Dvorci, crkve i stari gradovi

13.10.2022., četvrtak

Priča o Našicama

Veliki i mali Našice
U ono davno vrijeme iza sedam gora i sedam mora u dalekom dvorcu živjela je jedna mala princeza.....tako počinju sve bajke, no ovo je kažu ono koji su mi pričali ovu priču sasvim i ozbiljno istinita.
U dvorcu Našice grofovske obitelji Pejačević živjela je mala Alma, lijepa curica od kojih ,tako kažu, svojih 8 godina. Igrajući se po cijeli dan, a valjda i učeći ,kako je bilo zapovjedno, jezike, svirajući klavir i vez , što je svaka mlada dama morala znati, ožedni tako,potrči u kuhinju. Na stolu bje ostavljena boca- flaša nekakvog bijelog napitka.Misleći da je služavka tako ostavila bocu ( neoprezno) mala kontesa nagne. U flaši nije bio sok, nego sredstvo za poliranje parketa ili namještaja. Djevojčica mala kontesa se otruje,ali ipak netko s Neba gleda sve nas , tako je isti taj odlučio da djevojčica ne umre, nego da naprosto kao kakva prava princeza iz bajke skroz naskroz posivi. Djevojčica je naprosto posivila. I kosa i tijelo i lice pa čak i kosa. Rekli su mi da je ta ista djevojčica često i za onog vremena komunizma, kad taj dvorac nije više pripadao njoj, nego državi , koja ga je uzela u naletu strašnog zmaja koji je rigao vatru,dolazila u Našice i uvijek bi bila prava ,ne mala, nego velika atrakcija. Onako siva starica hodala je svojim djetinjstvom u potrazi možda kakvog lijeka koji bi joj vratio njenu pravu boju. Djevojčica se zvala Alma ( duša) ,a kako je red da ju predstavim kako treba, bila je to grofica Alma Pejačević Našička.
Laku noć

Oznake: bajka, Slavonija, Našice, izlet, Putovanja, priče

- 19:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.07.2022., nedjelja

Republika Šupljika

Republika šupljika
Nekoć u Puntu kuće bijahu razbacane po polju od Kandije do Mrižića I Kanajte. Ljudi su živjeli osamljeno pa bi se jako obradovali nekom susretu I ne bi se mogli napričati.
U Slavnim kućama živio neki sudac čija je žena bila dobra I pametna. Narod bi joj se volio potužiti povjeravajući se što ga tišti I na srcu mu leži. Ona bi im samo odgovarala : Reči ću mužu,dođite u nedjelju kod nas pa ćemo vidjeti što se da napraviti. Dok je god čovjek živ ne treba gubiti nadu.
Dosta joj se ljudi žalilo da im neki lupežina krade novce . Sretne ga ona putem pa mu reče : što to čujem da na tuđe ruke pružaš! Izdere se on na nju : Tko ti to govori! Nek me prvo uhvate pa tuže! – Radi što hoćeš,ali nećeš dokle hoćeš! Ne prođe dugo ,uhvate ga ljudi do Slavnih kuća. Suca nije bilo kod kuće pa je njegova žena riješila slučaj : Vodite ga naokolo s vrećom u rukama neka zna da je došao ljudima u ruke! Tjeraju lupeža da ide, ali on neće jer nije ga osudio sudac. –Dragi moj, svejedno sudac ili ja kad su kukuruzi u vreći!
Sudac Pigurina imao je ženu koja se u sve petljala I govorila same gluposti. LJudi su gledali da je nema kod kuće I nastojeći o svojim problemima govoriti nasamo sa sucem. Jedna je žena došla kada ona bijaše kod kuće sama. Nije imala kamo pa joj reče zašto je došla. Sin joj je već dugo bio u vojsci u Mlecima I nikako nije dolazio kući. Došla je moliti da ga sudac, ako ikako može, izbavi iz vojske. Pigurina joj žena reče : Doći će on .doći ! – Doći će ,ali kada? Voljela bih ja da on bude kod kuće I u kolo ide kao I vaši sinovi. Odgovori joj žena,pomalo zavidna jer su suci uvijek znali svoju djecu osloboditi služenja vojske. – Nešto ću vam reći,ali nemojte nikom drugom govoriti! Moj muž sudac rekao je da je Republika Šupljika! Neće ona dugo izdržati I sva će djeca doći kući!
Žena odmah otišla po selu od kuće do kuće. Reče jednoj pa drugoj da je Republika Šupljika. Uskoro dođu po suca što je protiv guvernera.
Mleci uistinu propadnu . Sudac se vrati iz zatvora zasluživši još bolji položaj. Njegova će žena nato drugim ženama : - Sad ćemo mi vladati! Kad dođoše Francuzi,zavlada glad. Nije im sudac Pigurina dopuštao da vode narod u rat. Dođu Francuzi da ga vode u zatvor. Sprovedu ga vezanih ruku, a žena za njjim na vratima plače : Mužu moj, što je to došlo na ovaj svijet, činite dobro, a snađe vas zlo!- Nije on volio suze ,pa joj reče, Šuti ženo, ako jednog odvedu nisu sve odveli. Narod je više od jednoga, ne može se narodu konopac oko vrata staviti.

Oznake: bajka, Hrvatska, legende, povijest

- 18:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.07.2022., subota

Đakovo - bajka Babina Bilka

Babina Bilka
Bili djed i baba. E, baba veli djedu:
Što ćemo djede? Nas dvoje ostarili smo. Daj Bože da makar prase okotim ili rodim, da imamo svoje potomke. I nekog dana čuje djed , dere se prase u sobi u kojoj je baba spavala.
Babo , babo – zove djed – sto je to u tebe?
Joj ,djede, rodila sam prase!
I hranili ga oni i u sobi u čistom držahu. Baba veli djedu :
Djede ,znaš , naš susjedić Jozo svinje čuva, pa neka pazi i našeg praščića.
Dođe baba tome dečku:
Sinko Jozo, dat ću ti komadić kruha, pa ćeš mome prasetu davati mrvu po mrvu, dok se ne priuči ići za tobom i za drugim svinjama.
Platit ćemo ti što nam prase čuvaš! – djed doda
Tako ga dečko čuvao nekoliko godina, dok nije to prase doraslo do krmeta. Ali, nikad se nije ono u kalilu kaljalo s drugim svinjama. Ne valjaše se u blatu , nego se napije vode iz korita i nađe si svoj grm pod kojim ti ono spava.
Babino krme zvalo se Bilka.
Obično bi i svinjar Jozo usnuo pod grmom. Okrenuo bi se krmači Bilki svojim licem. I oboje bi zahrkali u hladu. Tako bi on plandovao s krmetom.
I prospava on neko popodne, otvori oči, pogleda, a u tome grmu sjedi djevojka. Zlatnih je vlasiju i češlja se zlatnim češljem.
Protare on oči da ga možda ne varaju. Trgnuo rukom – nestade djevojke. Skoči do grma vidjeti je li sanja. Kad on u grm, Bilka zarokće na nj kao krmača.
Ne reče nikom ništa. Sutradan na pašnjaku opet u podne prostre se on na travu. Pravi se da spava. Lažno zahrće,a kroz trepavice gleda. I vidi on, ondje gdje bi krmača Bilka, sad je zlatokosa djevojka. Češlja se zlatnim češljem. I opet ne reče nikome ništa
Neki dan mati veli sinu:
Sine Jozo, ja sam stara, za posao nisam, a ti se ženi , da imamo pomoć. Našla sam ti već djevojku!
Ma koju, mamo ?
Ta onu bogatu – veli – Škiljinu kćer Maru.
Neću ja, mamo , nju, ženit ću se majko, ali ću uzeti Babinu Bilku, ili nju ili se ženiti neću!
Sinko, što si lud, idi, krmaču oženiti?!
E, majko , ili nju ili nikoju!
I neće on drugu neg Bilku bakinu. Majka, što će jadna, ode se potužiti župniku. Veli on svinjaru:
Kako si to smislio, pa ta nije krštena!
Neka nije druge neću!
W, što ćemo, bako – uzdahne župnik i javi na Duhovni stol, pa uskoro ti bijaše upis. Došao Jozo s krmačom. I pita župnik:
Jel ti znaš Jozo, kad se ona okotila?
Znam- veli svinjar.
Upiše njezino godište.
Bilka, a jel ti znaš, da si se te godine okotila? – župnik upita krmaču.
Hrr, hrr, hrrr – triput mu ona odgovara.
Došlo i to , bit će svadbe. Djed i baba se opravili, odjenuli se u najljepše ruho. Svadbuje se, piruje se. Cijelo se selo okupilo .Žele vidjeti kako će se vjenčati Jozo i krmača. Reduše pomeću ručak, pa kad su svati odručali, kum će djeveru:
E, ajde i ajmo , u bake u svinjac po mladu! Svirci, vi veselo svirajte, neka nevjesta- krmača!
Ajde svati svi k svinjcu. U njemu čista Bilka kao da se sapunom umivala. Djever prvi uđe u svinjac:
E, hajde, mlada ,evo marame!
Metne joj maramu u usta. Bilka je prevrati zubima. Usporedo s djeverom ode u crkvu. Došao župnik pred oltar. Veli on mladenki i mladoženji.
Kleknite, mladići!
Momak klekne do koljena ,a krmača puznu na guzicu.
Pita župnik Jozu, voli li on mladu?
Volim ! – reče mladić.
Pita župnik krmaču , voli li ona mladoženju?
Hrr, hrrr,hrr! – rokne Bilka.
I što god nju pita, ona odzvoni njemu triput. A kad ih htjede prstenovati, njemu stavi prsten na desnu ruku ,a njoj ne može na papak.Plazi ona jezik. I župnik joj prsten navuče na jezičinu.
Dočekale ih reduše doma, da će se prihvatiti svatovi jela, a stari svat natoči rakije, nudi Bilki punu čašu:
Kumo, zini!
Kuma zine, a kum joj salije čašu u gubicu.
Kuma Bilka, bi l još jednu čašu? – pita, a Bilka sve klepeće ušima, tuče se po očima da neće piti rakije. Dosta joj čašica. Pa kad su odvečerali, zabavili se do pomoći, kum će ti svatima:
Ponoć je, dosta je bilo svatovanja za mlade, oni sad moraju u postelju.
Mlade otpreme u njihovu sobicu. Svatovi se vrati i dalje svadbovahu. Kad je bilo u ranu zoru, zakrutila jaka zima. Majka mladoženjina mislila da je hladno mladima. Ode naložiti peć. Uniđe u sobu i uz postelju spazi svinjsku kožu. Uzme majka tu kožu hiti je u peć. A kad je koža zasmrdjela, čuje iz postelje dreku.
Što je djeco?, što je ? – pita majka.
Majko ti si zapalila moju vjenčanu haljinu! – mlada će , a sva se umotala u pokrivač, načisto je gola kao od majke rođena.
Majka donese svoju mladenačku opravu:
Evo ti ovo!
Opravila se mlada i uresila. I kad je unišla med svatove, svi su klekli na koljena. Pomolili jutarnju molitvu. Mislili su da se ukazala Majka Božja. I ne pomisle da je mlada ona što je je bila Bilka krmača. A kad doznaju, puče glas o tome po svemu kraljevstvu. Dozna to i njihov župnik.
Dođe on na svadbu. Vidi, takve mlade u našoj kraljevini nema. Župnik sjeo i samo gleda. Najposlije dao mladima blagoslov. I pir još bi tri dana. Pijah i ja tako i sad mi je jezik mokar.
Đakovo

Oznake: Hrvatska, bajka, povijest, Putovanja

- 09:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.07.2022., srijeda

Istra bajka - kraljević i ptić golubić

Bio kralj . Imao tri sina. Rekao njima:
- Sini moji,koji mi najde perje od ptića golubića, vrći ću ga za kralja.
Dvojica starijih sinova pošla iskati perje u gustu šumu. Tražili ptića i ne našli ništa. Došli pred još gušću šumu, ali se ne usudiše unići u mračninu. Vrnu se doma.
Nigdje nismo mogli naći tega perja – rekoše braća sva žalosna.
Oče –ja grem! – reče mići kraljević.
Dođe i on pred onu mračnu šumu. I ne bojaše se unići u nju.Zađe u gustiš. I hodeći tako u gustome mraku nazre neko svjetlo. Dođe bliže,a to žena. Majka Božja. Balžena djevica Marija stajaše na proplanku. Upita maloga:
Sinko, što išteš tako u gustom?
Tražim perje od ptića golubića!
Majka Božja prekine granu nad glavom. Rekla malomu:
Pogledaj, to ti je perje od ptića golubića!
Uzme on granu i veselo se uputi doma. Putem ožedni i naiše na lokvu. Klekne i napije se,pa utaživši žeđ,veselo viknu:
Našao sam perje od ptića golubića!- vikaše da duši dade oduška.
Braća njegova pošla u lov i tu viku čula. Došli oni i hitili ga u lokvu. Onda su pošli doma s tom granom. Dali je ocu:
Oče, evo smo našli perje od ptića.
A neki mali došao na lokvu. Sjekao piskovinu za pisak. Učini pisak i njime zasvira.
Začuje zatim kako pod vodom netko pjeva
Mene su braća hitila sred kalića,
Za malo perja od ptića golubića.
Lokva se namreška.Ispliva kraljević. Zazvao ga pisak.
Kraljević dođe doma.Okupi ih kralj svu trojicu. Reče svojim sinovima:
Sini, umjesto da mi donesete perje od ptića, donijeli ste mi ovu granu.
Najmlađi kraljević uzme onu granu.Pretvori se ona u perje u njegovim rukama. I najmlađi kraljević ispripovijedi kako su ga braća hitila u lokvu.
Sinko, tebe ću vrći za mladoga kralja – kralj će kraljeviću.
Starije sinove razbaštini i istjera ih iz kraljevstva.
Mladomu kralju nađe još i lijepu kraljevnu.
Istra