Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 10.11.2004.
Legenda o Alandiji
Obale Wulkanye (nastavak)
U svojim odajama mirno su spavali Shagan i Sonsyreya. Tajanstveni zvuk ponovi se sada nešto bliže bedema tabora, a stražar Alanđanin sada se trgne i podigne koplje. Sve šumske patrole već su bile vani raspoređene na Paskin način, a Zumahovi gardisti nečujno su okružili Shaganovu kolibu. Sada se probudi Sonsyreya i naglo ustane, ali je Shagan smiri: - Psst! Miruj princezo, samo mirno! – Zvuk se sada ponovi jasno i glasno, a alandski stražar potrči bedemom u smjeru zvuka. Odjednom bljesne jaka zelena svijetlost i pokosi stražara. Mnoštvo zelenkastih prilika stane prelaziti bedema, ali Zumahovi gardisti spremno su čekali znak za napad pa da snažno udare. Odjednom na vratima kolibe pojavi se Sonsyreya, zelene svjetleće spodobe je primijete i na nju odapnu strijele, ali nova žarko crvena svijetlost odbije sve strijele i iz mraka pojavi se Shagan sa svojim teškim mačem koji je sada već isijavao plavu svijetlost: - Uzbuna neprijatelj u taboru! – Bio je to povik Shagana koji su ostali Alanđani samo čekali, pa da napadnu. Sa svih strana u velikom broju i naoružani, te spremni za borbu pojavljivali su se Alanđani. Kiše crnih gardijskih strijela zasipa zelene spodobe, a preko bedema napadnu i Paskine Šumske patrole. – Stani Shagane zaustavi svoje Alanđane! Stanite i vi Wulkanke! Vaša je magija i čarolija nemoćna pred Alanđanima, jer oni prate Izabranog, a vode ih Vitezovi vjetra osobno! Pokažite im svoja lica i spasite svoje živote to vam govori princeza Dyadonkhy! – vikala je princeza Sonsyrey. Iako iznenađen Shagan brzo zaustavi svoje ratnike koji ipak ostanu u borbenim složajima spremni da ponovno napadnu na njegov znak. Sada i svijetlost prestane svijetliti i pokažu se plavokose djevojke ratnice. – Oooo, ne opet! Opet žene ratnice. – glasno se čudio Panđa. Sonsyrey krene da pomogne ranjenim djevojkama, ali ostale joj zaprijete oružjem, što pak izazove novu nervozu kod Alanđana koji opasno podignu svoje oružje riješeni da napadnu svaku koja bi pokušala nauditi njihovoj princezi. Sonsyreya ih sad po drugi put jedva zaustavi: Ne! Ne! Shagane vrati ratnike na spavanje odmah! – Polako Sonsyreya, možda i vratim ratnike na spavanje, ali garda ostaje dok god tvoje i naše iznenadne gošće ne pokažu bar malo smirenosti. Bez obzira na njihovu zemlju i vaše amazonske zakone ja ostajem sa svojim gardistima s tobom svidjelo se to vama ili ne, ali u ovom taboru vrijede samo moji zakoni. Sonsyreya priđe Amazonkama i na nepoznatom narječju s njima počne razgovor, a nakon nekoliko trenutaka okrene se prema Shaganu i uz smiješak reče: - Dobro je one pristaju na vašu nazočnost i dopuštaju da se pomogne njihovim ranjenicama.- Sada Shaganu pristupi jedna od Wulkanky i progovori: -Mi smo vas zamijenile s kotyanskym odredima koji su se iskrcali na Ničijoj zemlji našeg otoka i sada lutaju otokom i pljačkaju naše gradove i naselja. Vidim da ste spretni i u borbi vrlo opasni ratnici, a princeza Dyadonkha nam je ispričala da ste se pojavili iz davno zaboravljene legende o Vitezovima vjetra. Sada smo i sigurne da ste to vi, jer ti mladiću nosiš mač naših predaka, a naši mudraci pričali su da ćeš se jednom pojaviti sa svojim Wyrakochama, ratnicima iz Snježne zemlje, ali očekivale smo vas sa sjevera. Vi ste došli iz smjera juga zašto? – Sada Shagan odgovori: - Istina je da je naša Alandija na sjeveru Velikog kontinenta, ali Syvolyky su nam oteli princezu Sonsyreyu pa smo ih proganjali danima i noćima. Kod Sychytye smo ih sustigli, ali tamo su nas napali divlji Pykthy i razne gusarske bande. Brodovi su nam oštećeni, pa smo bili prisiljeni stati u vašoj zemlji i popraviti ih kako bi sigurno nastavili plovidbu prema Alandiji. Sada uđimo u naše kolibe i budite naše gošće. - - Rado ćemo prihvatiti vaše gostoprimstvo, a čim se razdani vi morate poći s nama u naš grad Wulkanyu da vas primi i naša kraljica Shugha. – složi se Wulkanka.
| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...