Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 26.11.2004.
Legenda o Alandiji
Sutradan kasno popodne Alanđani predvođeni osobno Shaganom prešli su Hesperaskhu kod Armagedhone i uputili se prema mostu Zaborava na rijeci Hanther koja je međila Zabranjenu dolinui Dyasphar. Paskine Šumske patrole, koje su osiguravale hodnju alandskih pukovnija koje su pratile Shagana, javile su da se ispred njih nalaze prinčevi Moskytho i Haywey sa svojim odredima. Alanđani nisu ni na trenutak poremetili svoje hodne kolone jer Shagan je ostajao miran na čelu kolone.
- Pogledaj Ga prijatelju moj kako mirno i ponosito jaše na čelu najmoćnijih odreda koje znam! Uzalud sam slao svoje najbolje izvidnike i na sve načine pokušao saznati kamo je nestao i gdje se sakrio, ali nisam uspio. Nitko od Alanđana nije znao kamo bih se uputio tražiti Ga, a vjeruj mi svi su itekako znali gdje je. Dobro je što je konačno odlučio da se pojavi jer Sywolyky odredi u Neberasky postali su sve aktivniji kao da su znali da Njega nema. Bez Njega i Njegovih odreda ja bih imao velike probleme i teške glavobolje u Neberasky, a kad je On tamo Sywolykhy su mirni. – pokazivao je na Alanđane princ Haywey.
- Baš sam ti to i došao reći u Neberaskhu! Moja je mlađa sestrica ovih mjeseci bila jako potištena i potpuno odsutna, već sam se pobojao da će oboljeti od tuge, pa sam te došao zamoliti da Ga potražimo zajedno! – nadoveže se princ Amaryanaca Moskytho.
- Dobro je sve završilo, ali vjeruj mi da imam osjećaj da su to sve uredile naše sestre jer već su mjesecima zajedno i stalno nešto švrljaju, a sada odjednom ove Amazonske igre na koje su pozvale sve Amazonske saveze. Mislim da će to biti najveće do sada, pa bi bilo dobro da se i nas dvojica malo pripremimo, a i zaželio sam se Nektara iz ruku neke od ovih, hm, ljepotica…- zaključi Haywey.
- Misliš prijatelju iz ruku moje starije sestre?! Zar misliš da ne znam za Tvoj tajnoviti posjet u Anubiy? Hehehe, imam ja svoje izvore prijatelju. – ispod oka smijući se upita Moskytho. Haywey se malo zbuni, ali onda se on gromoglasno nasmije: - Da! Da, baš tako kao i Tvoj posjet prije nekoliko dana mojoj sestri No, je li tako prijatelju moj?! Sada se obojica stanu smijati i krenu prema svojim pratnjama koje su ih čekale malo dalje.
| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...