Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 16.11.2004.

Legenda o Alandiji

Tijekom noći alandska je flota skrivena tamom stigla s druge strane otoka. - Yakwy koliko imamo još do tog otoka i što znaš o tom otoku? – pitao je Shagan svojeg admirala. – Nismo više daleko, pogledaj ono ispred nas obale su Sylwerdhadha, a otok, pa obale su mu pjeskovite i moguće je pristajanje, jedan malo jače utvrđeni grad nekih amazonki iz Južnog saveza. Mislim da su to Izydhonkhe i one su u dobrim odnosima s našim Dyadonkhama. Ima jedna malo viša planina obrasla šumom, a ostalo je ravno kao ploča. – odgovori iscrpno Yakwy. – Dobro, Unakas čuo si. Ti si prethodnica, uzmi manji odred Šumskih patrola i pronađi mi princezu. U slučaju da se sudariš s kotyanskym odredima udari i navuci ih na nas, a ti Amaksose odmah podignite tabor i utvrdite ga najbolje što možete, te budite spremni da nas prihvatite i poduprete u slučaju da nam krene nešto naopako. Dok su se Alanđani užurbano utvrđivali i pripremali za borbu, na položaje Dyadonkhy i Izydhynkhy Kotyancy su snažno i u naletima navaljivali, ali su ih amazonke uspjele zadržati i odbiti od svojih položaja. – Princezo ovaj smo put uspjele, ali u slijedećim naletima kada nas prisile na blisku borbu mogle bi imati problema. Njih je nekoliko puta više od nas, a to su kotyanskhe pukovnije s nemirnih granica Mandraghona koje su itekako vične bliskim borbama, moram Ti priznati da su njima jedino Alanđani dostojni protivnici, no, sve Tvoje ratnice i Izydonkhe riješene su boriti se do kraja i odbijaju se predati.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...