Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 19.11.2004.
Legenda o Alandiji
Prostranstva Sylenca
Dok je vjetar nosio miris tek pokošenog sijena, guste borove šume odisale su svojom svježinom, a Alandijom je ponovno zavladao mir. Ratnici Alanđana odmarali su se u svojim utvrdama, ali Šumske patrole bile su ipak na svojim mjestima u samo njima znanim postavljenim zasjedama. Toplo alandsko sunce grijalo je cijelu Alandiju svojim zrakama. Bilo je jasno da je dugo i toplo alandsko ljeto počelo, ali nije bilo sve kako je trebalo biti. Daleko na sjeveru u čudnovatim i tajnovitim kulama Asgrada vjetar se nije smirio kao i svake godine u ovo toplo doba. Okružen svojim najvjernijim generalima i pomno odabranim gardistima – stražarima, pozorno i ljubomorno čuvan, odmarao se princ Alandije, mladi Shagan. Svakodnevno on bi kretao na duga i besciljna, samo njemu znana, lutanja po prostranstvima Sylenca. Lovio bi ribe, ili bi se igrao s vjetrom Actyalanom, a njegovi odani i vjerni pratitelji Vitezovi vjetra strpljivo bi ga pratili i podnosili njegove duge i besciljne izlete. Sve je izgledalo normalno, ali nešto je ipak nedostajalo. Sva ta snaga Sjevera bila je nekako pusta, a nedostajala je toplina Juga. Smijeh princeze toplih mora, krijepio je duše ovih Ledenih ratnika, ali nje sada nije bilo. Ona je nedostajala njima, ali još više je nedostajala Njihovom Shaganu. Shagan je bio sve više razdražljiv, nemiran i nespokojan, a svi su oni znali da Mu nedostaje baš Ona, ali nitko se nije usudio pitati Ga o tome. No, stari Panđa zatražio je pomoć jedinih osoba koje su to sve mogle promijeniti. Bile su to prelijepe princeze Dyaspharaha i Anubye, No-Shi i Antyopha, sestre Shagana i Sonsyreye. One odluče umiješati se u bezveznu svađu koju su vodili Shagan i Sonsyreya. Naime, Sonsyreya je nepromišljeno nakon bitaka Drymenhe skinula svoje oznake koje joj je poklonio Shagan i zatražila od Njega da napusti njezine odaje u gradu Drymhu. Svađa je izgleda izbila zbog nazočnosti kontigenta princeze Sonsynorhe, velike prijateljice Sonsyreye, s dalekog otoka Sonlendh koji se nalazio u Kotyanskom moru. No, svu ovu pomutnju, zapravo je napravio polubrat princeze Sonlendha sa svojim Araghoryancyma. Pravu istinu, izgleda, znali su samo Shagan i Sonsyreya, a oni su tvrdoglavo odbijali priznati je. Mada je Sonsyreya počela popuštati, no, problem je bio tvrdoglavi Shagan, kako ga nazvala njegova sestra Shenha.
| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...