Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 30.11.2004.

Legenda o Alandiji

Alandska pukovnija Apokalypsa

Nakon misterioznog nestanka Shagana i pukovnije Apokalypsa koja Ga je pratila u nepoznate predjele divlje zemlje Pyktye, sywolyko – kotyansky združeni odredi bili su sve nasrtljiviji prema dijelovima Zabranjene doline koju su oduvijek svojatali. Znajući da su bez Shagana nemoćni i slabi za bilo kakvo upuštanje u borbu, a da bi održali kakav takav mir i stabilnost, alandski generali predložili su Sonsyrey da dopusti Sywolykima i Kotyancyma da povremeno ulaze u sporni grad Suncyty.
- Zašto si Panđo dopustio da njihovi odredi pregaze Mandraghon i pojave se ovdje? Zašto se niste borili onako kako Vas je naučio On? – srdito je pitala princeza Sonsyreya. Panđa joj je mirno objasnio: - Nije ni meni drago što ti lešinari slobodno krstare Zabranjenom dolinom, ali da im to nismo dopustili krenuli bi na Waluzyu i Dyaspahr, a mi bi imali strašnih problema i na granicama Alandije. Da ne govorim da bi princ Haywey ostao odsječen sa svojim Ararađanima i potpuno odvojen od nas. Vjeruj mi princezo ovako je puno sigurnije i za nas i za cijeli Sjeverni savez. Kotyanci nam do sada nisu zadavali brige, a i Sywolyky su zadovoljni ovakvim podjelama, a nama ostaje da vjerujemo da će se Shagan jednom konačno pojaviti. Kada On bude tu, lako ćemo ih mi protjerati, ali sada je bolje da se ne upuštamo u otvorena neprijateljstva s njima. -
Prošla je godina, a Shagan se nije pojavio. Alandski generali bili su sve zabrinutiji, a princeza Sonsyrey sve je teže podnosila Njegov nestanak i nazočnost odreda Hladnih vatri koje su sada ponovno slobodno prelazile zelenu rijeku Mandraghona i kretale se Zabranjenom dolinom. Onda pak jedne predivne, tople i plave noći usred Zabranjene doline začuo se urlik i zavijanje alandskih polarnih vukova. Ti strašni predatori nikada se nisu spuštali s planine Wyghen, a ove su se noći poput sjena kretali velikom brzinom kroz Zabranjenu dolinu vješto se skrivajući u šumama palmi. Ujutro u velikoj dvorani vladalo je komešanje i gužva. Naime, svi su raspravljali o pojavi polarnih vukova ovako daleko na jugu, a još veću je zbunjenost izazvala pojava princeze Sonsyreye koja je u rukama nosila alandske bijele zimske ruže. Koje nisu cvjetale od Shaganovog nestanka. Vidjevši je Vitezovi vjetra se međusobno pogledaju upitno, a Panđa se obrati Sonsyrey: - Oooo, Zaštitnice alandska, Handro naša, odakle Tebi te ruže?! – Sonsyrey sada zbunjeno pogleda Panđu i upitnim pogledom prođe po svim nazočnim Vitezovima vjetra u dvorani. – Zar mi ih niste Vi Vitezovi vjetra donijeli noćas? Zar još netko osim Vas zna gdje cvatu i mirišu alandske bijele ruže? Našla sam ih jutros kada sam se probudila pored uzglavlja. – iznenađena i zbunjena odgovori Sonsyreya. Panđa se stane smijati grohotno: - Ne djevojčice! Nitko od nas ne zna gdje cvatu i rastu alandske bijele ruže. Ako bi i znali ne bi ih ubrali jer one ne cvatu kroz godinu. One procvatu samo jedne noći i mirišu samo jedan dan, a onda nestanu i uvenu. No, svi mi znamo tko zna gdje rastu i mirišu i tko samo zna koje noći procvjetaju te alandske ruže! … -

Maya mitologija

Kinich Ahau – bog Sunca

Kod drevnih Maya bog Sunca Kinich zapravo je Itzamna u mlađim danima, mladić Itzamna je Kinich Ahau, a kao starac on je Itzamna – gospodar neba. Konkretno kada izlazi Sunce je Kinich, a kada zalazi ono je Itzamna.

ponedjeljak, 29.11.2004.

Legende Omythreye

Nekada ponosan i mnogobrojan narod

No da, bilo je to u ono vrijeme kada su na Zemlji živjeli ponosni, hrabri i plemeniti ljudi, najbolji ljudi koji su ikada Zemljom koračali. Bio je to mnogobrojan i stasit ratnički narod, ponosni ratnici, vitezovi jedni od najboljih, u blještavim oklopima, ratnici oboružani dugim kopljima i mačevima… Kroz predivne zelene doline Papratye jahali su svoje plemenite crne konje i bili su očarani ljepotama Papratye. U potrazi za toplijim suncem odlučili su da tu ostanu zauvijek. Voljeli su Oni svoju Papratyu i bili su odlučni da je brane od bilo kakvih nedaća. Iznad svega voljeli su Oni slobodu i bili odani svom kralju, a jedina im je želja bila da žive u miru sa svima zauvijek.
No, miris ratova osjećao se svugdje okolo, a Okolni narodi tek su trebali stasati u Hrabre narode. U to doba navali s juga, iz dalekih prostranstava moćnog kraljevstva Deserthye, opasan i divlji narod. Bili su brzi poput munje, a udarali su neočekivano, poput groma. Svi Okolni narodi zadrhte i spopadne ih noćna strava i nemoć. Pojavili su se u sam Osvit vremena i mnogo prije potonuća sjajnih gradova Atlantide. Govore da su silno zaprijetili i bogovima, ali bogove ipak nisu mogli poraziti. Njihova su srca bila vatrena, a bili su ogrnuti tamom i hladnoćom noći. Kuda bi se kretali pratio bi ih teror, strah i užas koji su osjetili mnogi narodi pod plavim plaštevima zvijezda, a sebe su nazivali Hladne vatre. Onda se Hladne vatre jednog dana pojave i u dalekoj, pitomoj Waluzyi. Hrabri, stasiti, mladi car Thandher krene im u susret sa svojim ratnicima konjanicima. Waluzyancy su konjanici i jahači kakve još nije zapamtilo to Prvo doba. Predvođeni mudrim i hrabrim carem Thandherom oni nanesu prve poraze Hladnim vatrama i tako na sebe navuku njihov bijes i silnu mržnju. Jednom tako davno, Hladne vatre na prijevaru i uz pomoć Amazonske carice Nemesydye otmu iz grada Apyona mladu i lijepu caricu Tanyu, ženu cara Thandhera. Na poziv cara Thandhera mnogo je Okolnih naroda pohitalo u pomoć sa svojim moćnim vojskama kako bi spasili caricu Tanyu, ali nakon prvih strašnih bitaka svima je bilo jasno da lijepoj carici Tanyi pomoći mogu samo ratnici koji su mirno živjeli u dolinama zelene Papratye. No, oni su se zauvijek zakleli da više nikada neće potezati svoje oružje i neće ratovati protiv nikoga nikada. Uzalud je car Thander molio za pomoć, ali ratnički narod iz Papratye nije se odazivao. Onda pak su Hladne vatre u svoj svojoj oholosti pregazile zelenu rijeku Mandraghonha i žestoko navalili na gradove i sela ratničkog naroda. Iznenađeni, ali ne i prestrašeni, ratnici stanu pružiti sve snažniji otpor. Strašne su bitke zapodjenuli Oni s Hladnim vatrama, a onda jednoga dana u zemlji Wananunhy, na bojnom polju Herofhala, malobrojni se okupe za konačnu borbu s Hladnim vatrama. No, dogodilo se pravo čudo. Ratničkom narodu u velikom broju pridruživali su se Okolni narodi, pa i same vile Charysmhe poslale su svoje odrede. No, kada su navalili odredi Hladnih vatri, mnoge su vojske Okolnih naroda pokleknule vrlo brzo, a na bojnom polju ostale su samo neustrašive vile Charysmhe i malobrojni ratnici od nekada ponosnog ratničkog naroda. Bitka je bila strašna, a Hladne su vatre zabilježile pobjedu i zauvijek srušile san ponosnog ratničkog naroda o miru i slobodi. Malobrojnim preživjelim oduzeli su sve: slobodu, san, konje, oružje, pa čak i njihove sjene. Osudili su ih na život u opasnim i nezdravim močvarama groznog imena Wanynkhy (na alandskom - mjesto s kojeg nema izlaza). No, nekada ponosan narod nije se predao i nastavio je pružati otpor užasu, strahu i teroru koji su širili sada ničim ometani Hladne vatre. Onda pak u sam Osvit vremena bogovi su im nešto obećali, a malobrojni preživjeli stanu to obećano grozničavo i neumorno tražiti …

Za majanu

Majana ako odeš na iskon pretraživač i napišeš "civilizacija maja ili inka ili asteka" pronači ćeš dosta materijala ameterskog, školskog i stručnog. Probaj i otići u najbližu gradsku knjižnicu, pa zamoli djelatnicu, a ona će Ti sigurno ponuditi dosta materijala kojeg posjeduje knjižnica. Ova moja osobna knjižnica ne bi Ti baš pomogla jer to su sve knjige koje se bave istraživanjem mitologije i nemogućih, čudnovatih i tajnovitih stvari prastarih naroda, Tebi to sigurno ne treba, ali evo dvije sam izdvojio, pa probaj potražiti nešto za sebe:

Otkrića i istraživanja, Mladinska knjiga Ljubljana, 1969. Frank Debenham
Mythology (Mitologija), Mladinska knjiga Ljubljana – Zagreb, 1990. Richard Cavendish i Trevor O. Ling
www.znanje.org... Želim Ti mnogo uspjeha!

nedjelja, 28.11.2004.

Athumanunhova lutanja

Athumanunh u tajnovitom gradu Tiahuanaco

U potrazi za pismom drevnih Maya Athumanunh iznenada naleti na jedan grad, ma zamislite samo, na nadmorskoj visini od četiri tisuća metara. Njegovo ime znači na drevnom jeziku Inka: - grad umirućeg Mjeseca. Gleda on tako i opet se divi i čudi tim veličanstvenim ruševinama. Hoda on tako tim razvalinama i ruševinama nezamislive i do sada neutvrđene starosti iznad kojih se polako na jutarnjem suncu uzdižu magle prošlosti, neznanja i zagonetki. Odjednom vidi on ostatke nečega što ga podsjeti na luku, u kamenu urezani crteži rakova i raznih riba… Zna Athumanunh dobro da su se Andi iz mora izdigli tamo davno u tercijeru, ali u to doba nema čovjeka! Malo dalje pronašao je nekakav smotuljak papirusa, a kako on čita sve poznate i nepoznate hijeroglife baš se razveseli, ali … Što je sada ovo? To nisu hijeroglifi, ni prastara pisma slikovnog karaktera, a nisu ni poznata mu klinasta pisma… pa ovo je sitno pisan tekst i sva slova (znakovi) zapravo odgovaraju jednom govornom glasu, izgleda kao moderna fonetska abeceda. Potraži Athumanunh svog starog prijatelja iz najljepšeg doba, pa ga zamoli da mu pomogne da ga pročita. Stane tako moj prijatelj čitati: «Žena imena Orjana došla je da ispuni nalog bogova da postane pramajka Zemlje. Orjana ima četiri prsta koja su spojena opnom, a rodila je 70 – ero djece i potom otišla natrag među bogove. « Athumanunh se opet sjeća da je vidio niz kamenih glava koje su ga nijemo, ali pozorno promatrale u Tiahuanacou i dobro se sjeća njihovih lica koja su različita. Tanke i debele usnice, dugi ili kukasti nosovi, sitne ili glomazne uši, meke ili tvrde crte lica, a neki su gologlavi, dok pak drugi imaju na glavi nešto što podsjeća na kacigu, a svi oni imaju po četiri prsta, ali nisu im spojeni opnama. Uf, a onda mi se učini da sam nešto pročitao kao – Mu…- malo je oštećeno, pa se ne vidi dobro. No, Athumanunhu padne napamet – Muror – tajnovito nestala civilizacija naroda koji su nekada živjeli po otocima Tihog oceana. Muror civilizacija je cvjetala prije 23 000 godina, znači prije Atlantide, ali prije 23 000 godina na Zemlji je kameno doba, pola Europe i današnjeg američkog kontinenta je pod debelim naslagama leda, a u pećinama Francuske i Španjolske smrzavaju se prvi ljudi koje Athumanunh poznaje kao Kromanjonce.
Hajde ti Athumanunh lijepo spavati i prestani lutati po tim svojim starim i prašnjavim knjigama …

Maya pismo

Athumanunh svima skupa na mayanskom napiše i želi laku noć!

Maya mitologija

Itzamna – bog gospodar Neba

Kod drevnih Maya to je bog godišnjih doba, bog znanja i pisanja. Bog svećenik bogova, onaj koji ima spoznaju i zna, vrač bogova.

subota, 27.11.2004.

Legenda o Alandiji

Dok su se Alanđani sve više primicali Zabranjenoj dolini, sada već pozdravljani od mnogobrojnih Amazonskih ratnica i ratnika, Dyasparkhe i Anubyke užurbano su provodile posljednje pripreme za doček Sahagana i Njegovih Alanđana. Onda pak se iznenada pojave dvije manje pukovnije Dyadonkhy koje je osobno predvodila Sonsyrey. Dyadonkhe su odjenule svoje predivne haljine toplih boja i u galopu krenule u susret Alanđanima. Iznenadna pojava Dyadonkhy izazove munjevitu reakciju Alanđana. Munjevito sve tri alandske pukovnije preslože se iz hodnih kolona u napadačke redove. Niotkuda razviju se alandske borbene zastave koje zalepršaju na blagom povjetarcu, a na trenutak, ali samo na trenutak bljesne sve opasno alandsko oružje. – Boginjo blaga! Zar Alanđani misle napasti Dyadonkhe? One su samo pokušale …! – uplaši se Antyopha, ali je No brzo prekine i smiri: - Ne boj se! Ne čuju se njihove borbene pjesme i trube, a Vitezovi vjetra nisu zauzeli borbeni složaj oko Shagana. Mislim da će nam samo demonstrirati svu svoju snagu i uvježbanost, a mislim da Sonsyreya zna zašto je tako krenula na njih. –
Nakon nekoliko trenutaka svjetlucanja alandske oštrice nestanu uz zveket, ponovno ispod njihovih ogrtača, a zastave se brzo smotaju, te nestanu i one. Alanđani rašire svoja krila, a onda se začuje njihova pjesma. No, nije to bila borbena pjesma, bila je to pjesma koja je išla nekako ovako: - …kao da sunce zalazi na Njezinim mekanim rukama…i dok je On poput vjetra, Ona je kao Sunce što se rađa na južnoj strani oceana…
- Alanđani pjevaju o svojemu dječaku koji je nalik vjetru, pjevaju o njezinim nježnim rukama. To je predivno Antyopho! Vjeruj mi da ovi strašni ratnici napadači znaju da je Shagan spreman oprostiti Sonsyrey jer bi inače pjevali drugačiju pjesmu, a ne ovakvu romantičnu. Gledaj prijateljice to su sada oni Romantični ratnici o kojima nam stalno govore Dyadonkhe, a pogledaj Dydonkhe raspuštaju svoje kose … Ne! Ne sigurno tu neće biti nikakve bitke! Jedni i druge znaju za to jer inače ne bi ovako reagirali ni Alanđani, a ni Dyadonkhe. – smijala se No – Shi.
Alanđani potpuno okruže Dyadonkhe i njihovi redovi se izmiješaju na radost svih Okolnih naroda, a Amazonske igre mogle su početi na radost svih nazočnih Ararađana, Amaryanaca, te mnogobrojnih Amazonskih saveza.

Maya pismo

Prvo probam napisati svoj logo po Maya pismu.

petak, 26.11.2004.

Maya kalendar

Nazivi Maya dana III. dio

19 – Chak ik' (kiša, možda prašumska oluja) i 20 – Ahau (gospodar, vladar, možda ponekad i sam bog drevnih Maya)

Legenda o Alandiji

Sutradan kasno popodne Alanđani predvođeni osobno Shaganom prešli su Hesperaskhu kod Armagedhone i uputili se prema mostu Zaborava na rijeci Hanther koja je međila Zabranjenu dolinui Dyasphar. Paskine Šumske patrole, koje su osiguravale hodnju alandskih pukovnija koje su pratile Shagana, javile su da se ispred njih nalaze prinčevi Moskytho i Haywey sa svojim odredima. Alanđani nisu ni na trenutak poremetili svoje hodne kolone jer Shagan je ostajao miran na čelu kolone.
- Pogledaj Ga prijatelju moj kako mirno i ponosito jaše na čelu najmoćnijih odreda koje znam! Uzalud sam slao svoje najbolje izvidnike i na sve načine pokušao saznati kamo je nestao i gdje se sakrio, ali nisam uspio. Nitko od Alanđana nije znao kamo bih se uputio tražiti Ga, a vjeruj mi svi su itekako znali gdje je. Dobro je što je konačno odlučio da se pojavi jer Sywolyky odredi u Neberasky postali su sve aktivniji kao da su znali da Njega nema. Bez Njega i Njegovih odreda ja bih imao velike probleme i teške glavobolje u Neberasky, a kad je On tamo Sywolykhy su mirni. – pokazivao je na Alanđane princ Haywey.
- Baš sam ti to i došao reći u Neberaskhu! Moja je mlađa sestrica ovih mjeseci bila jako potištena i potpuno odsutna, već sam se pobojao da će oboljeti od tuge, pa sam te došao zamoliti da Ga potražimo zajedno! – nadoveže se princ Amaryanaca Moskytho.
- Dobro je sve završilo, ali vjeruj mi da imam osjećaj da su to sve uredile naše sestre jer već su mjesecima zajedno i stalno nešto švrljaju, a sada odjednom ove Amazonske igre na koje su pozvale sve Amazonske saveze. Mislim da će to biti najveće do sada, pa bi bilo dobro da se i nas dvojica malo pripremimo, a i zaželio sam se Nektara iz ruku neke od ovih, hm, ljepotica…- zaključi Haywey.
- Misliš prijatelju iz ruku moje starije sestre?! Zar misliš da ne znam za Tvoj tajnoviti posjet u Anubiy? Hehehe, imam ja svoje izvore prijatelju. – ispod oka smijući se upita Moskytho. Haywey se malo zbuni, ali onda se on gromoglasno nasmije: - Da! Da, baš tako kao i Tvoj posjet prije nekoliko dana mojoj sestri No, je li tako prijatelju moj?! Sada se obojica stanu smijati i krenu prema svojim pratnjama koje su ih čekale malo dalje.

Maya pismo

Maya pismo (riječi i slova)

Baš kao i sve kod Maya tako i slova ima dvadeset. To su: A;B;C;CH;E;H;I;J;K;L;M;N;O;P;S;T;U;W,X;Y. Koliko su brojke jednostavne i logičke toliko su slova (riječi) složena i komplicirana. U slijedećih nekoliko dana bude malo pisanja Maya slovima. Kao i kod drevnih Egipćana tako i kod Maya slova i riječi zapravo su hijeroglifi, odnosno simboli i znakovi pozorno odabrani i slagani u stupove i zidove Maya zagonetnih građevina.

četvrtak, 25.11.2004.

Legenda o Alandiji

Amaksos se skameni, a ostali Vitezovi vjetra jednostavno ostanu zapanjeni, stari Panđa ispusti lulu koja tresne u zemlju. Shagan zbunjeno raširi ruke: - Što vam je sada svima? Gnjavite me mjesecima, a sada kao da Vam se ne ide odavde! – Amaksos se prene prvi i još uvijek zbunjen odgovori: - Shagane, Tvoje Te pukovnije čekaju na Zimskom bedemu i možemo odmah krenuti. Panđa pak poviče na ostale: - Čuli ste Shagana! Idemo! Što još čekate? Vijest da će Shagan krenuti prema Zabranjenoj dolini brzo se širila Alandijom, a još brže stigla je i u Dyasphar.
- Prijateljice moja, izgleda da se nešto pokrenulo, daleko na sjeveru, moćno i opasno, a to bi mogao biti samo On. Izgleda da je stari Panđa ipak uspio. Mjesecima su mirovali, a sada su u stalnim pokretima. To smo čekale prijateljice? – upita Antyopha No-Shi.
- Mislim da si u pravu prijateljice. Noćas smo mogle čuti pjesme branitelja Zabranjene doline koje nismo čule od onog dana kada je On napustio Zabranjenu dolinu. Čini mi se da su riječi išle nekako kao … - spavaj, nam spavaj naša Zaštitnice i nek Ti zlatni mjesec noćas čuva Tvoje sne, nek' Te blagi vjetar ljubi… O, spavaj, nam spavaj i ne boj se On Te još uvijek voli, a Ti sanjaj da je kraj Tebe… njihove riječi teško se prevode, ali ako spominju zaštitnicu onda to može biti samo Sonsyreya. Vjeruj mi da joj oni ne bi spomenuli ime ako to On ne bi želio i ne bih se začudila… No –Shi nije uspjela završiti, kada u dvoranu uzbuđeno uđe jedna od njezinih časnica: - Oprosti princezo moja, vani su Alanđani i žele da ih osobno primiš. Izgledaju kao da su teklići, a po umoru njihovih konja i prašini na odorama izgleda da su stigli izdaleka. No – Shi nije mogla sakriti osmjeh: - Odmah ih uvedite Kora!
- Pozdravljamo Te predivna ružo Dyasparha. Pozdravljamo i Tebe princezo Anubye. Nas šalje general Amaksos da Te izvijestimo da će sutra u Zabranjenu dolinu ujahati naš Shagan praćen s tri naše pukovnije. – izvijesti jedan od alandskih teklića, a princeza No odmah zapovjedi: - Kora, odmah ponudite okrjepu ovim umornim ratnicima, počastite ih biranim jelima i pićem! Ljepšu nam vijest nisu mogli donijeti! Antyopho, brzo treba organizirati Amazonske igre, a kako su Moskytho i Haywey u Waluzy, pozovimo i njih, pa da se i same zabavimo! – Antyopha se nasmije i složi se: - Mislim da smo i zaslužile to, ali ne smijemo zaboraviti na staroga Panđu. On je ipak zaslužan za sve, a ja sam već poslala po staru svećenicu s Chronosha i ona je već u Cytykrayu. -

Maya kalendar

Nazivi Maya dana II. dio

10 – Pek' (pas), 11 – Much (majmun), 12 – Tsek' (trava), 13 – Ben (trstika, možda kukuruzovina – stabljika kukuruza), 14 – Balam (jaguar), 15 – Kot (orao), 16 – Oxomtah (sup, strvinar), 17 – Lu'um (zemlja, možda gibanje), 18 – Tok' (kremeni nož)

srijeda, 24.11.2004.

Legenda o Alandiji

nastavak

Jednog jutra iznenada Panđa priđe Shaganu i glasno pred svima Ga upita: - Reci nam dječače naš, što ćeš sam u tim divljim prostranstvima Sylenca? Zar Ti predivna princeza s toplih mora više nije ni na kraj pameti? – Svi Vitezovi vjetra ostanu zatečeni i nad tišinu Sylenca nadvije se još tiša tišina koja zavlada nakon Panđinog pitanja. Onda se Shagan nakon više mjeseci ozbiljnosti konačno glasno nasmije: Eh, dobri moj Panđo. Kao i uvijek zabrinut si za mene, ali stari prijatelju reci mi što bih ja trebao uraditi? Možda bih ja trebao tražiti oprost od nje nakon onoga što mi je napravila u gradu Drymhu?
- Nije Ti ona ništa napravila bedasti dječače! Ti si sam kriv za njezinu ljutnju, sjeti se samo luke Altemyre, a onda ti opet u Drymhu motaš se oko Sonsynore, napiješ se s onim blesavim Arghoryancem i raspetljao Ti se jezik, a ona Te gledala kao Boga. Ja jesam star, ali nisam glup, znam što treba izbjegavati u trenucima ženske ljubomore, ali Ti «žutokljunac» jedan, kao i u bitkama uvijek juriš tamo gdje je najopasnije i da …- Sada se Shagan sve više počeo smijati i konačno prekine Panđu: - Oooo, evo ga opet, a sada sam još i ja glavni krivac, zar me nije ona … - Sada pak Panđa prekine Shagana: - Da me nisi više nikada prekinuo, pet mjeseci skupljao sam snagu da Ti ovo bacim u lice, a sada kad sam konačno skupio snagu Ti me prekineš! Zar sam ja to zavrijedio od Tebe? – Sada se Shagan uozbilji, položi ruku na uznemirenog Panđu i mirno mu odgovori: - Oprosti prijatelju stari, stvarno sam malo pretjerao, ali pa Ti si me naučio ovakvoj upornosti i ustrajnosti i što bih ja sada? Zar da ja prvi popustim, to želiš? - - Ne! Malo si previše nepopustljiv i grub prema djevojčici s juga. Sakrio si se u šume Mynechyza jer znaš da nas Ona ovdje ne bi nikada pronašla. Daj dječače popusti malo samo, evo, odvedi nas u Neberaskhu, ili nas povedi u divlju zemlju Tyx, samo daj prijeđi Armaghedonhu i spusti se malo južno. Ništa drugo ne tražim od Tebe. Shagan se opet stane smijati, a onda se iznenada okrene prema Amaksosu i zapovjedi mu: - Amaksose odmah pozovi pukovnije Dyngho, Sekwoya i Hydrha! Idemo malo u Zabranjenu dolinu na jedan Nektar!

Maya kalendar

Nazivi Maya dana

Malo pišem o nazivima dana kod starih Maya (ima ih dvadeset, dvadeset je i tajnih obrednih znakova Maya mitologije):
1 – Imix (aligator), 2 – Ik' (vjetar), 3 – Ak'ab (noć, ponekad umjesto noći rabi se kuća), 4 – Ixim (kukuruz, ponekad se rabi i naziv gušter), 5 – Kan (zmija), 6 – Kimil (smrt),
7 - K'ab (ruka, ponekad se rabi naziv jelen), 8 – Lamat (zec, ponekad i naziv Venera), 9 – Ha' (voda).

utorak, 23.11.2004.

Legenda o Alandiji

- Ja ne znam zbog čega ste se ovaj put porječkali, ali On je tvrdoglavo odbio da ukine zabranu Tvojeg prijelaza preko Armaghedonhe. Pokušali su Ga na to nagovoriti i sami Vitezovi vjetra, ali je na njih toliko bjesnio i urlao da su napokon odustali od toga. On i Njegova tvrdoglavost, Njegov divlji ponos jedina su zapreka koju moramo savladati pod svaku cijenu. – objašnjavala je No-Shi.
- Ja sam kriva, sama sam Ga otjerala svojim nepromišljenim potezima, uvrijedila sam Ga i otjerala Ga iz svojih odaja. – tiho je priznala Sonsyreya.
- Neka Ti vile Charysmhe budu u pomoći sestrice! Nemaš Njegove oznake koje si Mu glupo i nepromišljeno vratila. Kako misliš prijeći Armaghedonhu, pronaći put do Asgrada … Ptice i plahe šumske životinje bježat će od tebe, a divlje te zvijeri neće prepoznati u tim mračnim šumama. Snjegovi s Wyghene sakrit će ti Zimski bedem i zamesti putove, a Njegovi te Alanđani neće propustiti kroz svoje guste redove. – zabrinuto je pitala Antyopha svoju sestru.
- Sonsyreya je itekako potrebna tom našem «tvrdoglavcu», a to su mi potvrdili i Njegovi najvjerniji pratitelji, ali ako su oni nemoćni, mi nismo, mi smo Amazonke i lijepo ćemo ga nadmudriti da se sretne sa Sonsyrey, a onda je sve na tebi djevojčice. – riješena je u svom naumu bila No-Shi.
- Samo da mi je prići blizu Njemu, već bih Ga znala smiriti, ali On se okružio svim silama ovoga svijeta da se to ne dogodi. – žalosno izjavi Sonsyreya.
Daleko na sjeveru Alandije, u nepreglednim prostranstvima Sylenca, u najljepšim šumama srebrenog bora, mračnim šumama Mynechyza još uvijek lutao je Shagan praćen, ljubomorno i pozorno čuvan od najstrašnijih ratnika koje je to vrijeme zapamtilo. Veličanstvene vrhove ponosnog Wyghena polako su omatali oblaci u prve jesenske magle. Dugo toplo ljeto Alandsko bilo je pri kraju i daleki sjever Alandije već se pripremao za oštru Alandsku zimu koja samo što nije stigla nad prostranstva Sylenca. Nekoliko pokušaja No-Shi i Antyope da spoje Shagana i Sonsyreyu doživjelo je pravi fijasko, no prefrigane princeze nisu odustajale od svog nauma. Sve je izgledalo da su zaigrale na posljednju kartu, na starog, iskusnog i lukavog Panđu s kojim su cijelo vrijeme i bile u tajnim dogovorima.

Maya kalendar

Maya kalendar

Ako Maya kaže da je rođen u godini 9.15.9.0.1, Athumanunh zna da je on mislio na 9 baktuna, 15 katuna, 9 tuna, nula uinala i 1 kin, a to bi po našem bilo slijedeće: 9 x 144 000 + 15 x 7 200 + 9 x 360 + 0 x 20 + 1 x 1 = 1 407 241 dana od početka brojanja ciklusa Maya u svom kalendaru. Početak brojanja Maya ciklusa seže u 3114. godinu p. K. , a završetak ovog ciklusa je 2012. godina. Danas je nadnevak 22. 11. 2004. godine, a Maye bi to ovako rekle: 12 baktuna, 19 katuna, 11 tuna, 14 uinala, 7 kina. Još da pripomenem da Maya kalendar ima 20 kina (dana, po dvadeset čovjekovih prstiju, pa dvadeset obrednih znakova, no, o tome drugi put), pa se kin broji od 0 do 19, ima 18 uinala (mjeseci) i broji se od 0 do 17, pa ima dvadeset tuna koji se broje od 0 do 19, pa 20 katuna koji se broje također od 0 do 19 i 13 baktuna koji se broje (13 mjesečevih mijena kroz godinu) od 1 do 13.

petak, 19.11.2004.

Legenda o Alandiji

Prostranstva Sylenca

Dok je vjetar nosio miris tek pokošenog sijena, guste borove šume odisale su svojom svježinom, a Alandijom je ponovno zavladao mir. Ratnici Alanđana odmarali su se u svojim utvrdama, ali Šumske patrole bile su ipak na svojim mjestima u samo njima znanim postavljenim zasjedama. Toplo alandsko sunce grijalo je cijelu Alandiju svojim zrakama. Bilo je jasno da je dugo i toplo alandsko ljeto počelo, ali nije bilo sve kako je trebalo biti. Daleko na sjeveru u čudnovatim i tajnovitim kulama Asgrada vjetar se nije smirio kao i svake godine u ovo toplo doba. Okružen svojim najvjernijim generalima i pomno odabranim gardistima – stražarima, pozorno i ljubomorno čuvan, odmarao se princ Alandije, mladi Shagan. Svakodnevno on bi kretao na duga i besciljna, samo njemu znana, lutanja po prostranstvima Sylenca. Lovio bi ribe, ili bi se igrao s vjetrom Actyalanom, a njegovi odani i vjerni pratitelji Vitezovi vjetra strpljivo bi ga pratili i podnosili njegove duge i besciljne izlete. Sve je izgledalo normalno, ali nešto je ipak nedostajalo. Sva ta snaga Sjevera bila je nekako pusta, a nedostajala je toplina Juga. Smijeh princeze toplih mora, krijepio je duše ovih Ledenih ratnika, ali nje sada nije bilo. Ona je nedostajala njima, ali još više je nedostajala Njihovom Shaganu. Shagan je bio sve više razdražljiv, nemiran i nespokojan, a svi su oni znali da Mu nedostaje baš Ona, ali nitko se nije usudio pitati Ga o tome. No, stari Panđa zatražio je pomoć jedinih osoba koje su to sve mogle promijeniti. Bile su to prelijepe princeze Dyaspharaha i Anubye, No-Shi i Antyopha, sestre Shagana i Sonsyreye. One odluče umiješati se u bezveznu svađu koju su vodili Shagan i Sonsyreya. Naime, Sonsyreya je nepromišljeno nakon bitaka Drymenhe skinula svoje oznake koje joj je poklonio Shagan i zatražila od Njega da napusti njezine odaje u gradu Drymhu. Svađa je izgleda izbila zbog nazočnosti kontigenta princeze Sonsynorhe, velike prijateljice Sonsyreye, s dalekog otoka Sonlendh koji se nalazio u Kotyanskom moru. No, svu ovu pomutnju, zapravo je napravio polubrat princeze Sonlendha sa svojim Araghoryancyma. Pravu istinu, izgleda, znali su samo Shagan i Sonsyreya, a oni su tvrdoglavo odbijali priznati je. Mada je Sonsyreya počela popuštati, no, problem je bio tvrdoglavi Shagan, kako ga nazvala njegova sestra Shenha.

Maya kalendar

Maya Sudnji dan

Dan na mayanskom jeziku kaže se kin ( 1 kin = 1 dan). Jedan uinal ima 20 kina (dana), jedan tun ima 18 uinala (18 x 20 = 360 dana, dakle godina Maya), jedan katun ima 20 tuna (20 x 360 = 7 200 dana), jedan baktun ima 20 katuna (20 x 7 200 = 144 000 dana). Maye su računale svoje godine na slijedeći način:
baktun . katun . tun . uinal . kin ili brojčano 13 baktuna. 0 katuna. 0 tuna. 0 uinala. 0 kina.
Ovo odgovara našoj godini 2012. kada je Veliki ciklus Maya ispunjen i mogla bi nam se dogoditi Nova Atlantida!!! … Naime toga se dana Maye boje od svojeg početka brojanja koje objasnim drugi put.

četvrtak, 18.11.2004.

Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti

Pico Alto

Sjeveroistočna strana kontinenta Atlantide bila je obrubljena masivnim planinskim lancima kojim je dominiralo devet visokih vulkanskih vrhova. Među tim vulkanskim vrhovima isticao se kao najviši Pico Alto (po Otto Muku). Vrh Pico Alta pod vječnom bjelinom snijega gubio se visoko među oblacima, pa su Atlanriđani bili uvjereni da je «božanski Pico Alto» nosač i podupirač neba, te mu se treba klanjati i štovati ga.
Pico Alto pak je nezainteresiran, za svoje «božanske» atribute, povremeno grmio, tresao zemlju, izbacivao lavu i pepeo, te na taj način širio strahopoštovanje.
Atlanti su se njime zaklinjali, pozivali ga za svjedoka, prinosili mu žrtve, obarali pogled pred njim, ponizno mu se dodvoravali … međutim, Pico Alto je i dalje ostajao nepristupačan, divlji i njem u nebeskim visinama. Tako je to bilo sve do onog trenutka kada je u jednom jedinom danu nestala Atlantida i sav njezin narod…
Athumanunh pak bi zadnju rečenicu malo izmijenio: - Nestala je Atlantida, ali se rodila predivna legenda …

Legenda o Alandiji

Amazonke Dyadonkhe svoje društvo dijele na: kneginje (časnice), ratnice, čuvarice, majke i muška pomoćna radna i ratnička snaga. Časnice i ratnice su veoma lijepe i privlačne, nose dugu kosu povezanu povezom kako im ne bi smetala u borbi ili tijekom jahanja. U kosi imaju divlju otrovnu orhideju koja opija i omamljuje svojim mirisom. Na desnoj ruci i dojci nose oklop kako se ne bi povrijedile tijekom odapinjanja strijela. Kratka mini suknjica pričvršćena je remenom na kojem se nalaze metalne zvijezde, koje uspješno bacaju na protivnika, a taj isti remen pridržava i dugi, tanki i lagani mač. Na desnoj nozi (butini) imaju pričvršćen tanki dugi bodež. Na nogama imaju obuvene lagane čizme koje sežu do iznad koljena, a ogrću se dugim ogrtačima. Dyadonkhe su uglavnom konjanici, dok su im pješaci muškarci, u borbi su jako opasne i lukave, a njihov kobni i fatalni privlačni izgled zbunjuje muškog protivnika. Za razliku od ratnica, časnice nose kratke haljinice koje im pokrivaju grudi, a pored mača naoružane su i strijelama kojima se izuzetno vješto služe.
Dyadonkhe čuvarice zadužene su za čuvanje muške pomoćne radne snage i stalni nadzor nad muškim dijelom populacije stanovništva Dyadonhe kako ne bi došlo do pobune i preuzimanja vlasti.
Dyadonkhe majke uglavnom su zadužene za rađanje i odgoj djevojčica koje odgajaju za poziv ratnice, čuvarice ili majke, dok je časnička titula nasljedna i samo časnica može roditi časnicu. Dječake nakon dojenja vračaju biološkim očevima ili pak ih koriste za pomoćnu radnu snagu.

Maya matematika

Athumanunh zbraja onako kako su to radili Maye

Evo još malo matematike po drevnim Mayama. Ako npr. uzmemo broj 9 449 i želimo ga pribrojiti broju 10 425 dobit ćemo broj (zbroj) 19 874. Na slici lijevo prikazano je kako su to radili drevni Maye. Uf ta matematika, bila je logička već i u vrijeme drevnih Maya, a ostala je takva sve do naših dana.

srijeda, 17.11.2004.

Athumanunh se skita

Nesvjestica hvata Athumanunha kada mu pogled zaluta u davne dane na sve te strašne, misteriozne i tajnovite kamene građevine, kamene likove i figure ledenih lica, grozne životinjske glave, sablasne likove što poput čovjeka kroz njegovu povijest koračaju, koračaju … a onda misteriozno i tajnovito u tišini nestaju, nestaju i u legendu se pretvaraju …
Uf, gdje li sam se to skitao,skoro sam se izgubio, malo me bila i frka, ali evo bilo mi je lijepo u toj skitnji i lutanjima i opet sam nešto novo pronašao, napišem vam to drugi put, sad idem na spavanje, spavanje ...

Legenda o Alandiji

Sjene Vitezova vjetra

U dubinama Sunčevog sustava, s one strane meteorskog pojasa, na najvećem Balamungovom Mjesecu Togha, u studenoj pustoši, ispod čipke raskošnih meteora, davno prije potonuća Atlantide i slavnih gradova, cvjetala je sada uništena civilizacija Xawyaraca …
Negdje na polovici noći Nyghtanunha, u gluho doba, kada su Vitezovi vjetra već sjedili okolo vatri ogrnuti svojim plavim plaštevima i kada je dah strašne Athumazye smrzavao krošnje srebrenog bora, Sychyte su zapamtile još nešto. Najstariji Vitez vjetra, mirno pušeći svoju lulu, podigne ruku i glasno nekoga pozdravi:
NEKA VAM NOĆ BUDE SKLONA , ČUVARI SHAGANOVA MAČA !
Sychyte nisu nikoga vidjeli, ali su bili uvjereni da su tog trenutka Vitezovi vjetra nekoga ili nešto vidjeli, čak su se i s nekim ili nečim pozdravili. Govore da je tog trenutka počeo Starghatanunh – vrijeme kada se Vitezovima vjetra pridružuju njihove sjene, a to je bila još jedna od tajni Vitezova vjetra. Bili su to Čuvari Shaganovog mača, Oni koji su se vratili ili Sjene Vitezova vjetra. Ta tajna živjela je u pećini Wyghena, Snježne planine na kojoj se pojavio Shagan. Ti Čuvari Shaganovog mača pojavili bi se uvijek u opasnosti po Shagana i borili bi se uz bok Vitezova vjetra, a zanimljivo je to da je njihov broj jednak broju Vitezova, pa su zbog toga od Okolnih naroda nazvani i Sjene Vitezova vjetra. Alanđani su ih nazivali Xawyarcy, a oni Shagana Medyay, dok su pak oni Alanđane nazivali Hrabri narod ili Oni koji idu uspravno. No, zapravo oni su preživjeli borci s Mjeseca Togha. Bili su oni fantastični ratnici i borci, naoružani trozubcem i mačevima sličnim Shaganovim, samo što su njihovi mačevi svjetlucali u drugom spektru potpuno različitom od spektra Shaganovog mača.
No, bilo kako da bilo Sychythe su zapamtile da su Sjene Vitezova vjetra zajedno s njima u doba Tanghatanunha sjedili oko vatri i čekali pojavu Hawalandha.

Maya matematika

Athumanunh računa s Mayama

Već prije je bilo riječi da drevni Maye sve rade na sliku čovjeka (čovjek ima dvadeset prstiju, pa njihov kalendar ima dvadeset dana … pa brojke slažu u stupce i to jedinice, desetice (1 x 20 = 20), stotice (20 x 20 = 400) i tisućice (20 x 400 = 8 000). Nakon ovoga (tisućica) stupci ne rastu nego se dodaju no o tome drugi put. Evo primjera brojke 9 449 lijevo na slici posložio je to Athumanunh. Jednostavno zar ne? Strašni su bili ti drevni Maye.

utorak, 16.11.2004.

Athumanunhova tajna

Brdo na kojem ptice plaču

Nema veze tko sam i kako izgledam, važno je kakav sam. Kad bih mogao hranio bih se samo zrakom, da ne bih slučajno povrijedio niti jedno živo biće. Imam svoju tajnu, pitajte me bilo što, napisat ću Vam bilo koju mitologiju i legendu, ali nikada me nemojte pitati za moju tajnu jer tajne se ne ispovijedaju.
Athumanunh – dječak u kojem se čovjek budi - čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Legenda o Alandiji

Tijekom noći alandska je flota skrivena tamom stigla s druge strane otoka. - Yakwy koliko imamo još do tog otoka i što znaš o tom otoku? – pitao je Shagan svojeg admirala. – Nismo više daleko, pogledaj ono ispred nas obale su Sylwerdhadha, a otok, pa obale su mu pjeskovite i moguće je pristajanje, jedan malo jače utvrđeni grad nekih amazonki iz Južnog saveza. Mislim da su to Izydhonkhe i one su u dobrim odnosima s našim Dyadonkhama. Ima jedna malo viša planina obrasla šumom, a ostalo je ravno kao ploča. – odgovori iscrpno Yakwy. – Dobro, Unakas čuo si. Ti si prethodnica, uzmi manji odred Šumskih patrola i pronađi mi princezu. U slučaju da se sudariš s kotyanskym odredima udari i navuci ih na nas, a ti Amaksose odmah podignite tabor i utvrdite ga najbolje što možete, te budite spremni da nas prihvatite i poduprete u slučaju da nam krene nešto naopako. Dok su se Alanđani užurbano utvrđivali i pripremali za borbu, na položaje Dyadonkhy i Izydhynkhy Kotyancy su snažno i u naletima navaljivali, ali su ih amazonke uspjele zadržati i odbiti od svojih položaja. – Princezo ovaj smo put uspjele, ali u slijedećim naletima kada nas prisile na blisku borbu mogle bi imati problema. Njih je nekoliko puta više od nas, a to su kotyanskhe pukovnije s nemirnih granica Mandraghona koje su itekako vične bliskim borbama, moram Ti priznati da su njima jedino Alanđani dostojni protivnici, no, sve Tvoje ratnice i Izydonkhe riješene su boriti se do kraja i odbijaju se predati.

Još o Mayama

Kukuruz, ne samo da je bio temelj mayanske prehrane, već i temeljni dio njihove religije. Prema njihovom vjerovanju Bog je u trećem pokušaju stvorio čovjeka iz kukuruza. Kroz klasično razdoblje (380 - 980g.) civilizacija Maya doživjela je svoj procvat i tada se većina plemena udružila, započela stvarati novi život na jednom mjestu, počela koristiti samo jedan numerički i pisani sustav hijeroglifa na temelju znanja koja su im prenijeli Olmeci, te jedinstven način obrade zemljišta. Ukupno dvanaest plemena živjelo je u različitim dijelovima Amerike poput Chiapasa na zapadnoj granici Guatemale ili Yucatanske skupine. No, najvrjedniji ostaci civilizacije pripadaju guatemalanskoj skupini koja je iza sebe ostavila vrlo značajnu Svetu knjigu, Popul Vuh, „knjigu vijeća“ zajednice poglavara naroda Quiche. Drevna knjiga pisana je mitološkim jezikom, neopterećenim kronologijom i tumačenjem događaja i govori o samim počecima stvaranja svijeta i čovjeka. Za proučavanje civilizacije Maya sačuvano je mnogo spomenika materijalne kulture, ali vrlo malo djela duhovnog stvaralaštva. Različita plemena sa sobom su donijela i različite dijalekte koji su se u klasičnom periodu također stopili u jedinstveni mayanski jezik. Pleme prije Maya, znameniti Olmeci, utemeljili su drevnu znanost, posebno astronomiju i njihova umijeća su Maye nakon ujedinjavanja doveli do vrhunca. Poznato je, naime, da su Maye već u ono vrijeme izračunali kalendarsku godinu od 365 dana. Osim spomenutog, sastavili su i Tzolkin, religijski kalendar (20 mjeseci od 30 dana) čije su značajke i proračune poznavala samo trojica izabranih. Pomoću tog kalendara izračunavala su se rađanja kraljeva, Bogova, pratio horoskop koji je njima predstavljao vrlo vrijednog i preciznog pokazatelja karakteristika i sposobnosti pojedinca koji je svojim osobinama trebao pridonijeti zajednici. Mayanski proračuni su bili izuzetno točni, precizniji rezultati nisu dobiveni ni u 20. stoljeću. Po njihovim proračunima propast svijeta će nastupiti 2012. godine po našem kalendaru, kada će se iscrpiti sve kombinacije velikog ciklusa dugačkih brojeva, a toga su se drevni Maye stalno pribojavali…

ponedjeljak, 15.11.2004.

Athumnunhova koračanja

Polako korača tako Athumanunh kroz davno prije zaboravljene legende i divi se mitologijama drevnih naroda i prvih ljudi. Kakve li mu se sve misli nameću kada korača ruševinama i pepelom nekada ponosnih i gorostasnih građevina koje ti drevni i prvi ljudi podignuše sebi na spomen. Ali tko bijahu ti tajnoviti graditelji piramida i hramova kojima se Athumanunh divi, a divi im se i Vrijeme i odaje im dužno poštovanje jer ono Athumanunha na trenutak u maglama, na krilima legendi i bajki ponekad podsjeti na to staro doba Osvita ljudskog vremena …
Korača tako Athumanunh i divi se tim tajnama što dobro su skrivene i razmišlja što bijaše s tim tajnovitim graditeljima, gdje nestadoše …

Legenda o Alandiji

Amazonski ratovi (nastavak)
Za to vrijeme na drugoj strani otoka Sylwerdhadha, sa svojim trupama iskrcao se princ Kotyanaca Kanybhal. – Prinče moj, izgleda da je Dyadonkha nešto posumnjala jer njezin brod napušta otok. Izgleda da traži pomoć. – Odmah potopite taj brod i trupe pripremite za noćas! Ako se umiješa onaj prokleti Alanđanin sve bi moglo poći naopako, a on nije glup i naivan. Do sada je već sigurno primijetio naše pokrete u ovim vodama i sigurno će ga zanimati kamo smo se to mi uputili. Zabrinuo se na trenutak Kanybahl. U taboru Sonsyreynyh Dyadonkhy sve se pripremalo za noćni počinak, a dobro skriveni kotyansky odredi samo su to i čekali. U potpunoj tišini i relativno brzo kotyanski ratnici uklone stražare. Sada su još bile budne samo dežurne časnice tabora, dok su ostale Dyadonkhe i Izydonkhe već odavno zaspale. S nešto starijom dežurnom časnicom na dežurstvu je bila i mlada Dyadonkha koja je posjedovala prastari amazonski Wyrghyn instinkt (ovaj instinkt objasnim nekom drugom prilikom). Odjednom mlada djevojka stane kihati, a starija odmah čim je to primijetila podigne uzbunu. Kotyancy su tako bili preduhitreni i njihovo iznenađenje nije uspjelo. Dyadhonkhe i njihove saveznice Izydhonkhe bile su spremne za borbu, te one prihvate borbu, pruže žestok otpor i nakon nekoliko desetaka minuta otpora odbace Kotyance iz tabora. Sonsyreya je znala da će pred jutro Kotyancy stići u velikom broju, te da ih neće moći zadržati, pa je zapovjedila da se odmah napusti tabor i još tijekom noći posjednu položaji na vrhu Wakyzashy planine, gdje bi se trebale oduprijeti do dolaska Alanđana. Slijedećeg jutra Sandrha upozna Sonsyreyu da je noćas njihov brod potopljen i da ne mogu računati na pomoć Alanđana. Samo nekoliko ratnica uspjelo se probiti natrag prema planini Wakyzashy. No, Dyadonkhe nisu ni sanjale da su alandski brodovi te noći već bili nadomak Sylwerdhadha.

Maya matematika

Maya brojke u simbolima (hieroglifima)

Ipak su drevni Maye bili jedan vrlo tajnovit narod, kako su imali dva kalendara, tako su imali i dva načina pisanja brojki. Prvi lakši dio prikazan je bio prije, ali evo sada i onog težeg dijela pisanja brojki.

nedjelja, 14.11.2004.

Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti

Dvadeset tisuća milja ispod mora

… Ispred nas su ležale neke pitoreskne ruševine … Posvuda su razbacane velike hrpe kamenja, između kojih se jasno mogu opaziti tragovi i sjene hramova i palača … preko tih ruševina nadvio se, umjesto bršljana, debeli sloj podmorskog biljnog života.
Koji je ovo dio našeg globusa i tko je složio ovo ogromno kamenje iz prastarih vremena? Ispred mojih očiju je, nekada davno prije, razoren, uništen, ležao grad – njegovi krovovi otvoreni zjape prema nebu, njegovi hramovi su urušeni, njegovi lukovi porušeni, njegovi stupovi razbacani … Dalje, tek ostaci kiklopskih akvedukata, ovdje visoki stilobat akropole s plutajućim obrisima Partenona, ondje tragovi lučkih dokova … još dalje duge crte potopljenih zidova i širokih praznih ulica koje ne vode sada nikamo – Pompeji pod vodom.
Gdje sam li ja to bio? Zar stvarno ne znate? Čitao sam knjigu, Dvadeset tisuća milja ispod mora (Jules Verne), na našem lijepom, toplom i plavom moru. Onda mi šum valova u blago ljetno predvečerje stane šaptati, prvo tiho najtiše, a zatim sve glasnije: Atlantisss, Atlantisss … Pridignem se s ležaljke, odložim knjigu i zagledam se u valove dodirujući ih rukama, odjednom osjećam: koračam poput Pierra Arronaxa, planinama tog davno prije izgubljenog kontinenta, dodirujem tisućama godina stare ruševine nekada moćne i suvremene, hodam tamo gdje su nekada hodali prvi ljudi…

Legenda o Alandiji

Sonsyreya sjaše s konja, skine grudne oklope i ljutito ih baci na zemlju. Nervozno raspusti kosu i srdito reče: Sandrho već mi je svega dosta! Opet smo izgubile nekoliko ratnica i ništa nismo promijenile! Kneginja Sandrha zabrinuto pogleda princezu i tiho joj odgovori: Princezo, ja imam osjećaj da uopće nije u pitanju nikakav spor Tykanderožanky i Izydonkhy, već je to opet podvala princeze Thandrhe. Sve mi više izgleda da ona pretendira na Tvoju krunu kraljice svih Amazonki u Savezu. Sonsyreya je zbunjeno gledala u svoju kneginju, a onda zabrinuto zapitala: - Dobro, možda si i u pravu, ali što bih ja sada trebala poduzeti Sandrho? – Pozovi Alanđanina i njegove ratnike na ovaj otok! On će to riješiti na svoj način i pomoći nama. - mirno joj odgovori Sandrha. – Zar da ovamo dovedem Alanđane?! To je protiv svih naših zakona. Tko bi mi to nakon toga oprostio, sve amazonske kraljice tada bi jednostavno stale na stranu Thandrhe.- zabrinuto je zaključila Sonsyreya. No, Sandrha joj ponovno odgovori: - Princezo moja, Thandrha je na otok dovela Kotyance. Ti ovdje imaš nekoliko stotina naših Dyadonkhy i još toliko odanih Izydhonky, Hoplythe su prevrtljive i nisu se pomaknule iz grada, a Thandrha ima pet puta više ratnica i još se povezala s Kotyancyma. Sada Sonsyrey popusti: - Dobro, neka tako bude! Sandrho još noćas pošaljite naš brod prema Alandiji i neka se o svemu izvijesti Shagan! Nazočnost tog «dječaka» može nam koristiti, a i ja sam se već zaželjela njegovih nestašluka i … no, dobro neka se spreme ratnice koje će otploviti noćas pod zaštitom mraka. Kada sve obaviš Sandrho dođi mi pomoći da se okupam, ova prašina je nepodnošljiva. – složi se Sonsyreya, Sandrha se samo osmjehne jer i ona se zaželjela društva mladog Unakasa, a bila je sigurna da će se sa Shaganom sigurno pojaviti i on. Sonsyrey tiho razmišljajući za sebe samo doda: Ipak sam ga trebala obavijestiti kamo idem, a i u ovim hladnim noćima jako mi nedostaje …

subota, 13.11.2004.

Legenda o Alandiji

Amazonski ratovi (nastavak)

- Moja se eskadra sukobila s gusarskim brodovima iz Syvolykhe armade, imamo desetak ranjenih, manja oštećenja na brodovima, a ponestalo nam je svježe vode i hrane. Molim Te da nam pomogneš. - Ako je samo to neće biti ništa lakše i voljni smo Vam pomoći. Neka Tvoji časnici zatraže sve što im je potrebno, a moje pratilje sve to će im osigurati. Neka se Vaši ranjeni smjeste, a moje ranarnice previt će im rane. Sve Tvoje ratnike okrijepit ćemo Nektarom i nahraniti ih biranim amazonskim jelima, a Ti Alanđanine možeš se opustiti u mojim odajama. Uz smiješak odgovori Dayana i stane izdavati naloge svojim pratiljama. Kasnije u odajama kneginje Dayane, dok su njegovi ratnici i mornari otklanjali oštećenja i krcali svježu hranu i vodu, Shagan se okupao i samo u tunici pojavio se u sobi gdje mu je Dayana priredila objed. Po rukama i na vratu Dayana primijeti nekoliko posjekotina. Dayana ponudi Shaganu pehar s Nektarom, a potom progovori: - Alanđanine, skini tuniku da Ti očistim te posjekotine! Shagan je bez riječi posluša, a kad je skinuo tuniku Dayana se zaprepasti: - Boginjo blaga… pa Ti si pun modrica i posjekotina! Lezi, a ja ću Ti melemom i masažom ublažiti bolove. Dok je mlada Dyadonkha pažljivo previjala Shagana, on je iznenada snažno prigrli i htjede je poljubiti. Dayana se izmakne, ali se ne pokuša osloboditi Shaganovog zagrljaja: - Molim Te Alanđanine nemoj to raditi! Ja znam da Ti imaš pravo odlučiti, ali moja Te princeza voli, a ja sam joj odana … Nakon ovoga Shagan pogleda Dayanu u oči, pusti je i stane tražiti oprost: - Oprosti mi djevojko! Tvoja odanost princezi je nešto što treba poštovati. Oprosti mi za moju ishitrenost i neopreznost. No, sada mi moraš kazati gdje Ti je princeza i zašto je nema u Dyadonhy?!
Dayana mirno progovori: Alanđanine moraš pomoći našoj princezi! Ona je na otoku Sylwerdadh upala u zamku koju joj je opet namjestila zla Thandrha, njezina polusestra iz Divlje zemlje Tykanderoghe. Na Sylwerdhadhu bijesni Amazonski rat između Tykanderožanky i Izydonkhy, a moja princeza naivno je vjerovala da će ih sa svojim kontigentom uspjeti pomiriti. No, cijeli otok iznenada su okružile snažne flote Kotyanskhe mornarice. Čini se da je princeza s Izydonkhama i svojim ratnicama okružene na planinama Wakyzashy gdje neće moći dugo izdržati. Sada se Shagan odjednom stane oblačiti i stavljati oklope na sebe, opaše teški mač i potom reče Dayany: - Ne brini riđokosa, sutra sam ja na tom prokletom otoku, pa da vidim konačnu snagu i oštrinu kandži te Thandrhe o kojoj čujem već drugi put, a još je nisam upoznao. Vratit ću Ti princezu i ispričati joj o Tvojoj odanosti. Zahvalan sam Ti na pomoći koju si pružila meni i mojim Alanđanima.

Maya matematika

Maya brojke ( II. dio )

Na jeziku drevnih Maya brojke od deset do devetnaest nazivaju se: jedanaest – buluk, dvanaest – lakah, trinaest – oxlahun, četrnaest – kanlahun, petnaest – holahun, šesnaest – waklahun, sedamnaest – uklahun, osamnaest – waxaklahun, devetnaest – bolonlahun.

petak, 12.11.2004.

Legenda o Alandiji

Amazonski ratovi

Zapovjedna galija i admmiralski brod alandske ratne mornarice imenom Sonsyrey, odjednom se pojavio na ulazu u dyadonskhu luku grada Altamyre. Iznenađeni dyadonskhy branitelji luke i grada uplašeni i zbunjeni pojavom ovako snažnog flotnog sastava Alanđana, užurbano su posjedali položaje i ukrcavali se na svoje male ratne brodove. Svi ovi potezi bili su očajnički pokušaji, a da su kojim slučajem Alanđani namjeravali napasti Altemyru, ovi mali ratni brodovi Dyadonkhy ne bi imali nikakvog izgleda. Naime, veliki alandsku admiralsku galiju pratilo je osam razarača i četiri krstarice. Nikada do sada ovaj flotni sastav nije ulazio ovako duboko u vode Dyadonhe, a mlada zapovjednica luke Dayana prepoznala je neke od brodova. Uočila je dva već prije slavom ovjenčana razarača Alanđana Chronhos i Hawchos, te strašnu krstaricu Askhanyu na kojoj je bio zapovjednik kapetan Masharan, drugi čovjek alandske ratne mornarice i zapovjednik flotnog sastava Neshy. Strah je vladao dyadonskhym bedemima, a nelagoda dyadonskhym ratnicama i ratnicima.
- Smirite se! Ostanite svi mirni i bez naglih pokreta, ne pokazujte svoje oružje! Na admiralskom brodu Alanđana ne vidim borbenu zastavu i izgleda da nas ipak neće napasti, ali ostanite svi na položajima iako protiv njih nemamo nikakvih izgleda. Očito je da poradi nečeg drugog uplovljavaju u našu luku. – smirivala je Dayana svoje ratnice i ratnike.
Alandsko brodovlje zauzme poseban složaj u luci i stane bacati sidra. S brodova se stanu iskrcavati ratnici Alanđani. Sada pak Dayana primijeti da su neki od razarača i krstarica dosta oštećeni, a na ratnicima primijeti polomljene oklope i potrgane pancire. – Čini mi se da su maloprije vodili neku strašnu pomorsku bitku. Njihovi brodovi čvrsto su građeni, a ratnici su im izuzetno hrabri i izdržljivi tijekom bitke. Još uvijek se sjećam Bitke na Skartarysu, tamo su nas za nekoliko sati potpuno porazili i pregazili. Sva je sreća da su nam naklonjeni, ali bilo bi bolje da siđem i vidim što ih je navelo da uplove u našu luku. – šapne Dayana jednoj od svojih pratilja.
Dayana sa svojim pratiljama dočeka Shagana, te ga uz amazonski naklon pozdravi:
- Dobro došao u luku Altemyra, prinče Sjevera! -
- Pozdravljam Te riđokosa. Ti si sigurno Dayana, jedna od kneginja princeze Sonsyreye? – Dayana se u sebi malo začudi:- Nevjerojatno kakvo On ima pamćenje, zapamtio mi je ime, a vidjeli smo se davno prije nekoliko godina u Zabranjenoj dolini.-
- Kako Ti mogu pomoći Alanđanine? -

Maya matematika

Maya brojke ( I. dio )

Maye imaju oznake samo za dvadeset brojeva, a tu uključuju i nulu, ali poznaju i veće brojeve od dvadeset, ali o tome će biti riječi drugi put.
Oznake za brojeve od 0 do 10 vide se na slici, a njihovi nazivi su slijedeći: nula – mi, jedan – hun, dva – ka, tri – ox, četiri – kan, pet – ho, šest – wak, sedam – ux, osam – waxak, devet – bolon, deset – lahun.

četvrtak, 11.11.2004.

Legenda o Alandiji

Shonshon – Alandska zemlja mrtvih ratnika

Shonshon, zemlju mrtvih ratnika, Alanđani smještaju još sjevernije i još dalje od tajnovite doline Sylenca, na maglovito otočje duboko u vodama Snježnog ledenog oceana. Mjesto je to na koje ne dolazi ni Anybeatha, a ni strašni vjetar Actyalan, to mjesto nitko živ nikada vidio nije jer tamo putuju samo mrtvi alandski ratnici.
Nisu se alandski ratnici bojali smrti i pogibije na bojnom polju ako bi pratili svojeg Shagana. Nikada se oni nisu bojali putovati u strašnu zemlju Shonshon ako je Shagan živ. No, Shonshon je vrlo opasno mjesto, strašno mjesto ako bi poginuo Shagan. Po vjerovanju Alanđana tada bi sve mračne sile zla izašle iz najdubljih ponora u koje su ih zauvijek bacili dobri bogovi. Štoviše, cijela Alandija postala bi strašna zemlja Shonshon ako bi se nešto u bitkama dogodilo njihovom Shaganu. Bio je to najstrašniji san svakoga alandskoga ratnika, a iz tog sna oni su crpili svoju nadljudsku snagu u bitkama kada bi pratili svojeg Shagana, odatle ona njihova tajnovita i misteriozna snaga u bitkama. U svakoj bitki ponavljala bi se ista scena: nepregledni i gusti redovi alandskih konjanika i pješaka okružili bi Shagana, na njegov znak Vitezovi vjetra jurnuli bi na sve strane, a za njima po točno određenom i dobro uvježbanom jurišu krenuli bi svi alandski ratnici. Onda kada bi u teškom sudaru ljudi, oklopa i konja, protivnički redovi bili rastrojeni, velikom brzinom u nekim novim složajima vračali bi se i stiskali oko svojeg Shagana, pa onda opet sve ponovno. Nikada ni jedna vojska onoga vremena nije mogla shvatiti i preduhitriti te kružne navale i juriše. Ako pak bi se kojim slučajem dogodilo nešto nepredvidivo i Shagan se našao u opasnosti, alandski ratnici bi se stiskali oko Shagana i svaki od njih bio je riješen zaštititi ga svojim tijelom, svojim oklopom, svojim oružjem …
U opasnosti po Shagana alandsko oružje bilo je strahovito opasno i precizno, alandski ratnici ne bi osjećali rane, a njihovi protivnici osjetili bi svu nemoć i očaj. U tim strašnim i krvavim karijerima stari Panđa rušio bi sve pred sobom, opasni Zumah urlao bi i bjesno sjekao teškim alandskim mačem, Paska bi vitlao teškom dvosjeklom sjekirom kružno na sve strane, Amaksos bi do besvjesti mahao zastavom i time pozivao i ostale ratnike što bliže Shaganu, Senkha bi sa svojom teško oklopljenom pukovnijom i dugim kopljima ustrojio neprobojan zid oko Shagana, Unakas bi silovito udarao svojom pukovnijom na više mjesta, udarao i odvlačio, napadao i navlačio na sebe što više protivničkih snaga, a alandski Crni streličari vješto bi izbacivali strijele između redova, iznad glava, s bokova, po krilima složaja … i redovito bi ta tuča strijela izazivala pravi kaos, lomila red i stegu protivnika, a sve ovo imalo bi za cilj deblokirati i smanjiti pritisak na samog Shagana. U tim bi strelovitim naletima čak i alandski konji grizli i gazili protivničke ratnike.
Sychythe koje su zapamtili bitku Alanđana na bojnom polju Herofahla ovako su je opisali: Bile su tu mnogobrojne zastave alandskih pukovnija, najgušći redovi ratnika i oklopa kroz koji ni vjetar nije mogao strujiti, bila su tu najduža koplja ikada viđena, krv je natapala pijesak i tekla u potocima, tu je bio On. Oni nisu znali za svoje rane, napuknutih oklopa, rastrganih pancira, puni modrica i rana nisu padali. Oružje Hladnih vatri kao da je bilo beskorisno, a alandsko je lomilo i sjeklo čelik kao da je sir. Urlici i pokliči Alanđana bili su jezivi, njihovi gusti redovi kretali su se na sve strane. Alanđani su udarali, sjekli, boli, padali, ustajali, boli, sjekli, udarali, padali…i tako sve dok ne bi poginuli ili pobijedili. Hladne su vatre navalile još žešće, za trenutak potisnule Alanđane, a onda su se Vitezovima vjetra pridružile njihove sjene, a Shagan se nekim čudom našao ispred svih. Hladne vatre osjete da je On izvor i ključna snaga Alanđana, pa divlje i žestoko navale na Njega, ali u zao trenutak. Mjedeni zid alandskih ratnika u žestokom karijeru naleti na redove Hladnih vatri koji konačno popuste, slome se, rastope se i zauvijek nestanu ostavljajući bezbrojna i beživotna tijela poginulih na bojnom polju Herofhala…

Maya kalendar

Kalendar Maya

Strašno zabrinuti i preplašeni zbog moguće propasti i kataklizme (koja se možda već jednom davno prije dogodila i moćnoj Atlantidi, (Athumanunh ništa ne tvrdi, samo razmišlja), Maye stanu razvijati matematičko i astronomsko mjerenje svojeg vremena ne bi li predvidjeli i tako preduhitrili svoju propast i kataklizmu. Zamisle oni tako dvadeset znakova – uinal (Mjesec) i slože ih u svoj kalendar, a kalendar usporede s uinic – om, (čovjek), odnosno s njegovih dvadeset prstiju. Kada se uinal pojavi na istoku poslože Maye dvadeset Znakova s Trinaest brojeva (zna Athumanunh da broj Mjesečevih mijena kroz godinu iznosi trinaest ili dvanaest, a izgleda da su to znali i Maye) i eto im jednostavnog kalendara koji u prvom trenutku izgleda jako zagonetno i misteriozno, a u stvari je jednostavan pomagač za mjerenje vremena.

srijeda, 10.11.2004.

Legenda o Alandiji

Obale Wulkanye (nastavak)

U svojim odajama mirno su spavali Shagan i Sonsyreya. Tajanstveni zvuk ponovi se sada nešto bliže bedema tabora, a stražar Alanđanin sada se trgne i podigne koplje. Sve šumske patrole već su bile vani raspoređene na Paskin način, a Zumahovi gardisti nečujno su okružili Shaganovu kolibu. Sada se probudi Sonsyreya i naglo ustane, ali je Shagan smiri: - Psst! Miruj princezo, samo mirno! – Zvuk se sada ponovi jasno i glasno, a alandski stražar potrči bedemom u smjeru zvuka. Odjednom bljesne jaka zelena svijetlost i pokosi stražara. Mnoštvo zelenkastih prilika stane prelaziti bedema, ali Zumahovi gardisti spremno su čekali znak za napad pa da snažno udare. Odjednom na vratima kolibe pojavi se Sonsyreya, zelene svjetleće spodobe je primijete i na nju odapnu strijele, ali nova žarko crvena svijetlost odbije sve strijele i iz mraka pojavi se Shagan sa svojim teškim mačem koji je sada već isijavao plavu svijetlost: - Uzbuna neprijatelj u taboru! – Bio je to povik Shagana koji su ostali Alanđani samo čekali, pa da napadnu. Sa svih strana u velikom broju i naoružani, te spremni za borbu pojavljivali su se Alanđani. Kiše crnih gardijskih strijela zasipa zelene spodobe, a preko bedema napadnu i Paskine Šumske patrole. – Stani Shagane zaustavi svoje Alanđane! Stanite i vi Wulkanke! Vaša je magija i čarolija nemoćna pred Alanđanima, jer oni prate Izabranog, a vode ih Vitezovi vjetra osobno! Pokažite im svoja lica i spasite svoje živote to vam govori princeza Dyadonkhy! – vikala je princeza Sonsyrey. Iako iznenađen Shagan brzo zaustavi svoje ratnike koji ipak ostanu u borbenim složajima spremni da ponovno napadnu na njegov znak. Sada i svijetlost prestane svijetliti i pokažu se plavokose djevojke ratnice. – Oooo, ne opet! Opet žene ratnice. – glasno se čudio Panđa. Sonsyrey krene da pomogne ranjenim djevojkama, ali ostale joj zaprijete oružjem, što pak izazove novu nervozu kod Alanđana koji opasno podignu svoje oružje riješeni da napadnu svaku koja bi pokušala nauditi njihovoj princezi. Sonsyreya ih sad po drugi put jedva zaustavi: Ne! Ne! Shagane vrati ratnike na spavanje odmah! – Polako Sonsyreya, možda i vratim ratnike na spavanje, ali garda ostaje dok god tvoje i naše iznenadne gošće ne pokažu bar malo smirenosti. Bez obzira na njihovu zemlju i vaše amazonske zakone ja ostajem sa svojim gardistima s tobom svidjelo se to vama ili ne, ali u ovom taboru vrijede samo moji zakoni. Sonsyreya priđe Amazonkama i na nepoznatom narječju s njima počne razgovor, a nakon nekoliko trenutaka okrene se prema Shaganu i uz smiješak reče: - Dobro je one pristaju na vašu nazočnost i dopuštaju da se pomogne njihovim ranjenicama.- Sada Shaganu pristupi jedna od Wulkanky i progovori: -Mi smo vas zamijenile s kotyanskym odredima koji su se iskrcali na Ničijoj zemlji našeg otoka i sada lutaju otokom i pljačkaju naše gradove i naselja. Vidim da ste spretni i u borbi vrlo opasni ratnici, a princeza Dyadonkha nam je ispričala da ste se pojavili iz davno zaboravljene legende o Vitezovima vjetra. Sada smo i sigurne da ste to vi, jer ti mladiću nosiš mač naših predaka, a naši mudraci pričali su da ćeš se jednom pojaviti sa svojim Wyrakochama, ratnicima iz Snježne zemlje, ali očekivale smo vas sa sjevera. Vi ste došli iz smjera juga zašto? – Sada Shagan odgovori: - Istina je da je naša Alandija na sjeveru Velikog kontinenta, ali Syvolyky su nam oteli princezu Sonsyreyu pa smo ih proganjali danima i noćima. Kod Sychytye smo ih sustigli, ali tamo su nas napali divlji Pykthy i razne gusarske bande. Brodovi su nam oštećeni, pa smo bili prisiljeni stati u vašoj zemlji i popraviti ih kako bi sigurno nastavili plovidbu prema Alandiji. Sada uđimo u naše kolibe i budite naše gošće. - - Rado ćemo prihvatiti vaše gostoprimstvo, a čim se razdani vi morate poći s nama u naš grad Wulkanyu da vas primi i naša kraljica Shugha. – složi se Wulkanka.

Drevne civilizacije Amerike

Legende Sunca

Zapisi plemena Nahua iz 16. stoljeća govori nam o dobima svijeta (suncima) i o njihovu kataklizmičkom kraju. U prvome dobu – dobu vode, iz pepela stvoreni su prvi ljudi. Oblikovao ih je nitko drugi do veliki toltečki i astečki bog Quqtzalcoatl. Onda je cijeli svijet poplavila voda i ljudi se preobraze u ribe. U drugom dobu – dobu jaguara, Sunce se pomračilo, a u tami jaguari su proždrli druge ljude. Nakon drugog doba nastupi treće doba – doba kiše, ali i to doba pogubno završi za ljude. Odjednom stanu padati vulkanske vatre i pepeo umjesto kiše. Zatim dolazi četvrto doba ljudi – doba vjetra i vihora, a ljudi se stanu preobražavati u majmune. Na posljetku nastane peto doba, naše današnje, doba koje drevni Nahue nazvaše – doba potresa i gladi. Slično je opisano i u Knjigi postanka Maya – Popol Vuh gdje je zapisano da su ljudi prvog doba bili sačinjeni od zemlje i blata. Ti prvi ljudi nikada nisu u potpunosti napustili element vodu pa su ih Maye nazivali – rastapajući u vodi. Ljudi drugog doba načinjeni su od drveta, pa su kao takvi odveć kruti, Maye ih nazivaju – bezosjećajni, pa su bogovi zamračili lice svijeta i te «bezosjećajne» ljude pojeli su u tmini jaguari. Dakle prve dvije kataklizme izazvalo je Nebo i nebeskim silama (poplava i pomrčina), a druge dvije izazivaju Zemaljske sile (vjetar i vulkani), pa najvjerojatnije otuda i podijela bogova Maya na nebeske, zemaljske i životinjske.
Kada Sunce posrne (pomrčina) pred svojim neprijateljima zvijezde će sići s Neba i proždirat će ljude svojim jaguarskim pandžama i zubima. (Ovoga su se bojali i drevni Egipćani – Ra je uvijek bio napadan od Apofisa u trenutku kada je izlazio na svoje dnevno putovanje, dakle kada je bio najslabiji).

utorak, 09.11.2004.

Legenda o Alandiji

Zemlja Alandija (gradovi, reljef, vode, šume, rijeke, mora, vojska)

Smještena je na vrhu Velikog kontinenta Hyghlanderskogh vremena iz doba Hrabrih naroda. Gradovi Alandije su Ashmahl, Minetea, Armagedhonha, Alandown, Teaghan, Alanbay, Teapahn, Northaland, Tealan, Aland i Asgrad. Veći planinski lanci su: Woltan planine, Wyxen planine i Wyghen planina. Rijeke su: Hesperaskha i Neberaskha. Velike močvare su: Wanynkhy i Ayanha. Jezero Mynethonka. Šume Mynechyz, Kayonas, Hawalan, Pemykhen i Mayalan. Pustinja Tocy. Doline Askhanya, Teabuhl, Tesekha, Tawegha, Sylenc, Mynethon, Wokeram i Shonha. Mora koja oplakuju obale Alandije su: Athumynho more, Anysyno more, Kayonydyno more, Shangryno more, Handrynho more i Dyaspahrskho more. Veći zaljevi su: zaljev Charysmy, zaljev Beatha, zaljev Idha, zaljev Felysya, zaljev Sonsyreya i zaljev Loretha.
Stanovništvo Alandije bavi se lovom, ribolovom, zemljoradnjom i trgovinom, a živi u gradovima Aland, Northaland, Ashmahl, Teapahn i Alandown, Aland je glavni grad, Asgrad je prijestolnica i rezidencija Shaganova, a ostali gradovi (Minetea, Armaghedonha, Teaghan i Alanbay) su snažne utvrde i ratne luke (Tealan i Askhan) u kojima su razmještene alandske pukovnije i bazira ratna mornarica.
Vojska Alandije ustrojena je u dvadeset pukovnija, osam posada utvrda (u Neberasky, dio nemirne granice Waluzije s Sywolykyom: Asteco, Adler i Typy, u Dyaspharu na Ryana proplanku Inhes i u Zabranjenoj dolini, dijelu alandske odgovornosti: Flay, Qwyck i Titan.
Ratno brodovlje plovi u pet flotna sastava: Najveća flota je flota Sonsyreya koja bazira u zaljevu Idha u ratnoj luci Alanda, zatim flota Cymerya u zaljevu Felysya, ratna luka Askhanha, flota Neshy dobro skrivena u maglovitim zaljevima sjevera u zaljevu Beatha, luka Tealana, flota Teshekha u luci Teaphana flota Anysya u luci toplog Dyasparskog mora, ali u alandskom gradu Ashmala.

Maya mitologija

Yum – Kaax (Gospodar šume)

Bog kukuruza kod drevnih Maya tajnovitog naroda iz kišnih šuma Yukatana. U svojoj Knjizi o postanku koju nazivaju Popol Vuh kukuruz je veoma značajna biljka od koje su nastali prvi ljudi, a značajna je i u prehrani stanovništva.

ponedjeljak, 08.11.2004.

Legenda o Alandiji

Obale Wulkanye

Vračajući se iz Sychytye i nakon teških borbi u Divljoj zemlji Pyktye Alandska flota pristala je uz obale Wulkanye. Nakon pretrpljenih oštećenja od bitaka i oluja alandski brodovi iako čvrsto građeni tražili su manje popravke, jer do Alandije je bio još dalek put. Shagan odluči pristati u jednoj od mnogobrojnih Wulkanskyh laguna.
Velika borbena galija imena Sonsyreya brzo je sjekla valove, a desno i lijevo od nje u kosom borbenom složaju valove su razbijale krstarice Amarya i Askanya praćene sa po dva razarača sa svake strane. Na zapovjednom mostu galije u društvu admirala Yakwya, te generala Panđe i Zumaha, preplanule kože i oštre brade, stajao je Shagan, a kraj njega Sonsyreya. Odjedanput Sonsyreya predloži Shaganu da se plivajući utrkuju do obale koja je sada već bila blizu. Shagan ne odgovori ništa već otpaše svoj teški mač, te ga pruži iznenađenom Panđi, a potom mirno progovori: - Poslije tebe crnokosa. – Sonsyreya se nasmije glasno i skine svoju tuniku, njezine albatroske grudi, koje je mali grudnjak jedva pridržavao, zaokupe pozornost i na trenutak zbune Alanđane koji su se našli na zapovjednom mostu galije. U veličanstvenom skoku princeza skoči s palube u prekrasno plavo more i zapliva. Za njom nekoliko trenutaka poslije skoči i Shagan, te oboje zaplivaju prema obali praćeni pogledima alandskih mornara i ratnika. Stari se Panđa uzbudi i stane vikati: - Što me sve neće snaći s ovim dječakom i kakve mu sve ludosti ne padaju na pamet, a sad još i princeza. Isti su oboje, mladi i ludi, a vi ste svi neoprezni! Unakas, Wowoka, Tonyno, zar ste svi poludjeli, što čekate skačite u vodu i plivajte za njima?! Zar hoćete da na obali Shagana snađe neko nama nepoznato zlo, a mač mu je kod mene. A ti Yakwy spuštaj čamac i daj mornare za veslanje, nisi valjda mislio da ću i ja biti toliko glup i skakati u vodu! Sada se svi generali glasno nasmiju jer su znali da je jedino na svijetu čega se Panđa boji voda. Dok su u more skakali redom ostali generali i nekoliko desetaka Zumahovih gardista, mornari su spuštali čamac za Panđu, a Yakwy stane izdavati zapovijedi za pristajanje uz nepoznate obale Wulkanye.
Odmah nakon što su pristali ratnici stanu utvrđivati tabor, a mornari popravljati brodovlje. Ubrzo je podignuta mala utvrda koju je Amaksos nazvao Handra, a odmor je dobro došao i za konje koji su sada mogli protegnuti noge i pasti sočnu zelenu travu. Onda jedne noći kada je cijeli tabor utonuo u san, a budni su bili samo neophodni stražari, van tabora začuje se tihi, ali neobičan zvuk. Stražari nisu obraćali pozornost, ali Zumah koji kao da nikada nije spavao skoči na noge i odmah probudi Panđu: - Budi se Panđo! Nešto je opasno oko našeg tabora, a stražari ne reagiraju. – Sada u sobu Panđe i Zumaha uleti general Paska: - Generale Panđo nešto van tabora ne valja, kao da je nešto opasno oko cijelog tabora. – U sobu su redom ulazili Vitezovi vjetra kod kojih je istančan osjećaj za opasnost besprijekorno funkcionirao. – Zumah ti sa svojom gardom odmah osiguraj Shaganovu i Sonsyreynu kolibu, a ti Paska reci koju imaš patrolu vani!? – zapovijedi Panđa. – Nemam patrole van tabora, ali jedna je u pripravnosti kod brodovlja na samoj obali. No, vrlo brzo mogu ih sve aktivirati ako je to potrebno Panđo. – odgovori Paska. – Sve patrole odmah uzbuni i što prije rasporedite se van tabora i budi spreman da napadneš tabor izvana i tako nam pružiš potporu Paska. Ostali požurite i pripremite ratnike i mornare za borbu, ali čekajte moj znak! – ponovno zapovijedi Panđa.
(nastavlja se)

Egipatska mitologija

Set i Apofis

Bog Set, brat Ozirisov, Izidin i Neftidin, u početku veliki ratnik koji se bori s neprijateljima Ra (boga Sunca). Uspješno suzbija i pobjeđuje neprijatelja Ra, ali zbog svoje pretjerane hvalisavosti izbačen je iz sunčane barke boga Ra. Izgubivši time status kraljevskog boga, Set postaje bog pustinje i zaštitnik stranaca koji iz nje dolaze. To mu je i donijelo nezahvalan status zaštitnika Hiksa dugogodišnjih okupatora Donjeg Egipta.
Setov simbol je vrlo čudna životinja duge i povijene njuške, nevjerojatno kockastih ušiju, te visoko uzdignutog račvastog repa. Možda sliči na mravojeda, ali neka istraživanja govore da to nije mravojed, te da takva životinja nije pronađena ni među živima, a ni među fosilima mrtvih životinja.
Apofis pak je zmija vječiti neprijatelj boga Sunca koji ga uvijek napada kada on izlazi i time prijeti da cijeli svijet ostavi u mraku i nevolji. Osim Apofisa i kasnije Seta drevni Egipćani ne daju veliki značaj negativnim božanskim likovima, a niti pak se trude da ih umilostive i udobrovolje, već se čvrsto ufaju u snagu i moć bogova koji čvrsto nadziru sile zla i održavaju božanski poredak.

nedjelja, 07.11.2004.

Legenda o Alandiji

Zemljovid Hyghlanderskogh svijeta Legende o Alandiji

Brojkom jedan približno je označeno područje Sjevernog Saveza (Alandija, Waluzya, Ararad i Dyasphar). Brojka dva označava približno područje Velikog Amazonskog Saveza (Amazonya, Anubya, Amarya, Dyadonhe, Galery, Sylwerdadh, Kamahr, Baterflay – kolonija Dyadonkhy i Chronhos – mitska zemlja vila Charysmhy). Brojka tri područje je Velikog Klana (Hladnih Vatri), dakle: Kotyansko carstvo, Sywolykho carstvo, Carstvo Dadarosha, Zle zemlje Prothoghen, podmuklog kraljevstva Coyotye. Brojkom četiri približno je označeno područje legendarnog bojnog polja Herofahla, ili područje Wananunhe proklete zemlje žeđi, te davno prije propalog kraljevstva Desertye. Broj pet mjesto je i područje divljih predjela zemlje Sychythe koje nadzire Sjeverni savez. Brojka šest označava opet približno područje zlog carstva Amaroth
(Wyldlandya i Scarabeya). Brojka sedam područje je Južnog saveza (vjernog saveznika Amazonskog Saveza), a u Južni savez ulaze slijedeća amazonska kraljevstva: Hyperareya, Yanya, Nantya, Maraghosa, Araghorha, Sectorha, Rhagosha i Kywasha. Broj osam divlje je područje Tycanderoghe ili Divlje kraljevstvo Tyx, te divlji predjeli Forx koji su pod nadzorom zlog carstva Amaroth. Broj devet označava područje divljih predjela zemlje Pyktye i Tyhylandye koje je pod nadzorom Hladnih vatri (Velikog Klana). Plava brojka jedan područje je Sniježnog ledenog oceana i zapravo granica polarne hladnoće. Broj dva plavi je područje Titan oceana koji oplakuje obale Alandije, Ararada, Sychytye, Wulkanye i Pyktye na jugu. Broj tri plavi je područje Divljeg oceana koji na jugu oplakuje mistične obale divljih zemalja i zlog carstva Amaroth, a njegovo najveće unutarnje more je Kotyansko more. Plava brojka četiri područje je Južnog sunčanog oceana koji oplakuje obale Forxa, Kamhara, Desertye i Wananunhe, a najveća unutarnja mora tog oceana su Hyperareyskho more, Amazonskho more i Prothogenskho more. Plava brojka pet područje je Velikog Qyuaskhan oceana koji sa svojim toplim morima oplakuje obale Amazonye, Dyadonhe, dijelom Wananunhe, Chronosha, Baterflaya, a kod otoka Skartarys njegove tople vode miješaju se u Dyasparskhom moru s hladnim vodama ledenog oceana.

subota, 06.11.2004.

Legenda o Alandiji

Grad Apyon

Grad Waluzyskih Amazonki carice Tanye, grad u kojem su se rodili prinčevi Haywey i Shagan, te princeza Shenha (No-Shi, Northshila - na waluzijskom djevojka sa sjevera, No, North - sjever i shila, shi - djevojka ili na alandskon she - ona, nha - sa sjevera), Haywey - nebeski sokol, hay - nebo, wey - sokol, Shagan - onaj koji je naoružan, vrhunsko, božansko oružje, sha - on, onaj i ghan - oružje, naoružan.

petak, 05.11.2004.

Legenda o Alandiji

Medaljon Apyona

Ovaj medaljon predstavlja amazonski grad Apyon, u Waluzyskom dijelu, grad Waluzyske carice Tanye, majke Hayweya, Shene i Shagana. Medaljon nose oko vrata svo troje, a po njemu je Shena (Northshyla) prepoznala Shagana kada su se prvi puta sreli u Dyaspahru.

četvrtak, 04.11.2004.

Legenda o Alandiji

Ledeni vjetar na toplim morima

Glavnom gradu Amazonskog Saveze Krunogradu silno su zaprijetili združeni odredi Sywolykye i Pyktye. Amazony, Anubyke i Amaryancy već se bore s njima, a mi čekamo naše prijateljice iz Dyasparha koje je poslala princeza Shena, mada mislim da bez pomoći Alanđana nećemo uspjeti. Zato sam već prije nekoliko dana poslala po pomoć u Asgrad i ako nam se naše dobre božice smiluju razigrani dječak bit će u njemu, a ne u onim divljim prostranstvima sjevera jer tamo ga nitko nikad ne može pronaći. Bodrila je svoje Dyadonkhe princeza Sonsyreya.
Na svim obrambenim crtama koje su Amazoni uspostavili Sywolyky i Pykty probili su obranu i napreduju prema Krunogradu. Ubrzo je i sam Krunograd trpio strašne gubitke i odolijevao stalnim napadima. Čitav grad je bio u požaru, a Sywolyky su na nekim mjestima ušli u grad. Amazony su pružali žilav otpor, Amaryancy princa Moskytha hrabro su se držali na svojim položajima. Antyopyne Anubyke branile su glavnu palaču i nisu popuštale, Shenini Dyasparcy utvrdili su se na bedemima, pa iako u okruženju nisu popuštali, a Sonsyreyne Dyadonkhe nepogrješivo su gađale s najviših kula od kojih su neke bile i u plamenu. Stari car Arthur, okružen svojim zapovjednicima i svojom djecom Antyopom, Moskytom i Sonsyreyom, te nekoliko Waluzyskyh generala koje je poslao Thandher car Waluzyanaca i otac Shene i Shagana, zaključi: Sywolyky ne popuštaju i ima ih previše, a ako samo na jednom mjestu izgubimo obranu naći ćemo se u vrlo teškom položaju, a to bi i mogao biti naš kraj. No, tada sa najviših kula u Krunogradu Sonsyreyne Dyadonkhe stanu slati signale. Sonsyreya brzo protumači: Izgleda da se nešto događa Sywolykyma iza leđa. Amazoni su uz velike poteškoće jedva održavali borbeni red, nekoliko je bedema palo Sywolykyma u ruke, ali uz krajnji napor princa Moskhytha i njegovih Amaryanaca oni su teškim borbama Amaryanaca protiv divljih Pyktha ponovno vraćeni. Sve je više bitka prerastala u očaj i nemoć združenih amazonskih odreda potpomognuti malobrojnim Waluzyancima i Dyasparcima. Anubyske streličarke, iako umorne i dalje su preciznim kišama strijela branile glavna vrata, Dyadonkhe predvođene kneginjom Sandrom više su puta uz juriše koji su podsjećali na one alandske, ali i bili upola manje energični, uspjele odbaciti odrede Sywolykyh koji su zaprijetili prodorom u sam grad i pred samu carsku palaču. Onda odjednom nešto se dogodi iza gustih složaja i redova Sywolykih odreda. U prvi se trenutak činilo kao da se Sywolikhi bore međusobno, a onda je postalo jasno da se ubrzano nastoje presložiti i svoje bojne redove okrenuti i ojačati svoja krila i bokove.
- Nešto se događa. Sywolykhy se ubrzano preslažu, pritisak na bedeme popušta. Izgleda da je neki od naših odreda uspio probiti blokadu, ali koji kad su do maloprije svi izvijestili da su u teškom okruženju? – čudio se princ Moskytho.
- Nisu to naši odredi brate. Slušaj ratne pokliče, pogledaj one zastave na proplanku! Nikada Sywolyky ne bi prekidali opsadu da im ne prijeti jedina opasnost i jedina noćna mora koje se plaše. Brate moj, Alanđani su to! Vidim i prepoznajem tri zastave njihovih pukovnija Poynth, Zerho i Doryan, a predvode ih najmlađi Shaganovi generali Scetaphy, Munsy i Kaybah. Ako sada Sywolykhy ne popuste neće nikada. Te gardijske pukovnije Alanđana uvijek se kreću kao prethodnica samog Shagana i budite sigurni razbit će poredak Sywolykyh. – smješkala se Sonsyreja.
- Sonsyreyo, znači li to da se Alanđanin ipak odlučio pomoći nam i dovesti svoje ratnike? – pitala je Antyopha sestru.
- Ne samo da je odlučio, on je već i tu sestro moja! Ono tamo što se u oblaku prašine približava su zastave Vitezova vjetra i zastava pukovnije Apokalipsa, a to je jasan znak da je On među njima jer nikada pukovnija Apokalipsa ne prati Vitezove vjetra ako On nije među njima. Pogledajte samo kako svi alandski zastavnici mašu i signaliziraju zastavama, pogledajte samo one manje njihove signalne zastave, nema više nikakve sumnje zastave pozivaju alandske pukovnije na okup i udar. On je tu jer taj njihov signal mi je poznat – svi alandski ratnici će se sada probijati do Njega, pa kada Ga vide razletjet će se na sve strane. Slušajte taj topot kopita i rzanje konja, slušajte taj zveket oklopa i oružja! Sigurno je da Ga osjećaju i konji i ratnici, jer njihovi oklopi i oružje blješte na suncu, a svijetlost njegovog teškog zvučnog mača štiti ih. Sigurno je da su riješeni da se za njega bore svime čime raspolažu i svi su riješeni i poginuti ako treba, a vjerujte da oni imaju štošta pokazati. Nikada ti Ledeni ratnici ne bi došli na naša topla mora da ih On nije pozvao. Legenda ponovno živi! Pogledaj narode Amazona, gledajte i divite se! Alanđani su stigli iz dalekih ledenih prostranstava i bore se protiv naših neprijatelja. Nikada ih nitko nije vidio u tolikom broju, a pogledajte i vjetar se iznenada i niotkuda podigao. Čak i strašni vjetar alandski, ledeni vjetar Actyalan prati svog dječaka s kojim se igra u ledenoj zemlji Sylenca. Ovo je zaista neobično i čudno, ledeni vjetar na toplim morima! – sve uzbuđenija objašnjavala je Sonsyreya.
Pojava Alanđana, bljesak njihovog oružja i oklopa bio je veličanstven i pomalo zastrašujući za divlje Pykthe, Sywolykhe i same Amazone. Onda se do bedema grada, na mjesto na kojem su do prije još nekoliko trenutaka bili najelitniji odredi Sywolykyh, probije nekoliko stotina alandskih ratnika. Njihovi oklopi, poprskani krvlju, umrljani prašinom, na više mjesta napukli, jasno su govorili o tome da su ti ratnici upravo izašli iz veličanstvene i strašne, Amazonima nezamislive bitke. Njihovi krvavi mačevi stanu lupati po štitovima, a ono jednoglasno stanu dozivati: - Sosyreya! Shangra! Handra! –
- Što sada oni želi sestro? – zbunjena pitala je Antyopa.
- Mene! Žele vidjeti mene jer ih je On poslao! Zamislite samo, krajnjim naporom i preko najgušćih redova Sywolykyh, oni su se probili ovamo. Sada kada su me vidjeli obrnutim putem probit će se do Njega, reći Mu što su vidjeli i još žešće će udariti. – sada već vidno uzbuđena govorila je i objašnjavala Sonsyreya.
Alanđani pak nakon što su ugledali Sonsyreyu na bedemima, samo na trenutak spuste sve svoje oružje na pozdrav, a onda ga ponovno podignu na sprem, propnu i okrenu konje, te uz gromoglasne pokliče strahovito vitlajući oružjem i u žestokom galopu krenu prema sada već oblaku prašine gdje je bitka poprimala sve žešći i drastičniji karijer u kojim je bilo jasno da će Pykthy i Sywolykhy morati popustiti i krenuti na uzmak.

Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti

Daleka prošlost, davno prije jedanaest tisuća godina, u samom središtu uvijek nemirnog Atlantika, zeleni se i miriše zeleni otok. Taj otok domovina je plemenite i moćne rase koja je nekada davno prije Zemljom koračala. Narod tog otoka posjeduje veliko bogatstvo zahvaljujući prirodnim resursima svoje zemlje. Grad u samom središtu otoka, (Athumanunh će ga zvati Posejdonis), središte je bogate trgovine i velikog prometa. Vladari tog otoka čvrsto i pravedno vladaju nad ljudima i zemljom na otoku, ali i duboko u Europi, Africi i Aztlantiji (Amerika po Athumanunhu). Čuva ga moćna i na sve spremna vojska …
Bila je to Atlantida.
Atlantidu je iz mora izdigao sam bog mora strašni Posejdon. Naime, zaljubi se on u predivnu smrtnicu imenom Kleito. Sagradi joj on nastambu na vrhu brda tog otoka, te je okruži s prstenima zemlje i vode naizmjenično, ne bi li je tako zaštitio. Rodi Kleito tako Posejdonu pet para blizanaca koji postadoše prvi vladari Atlantide, a najstariji među njima Atlas, posta prvi kralj Atlantide…

srijeda, 03.11.2004.

Legenda o Alandiji

Sunce u doba alandskih snjegova

Kao da je tu vrijeme bilo uhvaćeno, tu u krošnjama srebrenih borova, u tom strašnom i misterioznom vremenu, vremenu kada je noć ukrala dan. U ono doba kada su ih zvijezde opkolile, oni su konačno pronašli Ono što su tražili. Na divljoj se rijeci zaustave, tu grad snažnih utvrda utemelje i svojim ga imenom nazvaše jer konačno su imali svoje davno izgubljene sjene. Konačno su pronašli Ono što su danima tražili, a noćima strpljivo čekali. No, sada su imali još nešto … Pronašli su sunce u doba alandskih snjegova.
Nitko nije shvatio Alanđaninove prijetnje ozbiljno. Pojavom Syvolyko – Kotyanskyh odreda sa zapada u velikom broju pojavili su se i Araradsko – Waluzysky odredi. Sa istoka u velikom broju pristizali su združeni Anubysko – Amamaryansko –Amazonski odredi. Posljednje su pristigle Dyadonkhe u do tada neviđenom broju, a čekalo se samo na Dyasparkhe i bitka je mogla započeti. No, ni jedan od odreda nije prelazio zacrtanu zabranjenu crtu iz Alanđaninove prijetnje. U krajnjem oprezu svi odredi polako i pozorno su joj se približavali. Svi su razvili svoje borbene složaje i u njima ostajali oprezno čekajući na potez Alanđana i početak bitke.
Vjetar je stišavao njihove bojne pokliče, a gusti redovi ratnika nestajali su magli koja ih je skrivala od pogleda onih drugih. Onda kada je noć rasula svoju tamu i otvorila svoje odaje, padnu prve kiše i izbrišu njihove tragove. Vjetar stane tući kao da milosti nema. Spusti još jedna beskrajna noć nad šumu srebrenog bora, a tama prekrije predivne obale toplog amazonskog mora…
Tamo daleko, daleko od najtoplijih mora amazonskih, nešto se stane pokretati, polako, a onda uz tutnjavu poput lavine stane se valjati prema bojnom polju, prema toplim morima amazonskim. Bili su to snažno oklopljeni i teško naoružani ratnici, kišu koja je padala nisu primjećivali. Poput davno zaboravljenih Božanskih ratnika s bojnog polja Herofhal oni su jahali u svojim bojnim složajima mirno i u tišini. Nikakav zvuk čelika ili topota konja nije se mogao čuti, nije se vidjela ni jedna zastava, ali za Sychythe je sve bilo jasno. Pozvao ih je On da zaustave ratove koji su bili na pomolu među Hrabrim narodima. Dyasparcy prvi primijete okupljanje alandskih pukovnija na Armaghedonhy, te oni odustanu od svog bojnog pohoda i vrate se u svoje gradove s tisuću piramida.
Na bistroj, zelenoj Hesperaskhy Araradsko – Waluzyskym odredima put prepriječe Alanđani. Primijetivši Alanđane Araradski ratnici postanu nesigurni i nervozni. Nisu se oni toliko bojali Alandske nepobjedivosti, već što bi se dogodilo da se u bitci sretnu Haywey njihov princ i Alanđanin njegov mlađi brat. Dva brata jedan protiv drugoga!? Ta pomisao stane unositi nervozu u guste redove Ararađana. Za razliku od njih Alanđani ni u jednom trenutku nisu sumnjali u ispravnost odluke njihovog Alanđanina i zbog njega krenuli bi i na samog Hayweya, iako su ga i sami izuzetno cijenili, ali njihova odanost Shaganu Alanđaninu bila je neizreciva i ništa ih nije moglo pokolebati.
Araradski generali upozoravali su princa Hayweya: - Prinče Haywey, Alanđani nas čekaju u zastrašujućoj tišini i besprijekornom bojnom složaju. To nam nimalo ne ide u prilog, a oni nas niti malo ne podcjenjuju. Čekaju nas sa svim najboljim što su ikad imali, sve su im pukovnije oklopljene i na konjima, a na krilima su im Šumske patrole koje samo čekaju Njegov znak i stisnut će nas poput kliješta. On je u samom centru okružen Vitezovima vjetra i najelitnijim pukovnijama. Složaj im je veličanstven i dosada neviđen, pregazit će nas u teškom sudaru, a mi im možemo suprotstaviti samo naše konjaništvo koje će biti lagani plijen njihovim Crnim streličarima koji su negdje dobro prikriveni u ovim gustim redovima, ali sigurno su tu negdje vjeruj nam. –
Haywey je bio potpuno siguran da je sve to strašna istina i samo tiho s nevjericom promrmlja: - Potpuno si u pravu generale Tobyase, a koju glupost ja ovdje radim!? – Zatim se glasno nasmije: - Mališan je opet u pravu! Tobyase pošaljite tekliće mojem bratu i izručite mu pozdrave i želje za dugim životom, a onda okrečite naše odrede i vratite ih u Ararad. Sve ovo nema smisla, mali zna što radi, a mi smo ispali potpuni idioti. Idem ja u Dyaspar kad sam već ovdje, izvalit ću se na suncu i piti najbolji Nektar što ga spravlja moja sestra. Čim su se Ararađani okrenuli iz tisuću grla Alanđana na pozdrav je zagrmjelo: - Haywey! Shagan! – Ararađani odahnu, a Alanđani se stanu okretati u i dalje besprijekornom redu stvarajući neki novi, još čudniji, ali i opasniji složaj. Sve ovo promatrali su pak izvidnici Sywolykho – Kotyanskyh odreda i čim je to došlo do ušiju Fantoma, princa Sywolikih, on zapovjedi uzmak i povratak u Sywoykyju. Jedino što je objasnio svojim zbunjenim generalima bilo je: - Lud možda jesam, ali blesav nisam. Onaj prokleti Alanđanim bio je riješen uništiti vlastitog brata kojeg silno poštuje, ha, a meni bi uništio sve odrede sigurno. Ti njegovi ludi ratnici bore se poput vragova pakla, a nama je bolje vrabac u ruci nego orao na grani i ne pitajte glupost. Vračamo se pod tople skute naših žena, kog li sam vraga uopće i dolazio ovamo po ovoj kišurini za koju sam sad siguran da je njegovo maslo. –
Ujutro su na svojim položajima ostali samo odredi Amazonskog saveza zbunjeni brojem Alanđana koji su pod zaštitom noći stali frontalno nasuprot njima, a da to oni uopće nisu ni primijetili. Zastrašujuća tišina i besprijekorni složaji Alanđana Sonsyrey prokomentira: - Ovo nije dobro, nikako nije dobro! Nije dobro za nas! Pred nama je sve najbolje što imaju ti ionako najbolji ratnici koje je vrijeme zapamtilo. Ne vide se njihove zastave, ne čuju se nikakvi zveketi oružja i ne pjevaju svoje borbene pjesme. Jasno je da je On bijesan na mene, a njegov je bijes prešao na njegove ratnike. Jasno mi je da se Shagan ne šali, a to nikako ne može biti dobro. Oče povedi naše ratnike natrag prema Krunogradu. Bolje je za nas da ovu bitku ne započinjemo jer smo je već izgubili. Lijepo mi je stari Panđa mrmljao o nekakvom Božanskom ratniku, a ja ga opet nisam shvatila ozbiljno. No, ovaj me put ništa više neće pokolebati. Idem ravno k Njemu, idem pod njegov šator i noćas ću mu pokloniti san, poklonit ću mu tajnu čarobnih vrtova Dyadonhe. Potpuno mi je jasna njihova tajna o Suncu u vrijeme alandskih snjegova, a sada mi je i jasno zašto su mitske vile Charysmhe pjevale o Njemu i zašto su raspustile svoje duge crne kose. –
Nitko od Alanđana nije ni pokušavao da zaustavi princezu Sonsyrey, u mitskoj i tajnovitoj tišini koju su poznali samo Alanđani dostojanstveno su se razmicali najgušći redovi, najteže naoružani, najsnažnije oklopljeni, ti strašni ratnici napadači, najvjernije lutalice i osvajači koje je ikad zapamtilo to strašno i nezamislivo vrijeme. Sve je to potvrdilo Sonsyrey da je potpuno bilo dobro odustati od bitke s njima jer nakon nepreglednih i gustih redova kopljanika ona je usput primijetila i dobro posložene falange alandskih ratnika koje su još i zvali Crni streličari zbog njihovih crnih strijela koje su vješto pogađale oklopljene ratnike na spojevima oklopa gdje su i jedino bili ranjivi. Još je veća i strašnija bila spoznaja što su ti ratnici gađali direktno između svojih ratnika i nisu griješili. Bilo je to nešto nepoznato za taktiku toga doba, nešto što ni Anubyske streličarke nisu mogle napraviti.

Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti

Jasno je da je Platon svoje ideje i priče o kojima je pisao crpio iz bogatog fundusa grčkih mitova, jasno je da ih je ponekad i slobodno malo prerađivao u svojim dijalozima, ali do danas nitko nije uspio dokazati da je bilo koji od svojih izvora izmislio. Pronaći Platonovu Atlantidu zahtjeva propitivanje mnogo građe iz domena geologije, zemljopisa, povijesti, arheologije, astronomije, filozofije, matematike, lingvistike i naravno nezaobilazne mitologije. Kada se to sve lijepo prouči onda čovjek dođe do saznanja da ima zapravo jednu svoju enciklopediju o Atlantidi. Da, Athumanunh je na svijetlo dana izvukao svoju već pomalo prašnjavu enciklopediju napravljenu davno prije u sam Osvit vremena i odlučio ovdje malo iznijeti temeljne postavke o Atlantidi. No, jedno da ostane jasno – Athumanunh zadržava krajnje neutralnu poziciju. Istina i ja bih volio otkriti stvarnu Atlantidu kad bi postojali neki čvrsti dokazi, ali kako njih nema zadovoljit ću se pisanjem o već prije poznatim teorijama, možda ih malo izmijeniti na samo svoj način (da me netko krivo ne shvati), pronaći im mane, ali i vrline i stalno imati na umu Platonovu Atlantidu. Nije mi namjera proučavati Platona kao velikog filozofa, jer onda mi ne bi bio dovoljan ni blog, a ni ovaj moj slatki zemaljski život, trebao bi ih barem dva, a to ne može ni Athumanunh…
Stari Egipćani klanjaju se božanstvu Sunca kada ono zalazi tj. gledaju na zapad, dalje na zapadu postoji još jedan mističan narod – drevni Inke. Inke pak se također klanjaju božanstvu Sunca, ali u trenutku kada izlazi tj. gledaju na istok. Jedni i drugi govore o postojanju nečega u Atlantiku. Nisu li, ove drevne i misteriozne civilizacije, možda prve kolonije nekada moćnoga kraljevstva Atlantide?

utorak, 02.11.2004.

Legenda o Alandiji

Desertya – propalo kraljevstvo

Dobro, a zašto onda zadrhtiš kada čuješ njegovo ime, princezo Wixena? On je nama pričao o predivnoj princezi s toplih mora, a stari je Intosh oduvijek govorio da će On doći i sa sobom dovesti vjetar, a vjetar će dovesti kiše sa sjevera koje će natopiti Dedhland, tu prokletu zemlju žeđi. Gledaj princezo nije baš sve uzalud, jutro se budi bez sunca, a noćas smo slušali pjesmu Onih koje smo zaboravili. Njihova pjesma pjevala je o ovom jutru i o tome da će s ovim jutrom nestati i žeđi. Ako su to stvarno Vitezovi vjetra u što više ne sumnjamo i ako oni pjevaju o nečijim snenim plavim očima onda legenda postaje stvarna, a ti princezo skini tu masku samoće jer više nas ne možeš prevariti. Ti osjećaš snagu ljubavi, a On ima vatru u žilama i tu je. On je danima već u zemlji Wananunhy, pa zbog toga i svi osjećamo vodu u ustima. Iako si svoju crnu kosu do sada uspješno skrivala pod naslagama pijeska to ti više neće poći za rukom jer s njim je došao i vjetar koji ti već danima mrsi tu predivnu crnu kosu, a koju si svih ovih dana uspješno skrivala od nas.
Sada se princeza Sonsyreya konačno prestane izvlačiti i prizna: - Istina je sve što si rekao starče, Alanđanin je već danima u Wananunhy, a tko bi se sakrio generalu Paski i njegovim ratnicima. Sjetite se prije nekoliko dana one pješčane oluje. Nije ona bila slučajna, sve je to Paskino djelo. Jedino je tako mogao pretražiti sve vaše šatore i uvjeriti se da sam se kod vas sakrila, a da to vi niste ni primijetili. Ipak, na trenutak je postao neoprezan jer morao je biti siguran da sam to ja, a to je bilo dovoljno da ga uočim u oblaku pijeska.
O, predivna princezo Wyxeno, učini nam tu čaroliju i pokaži nam konačno Spavača ispod pijeska, tog kako ga ti nazivaš, Alanđanina. Danima mi Ga tražimo, a noćima osluškujemo, ali uzalud, Njega nema! – zamoli starac Sonsyreyu.
Sonsyreya pogleda prema oblacima koji na trenutak prekriju sunce i tada mirno i tiho progovori: - Noćas ne smijete spavati, već pozorno promatrajte nebo gdje se ono spaja s zemljom i kad primijetite neobičnu svjetlost tamo će sigurno biti On.
S prvim zracima sunca Sonsyreya povede desetak muškaraca iz sela Pustinjskog naroda prema mjestu gdje bi se trebao nalaziti Spavač ispod pijeska (Alanđanin). Kad su se dovoljno približili mjestu za koje je Sonsyreya bila sigurna da je to mjesto na kojem su se utaborili Alanđani, ona da znak da sada moraju biti jako oprezni i šutljivi jer Alanđani su nepredvidljivi, posebno sumnjičavi i opasni ako je sa njima On. Sonsyreya primijeti šatore napravljene od maskirnog platna u boji pijeska. U samom središtu tog malenog šatorskog naselja sjedilo je nekoliko ratnika ogrnutih u sive plašteve. Sonsyreya prstom pokaže prema većem kaktusu i prošapuće: - General Kalhant je na straži, a to znači da je u taboru i sam Spavač (Shagan), a gledajte onaj dim, to je general Panđa sa svojom lulom. Ako Panđa mirno puši lulu onda Spavač još uvijek spava. Desno od Panđe je njihov najopasniji general Zumah vječito na oprezu, a sad je i on previše miran, što opet govori da se Spavač još nije probudio. Onaj pored zastave sigurno je general Amaksos, ali ja sam nabrojila samo dvadesetak budnih i nemoguće je da ostali spavaju, pa to bi … Iznenada, odjednom u trenutku pijesak poprimi ljudski oblik. Opasno bljesnu oštrice, a tišinu prelome zvižduci alandskih zvučnih mačeva. Svih desetak princezinih pratitelja oštricama oružja prikovana su za zemlju, a princezu jedan od prilika snažno podigne sa zemlje i pod vrat joj smjesti bodež. Kako se Sonsyreya otimala kapuljača joj padne s glave, a njen napadač odmah je pusti i uzmakne. Bio je to general Tonyno. – Koliko puta sam Ti već rekao zaštitnice naša da se ne prikradaš našim taborima, nego da odmah kreneš prema glavnom ulazu i to otkrita kako bi Te mogli prepoznati, ali Ti baš ne slušaš i stalno provjeravaš naše reflekse. Imaš sreće što mi je taj Tvoj graciozan hod poznat, jer jedino Ti predivna naša princezo, ne ostavljaš tragove u pijesku. – mršteći se i prstom mašući obrati se Sonsyrey general Paska. Sonsyreya se osmjehne i zagrli Pasku koji se malo zbuni: - Normalno, kako sam opet to propustila, Paska ne spava danju, a ni noću, pa njegov je Shagan u taboru. Ovi dobri ljudi su sa mnom i slobodno ih pustite! – Kao po zapovjedi Alanđani sklone svoje oružje i blago i dostojanstveno naklone se svaki osobno princezi uz prethodno otkrivanje lica. Zbunjenim i uplašenim ljudima Pustinjskog naroda Sonsyreya stane predstavljati redom Alanđanine: Generali Munsy, Scetapy, Omhopy, Kybah, Todakh …
Kad se pojavila u taboru Alanđani joj polete u susret, a onda Sonsyreya očima stane tražiti. Stari Panđa joj uz smiješak pokaže rukom prema šatoru. Sonsyrey upita:
- Smijem li ga probuditi? - Panđa se sada glasno nasmije: - Nitko od nas to ne smije, ali Ti si nešto drugo djevojčice. Sonsyrey poleti u šator, ali se još brže vrati uplašena i zbunjena : - Panđo, Njega nema u šatoru! – Alanđani se skamene, Panđi ispadne lula, a onda smijeh. Svi se okrenu. Poput djeteta koje je uspjelo u prevari smijao se Shagan. Alanđani odahnu, a stari Panđa zaprijeti prstom: - Evo ga opet On! Samo se Ti igraj dječače, a kad mi srce prestane kucati bit će Ti žao jer nećeš više imati koga tako plašiti, a ti Kalhant spavaš ili si slijep kod očiju, kamo gledaš, sve ja moram sam!? Samo mi treba da u ovoj prokletoj pustinji izgubim tog dječaka, sve bih vas tada … - Shagan zagrli starog Panđu: - Nemoj se ljutiti dobri moj starče na Kalhanta, on je odradio svoj posao i odmah me je primijetio, ali ja sam mu signalizirao da ostane miran, jer sam želio vidjeti tko se to prikrada našem taboru. No, Paska i ostali su me preduhitrili. – Panđu ovo smiri, a onda samo reče: - Normalno Paski je to posao, a Tebi je mjesto pod šatorom, ili Ti je ovo sunce već udarilo u glavu. Eh, Ti se motaš okolo tabora bez mene, a ja ovdje pušim, ovaj se Zumah proteže na suncu kao lijeni stari mačak i samo nam treba da Ti se nešto dogodi, ali baš sam dosadan i potpuno sam zaboravio na našu djevojčicu, a i ona mota se oko tabora, a danima je već tražimo ovom prokletom pustinjom. Slušajte me vas dvoje! Sinoć sam otkrio jednu pećinu s čistom vodom, pa bi se možda vas dvoje okupali? – Sonsyreya se osmjehne i prigrli Panđu: - Dobri naš djedice, a gdje je ta pećina, odmah mi je pokaži! – Panđa postane važan: - Samo polako, prvo Paska i Kalhant neka provjere da se netko ne mota oko nje, a ti Amaksose malo se pokreni i odnesi im čistih ručnika, Tonino, Wowoka i Scetapy na staržu, a Peksis, Gayuma i Isidor u patrolu, a ti Zumah na ulaz u pećinu i gledaj da ti sada oboje pobjegnu iz nje, a da to ja ne znam. Idemo brže, a i vi ostali što čekate! – Svi generali samo se osmjehnu i pokretom desne ruke pozdrave Panđu koji je već važno punio svoju lulu i još uvijek zbunjenim princezinim pratiteljima iz Pustinjskog naroda pokazivao mjesto pod stijenom gdje će se smjestiti kako bi ih on nešto pitao.

Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti

Atlantida je jedno od najatraktivnijih pitanja kada govorimo o zagonetkama prošlosti. Kao takva zaokupila je pozornost i Platona – jednog od većih mozgova čovječanstva. Platon za priču o Atlantidi prvi put čuje od atenskog zakonodavca Solona koji pak ju je čuo u Egiptu. Pitanje je da li su grčki filozofi povjerovali u priču o Atlantidi? Ja mislim da jesu, jer Platon u svom zapisu Timej i Kritija daje i točnu naznaku gdje je (Atlantik), opisuje njezinu civilizaciju i njezinu katastrofu. Istina on navodi da to tvrdi na temelju egipatskih zapisa na glinenim ploćicama. Da li su mu ostali tadašnji grčki mozgovi povjerovali? Jesu u većem broju, ali manji dio uz Aristotela žestoko je to sve osporavao. Tu nastaje naš problem – kome povjerovati???

ponedjeljak, 01.11.2004.

Legenda o Alandiji

Wnananunha – zemlja bez sjena, zemlja duhova

U nepoznatoj oblasti Deserthye, davno prije propalog kraljevstva, u nepoznatom pustinjskom gradu Cardhalanu, u prljavoj lokalnoj krčmi, u zadimljenom kutu, sjedio je neobrijan stranac ogrnut svojim plavim, nekada predivnim, ogrtačem koji je sada izgledao poput dronjka. Svima je bilo jasno da taj stranac ne pripada poznatom plemenu Pustinjskih ljudi u Deserty, ali njegov nezainteresirani pogled i njegovo bezvoljno ispijanje pića iz prljavog pehara, nikoga baš nisu previše uzbuđivali. Onda se kod stola nezainteresiranog stranca pojavi starac kojeg su svi poznavali pod imenom Intosh. Dozvoli mi stranče da Ti pročitam sudbinu iz dlana. Zamoli starac. Stranac podigne pogled, na trenutak se čak i osmjehne, u njegovim očima zaiskri vatreni pogled, što pak stari Intosh odobri klimanjem glave i uz tajnoviti osmjeh. Što bi mogao vidjeti u mom dlanu dobri starče? Vatru i dim, čelik i smrt, tugu i jad … Nemam ti ja starče više sudbinu, izgubio sam i prijatelje i neprijatelje, a i voljenu ženu, eh … Popij piće sa mnom dobri starče i evo uzmi zlatnik, to je sve što imam. Progovori stranac, ali stari Intosh sada uz vidljiv osmjeh malo sigurnijim glasom i neobičnim za starca njegove dobi prozbori. Nisi Ti stranče odavde, nisi Ti ono što bi želio da mi svi vidimo, Ti ne pripadaš ovamo, a u Tvojim očima plamte vjetar i vatra. Za neprijateljima nikada ne tuguj, a prijatelji ako su ti pravi i odani već će Te pronaći sami. Hmm, a voljena žena, pa zbog nje si i došao ovamo i nije ona izgubljena, samo je Ti tražiš na pogrešnom mjestu Gospodaru zaboravljenih i davno izgubljenih. Sada stranac munjevitom brzinom podigne pogled i uhvati starog Intosha za ovratnik ogrtača. Kako si me to nazvao starče, o čemu ti to buncaš? Ti kao da nešto znaš starče! Stari se Intosh glasno stane smijati. Naravno da znam, pa čekam Te od samog Osvita vremena! Zar si mislio da će Te ova brada i prljava odora sakriti? Pogledaj van! Pogledajte svi vi van! Dolaze! Dolaze, kiše sa sjevera dolaze, nošene brzim vjetrom Actyalanom koji plamti, jauče i stenje. Samo zbog Tebe on donosi kiše u ovu zauvijek prokletu zemlju žeđi. Noćima ja već slušam pjesme Zaboravljenih ratnika, a bojno polje Herofhal kao da je ponovno oživjelo. Zar prije nekoliko dana Hladne vatre nisu na misteriozan način pretrpjele prve poraze u propalom kraljevstvu Desertye? Koga ti davno Zaboravljeni ratnici traže bojnim poljem Herofahla? Traže Tebe, izgubljeni Te ratnici uporno traže po bojnom polju, a Ti pak tražiš gospodaricu toplih mora, predivnu Wyxenu. Uspio si prevariti Sychythe i zbuniti Pustinjski narod, ali ne i mene. Samo zato što Ti danju spavaš ispod pijeska on je kao ruža crven. Stranac naglo ustane, a ispod ogrtača zvekne čelik njegova pancira i teškog mača, mrkog pogleda poviče na starca. Ti mora da si previše popio ili si poludio od sunca, o čemu buncaš starče. No, sada su svi u krčmi okrenuli glave prema kutu. Ne, nećeš me prevariti, strašno sam umoran od potrage za Tobom, a sada kada sam Te pronašao, neću Te više pustiti! Pođi sa mnom u moje skrovište pomoći ću Ti da pronađeš lijepu Wyxenu, pa da konačno mogu na miru umrijeti. Ti i Wyxena na predivnoj Snježnoj planini i legenda je konačno živa, a Hladne će vatre bilježiti svoje poraze. Čujem u daljini tutnjavu Tvojih odreda, vidim te najhrabrije ratnike koji samo zbog Tebe dolaze ponovno na bojno polje Herofahla i osjećam da se više ničega ne boje. Čujem zveket oružja i vidim njihove bezbrojne zastave na vjetru, a osjećam strah i tjeskobu Hladnih vatri koje će uskoro zabilježiti nove poraze. Od silnog uzbuđenja stari se Intosh onesvijesti, Alanđanin ga uhvati, a ispod se ogrtača pokaže mutan oklop, ali i jasno vidljiva zvijezda Hawalanda na njemu, te teški mač optočen zlatom i draguljima. Pustinjski ljudi u krčmi prepoznaju zvijezdu iz starih legendi i silno se uplaše, te redom padnu na koljena. Među njima je Onaj kojeg su čekali! Vani počne padati kiša i topiti zemlju žeđi, voda koju osjete u ustima Pustinjski ljudi postane hladna i okrjepljujuća. Bilo je sigurno da je Onaj kojeg su čekali konačno tu, a njegovi ga ratnici čekaju na bojnom polju Herofahla. Ova vijest letjela je brzinom vjetra i širila se među napaćenim i bezvoljnim ljudima Pustinjskog naroda i oni konačno osjete da je On konačno stigao i u davno prije prokletu zemlju duhova, zemlju u kojoj su davno prije Božanski ratnici izgubili svoje sjene, u napaćenu zemlju žeđi, a s njim su i njegovi najbolji odredi…
I tako dok su Pustinjski ljudi uzbuđeno pričali o davno prije zaboravljenoj legendi, kiše su sve više topile i punile korita potoka koji tu nisu tekli od samog Osvita vremena, Shagan je slušao priče starog Intosha, a Alanđani su više puta potukli do nogu Kotyanske odrede i bili su sve bliže mjestu gdje ih je čekao Shagan. Sychythe su bili sigurni da u onom trenutku kada Ga njegovi odredi pronađu više ništa neće biti kao prije. Nikada više Hladne vatre neće gospodariti Wananunhom i davno prije propalim Kraljevstvom nekada moćne Desertye.

Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti

… sam isfrustriran nepostojanjem tvrdih dokaza, lijepo Atlantidu smjestio u svoje snove i to mi odgovara, a i Atlantidi je tu dobro. Ja Atlantidu ne tražim više, ja sam je našao tamo gdje se moja mašta i realnost dodiruju i zadovoljio sam se time. Stotine ekspedicija uputilo se samo u prošlom stoljeću na put da otkrije Atlantidu tjeranu silnom nadom da će je otkriti. Nisu je otkrili i moj san je ostao netaknut.

Egipatska mitologija

Nefertum (bog lotosa, sin Sekment)

Nefer – tem, Nefertum treći je član memfiskog trojstva i sin je boga Ptah i božice Sekment, a najčešće je prikazivan u ljudskom obliku s lotosovim listovima i cvijetom na glavi ili s glavom lava (ipak je on sin Sekment). Njegove osobine jako je teško odrediti i odvojiti iako mu se ime spominje na više mjesta u Knjizi mrtvih. Najvjerojatnije on je za drevne Egipćane bio mladi Tem, Tum (Atum) kao mladić. Kao mladi Atum ima neke sličnosti s nekim oblicima Horusa, ali sigurno je da je povezan s cvijetom lotosa, a upravo cvijet lotosa ima značajno mjesto u sunčevom kultu. Imhotep (bog utemeljitelj medicine), još jedan Ptahov sin opet se spominje kao brat Nefertuma i ponekad je i on treći član svetog trojstva.

<	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...