Amaksos se skameni, a ostali Vitezovi vjetra jednostavno ostanu zapanjeni, stari Panđa ispusti lulu koja tresne u zemlju. Shagan zbunjeno raširi ruke: - Što vam je sada svima? Gnjavite me mjesecima, a sada kao da Vam se ne ide odavde! – Amaksos se prene prvi i još uvijek zbunjen odgovori: - Shagane, Tvoje Te pukovnije čekaju na Zimskom bedemu i možemo odmah krenuti. Panđa pak poviče na ostale: - Čuli ste Shagana! Idemo! Što još čekate? Vijest da će Shagan krenuti prema Zabranjenoj dolini brzo se širila Alandijom, a još brže stigla je i u Dyasphar.
- Prijateljice moja, izgleda da se nešto pokrenulo, daleko na sjeveru, moćno i opasno, a to bi mogao biti samo On. Izgleda da je stari Panđa ipak uspio. Mjesecima su mirovali, a sada su u stalnim pokretima. To smo čekale prijateljice? – upita Antyopha No-Shi.
- Mislim da si u pravu prijateljice. Noćas smo mogle čuti pjesme branitelja Zabranjene doline koje nismo čule od onog dana kada je On napustio Zabranjenu dolinu. Čini mi se da su riječi išle nekako kao … - spavaj, nam spavaj naša Zaštitnice i nek Ti zlatni mjesec noćas čuva Tvoje sne, nek' Te blagi vjetar ljubi… O, spavaj, nam spavaj i ne boj se On Te još uvijek voli, a Ti sanjaj da je kraj Tebe… njihove riječi teško se prevode, ali ako spominju zaštitnicu onda to može biti samo Sonsyreya. Vjeruj mi da joj oni ne bi spomenuli ime ako to On ne bi želio i ne bih se začudila… No –Shi nije uspjela završiti, kada u dvoranu uzbuđeno uđe jedna od njezinih časnica: - Oprosti princezo moja, vani su Alanđani i žele da ih osobno primiš. Izgledaju kao da su teklići, a po umoru njihovih konja i prašini na odorama izgleda da su stigli izdaleka. No – Shi nije mogla sakriti osmjeh: - Odmah ih uvedite Kora!
- Pozdravljamo Te predivna ružo Dyasparha. Pozdravljamo i Tebe princezo Anubye. Nas šalje general Amaksos da Te izvijestimo da će sutra u Zabranjenu dolinu ujahati naš Shagan praćen s tri naše pukovnije. – izvijesti jedan od alandskih teklića, a princeza No odmah zapovjedi: - Kora, odmah ponudite okrjepu ovim umornim ratnicima, počastite ih biranim jelima i pićem! Ljepšu nam vijest nisu mogli donijeti! Antyopho, brzo treba organizirati Amazonske igre, a kako su Moskytho i Haywey u Waluzy, pozovimo i njih, pa da se i same zabavimo! – Antyopha se nasmije i složi se: - Mislim da smo i zaslužile to, ali ne smijemo zaboraviti na staroga Panđu. On je ipak zaslužan za sve, a ja sam već poslala po staru svećenicu s Chronosha i ona je već u Cytykrayu. -
< | studeni, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...