Nesvjestica hvata Athumanunha kada mu pogled zaluta u davne dane na sve te strašne, misteriozne i tajnovite kamene građevine, kamene likove i figure ledenih lica, grozne životinjske glave, sablasne likove što poput čovjeka kroz njegovu povijest koračaju, koračaju … a onda misteriozno i tajnovito u tišini nestaju, nestaju i u legendu se pretvaraju …
Uf, gdje li sam se to skitao,skoro sam se izgubio, malo me bila i frka, ali evo bilo mi je lijepo u toj skitnji i lutanjima i opet sam nešto novo pronašao, napišem vam to drugi put, sad idem na spavanje, spavanje ...
Post je objavljen 17.11.2004. u 22:58 sati.