Obale Wulkanye (nastavak)
U svojim odajama mirno su spavali Shagan i Sonsyreya. Tajanstveni zvuk ponovi se sada nešto bliže bedema tabora, a stražar Alanđanin sada se trgne i podigne koplje. Sve šumske patrole već su bile vani raspoređene na Paskin način, a Zumahovi gardisti nečujno su okružili Shaganovu kolibu. Sada se probudi Sonsyreya i naglo ustane, ali je Shagan smiri: - Psst! Miruj princezo, samo mirno! – Zvuk se sada ponovi jasno i glasno, a alandski stražar potrči bedemom u smjeru zvuka. Odjednom bljesne jaka zelena svijetlost i pokosi stražara. Mnoštvo zelenkastih prilika stane prelaziti bedema, ali Zumahovi gardisti spremno su čekali znak za napad pa da snažno udare. Odjednom na vratima kolibe pojavi se Sonsyreya, zelene svjetleće spodobe je primijete i na nju odapnu strijele, ali nova žarko crvena svijetlost odbije sve strijele i iz mraka pojavi se Shagan sa svojim teškim mačem koji je sada već isijavao plavu svijetlost: - Uzbuna neprijatelj u taboru! – Bio je to povik Shagana koji su ostali Alanđani samo čekali, pa da napadnu. Sa svih strana u velikom broju i naoružani, te spremni za borbu pojavljivali su se Alanđani. Kiše crnih gardijskih strijela zasipa zelene spodobe, a preko bedema napadnu i Paskine Šumske patrole. – Stani Shagane zaustavi svoje Alanđane! Stanite i vi Wulkanke! Vaša je magija i čarolija nemoćna pred Alanđanima, jer oni prate Izabranog, a vode ih Vitezovi vjetra osobno! Pokažite im svoja lica i spasite svoje živote to vam govori princeza Dyadonkhy! – vikala je princeza Sonsyrey. Iako iznenađen Shagan brzo zaustavi svoje ratnike koji ipak ostanu u borbenim složajima spremni da ponovno napadnu na njegov znak. Sada i svijetlost prestane svijetliti i pokažu se plavokose djevojke ratnice. – Oooo, ne opet! Opet žene ratnice. – glasno se čudio Panđa. Sonsyrey krene da pomogne ranjenim djevojkama, ali ostale joj zaprijete oružjem, što pak izazove novu nervozu kod Alanđana koji opasno podignu svoje oružje riješeni da napadnu svaku koja bi pokušala nauditi njihovoj princezi. Sonsyreya ih sad po drugi put jedva zaustavi: Ne! Ne! Shagane vrati ratnike na spavanje odmah! – Polako Sonsyreya, možda i vratim ratnike na spavanje, ali garda ostaje dok god tvoje i naše iznenadne gošće ne pokažu bar malo smirenosti. Bez obzira na njihovu zemlju i vaše amazonske zakone ja ostajem sa svojim gardistima s tobom svidjelo se to vama ili ne, ali u ovom taboru vrijede samo moji zakoni. Sonsyreya priđe Amazonkama i na nepoznatom narječju s njima počne razgovor, a nakon nekoliko trenutaka okrene se prema Shaganu i uz smiješak reče: - Dobro je one pristaju na vašu nazočnost i dopuštaju da se pomogne njihovim ranjenicama.- Sada Shaganu pristupi jedna od Wulkanky i progovori: -Mi smo vas zamijenile s kotyanskym odredima koji su se iskrcali na Ničijoj zemlji našeg otoka i sada lutaju otokom i pljačkaju naše gradove i naselja. Vidim da ste spretni i u borbi vrlo opasni ratnici, a princeza Dyadonkha nam je ispričala da ste se pojavili iz davno zaboravljene legende o Vitezovima vjetra. Sada smo i sigurne da ste to vi, jer ti mladiću nosiš mač naših predaka, a naši mudraci pričali su da ćeš se jednom pojaviti sa svojim Wyrakochama, ratnicima iz Snježne zemlje, ali očekivale smo vas sa sjevera. Vi ste došli iz smjera juga zašto? – Sada Shagan odgovori: - Istina je da je naša Alandija na sjeveru Velikog kontinenta, ali Syvolyky su nam oteli princezu Sonsyreyu pa smo ih proganjali danima i noćima. Kod Sychytye smo ih sustigli, ali tamo su nas napali divlji Pykthy i razne gusarske bande. Brodovi su nam oštećeni, pa smo bili prisiljeni stati u vašoj zemlji i popraviti ih kako bi sigurno nastavili plovidbu prema Alandiji. Sada uđimo u naše kolibe i budite naše gošće. - - Rado ćemo prihvatiti vaše gostoprimstvo, a čim se razdani vi morate poći s nama u naš grad Wulkanyu da vas primi i naša kraljica Shugha. – složi se Wulkanka.
Post je objavljen 10.11.2004. u 21:25 sati.