Marketing
Devet dana
Prvi kišni dan na putovanju zatekao nas je na ne baš naročito zanimljivom dijelu puta po istočnoj obali Islanda. Putem nas je osim kiše pratio jak vjetar i previsoka brda više nalik na kupove pijeska ili zemlje na gradilištu, samo u xxxxxxxl dimenzijama a koja se čine kao da bi ti bilo kojeg trenutka mogla pasti na glavu i zatrpati te.
Mjesta po putu diskretno smo zaobišli, nisu vrijedna spomena, još manje im je uopće mjesto u turističkim vodičima. Vrhunska atrakcija trebao bi biti narančasti svetionik do kojeg se ne može doći putem a pogled na njega pokriva šleper parkiran u luci,
koja pak više izgleda kao ogromno gradilište ili odlagalište metalnog otpada negoli nekakav navodni "slow city" (valjda jer je vrijeme stalo negdje oko 1962), a u kojoj se nalazi velika atrakcija, Eggin í Gleđivík, 34 ogromne replike jaja islandskih ptica.
Tu smo aktrakciju nazvali Muda labudova i nekako mi se čini da bi joj to bilo primjerenije ime. Dakle, na Islandu se može osim kojekakvih prirodnih čuda nevidjenih, koja sliče na kulisu LOTR, Zelde ili spuštanja Amerikanaca na Mjesec, vidjeti kitu tuljanovu, kurac od ovce, muda labudova i pripizdina za koje su naše vukojebine pravi pravcati New York-ovi.
Muzika na radiju je jebena, ostali su tamo negdje oko Smokie-ja i Alice u boljoj i Stars of 45 u lošijoj verziji, ako baš ne zavija lokalni Mišo Kovač neku lokalnu u kojoj se razumije jedino kad kaže Rejkjavik.
Bez obzira na manje prazne hodove, prvih devet dana, posebno onih otkako smo krenuli dalje iz Reykjavika prema sjeverozapadu je jednostavno neopisivo riječima.
Stalno nam se čini da stižemo na kraj svijeta a onda počne novi kraj.
Na mjestima naletimo na kakvo ribarsko mjestašce
pa krenemo ruzinavim brodom na more
do nekih novih otoka.
S mora dalje kroz krajolike u kojima riječ pripizdina dobiva potpuno nove dimenzije.
Ovdje rijeka,
tamo slap,
kanjon dolje,
kanjon gore,
konji ne baš vrani po livadi razbacani
mjesta gdje hobiti žive
a trolovi se skrivaju
da ne prestraše panpagaliće
i onda dalje kulisama šarenih slikovnica
mračnih bajki
i horor filmova o vješticama i istjerivanju vraga
do Saturna
i dalje
putem po Mjesecu
preko duge
do slijedećeg odredišta, tek ponekad šuteći da ne živciram bolju polovicu vrištanjem kad opet naleti na kakav kamen.
Post je objavljen 21.06.2023. u 02:43 sati.