Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 10.11.2004.

Drevne civilizacije Amerike

Legende Sunca

Zapisi plemena Nahua iz 16. stoljeća govori nam o dobima svijeta (suncima) i o njihovu kataklizmičkom kraju. U prvome dobu – dobu vode, iz pepela stvoreni su prvi ljudi. Oblikovao ih je nitko drugi do veliki toltečki i astečki bog Quqtzalcoatl. Onda je cijeli svijet poplavila voda i ljudi se preobraze u ribe. U drugom dobu – dobu jaguara, Sunce se pomračilo, a u tami jaguari su proždrli druge ljude. Nakon drugog doba nastupi treće doba – doba kiše, ali i to doba pogubno završi za ljude. Odjednom stanu padati vulkanske vatre i pepeo umjesto kiše. Zatim dolazi četvrto doba ljudi – doba vjetra i vihora, a ljudi se stanu preobražavati u majmune. Na posljetku nastane peto doba, naše današnje, doba koje drevni Nahue nazvaše – doba potresa i gladi. Slično je opisano i u Knjigi postanka Maya – Popol Vuh gdje je zapisano da su ljudi prvog doba bili sačinjeni od zemlje i blata. Ti prvi ljudi nikada nisu u potpunosti napustili element vodu pa su ih Maye nazivali – rastapajući u vodi. Ljudi drugog doba načinjeni su od drveta, pa su kao takvi odveć kruti, Maye ih nazivaju – bezosjećajni, pa su bogovi zamračili lice svijeta i te «bezosjećajne» ljude pojeli su u tmini jaguari. Dakle prve dvije kataklizme izazvalo je Nebo i nebeskim silama (poplava i pomrčina), a druge dvije izazivaju Zemaljske sile (vjetar i vulkani), pa najvjerojatnije otuda i podijela bogova Maya na nebeske, zemaljske i životinjske.
Kada Sunce posrne (pomrčina) pred svojim neprijateljima zvijezde će sići s Neba i proždirat će ljude svojim jaguarskim pandžama i zubima. (Ovoga su se bojali i drevni Egipćani – Ra je uvijek bio napadan od Apofisa u trenutku kada je izlazio na svoje dnevno putovanje, dakle kada je bio najslabiji).

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...