Fressssssh

o povjerenju

utros san ulovija friške inćune, i lokarde, ali baš ono friške, jutros su valjda iz Novigrada krenule za Zagreb.

Iz nekog razloga su svi napaljeni na lokarde, i ovi moji, i ovi šta se stalno motaju ovuda.

Lokarda je uvik bila jeftina, nekad davno i puno jeftinija nego sada, na gradilištima na Čiovu i oko Trogira, to je tamo di Annaboni ima vikendicu, šljakeri bi u mašuru naložili vatru, stavili gradela pa bi cila arija mirisala po pečenim lokardama.

danas ću im za sutra ili za ponediljak napravit i carpaccio od inćuna, sad sam ih čistio, baš su lipo tvrdi, kad riba omlitavi već se iz nje ocidilo more i okus je skroz drugačiji, nisam im još do sada radio carpaccio, pa će bit zanimljivo gledat ih kako s nepovjerenjem probaju sirovu ribu

to pitanje povjerenja je esencijalno za sve odnose

ništa afirmativno se ne može dogoditi bez povjerenja, pogotovo se bez povjerenja ne može dogoditi ljubav

u stvari ljubav postaje ljubav u trenutku kad čula ustupe prostor povjerenju

tek kad savladamo strah od sirove ribe i uspostavimo povjerenje s carpacciom, možemo reći da smo spoznali ljubav, sve prije toga je potrošački odnos pomiješan s parenjem