Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 23.11.2004.

Legenda o Alandiji

- Ja ne znam zbog čega ste se ovaj put porječkali, ali On je tvrdoglavo odbio da ukine zabranu Tvojeg prijelaza preko Armaghedonhe. Pokušali su Ga na to nagovoriti i sami Vitezovi vjetra, ali je na njih toliko bjesnio i urlao da su napokon odustali od toga. On i Njegova tvrdoglavost, Njegov divlji ponos jedina su zapreka koju moramo savladati pod svaku cijenu. – objašnjavala je No-Shi.
- Ja sam kriva, sama sam Ga otjerala svojim nepromišljenim potezima, uvrijedila sam Ga i otjerala Ga iz svojih odaja. – tiho je priznala Sonsyreya.
- Neka Ti vile Charysmhe budu u pomoći sestrice! Nemaš Njegove oznake koje si Mu glupo i nepromišljeno vratila. Kako misliš prijeći Armaghedonhu, pronaći put do Asgrada … Ptice i plahe šumske životinje bježat će od tebe, a divlje te zvijeri neće prepoznati u tim mračnim šumama. Snjegovi s Wyghene sakrit će ti Zimski bedem i zamesti putove, a Njegovi te Alanđani neće propustiti kroz svoje guste redove. – zabrinuto je pitala Antyopha svoju sestru.
- Sonsyreya je itekako potrebna tom našem «tvrdoglavcu», a to su mi potvrdili i Njegovi najvjerniji pratitelji, ali ako su oni nemoćni, mi nismo, mi smo Amazonke i lijepo ćemo ga nadmudriti da se sretne sa Sonsyrey, a onda je sve na tebi djevojčice. – riješena je u svom naumu bila No-Shi.
- Samo da mi je prići blizu Njemu, već bih Ga znala smiriti, ali On se okružio svim silama ovoga svijeta da se to ne dogodi. – žalosno izjavi Sonsyreya.
Daleko na sjeveru Alandije, u nepreglednim prostranstvima Sylenca, u najljepšim šumama srebrenog bora, mračnim šumama Mynechyza još uvijek lutao je Shagan praćen, ljubomorno i pozorno čuvan od najstrašnijih ratnika koje je to vrijeme zapamtilo. Veličanstvene vrhove ponosnog Wyghena polako su omatali oblaci u prve jesenske magle. Dugo toplo ljeto Alandsko bilo je pri kraju i daleki sjever Alandije već se pripremao za oštru Alandsku zimu koja samo što nije stigla nad prostranstva Sylenca. Nekoliko pokušaja No-Shi i Antyope da spoje Shagana i Sonsyreyu doživjelo je pravi fijasko, no prefrigane princeze nisu odustajale od svog nauma. Sve je izgledalo da su zaigrale na posljednju kartu, na starog, iskusnog i lukavog Panđu s kojim su cijelo vrijeme i bile u tajnim dogovorima.

<	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...