nikada nisu maknuli od prve linije
i bilo je tako, gorilo je nebo i zemlja


Samo će preživjeti onaj narod koji ima ljude koji će za njega umirati!...

rekao je fra Ignacije Vugdelija na pogrebu Andriji Matijašu, i bio je u pravu, bez heroja koji su za njega umirali ni jedan narod ne bi preživio, pa ni ovaj naš

bilo nas je osam u toj sobi u vinogradskoj, zajebavali smo se da bi od šale prošli detektor laži ali metal detektor ni pod razno

od nas osam ja sam sa svojih trideset bio najstariji

jednom nam je u posjetu došao Mladen Markač, on je bio jedan od onih kojima su ljudi bili ispred svega, donio nam je cigareta i svega nečega, a neki njegov ađutant po vokaciji krele, mu je došapnuo da ja nisam njihov, misleći valjda da nisam iz specijalne, a Mladen onako tih i ozbiljan kakav je bio ga je upitao, nego čiji

bilo je to prije nego li su nas počeli nazivati lažnim braniteljima, rvatinama, šatorašima

nego baš me zanima što smo vam toliko lošeg učinili, da nas toliko ne volite

o vranama i strašilima

neki idioti su podmetnuli požar, i ljudima su izgorile kuće, neki mdrugi idioti su isto podmetnuli požar, i poginuo je čovjek, vatrogasac, otac djeteta starog svega nekoliko mjeseci

nakon što sam se smirio, dobro razmislio o svemu hladne glave, kažem da se svakome tko vidi idiota koji podmeće požar istoga ubije na licu mjesta, ili ga preprati policiji koja bi ga onda predala sudcu koji bi ga automatizmom osudio na smrt spaljivanjem, eto i samo da dometnem da me tako spektakularno boli pišo šta idioti misle o tome

profesijonalni Srbin Milorad će kaže sutra komemorirati srpske žrtve Oluje, ali samo one koje su bile protiv Hrvatske

profesijonalni Srbin Milorad, nikada nije spomenuo tisuće naših sugrađana Srba koji su branili Hrvatsku, Milorad nikada nije spomenuo ni jednog Srbina koji je poginuo braneći Hrvatsku

nikada Milorad ni bilo koji drugi profesijonalni Srbin ili Srpkinja nisu spomenuli prvu žrtvu granatiranja Dubrovnika, pjesnika Milana Milišića


KAKO SE NASTRANA VRANA ZALJUBILA U STRAŠILA

Vi svi znate što je to ljubav:

To je nešto što doleti -

Netko nekoga pogleda

Netko nekoga dotakne

I - zbogom lijepa pameti.



Slučajeva ima raznih

U toj se sferi događaju stvari neobične

Ali, uglavnom,

Budale se zaljubljuju u budale

Slični u slične.



Vi, također, znate one ljetne večeri

Kad sve miriše, sve treperi,

Sve kao da se zlatnom prašinom naprašilo

Eto, takva je bila večer

Kad su se sreli Vrana i Strašilo.



Druge bi ptice, na njenom mjestu

Dale krilima vjetra, ne čekajuč ni minuta

Ali Nastrana je Vrana stajala, i stajala

Bez glasa

Kao opsjednuta-



Photo: Marija Đoković/XXZ
Osjećala je obamrlost

I neizrecivu čežnju

Za nekim crnim

Visokim

I nježnim.



Bila je opčinjena Strašilovom elegancijom

Njegova nadmenost joj je godila

Po prvi put, u svom nastranom životu

I Nastrana je Vrana

Bila sretna što se rodila.

Na Strašilove grudi pune zakrpa



Položila je svoju glavu

I rekla, slatko bih se utopila

U sreći

I zaboravu.



Ali Strašilo je bio protiv ovih izliva

Prepao se da ih tko ne vidi

Uzeo je, glupan, onu čegrtaljku

Začegrtao: r-r-r-r-r-r

I rekao Vrani: Sad idi.

Milan Milišić, Srbin ubijen petog listopada devedeset prve, od strane nepoznatog Srbina ili Jugoslovena

Jebo vas Balencijaga

valentino i renato

neki dan je Ana iz Varaždina, po vokaciji medicinska sestra u Splitu izišla iz auta, i regulirala promet, kako bi se oslobodio prolaz hitnoj pomoći

Ana je postupila instiktivno, ne razmišljajući previše, jednako kao što su nedavno neki dečki postupili jednako instiktivno, kad su krčili put automobilu s trudnicom pred porodom

evo i kod nas na blogu ja mogu zamislit jedno četri Ane i tri četri dečka koji bi instiktivno uradili nešto dobro

ostali bi kačili plamteće vagine po blogu, lamentirali kako u državi ništa ne valja, borili se za povratak nekog od masovnih ubojica, kenjali o toleranciji i progresivnosti

dan ranije Ivica iz Splita, po vokaciji kreten koji je sa svojom ženom također, stranci ustrojenoj po modelu šiptarske pekare dao ime Pametno, šetajući po gradu u kojem obnaša funkciju gradonačelnika, sreo neke Portugalce i zabranio im da pivaju

da je kojim slučajem bilo obrnuto, da je Ana srila Portugalce, pridružila bi im se, a da je Ivica koji je po vokaciji kreten, bio u koloni koja je smetala hitnoj da prođe on bi nervozno trubio, i hitna do danas ne bi prošla


zato ako ti je stalo do pacijenta koji čeka hitnu, budi kao Ana, nemoj biti kao Ivica po vokaciji kreten