U središtu kružnice radijusa 15km
četvrtak, 29.06.2023.
Beštijice
|
Zadnji komadi leda Snježne kraljice kojima prijeti otapanje neke su ražalostili, pa danas idemo dalje sa zabavnijim temama. Mnogi ljudi odlaze na Island "gledati kitove", to je kao onaj neki "must see" ili "must do" kad nekome kažeš da ideš (ili si se vratio s otoka). Meni osobno to nije bilo toliko bitno, a i kitovi su bića mora a more je beskrajno, pa kako biti siguran da ćeš ih stvarno i vidjeti na tim turama od par sati. No moja bolja polovica je od toga puno očekivala i ostala malo razočarana. Nakon 3 sata prženja u "svemirskim" odijelima u kojima bi kao onaj tko padne u more trebao plutati (a meni se čini da bi baš u njima potonuo kao sjekira) na dvadeset i nesto stupnjeva sunčanog dana sa nešto vjetra, pun vam je klinac i kitova i gledanja i jedva čekate da skinete to sranje sa sebe.  Posebno kad ispadne da ste vidjeli tek rep i ledja jednog jedinog kita koji se malo muvao okolo.   No dobro da na Islandu ima i drugih beštija na koje možete naletjeti, ponekad i sasvim slučajno. Trećeg dana našeg putovanja obišli smo tako farmu Ytri-Tunga u blizini koje se nalazi plaža na kojoj se može gledati tuljane.  Kad su tamo, naravno.  Približiti im se smije na 100 m u ovo doba godine, u neka druga vremena i do 50 m, no tuljani pametiji od ljudi pa su se lijepo odmakli na sigurnu razdaljinu- Što je sigurno, sigurno je. Po planu puta, koji nam je složila turistička agencija trebali smo ih sresti još jednom, no taj je dan bilo za voziti 400 km, od toga sigurno 250 po makadamu pa smo dio ceste na kojoj se moglo vidjeti ih preskočili jer smo ih već imali prilike promatrati. A onda smo zadnjeg dana puta sasvim slučajno, na jednoj osamljenoj plaži ispod crkvice Strandarkirja naletili na cijelu širu obitelj kako uživa u nedjeljnom jutru.  Neki od njih baš su lijepo pozirali za vlastiti selfie,  ,drugi su radije ostali ovjekovječeni u familijarnom krugu.  Ovaca, koza i konja ima toliko da s vremenom dosade kao i vodopadi.  Islandski papkari uvjeriki su nas kako je glupo ljude koji idu za nekim bez razmišljanja nazivati ovcama i kozama, jer ovdašnje ovce/koze doslovno prelaze cestu vrlo oprezno, čekajući da opasnost prodje.   A neke bogami znaju i pozirati.  Na konje ćete naletjeti posvuda. Našeg specijalnog miljenika pronašli smo u blizini hotela u kojem smo odsjeli u Saudarkrokuru, gdje smo šetali malo prije zalaska sunca, tamo negdje skoro oko ponoći.  Ovdje par primjeraka sa puta po Skagafjörduru, takozvanom fjorju konja.  Ptice su poseban dio islandskog životinjskog svijeta a vjerojatno i najbrojniji, posebno galebovi,  koje ćete sresti na moru i na kopnu.  Najviše od svih beštijica oduševili su na "puffin"-i iliti morski papagaji, koje smo najprije pokušavali uloviti na moru  da bi na kraju u Borgarfjörduru mogli satima uživati promatrajući ih iz neposredne blizine.     Na putu natrag za Egilsstadir u kojem smo boravili dva dana, obišli smo i Garpura & Mosija, dva mlada soba spašena 2021.  Koji je ovo od dvojice ne bi znala reći (kao što mi nije uspjelo izgovoriti im imena onako kako ih Islandjani izgovaraju). Na slobodne sobove u divljini nažalost nismo naišli. I za kraj, a zapravo je bilo na početku, zeko bez potočića, par metara dalje od muzeja Perlan u Reykjaviku, uopće se ne osvrćući na slučajne prolaznike. A i čemu, kad neprijatelja koji bi mu mogli naškoditi (osim ljudi ali ovdje je video nadzor a i zeko to zna) ovdje na otoku zapravo i nema.  |
- 10:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #
utorak, 27.06.2023.
Početak i kraj
|
Sve što je lijepo brzo prodje, tako smo se i mi jučer morali vratiti u realu. Ono što smo vidjeli i doživjeli na našem 16-dnevnom putovanju po Islandu teško je opisati riječima a slike mogu tek djelomično dočarati dio ugodaja. Trebati će vremena da sve to posortiram i izaberem najzanimljivije. Tijekom puta bilo mi je posebno zabavno čitati postove na prošlotjednom blogu tjedna, budući se autorica bloga skoro istovremeno nalazila na mjestima koje smo mi u to vrijeme posjećivali i dijelimo (barem ja) veliki dio njenih dojmova o otoku (o ljudima nešto manje). Kako sam još malo umorna od puta i jutros sam legla samo još na pet minuta i probudila se u pola jedanaest, tako ću danas preskočiti puni teksta i slikovno vam opisati ono o čemu je otokpiwa pisala prošloga tjedna. Slike možda i nisu baš na istim mjestima, puno je sličnosti, posebno medju vodopadima se nakon 16 dana više bog ne bi snašao, ali evo, to je nekako to... Nakon cjelodnevnog trčanja po Reykjaviku turističkim busom drugog dana putovanja,  po staroj luci  i okolici,   posjeti pomorskog muzeja,   izložbi kitova,    konzumiranju lokalnih specijaliteta  i raznoraznih show programa za deranje glupih turista do koske    završili smo u Sky Lagooni  namakajući se sa stotinama instagramuša  koje su se uokolo uslikavale. Slijedio je put oko cijelog otoka, od zapada, sjevernom obalom prema istoku, te smo zadnjih par dana proveli na području glečera i vodopada o kojima ste čitali u prošlotjednom blogu tjedna. Nakon boravka u Höfnu, koji nam je ostao u lošem sjećanju zbog muževog trovanja hranom (lijepo sam ja govorila: ne žderi jastoga, skup je u pizdu materinu, tko zna kolika mu je prodja i je li frižak - ali neće to slušati), put nas je vodio prema Jökulsarlon glečer laguni  brodom-amfibijom po jezeru, gdje smo mogli uživo vidjeti kako se jedna ledena santa ruši pred nasim očima (impresivno i žalosno u isto vrijeme - postaviti ću video kada pregledam sve snimke sa fotoaparata)      i dalje do Dijamantne plaže, na kojoj smo zaključili da su ljudi odnosno turisti stoka nedojebana nesvjesna prolaznosti onoga što gledaju, ![520](https://i.postimg.cc/ydPS4syr/P1043959.jpg")  pa im je tako najbitnije poleći se na te jadne komade leda kojih sutra neće biti ili pak zaroniti svoju glavurdinu u neku rupu u ledu i onda to slikati, kao da su njihove tintare nešto bitno.  U blizini se nalazi još jedna laguna, Fjallsarlon, koju nismo podrobnije proučavali, nego je tek poslikati s vrha brda.  Slijedilo je toliko vodopada, da bi sada stvarno morala sliku po sliku usporedjivati sa planom puta, pa ćemo to ostaviti za kasnije. Imena su im slična, pa je teško razlikovati Skogafosss od Svartifossa ili Systrafoss od Seljalandfossa. Pokušati ću ih posortirati slijedećih dana.     Po putu smo naisli i na olupinu aviona na pustopoljini, do koje smo se vozili shuttle-busom koji nam je istresao bubrege.   Na putu do olupine i natrag stalno bus su zaustavljali oni koji su bili preskrti platiti prijevoz a na pola puta su skontali da je do olupine skoro 4 km hoda po nigdjezemlju.   Najžalosnija slika svakako je pogled na dno glečera Solheimasandur, a gdje se najbolje vide posljedice klimatskih promjena jer glečera i leda skoro da više ni nema.   Iako impresivno, nismo se dugo zadržali a obilazak ledene spilje smo preskočili jer nam se nije baš ubijalo tog dana. ![520](https://i.postimg.cc/vmvmDXx4/P1054495.jpg") ![520](https://i.postimg.cc/fyYWnKsW/P1054504.jpg") I tako, ovo je bila ilustracija prošlotjednog bloga tjedna iz naše perspektive a slijedećih dana ćemo malo pomalo dalje, koliko stignem. |
- 15:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 21.06.2023.
Devet dana
Prvi kišni dan na putovanju zatekao nas je na ne baš naročito zanimljivom dijelu puta po istočnoj obali Islanda. Putem nas je osim kiše pratio jak vjetar i previsoka brda više nalik na kupove pijeska ili zemlje na gradilištu, samo u xxxxxxxl dimenzijama a koja se čine kao da bi ti bilo kojeg trenutka mogla pasti na glavu i zatrpati te. Mjesta po putu diskretno smo zaobišli, nisu vrijedna spomena, još manje im je uopće mjesto u turističkim vodičima. Vrhunska atrakcija trebao bi biti narančasti svetionik do kojeg se ne može doći putem a pogled na njega pokriva šleper parkiran u luci,  koja pak više izgleda kao ogromno gradilište ili odlagalište metalnog otpada negoli nekakav navodni "slow city" (valjda jer je vrijeme stalo negdje oko 1962), a u kojoj se nalazi velika atrakcija, Eggin í Gleđivík, 34 ogromne replike jaja islandskih ptica.  Tu smo aktrakciju nazvali Muda labudova i nekako mi se čini da bi joj to bilo primjerenije ime. Dakle, na Islandu se može osim kojekakvih prirodnih čuda nevidjenih, koja sliče na kulisu LOTR, Zelde ili spuštanja Amerikanaca na Mjesec, vidjeti kitu tuljanovu, kurac od ovce, muda labudova i pripizdina za koje su naše vukojebine pravi pravcati New York-ovi.  Muzika na radiju je jebena, ostali su tamo negdje oko Smokie-ja i Alice u boljoj i Stars of 45 u lošijoj verziji, ako baš ne zavija lokalni Mišo Kovač neku lokalnu u kojoj se razumije jedino kad kaže Rejkjavik. Bez obzira na manje prazne hodove, prvih devet dana, posebno onih otkako smo krenuli dalje iz Reykjavika prema sjeverozapadu je jednostavno neopisivo riječima.  Stalno nam se čini da stižemo na kraj svijeta a onda počne novi kraj.  Na mjestima naletimo na kakvo ribarsko mjestašce  pa krenemo ruzinavim brodom na more  do nekih novih otoka.  S mora dalje kroz krajolike u kojima riječ pripizdina dobiva potpuno nove dimenzije.  Ovdje rijeka,  tamo slap,  kanjon dolje,  kanjon gore,  konji ne baš vrani po livadi razbacani  mjesta gdje hobiti žive  a trolovi se skrivaju  da ne prestraše panpagaliće  i onda dalje kulisama šarenih slikovnica  mračnih bajki  i horor filmova o vješticama i istjerivanju vraga  do Saturna  i dalje  putem po Mjesecu  preko duge  do slijedećeg odredišta, tek ponekad šuteći da ne živciram bolju polovicu vrištanjem kad opet naleti na kakav kamen. |
- 02:43 - Komentari (16) - Isprintaj - #
srijeda, 14.06.2023.
Za Blogija
|
Previše posla, previše zajebancije i rezultat bi trebalo još podešavati po veličini. Trebalo mi je 5 minuta zajebancije da ovo učitam jer me izbacilo iz editora, pa se nije dalo izbrisati razmak i ubaciti link (teško mi je na smartpfonu pogoditi baš pravo mjesto). No dobro, na godišnjem sam i trenutno se vozimo nazad u hotel pa ajde, mogu malo pimplati. Sada bi trebalo jednostavnost ubacivanja slika i pisanja posta sa mobitela zamijeniti ponovno pisanjem na laptopu a to mi se stvarno neda. Nasjedim se na poslu 8 do 10 sati, ne treba mi u slobodno vrijeme. Iako mi je jako žao i na momente će mi faliti, nema šanse da se drkam sa desecima fotografija na isti način. Also dakle, bitte molim: Pusić, kisić i bay bayić! (Šmrcić!)  |
- 19:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #
utorak, 13.06.2023.
Zaposlenik mjeseca
 |
- 23:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Prijedlog
za spas planeta.   ŠČ! |
- 12:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #
nedjelja, 11.06.2023.
Ulica duginih boja (Reykjavik)
|
Nije kraj kad je kraj nego kad gazda(rica) kaže da je kraj. Za oproštaj malo duginih boja, posebno za sve one kojima toliko smetaju.      I nema veze što ti stari je Bosanac A stara ti Srpkinja I nema veze što ti je brat metalac A sestra ti crnkinja I kažem Briga me čija si, od kuda si sve dok me voliš briga me čija si i od kuda si sve dok me voliš I nema veze što si možda bila muško prije operacije I nema veze što si se zvala Duško Jer ljubav pobjeđuje sve I kažem Briga me čija si, od kuda si sve dok me voliš briga me čija si i od kuda si sve dok me voliš @blogi, stari zajebante, pa tko bi rekao da imaš toliko neiskorištenog potencijala za humoristu u sebi, glede & unatoč slikovnim problemima s korporacijom :))) Pusić, kisić :) Inače, rano jutro je, ponedjeljak, 12.06.2023, nema Vörulosuna a slike se još daju aplodati pa si ti misli   |
- 21:13 - Komentari (13) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.06.2023.
Posljednje fotografije
|
Danas je praznik, hvala Džizesu koji je stalno nekamo odlazio i opet se vraćao pa sam potegnula do 11 umjesto da se kao svakog normalnog četvrtka dižem u šest i petnaest. Budilica.jpg (Slika s interneta) Iz navike otvorim stranicu bloghaera, kad ono sve neke posljednje slike, što me naravno zainteresiralo. Mislim si, hvala kurcu, nešto se dogadja a ne kao danima kada nije bilo ničeg interesantnog ni na jednoj od listi. Screenshot_bloghr_230605.jpg Zgrožena, kako to samo blogerica bloghaera može biti, ugledam blogijev post sa dobrom i lošom vijesti. Dobra je navodno da se bloghaer ne zatvara, nego ostaje raditi na aparatima. Intenzivna_njega.hr (Slika s interneta) Loša je da od ponedjeljka nema više uploada slika direktno u editoru, nego snadji se druže. Lansirna_lampa_za_aktiviranje_odjeba_pracka.jpg (Autorsko zaštićena fotografija autorice posta) Mačke su na ovu vijest reagirale različito. Stari Mačak-mala Maška-i-mali-Gandalf.jpg (Autorsko zaštićena fotografija autorice posta) Stark Mačak najteže je podnio najgoru vijest u povijesti bloghaera, teže mu je palo jedino kad je Zlajo otiš'o od nas. Zlajo_r_i_p.jpg (Slika preuzeta s https://blog.dnevnik.hr/fragmenti2) Evo ga leži neutješan u fotelji, koji si je prisvojio dok se muž i ja guramo po kauču. Stari-Mačak-na-fotelji.jpg (Autorsko zaštićena fotografija autorice posta) Mala Maška nije baš toliko razočarana, ionako je vječito živjela u sjeni Starog, Mala-Maska-ostri-nokte.jpg (Autorsko zaštićena fotografija autorice posta) a mali Gandalf ni ne kuži u čemu je problem. Zbog moje blogolijenosti nikada nije ni uspio postati blogozvijezda pa nema za čime ni plakati kao propali stari mačji maneken. Mali-Gandalf-lovi-muhu.jpg (Autorsko zaštićena fotografija autorice posta) Sada sam dakle osudjena isključivo na pisanje zločestih komentara, kako bi poštene blogerice u nedostatku tema i ideja imale nad čime biti zgrožene, Ja-ne-muljam-ociju-mi.jpg (Screenshot sa stranice blog.hr) dok se profesionalne tješiteljice odmah nadju nuditi utjehu. Nema-utjehe-u-vodi.jpg (Slika s interneta) Kako god, blohaer mi je olakšao dilemu pisati još ili ne. Ionako mi se baš i neda, već ionako objavim post svake prijestupne. Fotografije od prošlog putovanja nisam još ni sortirala a kamoli objavila sve što sam htjela a u nedjelju me čeka putovanje na Island o kojem sanjam cijeli život. Reykjavik.jpg (Slika s interneta) Nekako ni sama ne vjerujem da će mi se želja konačno ostvariti a sada sam još prisiljena slike pokazivati susjedima uz kavu i kolače, Kava.jpg (Slika s interneta) umjesto da ih svima najebem na nos na blogu. No, što je tu je. Ovo je pravi moment za zadnji post. Sruši li se avion, tako i tako nema više. Ne sruši li se, isto tako nikada nećete saznati što je dalje bilo. Nebitno. Ovo je kraj, baj baj baj. Babin-qrac.jpg (Slika s interneta) Odjeb-je-lansiran (Video sa Youtube) (Lyrics s interneta) |
- 19:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
Studeni 2024 (3) Listopad 2024 (4) Rujan 2024 (6) Kolovoz 2024 (1) Srpanj 2024 (10) Lipanj 2024 (10) Svibanj 2024 (9) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |