Marketing
Beštijice
Zadnji komadi leda Snježne kraljice kojima prijeti otapanje neke su ražalostili, pa danas idemo dalje sa zabavnijim temama.
Mnogi ljudi odlaze na Island "gledati kitove", to je kao onaj neki "must see" ili "must do" kad nekome kažeš da ideš (ili si se vratio s otoka).
Meni osobno to nije bilo toliko bitno, a i kitovi su bića mora a more je beskrajno, pa kako biti siguran da ćeš ih stvarno i vidjeti na tim turama od par sati.
No moja bolja polovica je od toga puno očekivala i ostala malo razočarana.
Nakon 3 sata prženja u "svemirskim" odijelima u kojima bi kao onaj tko padne u more trebao plutati (a meni se čini da bi baš u njima potonuo kao sjekira) na dvadeset i nesto stupnjeva sunčanog dana sa nešto vjetra, pun vam je klinac i kitova i gledanja i jedva čekate da skinete to sranje sa sebe.
Posebno kad ispadne da ste vidjeli tek rep i ledja jednog jedinog kita koji se malo muvao okolo.
No dobro da na Islandu ima i drugih beštija na koje možete naletjeti, ponekad i sasvim slučajno.
Trećeg dana našeg putovanja obišli smo tako farmu Ytri-Tunga u blizini koje se nalazi plaža na kojoj se može gledati tuljane.
Kad su tamo, naravno.
Približiti im se smije na 100 m u ovo doba godine, u neka druga vremena i do 50 m, no tuljani pametiji od ljudi pa su se lijepo odmakli na sigurnu razdaljinu-
Što je sigurno, sigurno je.
Po planu puta, koji nam je složila turistička agencija trebali smo ih sresti još jednom, no taj je dan bilo za voziti 400 km, od toga sigurno 250 po makadamu pa smo dio ceste na kojoj se moglo vidjeti ih preskočili jer smo ih već imali prilike promatrati.
A onda smo zadnjeg dana puta sasvim slučajno, na jednoj osamljenoj plaži ispod crkvice Strandarkirja naletili na cijelu širu obitelj kako uživa u nedjeljnom jutru.
Neki od njih baš su lijepo pozirali za vlastiti selfie,
,
drugi su radije ostali ovjekovječeni u familijarnom krugu.
Ovaca, koza i konja ima toliko da s vremenom dosade kao i vodopadi.
Islandski papkari uvjeriki su nas kako je glupo ljude koji idu za nekim bez razmišljanja nazivati ovcama i kozama, jer ovdašnje ovce/koze doslovno prelaze cestu vrlo oprezno, čekajući da opasnost prodje.
A neke bogami znaju i pozirati.
Na konje ćete naletjeti posvuda.
Našeg specijalnog miljenika pronašli smo u blizini hotela u kojem smo odsjeli u Saudarkrokuru, gdje smo šetali malo prije zalaska sunca, tamo negdje skoro oko ponoći.
Ovdje par primjeraka sa puta po Skagafjörduru, takozvanom fjorju konja.
Ptice su poseban dio islandskog životinjskog svijeta a vjerojatno i najbrojniji, posebno galebovi,
koje ćete sresti na moru i na kopnu.
Najviše od svih beštijica oduševili su na "puffin"-i iliti morski papagaji, koje smo najprije pokušavali uloviti na moru
da bi na kraju u Borgarfjörduru mogli satima uživati promatrajući ih iz neposredne blizine.
Na putu natrag za Egilsstadir u kojem smo boravili dva dana, obišli smo i Garpura & Mosija, dva mlada soba spašena 2021.
Koji je ovo od dvojice ne bi znala reći (kao što mi nije uspjelo izgovoriti im imena onako kako ih Islandjani izgovaraju).
Na slobodne sobove u divljini nažalost nismo naišli.
I za kraj, a zapravo je bilo na početku, zeko bez potočića, par metara dalje od muzeja Perlan u Reykjaviku, uopće se ne osvrćući na slučajne prolaznike.
A i čemu, kad neprijatelja koji bi mu mogli naškoditi (osim ljudi ali ovdje je video nadzor a i zeko to zna) ovdje na otoku zapravo i nema.
Post je objavljen 29.06.2023. u 10:06 sati.