Danas se događa nekom drugom, sutra bi moglo i vama - pošaljite link drugima!

Upoznao sam je slučajno..pričali smo o svim područjima života....i onda slučajno započeli temu poduzetnici. Zastala je i pitala me: Želiš li da ti ispričam istinitu priču, svoje vlastito iskustvo. Da vidiš kakvi su poduzetnici, ali ni sebe ne želim praviti sveticom.
Zašto ne? - rekao sam i počeo snimati naš razgovor.

Žena sam u najboljim godinama, želim raditi, a kažu zgodna i privlačna. Tako me opisuju drugi iako sebe ne doživljavam tako. Naći danas posao, svi znamo, zna biti lutrija. Ponuda nije osobita, svi smo ponekad spremni, a posebno žene, primijeniti taj naš šarm da bi radile bilo kakav posao. A oni – mali, srednji i veliki poduzetnici znaju to, poneki to žele iskoristiti na neobičan način. A mi im ponekad i popustimo. Imala sam mnogo razgovora oko posla, jedan mi se urezao u pamćenje, zbog njega ali i zbog moga ponašanja. Možda me mnogi sada i osude, ali ipak ću sve to ispričati.....neka se zna što žene može očekivati...

U mojoj skoli netko se uvijek dere, najčešće je to gosp.ravnatelj.
U mojoj školi pedagoginja uđe u razred i pred svima napljuska učenika.
U mojoj školi , točnije zbornici, profesorica kemije je izjavila da mrzi pedere pa bi s njima u konc logore, debeli ljudi joj se gade, a sve Srbe smatra Ciganima.
U mojoj školi vjeronauk je puno zahtjevniji predmet od matematike...

Dok većina Šibenčana jedva krpa kraj s krajem i ako su te sreće da imaju posao, rade za minimalac, gradonačelnica Neda Klarić na posljednjoj sjednici Poglavarstva povećala si je plaću za 2 500 kuna. Objašnjava kako je to učinila jer pročelnici i dogradonačelnici zbog primanja naknada u raznim nadzornim odborima zarađuju više od nje. Usprkos crnim statistikama na razvoj grada, gleda optimistično, Šibenik je, veli, gospodarski pao na dno. No, svjetlo je na vidiku!...

...Čitajući službene stranice HSLS-a ne mogu se oteti dojmu da nas smatraju maloumnima. Pa sadašnje su kaznene odredbe sasvim u redu ali se u praksi ne primjenjuju. Kakva je razlika između 61.000 kuna, 76. 000 kuna ili 100.000.000 $ kad se i onako nikoga ne kažnjava. Zakon o radu ne treba mijenjati, treba ga primjenjivati...

Sredinom ovog tjedna ugostio sam poznanike iz inozemstva koje sam tom prilikom poveo u razgledavanje povijesnog centra Splita. Dan je bio ljetno lijep, a splitski centar prekrcan turistima otprilike onako kako tu bude Venecija tijekom špica sezone.

Kolebljivo kolovoško vrijeme i moda “city breaka” u Split su dovukli one turiste koji bi se još pred deset godina lješkali po omiškim plažama, a Split zaobilazili. Za povorkama gostiju, naravno, došli su i oni koji od svjetine žive. Među njima su, navodno, talijanski džepari, koji su prešli Jadran i ovih dana fino posluju na hrvatskoj terra vergine. Ali, među takvima koji su došli za svjetinom i ima i onih koje volimo vidjeti: to su ulični svirači.

Tog popodneva na Peristilu je tako svirao jedan francuski šesteročlani sastav sastavljen od limenih duhača. Ekstravagantni sekstet nazvan “Imperial Kikiristan” satima je na Peristilu besplatno zabavljao Splićane i gomilu gostiju odlično sviranim funkom, afrom i New Orleans jazzom, praćenim insceniranim performerskim nastupom. Zabavljali smo se tako neko vrijeme, a onda otišli dalje. Nismo ni slutili da ćemo francuski “kikiristanski” sekstet sutra ponovo pronaći - u crnoj kronici. Zlosretni Francuzi, vjerovali ili ne, noć nakon svog “koncerta” proveli su u splitskom - pritvoru. Uhapsila ih je splitska policija zato što su u 11.40 i dalje svirali na otvorenom, što je policijska ophodnja u izvješću opisala kao “narušavanje reda i mira bukom limenih instrumenata”. Kad se slušateljstvo iz okolnih kafića pobunilo i stalo u obranu kikiristanskih duhača, pripadnici temeljne policije pozvali su - pazi sad - interventnu policiju (!) koja je Francuze privela u maricu i strpala u ćeliju do sutradan u podne!

Ovaj ispad policijskog “glazbenog odgoja”, podsjetimo, dogodio se samo mjesec i pol nakon što je ista policijska uprava temeljito izmaltretirala nizozemskog umjetničkog fotografa kojeg je rulja linčovala na plaži, te niti desetak dana nakon što se otkrilo da je ista PU pod tepih pomela hvarsku birtašku tuču koja je na koncu završila na stranicama britanskih tabloida. Čini se da tvrde kvadratne glave srednjodalmatinske policije iz tih afera nisu ništa naučile. One i dalje tjeraju po starom strogoću na “nećudorednim” turistima koji su se drznuli ponašati onako kako nije običaj u brdskoj pastorali didova sela.

To je ona ista policija

Treba se samo načas podsjetiti. Ta ista policija koja ugnjetava umjetničke fotografe, koja privodi ulične svirače i koja je prije nekoliko godina razjurila rave party koji je bio dio Splitskog ljeta (!), ista je ona policija koja se u posljednjih deset i kusur godina “proslavila” Netko bi 'tešte kvadrate' trebao podsjetiti da im posao nije ćudoređe nego zločin
gubeći pištolje iz spremišta za dokaze i puštajući optužene da pobjegnu. To je ista ona policija kojoj su optuženi za Loru odšetali ispred nosa da ne bi nikad bili nađeni, kojoj je legendarni Benac ispred nosa oteo gradonačelnika i zabio se autom u policijsku postaju a da nije niti priveden, ali koja zato, tvrde vlasnici omladinskih klubova, reketari po Diokecijanovoj palači i sustavno minira klupske programe, moguće i na poticaj onih kojima su klupski prostori zanimljivi.

To je ona ista policija kojoj sam prije dvije godine otišao prijaviti divlju gradnju u susjedstvu (dakle, krivično djelo), da bi dežurni policajac na to skočio kao da je vidio tarantulu, pa odbio čak i u ruke uzeti moju službenu pritužbu. Riječ je o policiji koja na Korčuli pije kapućino s dilerom, koja već godinama nije sposobna pronaći mjesto boravka odbjeglih ratnih zločinaca i privrednih kriminalaca poput Ivana Ćurkovića ili Leona Sulića, ali koja majstorski suzbija “štetne pojave” kao što su javno grljenje pedera, rave partyji ili ulična svirka.

Razumijevanje

Oni koji sa strane prate seriju blamaža priobalne policije tijekom ovog ljeta možda mogu izvući zaključak kako je lokalna policija naprosto ksenofobna i kako “trenira strogoću” nad nekim ljudima naprosto zato što su “đavliji furešti” koji su se drznuli remetiti naš blaženi arvacki mir. Možda ta dimenzija postoji, no po meni ona nije središnja i bitna. Bitno je nešto drugo: da domaće “jake snage mupa” red i zakon provode selektivno, i to tako što “selekciju” rade na temelju vlastitog mentalitetnog koda. “Javni red i mir” koji naš MUP štiti od “narušavanja” red je i mir konstruiran na osnovi nepisanog, ali jasnog sustava vrijednosti koji domaća policija provodi u djelo očito i dosljedno.

Po tom kodeksu, nije način dirnuti se u zemljaka i rodijake, makar ih gonio Interpol. Nije osobito bitno što je neki ubojica u bijegu, ako je ubijao Srbe, a ne naše. U toj ljestvici vrijednosti uništavanje spomeničke baštine, divlja gradnja, mahanje kašikarom ili gospodarska prevara nisu neki naročiti delikt, jer to “naš čoik” radi i pušta drugom da radi. Zato su “plave bluze” zapeti i odlučni k’o puške da istrijebe štetne pojave iz biskupskih poslanica i općenito sve “hašomanske”, “pederske” i “šminkerske” običaje kao što su techno glazba, turnir pankera u briškuli, fotografiranje djece, ulično sviranje, te općenito boravak na ulici iza mraka. U Jozinu i Matinu selu svega toga nema, na selu tamo liježe se u deset, e, pa molit ću, onda neka takav red i mir bude i u đavlijem gradu.

Budimo sasvim otvoreni: od policije ovakve kakva je danas mi kao građani nemamo baš nikakve koristi. Štoviše: njeno postojanje ne samo da nas košta novaca, nego nam k tomu nanosi samo i jedino štetu. Jer, ta policija prilično je nevoljka kad svoje radne i umne kapacitete treba koncentrirati na kloaku svinjarija u ovom društvu, ali je zato jako predana i spremna prepravljati životni stil gradskih žitelja i prilagođavati ga katoličkoj idili kraškog sela. Stoga bi netko (recimo politika) trebao podsjetiti modre “tešte kvadrate” da njihov posao nije ćudoređe, nego zločin, te da nije na njima da glume uokolo glazbene kritičare, nego da nas štite od onih za koje očito imaju više razumijevanja no za nas “šminkere” i “pedere”.

Prvi od tih stavova je da reviziju hrvatske pretvorbe ne treba provesti jer bi to ugrozilo hrvatski kreditni rejting zbog nesigurnosti vlasništva.

Drugi od apsolutno neprihvatljivih stavova je da ribolovni pojas ne smijemo proglasiti jer bi to usporilo pristupanje Hrvatske u EU.

Prošla je još jedna žetva, seljacima polako pristiže novac od prodane pšenice, a uskoro će i država isplatiti svoj dio (poticaje) onim koji su to pravo ostvarili (veliki dio proizvođača).
Sad kad su svi računi vidljivi, urodi evidentirani, postaje jasno da pšenica više nije niskoprofitabilna kultura, nego je kultura koja definitivno donosi gubitak.
Bilo je samo pitanje vremena kad ćemo biti gurnuti u ralje surovog tržišta.
Ne kažem da se u uvjetima extra prinosa ne može postići profitabilnost, ali i za to je najzaslužniji faktor na koji ne možemo utjecati - vremenske i klimatske prilike. Hoću reći, da se samo rastom uloženog financijskog i stručnog znanja ne može polučiti pozitivan financijski rezultat (dapače gubitak) ako nema zadovoljavajućeg prvog faktora.

Ipak ne treba se predavati. Jedini način za opstanak pšenice na našim poljima je maksimalno smanjenje troškova obrade i to u smislu okrupnjavanja površina, korištenje novih visokoučikovitih radnih mašina, korištenje danas širokodostupnog savjetodavnog i stručnog znanja te ostvarivanje modusa optimalnog timinga za prodaju pšenice.

Kraj malih prozvođača pšenice se nazire i stoga nije iznenađujući stalni pritisak prema državnim dotacijama (poticajima). Jednostavno treba preživjeti.

A tko su pravi pšenični profiteri?
Odgovor je vrlo lagan i ako se samo osvrnete oko sebe to ćete lako uočiti - mlinari i pekari.
A to se može uočiti i pomoću najjednostavnije matematike koristeći samo nekoliko lako dostupnih podataka:...

Cijeli tekst možete pročitati na paor.blog.hr

U zadnje vrijeme puno se spominje gospođa Vanja Ninić, o kojoj je ŠDF vec pisao prije više od godine dana, komentirajući njene mutne radnje oko TLM-a. Da se podsjetimo curriculuma dotične. Kasnih 70-ih pala je na prijamno-razredbenom ispitu na zagrebačkoj ekonomiji, koju ipak odmah upisuje preko reda (ili: ispod banka), zahvaljujući intervenciji i podmazivanju od strane Anđelka Bambe Runjića, tada moćnog glavešine SKH (80-ih je bio predsjednik Sabora). Bambe je u paketu istovrimeno upisao na faks i njenoga momka, sadašnjeg muza, bivšeg vaterpolist. Za razliku Vanje, koja je kako-tako diplomirala, suprugu je magarac bija izija libre.

Po povratku u Šibenik rečena se zaposlila u TLM-u, a muž osnovao vlastitu privatnu trgovacču firmu Niva. Poslije nekog vremena Vanja u TLM-u postaje tehnološki višak, dobiva otkaz i otpremninu od 60 000 kuna (!), te se potom zapošljava u šibenskoj podružnici FINA-e. Zahvaljujući Perici Bukiću, HDZ-ovon gubernatoru Krešimirovog grada i jaranu Tome Ninića (oba su bivši vaterpolisti), Vanjica ubrzo postaje direktoruša FINE i članica NO istog onog TLM-a iz kojega je bila potjerana, a u kojem se sada najedanput slavi kao "vrsni financijski stručnjak"...

Nastavak na sibenikforum.blog.hr

Nase je zdravstvo kao sto vjerojatno znate u komi. Novaca, ali i lijecnika uvijek fali. Medjutim to ne znaci da se zdravstvu pritok sredstava jos vise ne moze srezati. MMF u tom smislu nema nikakvih sumnji.Kamatare je rijetko briga za probleme privatnih duznika.
I sto da se onda radi?

Ovih dana je u toku nadmetanje Actavisa i Barra za vecinski udio u Plivi. Sama Pliva je ionako vec u 82% vlasnistvu stranaca. Tako da je to manjim dijelom nasa briga, sreca ili nesreca.Medjutim postoji jako dobar razlog zasto se strane zainteresirane za Plivu toliko zestoko nadmecu. Naime nase je Ministarstvo Zdravstva odlucilo da jedan od nacina stednje u zdravstvu bude zamjenom tzv. obicnih lijekova onim tzv. kim.Sa sadasnjih cca 72% na buducih 85%.
Jasno je da oni tvrde da se radi o lijekovima koji su jednako kvalitetni, ali su jeftiniji radi manjih troskova marketinga i sl.

Jasno je i da lazu. Ti lijekovi su cca 30% razliciti od tzv. obicnih ili bolje reci originala.Sto znaci da ne djeluju uvijek jednako dobro, mada neki put sasvim dobro vrse svoju ulogu. Ali ima i suprotnih primjera. Kada mogu imati i stetno djelovanje. E to je ono sto se ne govori.
www.epilepsy.com/newsfeed/pr_1113831003.html

...

Eto, nećemo dugo... Teško je i čitati, a kamoli razmišljati na ovoj paklenoj sparini! Stoga ćemo ovaj put odma u glavu svečano objaviti; naša je gradonačelnica, koja se ubija od posla kako ama baš svaki dan i u ove ljetne dane dospjeti na dnevne vijesti - sebi povećala mjesečnu plaću.

U državi, u kojoj su prosječna primanja navodno 4600 kn, a trgovci (poput ovih u našim Plodinama, Jolly-ju i nekim drugim trgovačkim lancima) imaju plaće od 2000 kn, a za prekovremeni rad se ne plaćaju nego im se prijeti čak otkazom ako zucnu o tome, pa čak i ako ih se uoči da kupuju artikle u nekom drugome lancu trgovina, normalno je da se ljudi bore za dostojanstveniji život. Isto tako je sasvim normalno da se takve stvari najbolje rade od početka, odnosno od glave - u ovom slučaju gradonačelnice. Ona je svojim primjerom pokazala kako se izboriti za svoja prava...

Cijeli tekst na sibenikforum.blog.hr

Kompletan članak možete naći na mrak.org

- Hrvatska je u poretku po lakoći poslovanja na impresivnom 118 mjestu (poredbe radi, Srbija je na 92.)

- Na popisu zemalja u kojima je najteže sagraditi skladište ili proizvodni prostor pronašlo se mjesta i za našu malenu zemlju

- Kao najvažnija reforma u Hrvatskoj u 2004 naveden je: Zakon o gradnji, no i nakon tog zakona potrebno je ispoštivati 28 procedura, 278 dana i 12 prosječnih mjesečnih dohodaka kako bi isposlovali dozvolu za gradnju skladišta

- Na popisu propisa koji reguliraju poslovanje s nekretninama, hrvatska je apsolutni rekorder s impresivnih 956 procedura, primjera radi prvi slijedeći je Haiti s tričavih 683 procedure, a listu predvode Norveška i Švedska sa po samo jednom procedurom

- Pogodite koja se zemlja nalazi na popisu najlošije zaštićenih investitora (hint: počinje slovom H)

- Vjerovali ili ne Hrvatska, Bolivija i Etiopija su jedine zemlje na svijetu u kojima direktor ne mora objasniti svoje poslovne interese u transakciji čak i kada sam glasa o njoj (hint: Pliva)

- Hrvatska, Srbija, Poljska i Slovenija imaju najveći broj sudaca po glavi stanovnika. Istovremeno to su i zemlje s najvećim brojem zaostataka u sudstvu (usporedbe radi, nizozemski ili danski sudovi imaju svega jednu četvrtinu tog broja sudaca i administrativnih djelatnika po broju stanovnika)

- Mi smo uz Island, Indiju i Slovačku jedine zemlje koje ne dozvoljavaju uvid u financijsko stanje zaduženosti neke stranke (primjerice dobavljača)

- Da bi naplatili dug, potrebno je odraditi 22 procedure, pričekati 415 dana i platiti na takse i slične troškove 10% ukupnog iznosa potraživanja

Usporedbe radi:

- Naši istočni susjedi imaju najfleksibilnije zakone o raspodjeli radnog vremena zbog čega su došli na popis 10 najfleksibilnijih država s radnom regulativom

- Srbija je spojila katastre s gruntovnicom i time smanjila vrijeme upisa nekretnine za 40%,
U 2004 Srbija je odradila sudske reforme i prosječno skratila vrijeme prisilne naplate ugovora za 400 dana (u hrvatskoj je prosječno vrijeme naplate 415 dana)

- U Srbiji za pokrenuti poduzeće vam treba svega 15 dana (u hrvatskoj 49).