Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 15.11.2004.
Legenda o Alandiji
Amazonski ratovi (nastavak)
Za to vrijeme na drugoj strani otoka Sylwerdhadha, sa svojim trupama iskrcao se princ Kotyanaca Kanybhal. – Prinče moj, izgleda da je Dyadonkha nešto posumnjala jer njezin brod napušta otok. Izgleda da traži pomoć. – Odmah potopite taj brod i trupe pripremite za noćas! Ako se umiješa onaj prokleti Alanđanin sve bi moglo poći naopako, a on nije glup i naivan. Do sada je već sigurno primijetio naše pokrete u ovim vodama i sigurno će ga zanimati kamo smo se to mi uputili. Zabrinuo se na trenutak Kanybahl. U taboru Sonsyreynyh Dyadonkhy sve se pripremalo za noćni počinak, a dobro skriveni kotyansky odredi samo su to i čekali. U potpunoj tišini i relativno brzo kotyanski ratnici uklone stražare. Sada su još bile budne samo dežurne časnice tabora, dok su ostale Dyadonkhe i Izydonkhe već odavno zaspale. S nešto starijom dežurnom časnicom na dežurstvu je bila i mlada Dyadonkha koja je posjedovala prastari amazonski Wyrghyn instinkt (ovaj instinkt objasnim nekom drugom prilikom). Odjednom mlada djevojka stane kihati, a starija odmah čim je to primijetila podigne uzbunu. Kotyancy su tako bili preduhitreni i njihovo iznenađenje nije uspjelo. Dyadhonkhe i njihove saveznice Izydhonkhe bile su spremne za borbu, te one prihvate borbu, pruže žestok otpor i nakon nekoliko desetaka minuta otpora odbace Kotyance iz tabora. Sonsyreya je znala da će pred jutro Kotyancy stići u velikom broju, te da ih neće moći zadržati, pa je zapovjedila da se odmah napusti tabor i još tijekom noći posjednu položaji na vrhu Wakyzashy planine, gdje bi se trebale oduprijeti do dolaska Alanđana. Slijedećeg jutra Sandrha upozna Sonsyreyu da je noćas njihov brod potopljen i da ne mogu računati na pomoć Alanđana. Samo nekoliko ratnica uspjelo se probiti natrag prema planini Wakyzashy. No, Dyadonkhe nisu ni sanjale da su alandski brodovi te noći već bili nadomak Sylwerdhadha.
| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...