< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Slijedeći post u cijelosti prenosimo s bloga 012station.bloger.hr Nisam htio nastaviti o politici, ali... zahvaljujući komentarima na prethodni post, iskristalizirao se i ovaj. Ključna je bila antiteza neregistriranog komentatora Danonea, da se na ovim izborima ponovila priča sa izbora iz 1990 tj. da je ruralna Hrvatska onda dovela HDZ na vlast, pa čak da je RH i sve ono što je usljedilo produkt tiranije ruralne većine nad obrazovanom manjinom. No, pritom zaboravlja jedan drugi bitni pokazatelj, koji u konačnici baca sasvim drugačije svjetlo na izbore iz 1990. Prvo, to je ondašnji odaziv. Od 3.420.212 registriranih birača, na izbore je izašlo 2.861.948 ili čak 83,68%. Ovakav odaziv se neće ponoviti više nikada i to je bio jasan pokazatelj volje naroda. Od tog broja HDZ je dobio 1.210.604 glasova ili 42,3%, koalicija SKH-SDP/SSH 724.073 glasova ili 25,3%, KNS 429.292 glasova ili 15%, nezavisni kandidati 4,1%, ostali 1,7%, Srpska demokratska stranka 45.791 glasova ili 1,6%, a nevažećih listića je bilo 3,99%. To znači da je u tadašnjem DVP Sabora (donjem domu) HDZ dobio apsolutnu većinu sa 55 mandata od 80 ukupnih. Druga bitna činjenica je to da su tada mogli glasati samo građani s prebivalištem u SR Hrvatskoj. Bila je to znači u potpunosti volja njenih građana, bez iseljenika i spomenutog "humano" preseljenog naroda. Preseljenja koje bi, prema podacima Američkog odbora za izbjeglice, u brojkama izgledalo ovako. U SAD-u je tijekom 2003. bilo je preko 19.000 bošnjačkih izbjeglica iz BiH. U BiH je krajem 2000. godine bilo 518.000 interno raseljenih osoba, ali i 38.200 izbjeglica iz Hrvatske i Jugoslavije. Od toga bilo je 25.000 Srba iz Hrvatske, te više od 13.000 izbjeglica raznih nacionalnosti iz Jugoslavije. U tadašnjoj SRJ bilo je oko 480.000 izbjeglih i približno isti broj raseljenih osoba krajem 2003. Na vrhuncu srpske agresije na BiH, RH je zbrinjavala oko 550.000 izbjeglica. Bilježi se da RH krajem 2000. godine ima još uvijek oko 22.500 izbjeglica, od čega 21.000 iz BiH i 1.500 iz Jugoslavije. U isto vrijeme, Hrvatska ima i 34.000 interno raseljenih osoba. Izvan granica Hrvatske nalazilo se 315.000 izbjeglica - od čega 290.000 u Jugoslaviji i 25.000 u BiH. Velika razlika od spomenutiih 550.000 iz 1992/93. do samo 22.500 izbjeglca 2000. nije rezultat povratka izbjeglica u BiH, koliko dobivanja Domovnica. Prema ovoj stranici, najmanje 120.000 državljana BiH je steklo hrvatsko državljanstvo. Znači, kao zaključak može se reći, da je Hrvatska Srbe iz ruralnih krajeva, zamjenila s ruralnim Hrvatima iz BiH. To bi bio krajnji rezultat "humanog" preseljenja. A čime je HDZ dobio cca 200.000 doživotnih glasača. Što lijepo potvrđuju i brojke sa ovih izbora po rezultatima DIP-a od 28.11.2007. Za HDZ je od 1. do 10. izborne jedinice glasalo redom; 74.716, 79.784, 58.446, 65.115, 90.822, 75.723, 91.387, 50.062, 132.262 i 115.645, što ukupno iznosi 833.962 glasova. Nasuprot tome SDP-u je svoje povjerenje u RH po izbornim jedinicama dalo; 101.249, 83.524, 75.459, 55.936, 56.688, 79.818, 95.959, 96.972, 57.442 i 73.415 glasača, što ukupno daje 776.462. I to bez HNS-a, IDS-a i ostalih lijevih tj. socijalno orijentiranih stranaka. Kad vidite da razlika od 57.500 glasova u Hrvatskoj nekome daje vlast, jasno je zašto je svaki glas važan. Izlazak na izbore je propustilo čak 38% razočaranih birača od navodnih 4.073.294. Broja, koji prema Večernjaku, navodi 105.000 birača više nego 2003. godine. Budući Hrvatska, prema zadnjem popisu stanovništva ima oko 900.000 mlađih od 18 godina, iz toga proizlazi da RH ima skoro 5 milijuna stanovnika! Bila bi to sjajna vijest, no teško da odgovara istini i samo ilustrira kakvo je stanje u dijelu državne uprave na kojem se temelji dodijela vlasti. Od prošlih izbora u I. jedinici broj birača narastao je za samo 2700, pa ispada da je Zagreb najmanje privlačan za doseljavanje. Dotle, u IX. jedinici, od Like, preko Zadra do Splita, broj birača narastao je za čak 37.000! Čime se jasno dokazuje ranije postavljena teza, te otvara nova o izbornom inžinjeringu HDZ-a. |
Izbori su prošli, još niti jedna stranka nije dobila mandat za sastavljanje vlade, a HDZ-ov predizborni balon već je počeo pucati. Vijest s kojom se očito čekalo da prođu izbori i time išlo direktno na ruku HDZ-u kaže da su rokovi plaćanja veledrogerijama sa 120 dana samovoljnom odlukom vlade (čitaj neplaćanjem) opet pomaknuti na nekih 220 do 250 dana. Ni bolnice nisu u ništa boljem tretmanu i opet grcaju u dugovima. Trenutno taj dug iznosi 4 milijarde kuna. Više o svemu pročitajte na vijestima Radija 101. Ne bi to možda ni bila neka vijest, ali kad se sjetimo vijesti koje su se objavljivale tjedan dana uoči izbora kako se vlada kao pijani miljunaš razbacivala s nekoliko stotina milijuna izvanrednih proračunskih izdataka (spomenimo samo kako je crkva dobila nepredviđenih 70 milijuna kuna), onda vijest o dugovima dobiva posebnu težinu. Da ne govorimo o tome da su one Šukreove izjave o smanjenu deficita ili čak plusu državnog proračuna čista glupost, jer samo ovi podaci govore da je država u dugovima, a samo smo zahvatili zdravstvo. Ni ne čudi onda da se Sanaderu žuri da što prije dobije mandat, jer samo je pitanje, ne dana već sati, kada će još koja neugodna istina jednostavno isplivati na površinu. |
Nedavni slučaj novinarke lista Lider, Tanje Pavičić, ponovo je pokrenuo pitanje etike u medijima. Ukoliko niste upoznati, svi novinari Lidera morali su se pretplatiti na list, što u se smatra neprihvatljivim. To je kao da radite primjerice u tvornici zašećerenih napitaka i imate obavezu kupovine određene količine pića koja ta tvornica proizvodi, iako ih možda uopće i ne pijete. Problem nije samo ta pretplata, već općenita situacija u medijima gdje krupni kapital često diktira što će mediji objavljivati, pa čak i prikriveno oglašavati. Tako recimo u nekim medijima nećete naći ništa negativno o pojedinim kompanijama. Prisjetimo se samo slučaja Tvornice Duhana Zagreb koju je na vrlo sumnjiv način preuzeo Adris. U medijima se cijeli slučaj pojavio tek kad su radnici zauzeli tvornicu, pa se hoćeš – neće moralo o tome izvještavati. No najveći problem je svakako utjecanje politike u uređivanje medija. Ovih dana se to posebno dobro vidi kad pojedini mediji otvoreno vrše pritisak na Mesića da on mora dati Sanaderu mandat i to odmah. Ako se prisjetimo izbora 2003, Sanader ni tada nije odmah dobio mandat za sastavljanje vlade iako je uvjerljivije pobijedio. Tada nitko nije pisao da se odmah da Sanaderu mandat, a sada kada je pobijedio manje uvjerljivo i kada je vrlo neizvjesno hoće li HDZ uopće moći osigurati većinsku potporu u Saboru, neki mediji krenuli su s pritiscima, iako je ustav sasvim jasan i da nitko ne može odmah dobiti mandat jer, prema Ustavu RH članak 97, prvo slijede konzultacije do kojih još nije došlo. Svemu tome pridonosi i, gle čuda, loše zakonodavstvo koje je nedorečeno i po pitanju medija, ali i HND sa svojom pasivnošću koja se posebno istaknula kada je novinar Željko Peratović završio u pritvoru, a sva njegova sredstva za rad zaplijenjena su, pa čak i monitor, tipkovnica i miš od jednog PC-a (koji li se samo važni podaci nalaze u tim uređajima?). Peratović je nakon nekoliko dana kada je cijela stvar eskalirala pušten, ali istraga niti je gotova niti su mu vraćene stvari. Sve se drži na ledu, a HND sve to promatra i šuti ili tek izda koje uopćeno priopćenje, reda radi. Kao nagradu za tako mlaki stav HND-a, Dragutin Lučić – Luce, tadašnji predsjednik HND-a biva nagrađen mjestom savjetnika ravnatelja HRT-a, Vanje Sutlića. Gdje je nestala etika? |
Ivo Sanader i HDZ pokazuju prve znakove nervoze, pa su tako sinoć održali izvanrednu pressicu (zar inače imaju redovne?) gdje je Ivo Sanader gotovo zavapio kako bi SDP trebao odustati od pokušaja sastavljanja vlade. Vrlo neobično ponašanje za nekoga tko tvrdi da je pobijedio. S druge pak strane, Friščić i Adlešić su čini se shvatili jako dobru poruku ovih izbora, da se foteljaštvo skupo plaća, u vidu propasti HSP-a i HSU-a. U svjetlu tih događaja, koalicija HSS-HSLS nastupa krajnje oprezno, cijelo vrijeme ističući da ih fotelje ne zanimaju već provedba njihovih programa. HDSSB pak ne nudi koaliciju nikome, ali spominje mogućnost podrške manjinskoj vladi. Očito su i oni naučili lekciju zvanu HSP-ov poučak. Sve to HDZ-u ne ide nikako na ruku, jer su se našli u novoj poziciji gdje se sve rješavalo davanjem pozicija u zamjenu za lojalnost. Friščić se nalazi u jednoj vrlo teškoj situaciji na rubu provalije koja bi stranku duge tradicije, nekad Radićev HSS lako mogla pretvoriti u marginalnu stranku tipa današnjeg HSP-a i to je nešto što si on ne smije dopustiti. Adlešić je pak svjesna da je HSLS prošao na ovim izborima nikad lošije i da bez HSS-a ne bi uopće bili parlamentarna stranka, a sve to mogu zahvaliti šutljivom koaliranju i trčanjem za foteljama. Situacija je za žuto-zelenu koaliciju krajnje ozbiljna i čini se da su se odlučili za novi pristup u politici, na koji HDZ nije naučio i koji mu nikako ne paše. HDZ ne želi partnere. Ne žele da im netko kvari idilu pitanjima što je s ovim i onim, već žele glasačku mašineriju, a čini se, bar za sad, da to neće dobiti. Otud dolazi i ta Sanaderova nervoza, jer potencijalni partneri očekuju djela, a ne riječi, a to je nešto što Sanaderu nikad nije išlo. Sanader jest dobar govornik, ali je zato vrlo loš kad na red dođu djela. HSP-ov poučak mogao bi se lako dogoditi i drugima, a pri tome je simptomatično da se događao redovito strankama koje su šurovale ili otvoreno koalirale s HDZ-om. HSP, DC i HSLS su samo neke koje su svedene na marginalne ili potpuno izbrisane stranke. Tko je slijedeći? |
Photo by www.index.hr Nakon objave rezultata DIP-a u 8:33 ovdje je najvjerojatni novi saziv Sabora: HDZ: 61 + 5 dijaspora SDP: 56 HSS-HSLS: 8 HNS: 7 IDS: 3 HDSSB: 3 HSU: 1 HSP: 1 Manjine: 8 Iz ovoga proizlazi da onaj tko osigura 77 ruku, imat će mandat za sastavljanje vlade. Iako se HDZ čini kao najbliži sastavljanju nove vlade, dublja analiza i ne ide tako u prilog HDZ-u. Naime HDZ nema puno izbora u koalicijskim partnerima. Malo je vjerojatno da će uspjeti dogovoriti koaliciju s HSP-om i HDSSB-om. Među manjinama imamo 3 zastupnika SDSS-a, 1 talijana, 1 bošnjaka, 1 čeha, 1 mađara i 1 slovak. SDSS, talijani, bošnjaci i mađari vrlo vjerojatno neće u koaliciju s HDZ-om. Dakle ono što ostaje HDZ-u za koaliciju su 1 HSU, 2 manjinca i 8 HSS-HSLS. S takvim odnosom snaga HDZ bi mogao formirati vlast, ali vrlo nestabilnu koja ovisi o samo jednom zastupniku. S druge pak strane SDP ima sigurnih 7 HNS, 3 IDS i 4 manjinca. Kad to zbrojimo dolazimo do brojke 70, ali ako bi se koalicija HSLS-HSS pridružila SDP-u imali bi 78 ruku, a tada bi bilo za vjerovati i da bi HSU dao svoju potporu te bi tako SDP imao komotnih 79 ruku u Saboru. Slijedeće dane obilježit će bjesomučna postizborna trgovina gdje će pobijediti onaj koji ponudi više. HDZ je u blagoj prednosti jer onaj jezičac na vagi u vidu HSS-HSLS je nekako skloniji HDZ-u što je uostalom i potvrđeno kroz dosadašnju koaliciju HDZ-HSLS. Jedan od mogućih raspleta je da HDZ prvi formira vladu, ali koja ne bi opstala sve 4 godine. Naime radi se o tome da HSLS-u odgovara bar i privremena vlast s HDZ-om kako bi završili neke „svoje projekte“ koje su započeli zahvaljujući participaciji u dosadašnjoj vlasti. No kad se ti projekti završe postoji mogućnost raskida koaliranja HSLS-HSS-HDZ te bi se time stvorili uvjeti da SDP formira vladu u drugoj polovici mandata novog saziva Sabora. Ono što mene posebno zabrinjava je izjava Ratka Mačeka da će HDZ tužiti neke agencije koje su namještale rezultate i najavljivale poraz HDZ-a. Naime sve ankete, uključujući i onu koja je najavljivala uvjerljivu pobjedu HDZ-a su bile unutar statističke pogreške. Najavljivati tužbu zbog takvih anketa nije ništa drugo nego lov na vještice i sve one koji se usuđuju plasirati informacije koje nisu po volji HDZ-a. Na kraju krajeva, mislim da bi to bilo prvi put u povijesti izbora u zemljama s razvijenom demokracijom da netko tuži anketnu agenciju zbog predviđanja rezultata. Ono što još valja spomenuti je totalni debakl HSP-a sa samo jednim mandatom. Uzroke takvog debakla valja tražiti u autoritarnom vođenju stranke Ante Đapića koji je potpuno prisvojio stranku i kršeći statut instalirao svoje poslušnike u mnogim ograncima. Kulminacija sve ga bio je izlazak dvojca Rožić – Tadić čime je HSP izgubio dobar dio svojih birača koji su već i onako bili razočarani HSP-om koji se više brinuo za fotelje nego za nacionalne interese. Druga zanimljivost je debakl HSU-a koji se dobrim djelom pripisuje pojavljivanjem fantomske stranke SU (Stranka Umirovljenika) koja je u mnogim izbornim jedinicama otela HSU-u taman toliko da prijeđu izborni prag i osvoje još koji mandat. |
Ivo Sanader proglasio je pobjedu iako prema službenim podacima iz DIP-a obrađeno je tek oko 50% biračkih mjesta. Reklo bi se vrlo smjelo jer se sve to dešava u trenutku kad HDZ-ova prednost pada i svega je 3 mandata iznad SDP-a. Pored činjenice da nije obrađeno ni pola ukupnih biračkih mjesta, valja istaknuti da su prvi rezultati stizali upravo iz ruralnih sredina koje su tradicionalno sklone HDZ-u i gdje se podaci brže obrađuju jer se radi o manjem broju glasača. Druga još važnija stvar je da ukoliko HDZ čak i pobjedi s nekoliko mandata više od SDP-a to još uvijek ne znači da će i dalje ostati na vlasti, jer prostora za postizborno koaliranje je vrlo usko što se tiče HDZ-a, dok SDP ima puno potencijalnih koalicijskih partnera. Sve u svemu ovo bi mogla biti pirova pobjeda HDZ-a, čak i uz pomoć dijaspore (iako je čak i to još upitno), te jedna velika blamaža Ive Sanadera. |
Posljednjih godina svjedoci smo vazalskog položaja Hrvatske spram Haaškog suda. Kulminacija je svakako bio kopernikanski obrat Ive Sanadera koji se od vatrenog zastupnika hrvatskih generala sa Splitske rive 11. Veljače 2001., kada je govorio da ih se on neće odreći, pretvorio u najobičnijeg otpravnika poslova tužiteljice Carle Del Ponte. HDZ se pravda da ih na to obezuje ustavni zakon i da oni tu ništa ne mogu, a često se čuje i teza da je za takvu poziciju kriva koalicija koja je vladala od 2000. – 2003., jer da su oni omogućili takav položaj Hrvatske svojim bespogovornim ispunjavanjem zahtjeva Haaškog tužiteljstva. No istina je malo drukčija, a tome svjedoči i tekst iz Vjesnika (HDZ-ovci te novine vole nazivati i državotvornima) iz kojeg se jasno vidi tko je stvarni krivac za današnji položaj Hrvatske i kako smo od žrtve postali optuženici. Članak je od 3. Rujna 1999., dakle još je Tuđman bio na vlasti kao i HDZ. Radi se o prezentaciji tzv. „Bijele knjige“ koja je trebala argumentirati da Hrvatska u potpunosti surađuje s Haaškim sudom. Donosimo ključan dio. Među dokumentima o suradnji Hrvatske s Haagom je i Ustavni zakon o suradnji, koji je jasno pokazao, istaknuo je Šeparović, »da je Hrvatska čak mijenjala svoju ustavnu poziciju kako bi Ustavnim zakonom omogućila da se izruči naše građane svijetu, a to nije učinila ni jedna država nakon Drugoga svjetskog rata«. Dakle nitko drugi nije odgovoran za današnju poziciju osim HDZ-a. HDZ je donio takav nakaradni ustavni zakon kojeg nema ni jedna druga država. HDZ je odlučio i da Gotovina nema što razgovarati s tužiteljstvom zbog čega je postao i optuženik. HDZ je i isporučio sve optuženike u Haag. HDZ je na kraju i zloupotrijebio hrvatske generale na Splitskoj rivi 2001. kako bi se dočepao vlasti, da bi potom napravio upravo ono zbog čega su prijetili revolucijom. Hoćete li ponovo dopustit da vas prevare? |
Prvo pravile javne televizije je da služi javnosti. Pristup javnoj televiziji trebali bi imati svi pod istim uvjetima. Tom logikom poveo se i bloger Mrak koji je odlučio napraviti kratki politički video spot i emitirati ga pod istim uvjetima kao što to i ostali rade. Dakle htio je platiti emitiranje. No, čini se da u ovoj zemlji biti javan ima neko drukčije značenje od onog za kojeg vi mislite da ima. HRT je jednostavno odbio emitirati spot, bez ikakvog objašnjenja iako je dužan dati objašnjenje. Zanimljivo je to kako se nekakvi moćnici boje jednog malog čovjeka i tih par sekundi koliko spot traje. No i tome će doći kraj… kao što je to bilo 1990, tako će biti i 2007. Gospodo s HRT-a, sakriveni iza zidina prisavlja, strepite… Više o svemu na POLLitika.com |
Ukoliko još niste sigurni za koga glasati ili smatrate da ni jedna stranka ne zaslužuje vaš glas i ne želite izaći na izbore 25. Studenog, pogledajte ovaj filmić koji zorno prikazuje što se dešava kad ljudi ne izlaze na izbore. Na prošlim izborima 2003. skoro 50% građana (tzv. tiha većina) nije izašlo na izbore. Da su kojim slučajem svi izašli na izbore, u Saboru ne bi postojao duopol HDZ-SDP niti bi HDZ tako bahato mogao vladati. Kao što i animacija pokazuje, neizlazak je jednako što i glas za najjače stranke. Drugi razlog zašto bi trebalo izaći na izbore je hrvatski izborni zakon koji omogućuje nefiksnu kvotu zastupnika iz tzv. dijaspore (čitaj BiH). Pojednostavljeno govoreći, što manje ljudi u Hrvatskoj izađe na izbore to je veći broj zastupnika iz tzv. dijaspore, tj. HDZ-ovih zastupnika. Zbog takve matematike HDZ je ove godine odlučio dodatno poraditi na odazivu birača u BiH kako bi ih što više izašlo na izbore i time povećali broj zastupnika iz „dijaspore“. Svaki vaš neizlazak na izbore direktan je glas za HDZ, htjeli vi to ili ne. Dakle izjava da neizlaskom pokazujete svoje nezadovoljstvo u ovom slučaju ne vrijedi, jer HDZ-u odgovara kako god se okrene. Q: Što napraviti ako stvarno želimo da naš glas ne ode ni jednoj strani? A: Izaći na izbore, učiniti glasački listić nevažećim (zaokružite više lista, išarajte ga, bilo što) i ubacite ga u glasačku kutiju. To je jedini način da vaš glas stvarno ne ode nikome. |
Današnji tekst preuzet je s bloga 012station.bloger.hr i na neki način uklapa se u obilježavanje 16 godina od pada Vukovara. Iako je Vukovar tada pao, HV je bitkom za Vukovar slomila JNA i sve velikosrpske planove. A danas... Prije nego što se vratimo našoj priči o svemiru, red je da rezimiramo sve ono o čemu se ovdje i ondje divanilo više od godinu dana, a tiče se konkretno najgoreg ministra obrane u cjelokupnoj hr-povijesti, na čast i slavu iste takve Sanderove vlade. Na probleme sustava i kao posljedicu, odljeva najskupljih kadrova, sam počeo ukazivati davno prije dolaska u ovu blogosferu. Pričao sam vam da je situacija kritična i samo što ne pukne. Govorio sam vam stalno kako nam čupaju krila na živo, te da nam je stanje obrane defacto bilo bolje 1991. A onda se dogodila helikopterska nesreća u Vukovaru. Odmah sam ukazao, da su njene teške posljedice uzrokovane nedostatkom temeljne letačke opreme, ukazivao sam na nedostatak osiguranja helikoptera, te demantirao Ronjine laži kako ima kaciga i da tehnika nije kriva. Što se zaista dogodilo saznao sam relativno brzo, tako da sam morao ustati u obranu čovjeka koji se nije mogao sam braniti. Ukazao sam na gorući problem nabave i mafiju u Morhu, koja operira kroz Zagijevu ostavštinu u obliku RH Alana. Direktno sam optužio Rončevića za to i najavio kako će se kompletna istraga ove helikopterske nesreće na kraju zataškati. Ovih dana je helikopter odguran u ćošak ZTZ-a, glavni inspektor OSRH je još tijekom ljeta dobio pedalu, a na njegovo mjesto je postavljen poznati HDZ-ov poslušnik. Pričao sam pritom kako i zašto je otjeran "naš" najbolji stručnjak za helikoptere, što je svoju novinarsku priču dočekalo tek ovih dana. U međuvremenu sam javnosti otkrio da nam Ronjo, osim pilota, "ubija" jedinu podmornicu i zadnje ronioce-diverzante HRM-a. Nakon toga smo doživjeli Kornatsku tragediju, za čije strašne posljedice je najzaslužniji bio elitni Sanaderov dvojac Lolek i Bolek. Dok je nacija tugovala, Ronjo nije spavao, već je nastavio svoj destruktivni pohod kako bi nas pod svaku cijenu ugurao u NATO-u. Nakon toga su, njegovi pričmarnici iz službe za odnošaje, pokušali malo zamutiti vodu oko istrage Kornata, ali zkgf je bio spreman. U međuvremenu najskuplji kadrovi su nam i dalje odlazili iz MORH-a, a što je Ronjo uspio ipak ponešto smanjiti sa prljavim stranačkim vezama. U međuvremenu zahvaljujući drugima, javnost je doznala i istinu o trostrukom zračnom asu kojeg je Ronjo postavio da čelo HRZ-a, ali i o čudnim transportima vojne tehnike na civilnim kamionima preko vikenda. I onda taman kad čovjek pomisli da je kraj i da ne može napraviti ništa gore, Ronjo nadmaši sam sebe i deset dana pred kraj mandata, jednim potpisom sprži 62 milijuna dolara ovog napaćenog naroda. Nadam se da mu je sada stvarno došao kraj i da se tijekom sljedećih tjedan dana neće ponoviti nekakav Duboki jarak, ko kad su njegovi stranački prethodnici prepuštali skladišta MORH-a koaliciji. Zato Ronjo sad malo stani jer dosta si napravio. A to je samo dio onoga na što sam naletio. O rasprodaji vojnih objekata, dok nam vojnici žive ko postanari, bolje da ne pričam. Zato duboko udahni i lijepo počni pakirati kofere. Tvoje šume te čekaju... |
U Hrvatskoj danas živi između 5.000 i 7.000 obespravljenih obitelji koji su imali tu nesreću da su se našli u tzv. „privatnim“ neuseljivim stanovima, koji su nepravedno bili izuzeti iz Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo na osnovu članka 30. Zakona o najmu stanova iz 1996. godine. Jedno od HDZ-ovih obećanja pred izbore 2003. bilo je i rješavanje tog pitanja, no praksa je pokazala da se nije učinilo apsolutno ništa. Kako su na adresu CNN bloga povremeno stizali upiti „zaštićenih najmoprimaca“ kakav je stav SDP-a kao mogućeg pobjednika na izborima 2007. po tom pitanju, urednik ovog bloga upitao je meritornu osobu u SDP-u za to pitanje, dr. Ivu Josipovića. Odgovor objavljujemo u cijelosti. Poštovani CNN blog uredniče, SDP smatra da je prilikom rješavanja pitanja stanarskih prava rješenjem kojima je nekim građanima dano pravo na otkup a drugima ne, učinjena velika nepravda. Pravo na otkup trebalo je dati svima pod jednakim uvjetima. Na žalost, to nije učinjeno pa su generirane nepravde koje, na žalost, pred hrvatskim sudovima, Ustavnim sudom Republike Hrvatske i Europskim sudom za ljudska prava nisu ispravljene. Činjenica da su sva sudišta dala za pravo vlasnicima a ne stanarima, uvelike ograničava manevarski prostor za pravično rješenje problema. SDP je u kontaktima s udrugama stanara, a i vlasnika stanova, radio na modelu koji bi bio prihvatljiv za obje strane. Obavljene su konzultacije i sa stručnjacima za ustavno pravo. Ambicija je SDP-a da u slučajevima u kojima stanari još stanuju u stanovima omogući otkup stanova uz pravičnu odštetu (tržišna cijena) za vlasnike. Tamo gdje bivši stanari više nisu u stanu treba naći mjere (povoljni krediti, otkup stanova u vlasništvu države i sl.) kojima bi se stanari koji nisu mogli otkupiti stan koliko-toliko stavili u ravnopravan položaj u odnosu na građane koji su ostvarili pravo otkupa. Dakako, ovakav model ostvariv je pod pretpostavkom da s ustavnopravnog stanovišta ne bude prigovora. Znamo i da su za rješenje problema potrebna znatna financijska sredstva koja će se osigurati u mandatu iduće vlade. S poštovanjem, Ivo Josipović |
Jučer je u Zagrebu ispred ureda Senata u zgradi Pravnog fakulteta prosvjedovalo stotinjak studenata zbog „sustavnog zanemarivanja prava i dostojanstva studenata“. Konkretan povod za prosvjed bio je problem studenata Geotehničkog fakulteta u Varaždinu. Tim povodom na adresu CNN bloga došao je i „prigodni“ mail. Osobno sam, zajedno sa svojim kolegama po struci - diplomiranim inženjerima geotehnike (Geotehničkog fakulteta u Varaždinu - GFV) ni kriv ni dužan, već više godina žrtva jedne velike svinjarije za koju nema nikakvih objektivnih prepreka da se silom zakona već odavno nije riješila. Riječ je naime o našim diplomama, na kojima stoji gore navedeni stručni naziv, zbog kojeg smo sve više diskriminirani, od neravnopravnosti pri dobivanju zaposlenja, svojevremeno nemogućnosti polaganja stručnih ispita, pa sve do nemogućnosti uopće samostalnog bavljenja svojom strukom, kao ovlaštenh projektanata (zbog nemogućnosti redovnog upisa u HKAIG). Naime, prema zakonima ove države geotehnika je znanstvena grana unutar znanstvenog polja građevine iz kojeg nam se suprotno Zakonu o stručnim nazivima i Pravilniku o znanstvenim područjima poljima i granama uskraćuje odgovarajući stručni naziv - dipl. ing građ. - smjer geotehnika odnosno hidrotehnika. Međutim, zbog uskogrudnih interesa utjecajnih pojedinaca, iz grupacije koju se danas može okarakterizirati kao građevinsku mafiju (može i konkretnije!), postupnim i sustavnim višegodišnjim isključivanjem iz zakonskih akata koji reguliraju prava i odnose u područj građevinske struke, mi inženjeri geotehnike, smo danas uskraćeni za gotovo sva formalna i neformalna prava da se bavimo svojom strukom u užem smislu - geotehnikom. Obzirom da se pojmom "struka" u našem slučaju manipulira na najbezobzirniji mogući način, a naše pravo na stjecanje valjane diplome uvjetuje nam se polaganjem dodatnog skupog razlikovnog dvogodišnjeg studija (cijena 30.000 kuna op. a.) koji nema puno veze s našom specijalnošću (uz blagoslov Sveučilišta U Zg, čija je GFV konstitutivna članica, uz neshvatljivo tutorovanje Građevinskog fakulteta U ZG) i time odbacuju svo iskustvo, znanja i kompetencije stečene kroz niz godina uspješnog rada inženjera geotehnike na najzahtjevnijim projektima u toj istoj struci, što je neshvatljivo u društvu u kojem se znanje postavlja kao okosnica razvoja i koje se poziva na načela Bolonjskae deklaracije i LongLifeLearning-a. S poštovanjem, dipl.ing geotehnike |
Prije neki dan na blog.hr osvanuo je jedan zanimljiv blog imena „Zračni As“. Iako nema puno postova, točnije samo jedan (u trenutku dok ovo pišem), sadržaj je vrlo zanimljiv. Naime autor teksta je djelatna vojna osoba koja se odlučila na javni istup o stanju u HRZ-u s posebnim osvrtom na zapovjednika HRZ-a, brigadnog generala Vladu Bagarića. Bagarić je užoj javnosti poznat kao pilot vojnog helikoptera kojeg je 22. Lipnja 1996. uspio srušiti pored Ivanje Reke, te zatim pobjeći s mjesta nesreće glavom bez obzira. Takav „herojski čin“, sudeći prema tekstu s bloga, možemo pripisati Bagarićevom pijanstvu koji je shvatio da će biti „belaja“ ako ga ulove pijanog, te se prigodno dao u bijeg s mjesta nesreće dovodeći pri tome u opasnost civile koji su se približili srušenom helikopteru jer je onako „pod gasom“ zaboravio postupiti po protokolu i pogasiti svu elektroniku kako ne bi došlo do požara. Dolaskom HDZ-a na vlast i Berislava Rončevića na čelo MORH-a, kao nagradu za „herojski čin“ bijega Bagarić biva konačno i promaknut (niste valjda pomislili da je kojim slučajem stegovno odgovarao?) u zapovjednika HRZ-a. Cijeli tekst preporučam pročitati na vladobagaric.blog.hr Usput pogledajte i video prilog uz ovaj tekst. Radi se o isječku iz HRT-ove emisije „Fokus“ od 10. Srpnja 2007. nakon pada vojnog helikoptera u Vukovaru (čiji se uzrok usput rečeno ni danas „ne zna“) u kojoj je gostovao i gore spominjani Vlado Bagarić. Po zaključku gledatelja i voditeljice Bagarić je najviše šutio iako je mogao, bar u teoriji, najviše govoriti o tematici kao stručnjak, ali i pilot koji je svojedobno i sam srušio jedan helikopter. |
Dokumentacija koju danas objavljujemo je veliko finale oko stana u Kozarčevoj 21 kojeg su Sanaderovi doslovno oteli i zbog koje je Vesna Škare Ožbolt svojevremeno bila protjerana iz Vlade, nalazi se u priloženom .pdf dokumentu. Kad pregledate tu dokumentaciju prvi zaključak koji vam se nameće je kao da je izašla iz Kafkinog procesa, a svoje ruke u tom prljavom procesu imaju i zagrebačke institucije pod palicom Milana Bandića i gradskog SDP-a. Prvi dio .pdf dokumenta su dokumenti o nacionalizaciji, te zahtjev Đure Papca za denacionalizacijom i povrat imovine. Drugi dio odnosi se na prvi pokušaj povrata imovine, tj. četvrtog stana u Kozarčevoj 21 iz 2001. godine. Tu počinju birokratske nebulouze u vidu odluke na zahtjev o povratu imovine koje kažu da je stan izbrisan iz evidencije 1996. te da ne postoji. Tada je na vlasti bila koalicija pa je Đuro Papac čini se odlučio pričekati smjenu vlasti, jer tek 2005. godine podnosi novi prijedlog za povrat imovine. I tu sad počinje najzanimljiviji dio. Đuro Papac podnosi prijedlog za povratom imovine, no kruti birokrati iz Posebna zanimljivost je da je Ana Lovrin odobrila preko reda rješavanje tog predmeta i to je bila jedna od prvih stvari koje je napravila kada je zasjela na ministarsko mjesto. Zbog tog predmeta Sanader je čak iz Vlade izbacio Vesnu Škare Ožbolt jer nije htjela udovoljiti Sanaderovom zahtjevu da se predmet riješi u njegovu korist. Iz ove dokumentacije iščitava se još jedna tragedija, a to je simbioza gradskog SDP-a i HDZ-a. Jeste li primijetili kako je HDZ tih u gradu Zagrebu? Sad su nešto malo pred izbore prozborili koju, ali sve je to jadno u odnosu kako oni to znaju. Svi također znamo kako su Ivo Sanader i Milan Bandić u odličnim odnosima. Nikad između njih nije bilo nesuglasica. Sve su se fino dogovarali. Sada znamo i zašto. Računica je jednostavna. Sanaderu stan, a Bandiću neometana vlast u gradu Zagrebu. Gospodine Milanoviću, bili ste upozoreni. |
Prije neki dan u središnjim informativnim emisijama, emitirani su prilozi u kojima se sažalijeva postupanje s Hrvojem Žužićem prilikom dovođenja na sud. Žužić je na Županisjki sud u Karlovcu doveden s lisičinama na rukama, a noge su mu bile okovane u lance. Novinari su u svojim prilozima izrazili zabrinutost zbog nehumanog postupanja sa Žužićem kao najvećim zločincem, te su upitali za komentar i potpredsjednika HHO-a, koji je također potvrdio nehumano postupanjem s Hrvojem Žužićem. Svoj komentar je dao i odvjetnik Miljević koji je također izrazio zabrinutost zbog postupanja sa Žužićem prilikom dovođenja na suđenje. Ovi prilozi su klasičan primjer kako izazvati sažaljenje u javnosti zbog okovanog Hrvoja Žužića, iako se radi o momku koji je s 2.13 promila alkohola u krvi sa svojim BMW-om jureći s više od 100 km/h 11. kolovoza usmrtio 19-godišnju Ružicu Pavići i teško ozlijedio Hrvoja Matijašića . Da li se trebamo suosjećati s čovjekom koji je prije ove nesreće imao 19 prometnih prekršaja, a za nijedan nije procesuiran jer mu ja majka utjecajna sutkinja na Općinskom sudu u Velikoj Gorici? Hrvojev otac Željko Žužić, jedan je od 40 najbogatijih Hrvata čije se bogatstvo procjenjuje na 50-ak milijuna eura, a poznati poduzetnik je i jedan od 3 najveća proizvođaća parketa u Europi. Da li trebamo suosjećati s Hrvojem koji se u prosincu 2005. zabio u ogradu na zagrebačkoj Kajzerici pokušavajući okrenuti BMW X3 u brzini? Hrvoje Žužić 2006. godine je ostavio auto nasred ceste i otišao na piće u kafić "Kod Rojca" u Velikoj Gorici, tvrdi jedan policajac. Policajcima koji su došli navodno je prijetio otkazom pa su otišli, a da ga nisu prijavili ili kaznili. Ogorčena obitelj tragično preminule Ružice Pavić rekla je da ih najviše boli što se Hrvoje Žužić za svoja djela uopće ne kaje. 'Kad ga je liječnik u Domu zdravlja pitao je li svjestan što je učinio, rekao je: 'Jučer ih je poginulo 11, a ovo je samo jedan više“, tvrdi Ružičin tetak Mladen Čužić. Hrvoje Žužić je čovjek fenomen jer je počinio 19 prometnih prekršaja, a da za ni jedan nije odgovarao. Pa tko se još može pohvaliti da je u 19 prekršajnih postupaka izašao kao pobjednik? Hrvoje Žužić je napravio samo 30 koraka okovan u lance i sad bi za njim trebali svi suosjećati? Dan poslije u HTV-ovoj emisiji „Hrvatska uživo“ gostovao odvjetnik Miljević koji je također bio zgrožen postupanjem sa Hrvojem Žužićem. U emisiji smo od novinara HTV-a mogli čuti kako u lancima na suđenje svojevremeno nisu dovođeni ni pripadnici „Zločinačke organizacije“. Gdje su onda bili da nas upozore kako se pripadnici „Zločinačke organizacije“ dovode na sud bez dovoljne sigurnosne zaštite? Tada su šutjeli, a sad su odjednom progledali i odjednom počeli pratiti tko se kako dovodi na sud. U dosadašnjoj praksi pri dovođenju na sud, optuženi za kazneno djelo u prometu nikad nisu dovođeni okovani u lance na sud i zato je dovođenje Hrvoje Žužića u okovima na sud izazvalo žestoke reakcije nekih krugova. No zapitajmo se kakvu je poruku sud poslao svim potencijalnim počiniteljima prometnih prekršaja koje ni policija nije u stanju obuzdati? Poslao im je poruku da će biti tretirani kao najveći zločinci, što je jedina preostala mjera kojom se može pokušati utjecati na sve moguće počinitelje teških prometnih prekršaja. Dosad su donošeni razni zakoni kojim se pokušava suzbiti vožnja u alkoholiziranom stanju, ali svi ti zakoni nisu postigli svoj cilj. Postupanje s prometnim prekršiteljima kao u slučaju sa Žužićem i eventualna visoka zatvorska kazna je jedina moguća i djelotvorna prevencija. Sjetimo se Slučaja Primorac kad je Ivan Primorac na sudu u Splitu je dobio 2 i pol godine zatvora (koje su kasnije umanjene na dvije godine zatvora “jer potječe iz obitelji društveno prihvatljivog položaj „) jer je u Makarskoj za upravljačem BMW-a usmrtio dvije tinejdžerke. Primorac je prije ovog teške kaznenog djela imao 7 prometnih prekršaja i imao je 17 godina u trenutku počinjena kaznenog djela. Na kraju Ivan Primorac nije ni odležao te dvije godine jer je otpušten zbog studija u Švicarskoj. Otac Ivana Primorca je Marijan Primorac zastupnik i distributer cigareta Tvornice duhana Rovinj za BiH, vlasnik mostarske "Primorke" i Prve sportske kladionice i još nekoliko tvrtki. Možemo li usporediti slučajeve Primorac i Žužić? Autor teksta: Neven (urednik CNN bloga skratio je originalni tekst) |
Sve počinje s dolaskom Ive Sanadera u Hrvatsku. Kako se vidi iz video priloga, Sanader se vratio u Hrvatsku u prilično lošoj financijskoj situaciji u nekakvom starom autu i nastanio u Splitu kao podstanar. Odjednom Sanaderova rodbina (Mirjana Sanader i njezin otac Ivo Šarić koji je bio najobičniji radnik u splitskom škveru) počela je kupovati razne nekretnine i umjetnine (neki od dokumenata koji to dokazuju nalaze se u priloženom .pdf dokumentu). Reklo bi se prilično lukavo jer sam Ivo Sanader de facto nije vlasnik ničega, dok je jedan običan radnik iz škvera uspio kupiti dva stana u samo godinu dana. I onda neka netko kaže da su radnici u splitskom škveru potplaćeni. Ključni događaji vezani su uz stjecanje kuće u Zagrebu. Kako već piše u .pdf-u, u kući su bila 4 stana. Tri su prodana kupoprodajnim ugovorima koji se nalaze u dokumentaciji, dok je četvrti stan koji se nalazi u prizemlju i u kojem je živjela Božena Šešljaga sa sinom, proglašen neuseljivim, a stanari se po kratkom postupku na teret grada zbrinjavaju u drugom stanu, kojeg su kasnije i otkupili, a neuseljiv stan postaje sastavnim dijelom „obiteljske kuće“. Posebno je zanimljivo objašnjenja da je stan bio neuseljiv zbog podzemnih voda. Jeste li ikad čuli da podzemne vode izviru na brijegu? Također je zanimljiva brzina kojom se sve to odigralo. Naime u svega nekoliko dana stan su obišle razne komisije, ekspresno ga proglasile neuseljivim i obrisali iz evidencije stanova. „Impresionira“ brzina kojom je sve to obavljeno. 4. Travnja 1996. Komisija za stambene odnose grada Zagreba donijela je odluku kojom se odobrava Boženi Šišljagi korištenje stana na Malešnici (na koju se moglo žaliti u roku od 8 dana), da bi već 5. Travnja 1996. ta ista komisija donijela odluku da se stan u prizemlju Kozarčeve 21 briše iz evidencije jer da je stanarka već preselila na Malešnicu. Jeste li ikad u Hrvatskoj doživjeli takvu ažurnost gradskih tijela, posebno tih devedesetih godina? Možda se ta brzina može zahvaliti i revnom službeniku Vinku Hotku koji se potpisao na odluke Komisije za stambene odnose? Naime na njegovim teniskim terenima dugo vremena igrao je i Franjo Tuđman. Sad dolazi najzanimljiviji dio. Sve to odigrava se u trenutku poznate Zagrebačke krize, kada je Franjo Tuđman htio postaviti Marinu Matulović – Dropulić za gradonačelnicu 2. Ožujka 1996., da bi ju gradska skupština odbila i pokušala u više navrata postaviti nekoliko gradonačelnika koje je Tuđman redom odbijao da bi konačno vlada 30. Travnja 1996. raspustila gradsku skupštinu. Dakle Sanader se dokopao i tog četvrtog stana uz pomoć gradskih službi u trenutku kad u biti gradom nije nitko vladao. Ovdje dolazimo i do one druge točke koju smo spomenuli u tekstu od srijede. Naime u toj drugoj točki navodi se kako je tajnica Miroslava Kutle izjavila da je Ivo Sanader od Miroslava Kutle u nekoliko navrata primio novac u iznosu od 800.000 DEM. Pitate se kakve sad ovo veze ima s dosadašnjom pričom? Ukupna vrijednost akvizicija nekretnina je vrlo blizu iznosu od 800.000 DEM, a kako smo na početku priloženog filma vidjeli, Sanader je u Hrvatsku došao prilično siromašan. Ostalo povežite sami… Ostatak priložene dokumentacije je izvadak iz katastra koji prikazuje današnje stanje. Ukoliko želite saznati još poneku informaciju, Feral Tribune je u barem dva navrata pisao o porijeklu imovine Ive Sanadera. Tekstove u obliku .pdf dokumenata možete skinuti ovdje i ovdje. |
Sanaderove afere 1. Otimanje kuće: DrIvo uz pomoć nekih čudnih likova uspijeva isprazniti stanove u Kozarčevoj i domoći se čitave kuće u korist svoga tasta i supruge Mirjane. Tu akciju je na vrlo čudan način pokušao opravdati Maček, ali neuspješno. O tome je bilo govora i u Latinici o porijeklu imovine. Moj Ivo visoko leti 2. 800 000 DM: Prema tvrdnjama Kutline tajnice Ivo Sanader u nakoliko navrata prima novac od Miroslava Kutle. Radi se o iznosu od 800000 DM (tadašnjih). Taj dio je u Latinici o porijeklu imovine Ive Sanadera gospodin Mirko Galić cenzurirao. Priča se da bi Sanader vrlo vjerojatno morao napustiti Hrvatsku da je to objavljeno. Moj Ivo visoko leti 3. Austrijski kapital: DrIvo protura tezu da je kapital donio iz Austrije, tj. da ga je tamo zaradio. Iz svih Bečkih izvješća vidljivo je da su obe firme u kojima je DrIvo bio suvlasnik bankrotirale i da su likvidirane. (nacional) 4. Sabor HDZ-a: Prema tvrdnjama saborskog zastupnika Ivana Drmića Sanader je na čelo HDZ-a došao prijevarom, tj, dodavanjem listića u glasačku kutiju. Prema tvrdnjama Branimira Glavaša odbjeglog HDZ-ovca radilo se o 300 listića koje je on dodao u kutiju. Prema saznanjima iz tiskare gdje su listići tiskani radi se o 268 listića. Bez obzira o kojem se broju radi DrIvo je i na čelo HDZ-a, te zatim i na čelo Vlade došao PRJEVAROM ili krađom, kako tko to gleda. feral * 5. Bechtel: Sanader, Žužul i Kalmeta sastali su se s Bechtelovim najvažnijim čovjekom Rileyem Bechtelom, te su se dogovarali da izgradnju cestovne dionice Dugopolje-Šestanovac, posao vrijedan dvije milijarde kuna, izravno dodijele ovom američkom građevinskom divu. Deal je propao zbog upliva javnosti. * 6. Pliva: Krajem lipnja ove godine Sanader, Žužul, Čović i Petrović sastali su se u Veroni kako bi vidjeli što učiniti s Vladinim dioničkim paketom u Plivi, odnosno kako postići da se ove farmaceutske tvrtke domogne američki Barr, a ne islandski Actavis. Da su dogovori išli u tom smjeru, dokazuje to što je - dan po povratku iz Verone - Sanader objavio da Vlada, ipak, namjerava prodati svoj udio: dok je u igri bio samo Actavis, prodaja nije dolazila u obzir. *7. Liburnia: Ljeto 2005. obilježio je Vladin pokušaj da opatijsku hotelsku firmu, vrijednu više stotina milijuna eura, jeftino proda fondovima Darka Ostoje, izdašnog financijera HDZ-ove izborne kampanje. Posao je propao zbog javne buke, a nastradao je samo Damir Ostović, šef Fonda za privatizaciju. On je nastradao samo zato da se odgovornost ne bi protegla do Banskih dvora. * 8. Kamen Ingrad: Vlasnik i direktor ovog građevinskog poduzeća iz slavonskog mjesta Velika od srijede popodne nalazi se u pritvoru i na tome će se, po svemu sudeći, zaustaviti represivno uspinjanje po piramidi krivnje za propast poduzeća i nekoliko stotina ljudskih sudbina. A trebalo bi zakucati i na Sanaderova vrata, jer je njegova Vlada donijela odluku o oprostu 32 milijuna kuna duga Zečevoj firmi i tu je odluku pokušala zatajiti od građana. 9. Anto Bagarić: U svim dokumentima koji terete Vladu Zeca i njegovu desnu ruku treći potpisnik je i Anto Bagarić tadašnji župan Požeško-slavonske županije, koji pod zaštitom Ive Sanadera sjedi i dalje u Hrvatskom saboru. Svi se pitaju čime je zadužio Ivu . * 10. Brodosplit: Nestručno baratajući olovkom i sklapajući štetne ugovore s njemačkom brodarskom kompanijom Wessels, čelni ljudi Brodosplita (direktor Goran Vukasović, predsjednik Nadzornog odbora i ministar gospodarstva Branko Vukelić, Vukelićev zamjenik Siniša Poljak ...) svojoj su firmi nanijeli gubitak od 16 milijuna dolara, s tim da je šest milijuna iščeznulo o formi provizije. Zasad je Poljak marginaliziran, ali nije isključeno da će u ovoj priči netko završiti i na robiji. Sanader, naime, sad treba žrtve. * 11. Lešće: Premda je najpovoljniju ponudu za izgradnju Hidroelektrane Lešće dao konzorcij predvođen Ingrom (oko 58 milijuna eura), natječaj je poništen zbog formalnih manjkavosti, a Vlada je odustala od ponovnog javnog nadmetanja, te je Ingru uputila da posao nagodbom podijeli s drugim ponuđačem - konzorcijem u kojemu su Končar i Konstruktor. Da je ishod natječaja bio obrnut, kako je bilo planirano, dijeljenja posla zasigurno ne bi bilo. * 12. Euroherc: Da nije izbačen iz HDZ-a, Branimir Glavaš vjerojatno nikada ne bi javnost upoznao sa zavjetom Ive Sanadera da će uništiti velikog osiguravatelja Euroherc. Sanaderu se tako prohtjelo nakon što je vlasnik Euroherca Dubravko Grgić, na sastanku s premijerom u zimu 2004., odbio obilnije sponzorirati predsjedničku kampanju Jadranke Kosor. * 13. Maestral: Tek je združenim naporima sindikata, dubrovačke oporbe i samog lokalnog HDZ-a, u kolovozu ove godine spriječen pokušaj da se lanac dubrovačkih hotela Maestral preproda stranom kapitalu po kratkom postupku i sumnjivoj cijeni, te uz aktivnu ulogu potpredsjednika Vlade Damira Polančeca. * 14. Most: Prvi ugovor na projektu izgradnje mosta do Pelješca, koji će koštati najmanje 300 milijuna eura, i odmah bez javnog natječaja. Riječ je o ugovoru vrijednom desetak milijuna kuna, koji su Hrvatske ceste sklopile s biroom bivšeg ministra u HDZ-ovoj Vladi Jure Radića, a koji se ticao izrade projektne dokumentacije mosta. Cijena mosta se utvrđuje odokativnom metodom. * 15. Skladgradnja: Izlaz s autoceste, koji vodi do premijerova rodnog sela, izgrađen je bez javnoga natječaja, a možda je jasno i zašto, ako se zna da je posao izvela tvrtka Skladgradnja koja je u vlasništvu Ante i Slavena Žužula, rođaka bivšeg ministra. Ova firma, koja ima mizernu građevinsku operativu, dobila je više desetaka milijuna eura vrijedne poslove u cestogradnji. ( Skladgradnja sa 25 zaposlenih i prometom od 1,5 milijuna kuna,2003. godine, dolazi na 628 zaposlenih i dobiti od 15 mil Eura, 2006. godine. ) 16. Žužulove isplate: Još devet mjeseci, nakon što je Žužulamaknuo sa mjesta ministra vanjskih poslova, zbog sramotne afere Imostroj, Sanader dozvoljava da mu se isplaćuje po 27000 kuna mjesečno(ne plaće, jer u to vrijeme prima saborsku i niko ga ne pita za sukob interesa). DrIvo je morao malom pomoći dok se ne snađe. 17. HFP: U Hrvatskom fondu za privatizaciju se kralo, pljačkalo uzimalo mito i to sve pod budnim očima članova upravnog odbora Damir Polančec, Ivan Šuker, Božidar Kalmeta i Petar Čobanković. Normalno da ih Sanader nije smijenio je oni nisu ništa znali. (nacional) 18. KIM: Pokušaj prodaje Kim-a marginalnoj tvrtci marginalnoj tvrtki Chemoderm i dugoreškom poduzetniku Ivanu Šimiću. Kim vrijedan 80 milijuna eura trebla je preuzeti tvrtka čija je godišnja dobit 5000 eura. Vukelić preživio. (globus) 19. Satovi: Novinari prave popis svih Sanaderovih satova ( viđenih u javnosti) i dolazi se do vrijednosti tih satova od 150000 Eura. Nikad nitko nije pokazao na koji način je Sanader došao do toliko satova te vrijednosti, a porezna uprava nije ni pomislila da bi trebala to istražiti. Inače samo za satove je premijer trebao primati premijersku plaću preko četiri godine (ne znam šta je jeo u te četiri godine, žalim ga). 20. Splitska riva: Ovo baš i nije afera u pravom smislu riječi, ne radi se o krađi ( ako se izuzme krađa identiteta prosječnom HDZ-ovcu). Sanader se na Splitskoj rivi kune u zaštitu generala, ne dozvoljava da ih se proganja kao pse i sl. bedastoće. Nakon jednog sitnog detalja u njegovoj političkoj karijeri, postaje premijer; okreće ploču i uspostavlja zračni most na relaciji Zagreb-Den Hag. Sanaderov doprinos razvoju demokracije: 1. Ukinuo pojam moralne i političke odgovornosti. U svojim aferama i aferama svojih najbližih osoba pokazao da je moral kategorija koja se ne tiče HDZ-ovaca. 2. Institucionalizirao korupciju. Iz nepoznatih sfera uveo korupciju u okrilje javne uprave. Zašto bi krali pojedinci kad mogu krasti svi (čitaj moji svi)! 3. Uveo samovolju (? Diktaturu). Pod ovaj pojam spadaju sve one sjednice Vlade koje su prozvane tajnima ili nazvane telefonskima. To su uglavnom sjednice na kojima je DrIvo informirao svoje ministre što je on odlučio i što oni trebaju blagosloviti, ako ih netko slučajno nešto pita. 4. Uveo „Laži kad god možeš“. Prema onoj: ako 50% ili više ljudi zna istinu govori samo istinu, a ako samo 10% zna istinu laži koliko možeš. On to radi savršeno uostalom to je i priznao ( u interesu Hrvatske J)). 5. Od saborskih zastupnika pravio idiote(HDZ-ovih). Veliki broj puta im dozvolio da se razmašu i pričaju ono što misle, da bi zatim došao i rekao im da poližu sve što su rekli ( HRT, HINA, 0,00…). 6. Uveo zgazimestansku logiku. Sve svoje izgubljene bitke treba prikazati kao pobjede, sve svoje loše projekte pretvoriti u savršene, a sve svoje pljačke u očuvanje nacionalnih interesa ( vidi jamstvenu karticu, most za pelješac i gore navedene afere sve su to „uspjesi“ ) 7. Štitio branitelje uništavajući ih. Sveo branitelje na robu široke potrošnje upisujući da ih ima 500000. Samim tim obezvrijedio i njihove udjele u fondu. Pokazao da jedan vukovarski borac manje vrijedi od čistačice u MUPU. Ima toga još ali ne da mi se pisati o tome, jer ljudi su ionako ovce i treba im netko takav da ih šiša. Oni vole velike Hrvate. Ivo je točno takav. Došao je u Hrvatsku 92' skoro kao i Prosinečki, doduše nije reklamirao čarape u Beogradu, nego je dilao slike golih cura po Beču. Nisu ni on ni Prosinečki jadni znali da je u Hrvatskoj već neko sranje ili točnije rečeno RAT. PS. Sad sam se sjetio još Kalmetina vozača, Rončevičevih kamiona, samog Imostroja, Sunčanog Hvara. (* I.ĐIKIĆ, V. MARJANOVIĆ Feral 13.9.2006) Tekst preuzet s POLLitika.com |
Proteklih tjedana nekih desetak posto građana ove zemlje uspjelo je profitirati nekoliko tisuća kuna kupovinom povlaštenih paketa dionica tvrtke T-HT, kojoj je na čelu Ivica Mudrinić. No tko je u biti Ivica Mudrinić i kako se on našao na čelu T-HT? Nacional je krajem 2006. objavio intervju s Ivicom Mudrinićem u kojemu donosi i kratki pregled njegove biografije u kojemu nećete naći ništa posebno. Mudrinić s 11 godina odlazi u Kanadu, tamo se školuje gdje i diplomira, pa se zaposli, počne čitati hrvatski tisak, hvata ga nostalgija, s promjenom vlasti vraća se kao veliki domoljub, bla bla bla… Ovdje ćemo se baviti stvarima o kojima Ivica Mudrinić rado šuti. Jedna od tih stvari je način na koji je stekao stan u vrijednosti od tadašnjih 570.000 DEM (oko 235.000 eura). Odmah po povratku u Hrvatsku, Mudrinić se uhljebljuje kao pomoćnik ministar u Ministarstvu prometa i veza. 13. Travnja 1992. ministarstvo kupuje od tvrtke „Tempo“ novoizgrađeni peterosobni stan od 203 četvorna metra za gore spomenutu svotu. Šest mjeseci kasnije Mudrinić taj stan kupuje za 40.293 DEM! Kako je to moguće? Jednostavno… Franjo Tuđman mu je tada osigurao stjecanje stanarskog prava. Kao povratnik iz Kanade koji nikad nije ostvario ni jednog dana radnog staža u tadašnjoj SRH, niti je uplaćivao u bilo kakve stambene fondove koji su postojali u vrijeme SRH, Mudrinić nije imao nikakvo pravo za stjecanje stanarskog prava, niti bi ga ikad dobio da nije bilo Franje Tuđmana. To potvrđuje i sam Tuđman na konferenciji 9. Svibnja 1994. odgovarajući na pitanje Hloverke Novak – Srzić (vidi u priloženom .pdf dokumentu). Opravdanje za takav potez koje se prezentira javnosti je da je Mudrinić stavio na raspolaganje svoje patente i znanje Republici Hrvatskoj. Jedina mala sitnica koja ne štima u cijeloj toj priči je što vam nitko ne zna reći koje je to Mudrinićeve patente iskoristila Hrvatska? U .pdf dokumentu koji je priložen uz ovaj tekst možete pročitati i kako je u više navrata traženo očitovanje mjerodavnih institucija o patentima Ivice Mudrinića, no nitko nije znao odgovoriti na pitanje. Za razliku od institucija koje nisu znale odgovoriti na pitanje, Stipe Mesić je već 1995. izjavio za Globus da je Mudrinić kriminalac koji ne bi smio sjediti u vladi i tako se jasno očitovao o tome što misli o njemu. I stvarno… Mudirnić odlazi iz vlade, da bi 1996. zasjeo na mjesto direktora HRT-a, te da bi potom konačno zasjeo i u direktorsku fotelju HPT-a 1998. iz koje se nije maknuo do dana današnjeg. Doduše zamalo je odletio 2003. nakon što su nijemci ali i policija posumnjali na mutne poslove Mudirnića, no sve je na kraju nekako završilo dobro po Mudrinića. Više o toj epizodi možete pročitati na pollitika.com. I sad se vraćamo na već vječno pitanje, kako je to Hrvatska profitirala s Ivicom Mudrinićem? Koji su to patenti koje je on ustupio ovoj državi od kojih je ona imala tolike koristi da je zaslužio stančugu od 203 četvorna metra? Jedini konkretni rezultati Mudrinićevog foteljaštva u HT-u su masovna otpuštanja, kočenje razvoja širokopojasnog interneta, kočenje liberalizacije telekom tržišta (što su sve dobri rezultati za DT, ali ne i za Hrvatsku) i najnoviji slučaj mini afere oko izdavanja prospekta T-HT-a prilikom IPO-a, gdje je posao tako traljavo odrađen da je čak šef HANFA-e Ante Samodol, inače umjeren po izjavama, otvoreno prozvao sam vrh T-HT-a za neprofesionalizam. Prilog: kako je Mudrinić stekao stan od 570.000 DEM |
Primijetili smo da je HDZ u svojim predizbornim spotovima zaboravio pohvaliti se s jednim svojim ostvarenjem; izručenjem Ante Gotovine. Kako se ne bi zaboravilo i to HDZ-ovo ostvarenje, odlučili smo vam prezentirati i video spot „HDZ ostvareno – Ante Gotovina“ |
Slijedi tekst priopćenja Nezavisnih sindikata carinika Hrvatske poslan medijima u Hrvatskoj. Poštovani, Ovim priopćenjem Nezavisni sindikat carinika Hrvatske želi upozoriti javnost, putem javnih medija, da je Vlada RH prevarila sindikate državnih službi, a Ministar financija, g. Šuker carinike! Zakon o državnim službenicima (NN 92/05) http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/1831.htm obvezao je Vladu RH na ispunjenje obveza u donošenja Uredbe o Klasifikaciji radnih mjesta, sukladno čl. 74. stavku 6. navedenog Zakona u roku do 01. siječnja 2006. godine. Svi državni službenici su uskraćeni u svojim pravima, već dvije pune godine! U međuvremenu je Vlada pozvala sindikate iz državnih službi na kompromis i produžetak roka donošenja Uredbe, od šest mjeseci, gdje je potpisan i famozni, sada očito «lažni sporazum», između pregovaračkog odbora sindikata državnih službi i predstavnika poslodavca, u ovom slučaju Vlade RH. Zašto predstavnici sindikata iz državnih službi, koji se nalaze u pregovaračkom odboru nisu uopće reagirali, već skoro godinu i po dana, od kada je istekao «lažni sporazum», na to će pitanje itekako trebati odgovoriti svojem članstvu. Postoji osnovana sumnja da su to sindikati koji su privrženi HDZu, kao što je to zasigurno preuzeti Carinski sindikat Hrvatske. U četiri godine mandata ove Vlade, pregovori sa sindikatima iz državnih službi i socijalni dijalog, nije donio državnim službenicima već dugo očekivano povećanje plaće, osim nekih mrvica u obliku povećanja božićnica i regresa, već upravo i samo deklaratornu «zaštitu dostojanstva državnih službenika i namještenika», koja se uopće niti ne primjenjuje. Vlada, iako je na pregovorima već davne 2004. godine, javno obećavala, citiram Državnog tajnika, g Antuna Palarića, tada člana pregovaračkog odbora Vlade: «...strpite se državni službenici, slijedeće godine ćemo odriješiti kesu...», ustvari je prevarila ne samo sindikate, već i sve državne službenike. Isto tako je Ministar financija, g. Ivan Šuker prevario carinske službenike, javno im obećavši na Carinskim sportskim igrama, održanim u Šibeniku, na postavljeno pitanje o povećanju plaća, citiram. «.... bit će nešto za carinike, biti će ..», ali umjesto carinicima, Šuker je povećao plaće poreznicima i to od sredine 2006. godine, kad je već odavno trebalo urediti plaće po novim propisima za sve državne službenike, a ne samo za poreznike i to po onima čija je primjena prestala. Tako da je Ministar financija postavio dvostruke kriterije, diskriminirajući u jednom te istom Ministarstvu financija, državne službenike, te svrstao sa manjim plaćama za isti posao, a time doveo carinike u znatno nepovoljniji položaj, dok je poreznicima sa identičnim nazivima radnih mjesta povećao plaće prosječno za 20%. Ako uz ovaj rezime, uvjetno nazvanim, «socijalnim dijalogom» i postupanju Vlade prema sindikatima i službenicima, uzmemo bitan podatak, da je uspostavom nove vlasti i postavljanjem na mjesto ravnatelja Carinske uprave, g. Mladena Barišića, izvršena smjena svih rukovodećih kadrova u carini još 2004. godine, koji nisu bili iz HDZ-a, te umjesto obvezom depolitizacije, upravo je tada izvršena brutalna politizacija, što se suprotno carinskom kodeksu i obvezi depolitizacije preuzetom iz CADRS programa, koji je provodila RH, sukladno programu pristupa EU. Moramo navesti da je zapošljavanje novih uposlenika vršeno, u navedenom zadnjem razdoblju od četiri godine, na štetu postojećih uposlenika carinske službe, a gdje je mjerilo uspjeha i napredovanja bilo, isključivo i jedino - politička podobnost. O svemu navedenom, već smo izvijestili u više navrata, sindikate i udruge s kojima surađujemo, u zemlji i inozemstvu, te međunarodne institucije i organizacije, koje se bave zaštitom ljudskih i građanskih i profesionalnih prava uposlenika carinske službe. S poštovanjem, predsjednik NSCH Željko Popović |
30. lipnja 2007. HDZ je održao svoj opći sabor. Između ostalog tada je predstavljena i nova HDZ-ova himna pod nazivom „HDZ zna“. Odmah smo primijetili kako himna ima veliki potencijal, a tekst je bio i više nego inspirirajući. Konačni rezultat je ovaj spot „HDZ zna! – necenzurirano“ kojeg je do danas pogledalo čak 42.000 ljudi, a tendencija je da taj broj do kraja mjeseca naraste i na više od 50.000 gledanja. Ako još kojim slučajem niste odgledali taj veličanstveni spot, pogledajte ga sad. |
Dočekali smo i to da je HDZ predao svoje liste DIP-u i to samo pola sata prije ponoći. Iz HDZ-a kažu kako je tako kasna predaja njihovih lista tradicija, no ptičice nam pjevaju da je u središnjici HDZ-a na Trgu žrtava fašizma bilo prilično napeto do samog kraja sastavljanja lista. Letimičan pogled na liste jasno ukazuje da među mnogim imenima pri samom vrhu lista ima puno osoba upletenih u razne malverzacije kao što su Vukelić, Polančec, Fiolić, Đakić, Bebić i Ivezić. No njima se sad ovdje nećemo baviti. Ono što nam je ovom prilikom upalo u oči je V. izborna jedinica gdje se na visokom trećem mjestu našao pleternički gradonačelnik Franjo Lucić. Bilo bi smiješno da nije tragično. Franjo Lucić suočen je s mnogim optužnicama o malverzacijama, a HDZ ga postavlja na visoko treće mjesto i time mu osigurava mjesto u Saboru. Već smo pisali o Lucićevim (ne)djelima oko malverzacija s nenamjenski utrošenim novcima iz programa „Branitelj – poduzetnik“, čudnovatim okolnostima oko prometne nesreće koje je izazvao vozeći BMW X5 u kojoj je jedna djevojčica teško stradala i o čudnovatim poslovima oko izgradnje sportske dvorane u Pleternici. No tu nije kraj. U rujnu ove godine protiv Franje Lucića podignute su još dvije optužnice. U prvoj optužnici Lucića se optužuje za nelegalne radove u vrijednosti od 700.000,00 kn na rekonstrukciji Orljavske ulice u Pleternici. Druga optužnica odnosi se na uređenje područne škole u Bučju iz proračuna grada Pleternice, gdje se optužuje Lucića za nesavjesno poslovanje jer je za uređenje izdvojeno 500.000,00 kuna, a stanje škole upućuje na to da su navedena sredstva završila negdje drugdje. Unatoč svemu pobrojanome, HDZ je Luciću odlučio osigurati mjesto u Saboru. Razlog je vrlo jednostavan. HDZ je oduvijek cijenio članove koji značajno sudjeluju u punjenju stranačke blagajne. Pored Branka Vukelića, Stjepana Fiolića, Božidara Kalmete i Luke Bebića, rame uz rame stoji i Franjo Lucić. |
Pisalo se o...
Institucije:
24 sata
3. maj
ACI,2,3,4
Agrokor,2
APN
ARZ
AZOP
AZTN
B.a.B.e.
BAT
Breza
Brodosplit,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 17
Carinska uprava,2
Caritas,2,3,4,5,6
Centar za socijalnu skrb,2
Chemoderm,2
Coning
Crkva,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 17,18,19,20,21,22,23,24,25,26
Croatia Airlines
CTK
DAB
Dalmatinka Nova
Dinamo,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14
Državni inspektorijat
Držano odvjetništo RH,2,3,4,5,6,7
Dukat,2
FINA
Gong,2
GSKG
HAC,2,3
Hajduk
HBH
Heruc
HEP
HFP,2,3,4,5,6,7
HGK
HNS,2,3,4,5,6
HRT,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19
HRZ
HSLS,2,3,4,5,6,7,8
HSP,2,3,4,5,6,7
HSS,2,3,4,5,6,7,8,9,10
HTP Šolta
HUP
HVIDRA,2
HZZO
INA,2,3,4,5
Iskon
Istra d.d.
ITAS,2
IDS
Jutarnji list,2,3,4
Kamen Ingrad
Kamensko
Karlovačka pivovara
KD Lisinski,2
Kerum
KIM,2
Konzum,2,3
Luka Gaženica
Luka Ploče
M-San
Media servis
Mercator
Ministarstvo graditeljstva
Ministarstvo kulture,2
Ministartvo zaštite okoliša i prostornog uređenja,2
Ministarstvo zdravstva
Ministarstvo poljoprivrede,2
MMTPR
MOBMS,2
MORH,2,3,4
mrak.org
MSU
MUP,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33 34,35,36,37,38,39,40,41,42
MVPEI,2
Nacional
Narodni radio
Nezavisni sindikat hrvatske
Nova TV
Novi Vinodolski,2,3
Obiteljski radio
Obrazovanje,2,3,4,5,6
Odašiljači i veze
Odvjetnička komora
Orco,2,3,4,5,6,7,8
OTV,2,
Pasha,2
PGS
Pevec
PIK Neretva
Pliva,2,3
Porezna uprava
Povjerenstvo za praćenje cijena,2
Prehrana
Puljanka d.d.
Radio 101
RTL
Sabor,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17 18,19
Salonit,2,3
SDP,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33,34
SDSS,2
Shimadzu
Siemens
Sindikat Carine,2
Sindikati,2,3,4,5,6
Sljeme,2,3
SOA,2
Sokol Security
Spalionica otpada
SPC
Sport Tip
SSSH,2
Stanarsko pravo,2,3,4,5,6,7,8,9
Styria
SUH
Sunčani Hvar,2,3,4,5,6,7,8,9,10
TDR,2,3,4,5
TDZ,2,3,4,5,6
T-Com, T-HT,2,3,4,5,6
Taxi Zagreb,2
Udruga za razbijanje dosade
Udruga za zaštitu potrošača
Uljanik
USKOK,2
UZOG
Večernji list
Vijeće za elektroničke medije,2
Vukovarac.net,2,3,4
Zagrebački holding,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12
Zaštićeni najmoprimci,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Zatvor Remetinec,2
ZET,2
Zračna luka Zagreb,2
Osobe:
Ademi Rahim,2
Adlešić Đurđa
Antičević-Marinović Ingrid
Antunović Željka,2
Artuković Sanja
Babić Matija
Babić - Petričević Zdenka
Bagarić Anto,2
Bagarić Vladimir
Bagić Željko
Bajić Mladen,2,3,4,5,6,7,8
Balenović Marija
Balenović Vesna
Banac Ivo
Banić Stanko
Barišić Marin
Barišić Mladen
Bebić Luka,2
Benko Marijan,2
Biondić Dragutin
Biondić Lana
Biškupić Božo
Bljajić Danko
Bogović Mile
Bolković Romano
Borić Zvonko
Božičević Mladen
Brajović Vjekoslav
Brajša Jelena,2,3,4
Brčić Josip Baja
Brkić Miroslav
Brezovec Bojan
Brezovec Marija,2
Brodarac Đuro
Brodarić Ante,2,3,4
Budiša Dražen
Budiša Vinko,2,3,4,5
Bukić Perica
Buković Damir
Butković Davor,2,3
Butković Oleg
Canjuga Ivan,2
Canjuga Zlatko
Cesarec Ivan
Cvitanović Jakša,2,3,4
Cvjetko Božica,2,3,4,5,6
Čačić Marija
Čačić Radimir,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Čehok Ivan
Čermak Ivan
Česić Ljubo
Čikeš Lucija
Čičin-Šain Alenka Košiša
Čobanković Petar,2,3
Čović Željko,2
Čudina Predrag
Degen Silvije
Delač Žarko
Dembizt Šandor
Devčić Krešimir
Dilber Tomislav
Domian Dominik,2
Domić Ivana,2
Donko Ivica
Došen Velimir
Đakić Josip,2
Đapić Anto,2,3,4,5,6,7,8
Đolonga Ankica
Đujić Vesna
Edo Maajka
Erceg Anđelko
Fehir Krunoslav
Fio Đana
Fižulić Goranko
Friščić Josip
Gabrić Stipe - Jambo,2
Gavranović Tihomir
Garačić Ana
Glavaš Branimir,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11
Gotovac Ivan
Gotovina Ante,2,3,4,5,6,7,8
Grabar Kitarović Kolinda
Gudelj IVan
Guteša Vedran
Habek Miroslav
Hebrang Andrija,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Holjevac Tatjana
Hotko Vinko
Horvat Zoran
Horvatinčić Tomislav,2,3,4,5
Hrvačić Juraj
Ivanišević Goran
Ivanković Nenad,2,3
Jandroković Gordan,2,3
Jarnjak Ivan,2
Jelavić Ante,2
Jelavić Davor,2,3,4
Jelić Katica
Jelušić Ivo,2,3
Jene Adam
Josipović Ivo
Jukić Ferdinand
Jukić Miroslav
Jukić Vlado
Jurčić Ljubo
Jurica Neven,2
Kaćunko Anđelko
Kadijević Veljko
Kalinić Pavle
Kalmeta Božidar,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17
Kapetanović Jure,2
Kasum Ivan
Kažimir Doris,2
Kerum Željko,2,3,4,5
Kirin Ivica - Jubito,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13
Klarić Domagoj
Klarić Jure
Klarić Miodrag
Klarić-Baranović Senka
Kljajić Petar,2
Knapić Željko,2
Knežević Ana
Knežević Igor
Kojić Slavko
Kordić Ivan
Kosor Jadranka,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22,22,23,24,25
Kovač Mario
Kovač Srđan
Kranjaić Pero
Kranjčar Niko,2
Krstičević Damir
Kustić Živko
Kutle Miroslav,2
Laco Miro
Lasana Edmond
Ladišić Tihomir
Latin Denis,2,3,4
Lalić Ljubica
Letica Slaven,2
Leutić Ante,2
Levar Milan
Livaković Zdravko,2,3,4
Lončar Ivo,2,3
Lovrin Ana,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15
Lovrinčević Marijo
Lozina Slavko,2,3,4,5
Lucić Franjo,2,3
Lučić Milan
Luetić Ante
Lukić Nenad
Lulić Franjo
Ljubičić Mirko Šveps
Ljubičić Neven,2,3,4,5,6
Ljubičić Slobodan,2,3,4,5
Ljuština Duško,2
Ljutišeski Damir
Maček Drago,2,3
Maček Ratko,2,3,4,5,6,7
Magaš Ana,2
Majić Tihomir
Mamić Zdravko,2,3,4,5,6,7,8,9
Manolić Josip
Marčinko Tomislav
Margetić Domagoj
Marguš Fred
Marić Zlatko
Marinac Darko
Markač Mladen,2,3
Markanović Mate
Marković Antonija
Martinović Iljo
Matić Stipo
Matovinović Hrvoje
Matulović-Dropulić Marina,2Mladineo Vinko
Matušić Frano
Matvejević Predrag,2
Mehun Zlatko
Mesić Stipe,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13
Michieli-Tomić Jakša
Mihalik Ištvan
Mihanović Željka
Mikšić Boris,2
Milanović Branko,2,3,4,5
Milanović Zoran,2
Milić Goran
Mioč Ivica
Miočić Danijel,2,3
Mladineo Vinko
Mlinar Ivana
Mlinarić Marijan,2,3,4
Morić Joško
Mraović Joso,2,3,4,5,6
Mršić Zvonimir
Mudrinić Ivica
Mujkić Narcis
Nikolić Danijel
Norac Mirko
Novak Juraj
Novak-Srzić Hloverka,2,3,4,5
Novosel Dragan
Novosel Mirko
Novoselić Ljubomir
Ostović Damir
Oštarić Šime
Pančić Ivica,2,3
Pankretić Božidar,2
Papo Albert
Pašalić Ivić
Pavičić Milan
Pavić Marko
Pavić Neven
Pečina Milan,2,3
Peratović Željko,2
Perković Rade
Perković Saša
Petrač Hrvoje,2
Pešorda Mile
Pešutić Robert,2
Pišmiš Ivan
Pokrovac Dino
Polančec Damir,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22
Poljak Siniša,2,3,4
Potrebica Ante
Prežgalo Ladislav
Primorac Dragan,2
Primorac Ivan,2,3
Prša Željko
Prtenjača Šime
Pupovac Milorad
Pusić Vesna,2
Račan Ivica,2,3,4,5,6
Radić Vinko
Rajić Ivica
Rajić Luka,2
Ranđelović Daliborka,2
Roksandić Ivanka
Rončević Berislav,2,3,4,5,6
Rošin Jerko
Rožić Miroslav
Sanader Ante
Sanader Mirjana
Sanader Tonina
Sapunar Marko
Savić Marica
Sessa Đuro,2
Smuđ Dubravko
Sokol Smiljko,2
Soldo Branka
Spevec Olgica
Stančić Duje,2
Sudac Zlatko
Sutlić Vanja
Šamota Ružica
Šarić Ivo
Šarinić Hrvoje
Šegvić Zvonko
Šeks Vladimir,2,3,4,5
Šelendić Željko,2
Šenguta Zoran
Šimić Ivan,2
Škare Ožbolt Vesna
Škarić Goranka
Škoro Miroslav
Škulić Vedran
Šostar Zvonimir,2,3,4,5
Špiljak Mika
Špiljak Vanja
Štefanić Petar
Štengl Dragica,2,3
Štengl Vladimir,2,3,4,5
Štern Davor
Štimac Igor,2
Šuker Ivan,2,3,4,5,6,7,8,9
Tahirović Elvis
Todorić Ivica,2,3
Tojčić Stipe
Tomek Marija
Topić Jozo
Tramontana Mateo
Trutin Predrag
Tuđman Franjo,2,3
Tuđman Nevenka
Valentić Mićo
Valentić Nikica
Vicković Trpimir
Vidaković Željko
Vidović Davorko,2,3,4,5
Vidović Željko,2
Vilušić Božo
Violić Anto,2
Vrsaljko Ljubica
Vučković Severina
Vukasović Goran,2,3,4
Vukelić Branko,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22
Vukojević Vice,2,3,4
Vuković Milan
Vukorepa Ante
Zagorec Vladimir,2,3
Zec Vlado,2
Zelić Damir
Zgrebec Dragica
Zorica Branimir
Zubović Mario
Žagar Mislav
Žganec Ninoslav
Žužić Hrvoje
Žužić Željko
Žužul Miomir,2,3,4,5,6,7