Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 18.11.2004.
Legenda o Alandiji
Amazonke Dyadonkhe svoje društvo dijele na: kneginje (časnice), ratnice, čuvarice, majke i muška pomoćna radna i ratnička snaga. Časnice i ratnice su veoma lijepe i privlačne, nose dugu kosu povezanu povezom kako im ne bi smetala u borbi ili tijekom jahanja. U kosi imaju divlju otrovnu orhideju koja opija i omamljuje svojim mirisom. Na desnoj ruci i dojci nose oklop kako se ne bi povrijedile tijekom odapinjanja strijela. Kratka mini suknjica pričvršćena je remenom na kojem se nalaze metalne zvijezde, koje uspješno bacaju na protivnika, a taj isti remen pridržava i dugi, tanki i lagani mač. Na desnoj nozi (butini) imaju pričvršćen tanki dugi bodež. Na nogama imaju obuvene lagane čizme koje sežu do iznad koljena, a ogrću se dugim ogrtačima. Dyadonkhe su uglavnom konjanici, dok su im pješaci muškarci, u borbi su jako opasne i lukave, a njihov kobni i fatalni privlačni izgled zbunjuje muškog protivnika. Za razliku od ratnica, časnice nose kratke haljinice koje im pokrivaju grudi, a pored mača naoružane su i strijelama kojima se izuzetno vješto služe.
Dyadonkhe čuvarice zadužene su za čuvanje muške pomoćne radne snage i stalni nadzor nad muškim dijelom populacije stanovništva Dyadonhe kako ne bi došlo do pobune i preuzimanja vlasti.
Dyadonkhe majke uglavnom su zadužene za rađanje i odgoj djevojčica koje odgajaju za poziv ratnice, čuvarice ili majke, dok je časnička titula nasljedna i samo časnica može roditi časnicu. Dječake nakon dojenja vračaju biološkim očevima ili pak ih koriste za pomoćnu radnu snagu.
| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...