Sonsyreya sjaše s konja, skine grudne oklope i ljutito ih baci na zemlju. Nervozno raspusti kosu i srdito reče: Sandrho već mi je svega dosta! Opet smo izgubile nekoliko ratnica i ništa nismo promijenile! Kneginja Sandrha zabrinuto pogleda princezu i tiho joj odgovori: Princezo, ja imam osjećaj da uopće nije u pitanju nikakav spor Tykanderožanky i Izydonkhy, već je to opet podvala princeze Thandrhe. Sve mi više izgleda da ona pretendira na Tvoju krunu kraljice svih Amazonki u Savezu. Sonsyreya je zbunjeno gledala u svoju kneginju, a onda zabrinuto zapitala: - Dobro, možda si i u pravu, ali što bih ja sada trebala poduzeti Sandrho? – Pozovi Alanđanina i njegove ratnike na ovaj otok! On će to riješiti na svoj način i pomoći nama. - mirno joj odgovori Sandrha. – Zar da ovamo dovedem Alanđane?! To je protiv svih naših zakona. Tko bi mi to nakon toga oprostio, sve amazonske kraljice tada bi jednostavno stale na stranu Thandrhe.- zabrinuto je zaključila Sonsyreya. No, Sandrha joj ponovno odgovori: - Princezo moja, Thandrha je na otok dovela Kotyance. Ti ovdje imaš nekoliko stotina naših Dyadonkhy i još toliko odanih Izydhonky, Hoplythe su prevrtljive i nisu se pomaknule iz grada, a Thandrha ima pet puta više ratnica i još se povezala s Kotyancyma. Sada Sonsyrey popusti: - Dobro, neka tako bude! Sandrho još noćas pošaljite naš brod prema Alandiji i neka se o svemu izvijesti Shagan! Nazočnost tog «dječaka» može nam koristiti, a i ja sam se već zaželjela njegovih nestašluka i … no, dobro neka se spreme ratnice koje će otploviti noćas pod zaštitom mraka. Kada sve obaviš Sandrho dođi mi pomoći da se okupam, ova prašina je nepodnošljiva. – složi se Sonsyreya, Sandrha se samo osmjehne jer i ona se zaželjela društva mladog Unakasa, a bila je sigurna da će se sa Shaganom sigurno pojaviti i on. Sonsyrey tiho razmišljajući za sebe samo doda: Ipak sam ga trebala obavijestiti kamo idem, a i u ovim hladnim noćima jako mi nedostaje …
< | studeni, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...