< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Otkako je stupio na snagu novi zakon o prometu na cestama, svi su se uhvatili kao pijani plota odredbe o 0.5 promila te hoće li se vozač kažnjavati za pijanstvo u slučaju da mu na autu ne radi jedan far. Gotovo nitko nije se uopće bavio jednom drugom odredbom koja je, po mišljenju autora ovog teksta, potpuna idiotarija i unazađivanje sigurnosti u prometu. Radi se o odredbi da se za vrijeme ljetnog računanja vremena po danu ne treba voziti s upaljenim svjetlima. Razlog za ukidanje takve odredbe su pravdali povećanim zagađenjem, nepostojanjem dokaza da su upaljena svjetla pridonijela povećanoj sigurnosti i navodnoj zbunjenosti stranih turista. Pisci takvog zakona očito nisu nikad vozili nekim lokalnim cestama uz šume ili kroz šumu, jer da su bar jednom vozili shvatili bi koliko je smanjena vidljivost kad iz blještavila dana zađete u hlad guste šume. Slijedećih nekoliko sekundi čovjek je potpuno slijep dok se oči ne priviknu na naglu promjenu jačine svjetla. Slika uz tekst vjerno prikazuje koliko toga vidite u tunelu nakon ulaska po sunčanom danu. Dovoljno za prometnu nesreću. Štoviše, autor ovog teksta često je vozio autocestom Zagreb – Split i doživio je puno opasnije situacije na dionici gdje se zaredaju tuneli nakon tunela Mala Kapela u pravcu Splita. Kako odredba o upaljenim svjetlima nije obavezna, mnogi vozači zaborave upaliti svjetla pred ulazak u tunel. Kao posljedicu imate da automobili često voze kroz tunel ugašenih svjetala. Svatko tko vozi vrlo lako si može predočiti situaciju u kojoj vozite tunelom i iznenada pored vas projuri automobil kojeg niste vidjeli u retrovizoru jer nije imao upaljena svjetla. Takva situacija je vrlo česta nakon donošenja novog zakona i tempirana je bomba koja samo čeka da negdje eksplodira, a kad eksplodira bit će prekasno jer nesreće u tunelima na autocesti uglavnom su katastrofalne. Katastrofalne, baš kao i odredba koja dozvoljava vožnju s ugašenim svjetlima. Argument da se s upaljenim svjetlima zbunjivalo turiste koji u svojim zemljama ne moraju voziti s upaljenim svjetlima je potpuno tragikomičan, dok je argument o povećanoj potrošnji zloupotreba prizivanja ekološke svijesti jer na otvorenim cestama automobilski motor nerijetko radi pri skoro punom opterećenju. Za ilustraciju, ako uzmemo da upaljena svjetla troše 200 W, a automobilski motor od 75 kw u prosjeku razvija snagu od 65 kW, dolazimo do računice da je udio potrošnje žarulja u ukupnoj potrošnji automobila 0,3% ili u prijevodu na dionici Zagreb – Split uz prosječnu potrošnju od 8l/100km potrošit će te 1 dcl goriva više. Zar je taj decilitar stvarno vrijedan ljudskih života? |
Još početkom ove godine iz EU je stigla oštra kritika da imamo problema s korupcijom i pravosuđem. Kao odgovor na kritike Sanader je najavio prebacivanje iz pete u šestu brzinu. Jučer su konačno vidljivi i prvi rezultati famozne šeste brzine. Ili možda nisu? Ministarstvo pravosuđa utrošilo je čak 190.000 kuna u Gallupovu studiju o stanju i percepciji korupcije u Hrvatskoj, da bi nam rekli ono što svi znamo i bez tog istraživanja. Živimo u korumpiranoj zemlji. Nakon tog fascinantnog saznanja kojeg sve do jučer nismo bili svjesni konačno se možemo i primiti posla. Kako je rekla Ana Lovrin, sada se konačno može pristupiti i izradi strategije u borbi protiv korupcije. Fenomenalno! Samo 7 mjeseci nakon ubacivanja u šestu brzinu krenut će se s izradom strategije i onda će se državna administracija nakon tko zna još koliko mjeseci (godina?) konačno uhvatiti u koštac s pošasti zvanom korupcija. Ne treba ni spominjati da su iz ministarstva pravosuđa slavodobitno poručili kako su rezultate istraživanja odmah proslijedili u Bruxelles kako bi ih uvjerili da smo se ozbiljno primili borbe protiv korupcije. I onda neka samo neka stoka proba govoriti kako se ništa ne poduzima u borbi protiv korupcije! |
Jutarnji list u današnjem broju prema nalazima gradske revizije objavio je članak kako su Slobodan Ljubičić i Milan Bandić bili upoznati s kriminalom u Zagrebačkim cestama ali nisu ništa poduzimali. Radi se primjerice o isplati čak 30.000.000 kuna građevinskoj tvrtci Konstruktor (zanimljivo kako se dotična tvrtka uvijek nađe usred nekog skandala, bilo da se radi o autocestama, bilo da se radi o kakvim drugim angažmanima od strane državnih ili gradskih firmi), a da za uzvrat Kostruktor nije ama baš ništa napravio. Sve to stoji fino dokumentirano u nalazu gradske revizije, ali Bandić i Ljubičić nisu poduzeli ništa. Zbog takvog nepoduzimanja Bandić i Ljubičić ogriješili su se o članak 300. Kaznenog zakona RH Zbog neprijavljivanja kaznenog djela. DORH ima vrlo jasan stav po pitanju takvog nepoduzimanja. Citiramo s njihove web stranice: „Podnošenje kaznene prijave za teška kaznena djela za koja smo saznali na određeni je način građanska dužnost jer time doprinosimo pravnoj sigurnosti. Međutim, ako se radi o teškom kaznenom djelu za koje je propisan dugotrajni zatvor, u članku 300. Kaznenog zakona određuje se kako je neprijavljivanje također kazneno djelo. Odgovornost službenih i odgovornih osoba je puno šira. Službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga, čini kazneno djelo iz članka 300. stavak 2. Kaznenog zakona.“ Sad je samo pitanje hoće li DORH konačno početi raditi svoj posao i na odgovornost pozvati i one koji ne poduzimaju ništa iako su upoznati s kriminalom, ili će se praviti mutavi kao i do sad? |
Nešto prije tri godine jedan se Vukovarac htio vratiti u svoj novoobnovljeni stan na adresi Sotinska 88 na Mitnici, ali mu to nije pošlo za rukom jer je u međuvremnu vlasnikom zgrade s osam stanova postao vukovarski poduzetnik Ivan Plišo. Kako se taj slučaj pojavio, odvijao i nestao možete pročitati u tekstovima "Stan po stan zgrada - detaljan opis lapatorskog procesa" i "Rat na kvadrat". Za općinsko i županijsko državno odvjetništvo, temeljnu, krim i ostale policije, za gradske vladare, pa i za hrabru lokalnu javnost, vukovarske heroje domovinskog rata i mirnodopsku šutljivu većinu (kukavice?)... slučaja nije ni bilo, nikoga nije bilo da se bori za javnu stvar jer privatnog je spora nestalo nakon što su predratni nositelji stanarskog prava namireni nekim drugim, zamjenskim, tko zna opet čijim stanovima; moglo se lapanje primijeniti na nove i nove zgrade bez bojazni da će itko od aktera mažnjavanja zajedničke, državne, naše imovine - biti barem imenovan, ako već ne sankcioniran... I nastavilo se... Najnoviji slučaj koji je otkriven ovih dana na tragu je nastavaka poduhvata vukovarskih "poduzetnika", braće Plišo, i vjerovatno će završiti na sličan neslavan način kao i prethodni od prije tri godine. Naime, prije neki dan jedan je čovjek prikupljajući dokumentaciju u svrhu reguliranja korištenja svog stana u Vukovaru, u zgradi na adresi 204. vukovarske brigade 54, došao do spoznaje da je njegov stan u privatnom vlasništvu, i to vlasništvu Marina Pliše, vukovarskog poduzetnika i brata Ivana Pliše s početka priče, inače prema nepotvrđenim informacijama - kuma predsjednika Županijskog suda u Vukovaru, Ante Zeljka... Cijeli tekst pročitajte na POLLitika.com |
Web portal Index u utorak je objavio jednu kratku vijest kako će splitski poduzetnik Željko Kerum zbog sporosti gradske uprave rađe srušiti jedan kat na hotelu Marjan nego ugroziti zacrtani projekt. Ne bi to ni bila neka vijest, da taj isti Željko Kerum na svojem novootvorenom centru Joker nije izgradio dodatni kat potpuno bespravno! Dakle, naš najveći „splitski poduzetnik i kritičar svekolikog puka i svih koji nešto u Splitu znače" , u poodmakloj je fazi izgradnje cca. 4000 m2 kvadratnih (cijeli novi kat) bez ikakvih papira na vrhu svog velebnog trgovačkog centra JOKER. Postoje stare fotke , a s novih je lako uočit i vidljivo je novo stanje, iako je taj dio zaklonjen aluminijskim smeđim ukrasima na krovu , koji su i projektirani da posluže kao zaklonište za ovu rabotu. Potpuni nedostatak dokumentacije prijavio lik iz sustava od najvećeg povjerenja. Taj je isti neimar ispred centra JOKER prije dva mjeseca potpuno bespravno podigao kip priležnika Oje Kodar i legendarnog redatelja. Da i ne spominjemo Nadu Dimić u Zagrebu. Dakle JOKER je otvoren krajem 10.mjeseca 2007. uz vrlo upitnu uporabnu dozvolu. Tada ovog, sad izgrađenog dijela, nije bilo. Dakle naknadno se trebala tražiti nova građevinska za ovo što se sad gradi. Poanta je u tome što gradska služba koja izdaje dozvole nije bila u funkciji puna tri mjeseca zbog preseljenja i ako bilo tko u gradskoj službi zatraži samo odgovor na pitanje je li izdana nova građevinska za ovaj objekt ili dopuna prve i to u posljednja tri mjeseca, stvar će biti jasna. Pitanje se može postaviti ODSJEKU ZA DOBIVANJE GRAĐEVINSKIH DOZVOLA... Žena Kerumova projektanta je onda izdavala građevinske dozvole , ali je sada maknuta pa mutna rabota nije ovaj put mogla proći i tako je nije ni dobio. Ured državne uprave za graditeljstvo pri Županiji je drugo mjesto na kojem se može postaviti pitanje , a i građevinska inspekcija bi sigurno imala sto za reci. Ova priča sa 4000-6000 m2 nije sve, pod krinkom preuređenja hotela Marjan gradi apartmane za time sharing model prodaje, isto totalno van dokumentacije koju ima. Nove informacije govore - od nove godine građevinske dozvole i dopune istih izdaje GRAD (odjel za izdavanje građevinskih dozvola – Ružica Batinić ) , tu se dobivaju i dopune građevinskih dozvola . Ova gospođa bi mogla odgovoriti je li zatražena DOPUNA GRAĐEVINSKE DOZVOLE ZA NAVEDENI OBJEKT nakon 01.01.2008. Dovoljan je odgovor DA ili NE. Ako je dobio uporabnu u 2007, u listopadu , do tada je sve radove trebao i završiti jer komisija kad izađe na teren neće dati dozvolu ako sve nije završeno... ovo novo što se gradi jest predmetom nove građevinske ili dopune građevinske , a zna se da taj ured nije rado puna 3 mjeseca i sigurno nije izdavao ni dozvole ni dopune . U međuvremenu je završio grube radove na izgradnji i makao dizalicu s krova, u jednom društvu je rekao kako se malo zaigrao te da je načuo da su se neke institucije i inspekcije počele raspitivati sto to radi. Sad kad se gleda s istočne strane vidi se reklama HERVISA na smeđim aluminijskim lamelama od kojih je dio maknut tako da se s te strane i vidi da je izgrađen cijeli kat i nalivena ploča , Kad se gleda iznutra to se nalazi na predzadnjoj etaži centra na kojoj su po staklima uz cijelu sjevernu stranu zalijepljene crne folije kako se ne bi uočila nova izgradnja jer je tu nekad bio balkon . Kerum govori kako to neće dati u najam već će tu preseliti TV Dalmaciju koju je kupio prije 6 mjeseci i prodati je TV PINKU. To potvrđuju i zaposlenici s televizije. |
Godinu dana nakon nesreće vojnog helikoptera u Vukovaru, stručno povjerenstvo zaključilo je da je spužva (laički rečeno, u biti se radi o zvučnoj izolaciji) ugrađena mimo svih propisa, krivac za rušenje helikoptera i pogibiju troje ljudi. O svim detaljima i slijedu događaja koji su se odigrali na tom kobnom letu pročitajte više na blogu magistra Tina Jelavića u tekstovima pod nazivom Zaključak istrage pada helikoptera H-253 i Ljudi izginuše, a njemu druga fotelja... Posebno je zanimljiv detalj da je remont helikoptera koji se srušio bio obavljen 2005. za mandata Berislava Rončevića. Mi ćemo ovdje samo malo nadopuniti prvi tekst gdje se autor bloga 012station.bloger.hr prisjeća izjave tadašnjeg ministra obrane Berislava Rončevića da bi ponudio ostavku kad bi uzrok nesreće bio tehnički kvar. Mi smo se dali malo u pretraživanje naše video arhive, kad se već to nije sjetila navodno javna televizija HRT, pa smo iz njihove emisije Fokus od 10. Srpnja 2007. našli izjavu Berislava Rončevića koju vam ovdje prezentiramo, gdje je Rončević jasno izjavio da bi ponudio ostavku kad bi se ustanovila da je neadekvatno održavanje uzrok pada. Ali… ima tu jedna kvaka. Rončević nije više ministar obrane već je sad ministar policije. Tehnički gledano Rončević nema zašto ponuditi ostavku kad već odavno nije ministar obrane, a moralna ostavka i onako nije opcija jer se ta riječ ne nalazi u HDZ-ovom riječniku. I za kraj, ovdje prenosimo jedan dio iz teksta Ljudi izginuše, a njemu druga fotelja... gdje se na žalost najbolje ocrtava HDZ-ova briga za HRZ i kako je flota vojnih zrakoplova pretvorena u taksije za guzice političara. Vjerovali ili ne, ali dosta dugo smo imali više ispravnih "salonki" od normalnih vojnih mašina. Uz deset radnih pegaza Mi-8 MTV-1 koje su preživjele rat i poraće, imali smo čak osam "salonki" tj. mašina za prijevoz državnih dužnosnika iliti ga VIP osoba. Ako ne vjerujete pogledajte ovu stranicu i uvjerite se sami. Konkretno, ne borbeno i protupožarno ne uporabljive mašine bile su one sa sljedećim registracijama; H-215, H-253 w/o'97, H-253 (H-214) w/o 07, H-254 (9A-HRH), H-102 s/o'99, H-274 (H-104), H-275 (H-105) i H-276 (H-106). Plavo-boldane registracije otkrivaju nam još jednu bitnu stvar. To su naime mašine na kojima je 2005. godine izvršen remont i produžen resurs. Pa je od ukupno deset tada remontiranih mašina, čak šest bilo salonki, a samo četiri prava "radna konja". Među njima se našla i "pokojna" registracija H-253, koja je ranije zahvaljujući HDZ-ovsko/Monitorskim vezama prizvana iz pakla ranijeg udesa i žaračem utisnuta preko neokaljane H-214. Da bi ergela mogla preko granice kad im se sprdne, bez posebnih najava SFOR-u. |
Proces kapetanu Laptalu završio je. Sud ga je proglasio krivim te mu odrezao kaznu od 14 godina, doduše još uvijek nepravomoćnu i postoji mogućnost žalbe i kako to već ide u sudskim postupcima. Ono o čemu ćemo ovdje pisati jesu neki od vrlo ključnih događaja koji bacaju sumnju na cjelokupni postupak. Prva stvar je što je trebalo čekati čak godinu dana da bi proces uopće počeo, da bi zatim u svega nekoliko dana i brzinski završio. Svjedočenje glavnog svjedoka optužbe bilo je u korist kapetana Laptala, no to očito nije bilo dovoljno grčkom sucu koji na kraju uopće nije dao kapetanu Laptalu da do kraja iznese svoju obranu, koji ga je na kraju osudio uz obrazloženje da je on ipak kapetan i da je trebao znati. Drugim riječima osuda se temelji na presumpciji krivnje bez i jednog konkretnog dokaza. Drugi moment koji baca novo svjetlo na cijeli slučaj je kopernikanski obrat u nekim medijima koji su odjednom našli nekakve fantomske političare koji su navodno znali da je i hrvatska policija pratila kapetana Laptala te da bi ga oni uhitili da nisu grci. Zanimljivo kako su se istog trena kad je presuda objavljena odjednom pojavile priče koje ne idu u koristi kapetanu Laptalu. Sve to jako podsjeća na mašineriju proizašle iz kakvog Kafkinog procesa, gdje sustav jednostavno mora biti u pravu i gdje ne postoji druga mogućnost. Najzanimljivije od svega je navodna izjava nekakvog fantomskog visokog policijskog službenika: „Taj je slučaj čist k’o suza i da ga nisu uhapsili oni, uhapsili bismo ga mi. Prepustili smo ga njima iz naših posebnih razloga“ Koji su to posebni razlozi da je Hrvatska svojeg državljanina kojeg po ustavu treba štiti jednostavno prepustila u ruke grčkog pravosuđa, koje je poznato po svemu i svačemu, samo ne po profesionalnom radu? Kako je moguće da jedna navodno suverena država tako olako svoje državljane prepušta drugima? Ukoliko je ova izjava istinita, onda je sasvim jasno da su naši političari jednostavno izdali hrvatskog državljanina. Ovim potezom naša mala zemlja kojoj volimo tepati da je nezavisna, svrstala se uz bok „nezavisnih“ Afganistana i Iraka, država koje svoje građane prepuštaju bez ikakvog protivljenja represivnom aparatu drugih država. Idemo dalje... |
Ne tako davno, u predizbornoj utrci HDZ i Ivo Sanader busali su se u prsa kako su oni za tržišnu ekonomiju, a ne za državni intervencionizam. Zdušno su pljuvali po SDP-ovom programu 4×4 nazivajući ga povratkom u plansku ekonomiju proklamirajući svoj program 3×7 (godišnje najmanje 7% rast BDP-a, pad nezaposlenosti na 7% i 7 razvojnih projekata). Samo nekoliko mjeseci nakon završenih izbora, tržišna ekonomija nestala je iz HDZ-ovih programa na valu nezadržive inflacije na koju Vlada RH nema odgovora. Kako HDZ smatra da je umijeće vladanja jedno veliko kazalište (nije Sanader badava doktor teatrologije) prvo su pribjegli starom oprobanom receptu, kad nešto ne možeš ili ne znaš riješiti osnuj povjerenstvo. I tako je bilo osnovano povjerenstvo za praćenje cijena (mi ga od milja zovemo povjerenstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena). Prvi rezultati rada povjerenstva bili su najavljivani kao nešto veliko. Rezultat „rada“ bilo je sniženje cijene mlijeka, ulja i kruha. Sveukupni učinak u obuzdavanju inflacije tih mjera bio je otprilike 50 kn više na kraju mjeseca u proračunu domaćinstva. U međuvremenu cijene ostalih proizvoda i usluga otišle su nebu pod oblake i tih 50 kn više odavno je isparilo. Službena statistika je neumoljiva; inflacija je dosegla 7,6% i sada se već u optimističnoj varijanti govori da će biti dobro ako inflacija ostane oko 7% i ako rast BDP-a ostane u pozitivnom teritoriju. Više nitko ni ne spominje rast BDP-a od 7%. Tako smo umjesto prvog HDZ-ovog obećanja od rasta BDP-a od 7% dobili inflaciju. Ako se drznete pitati ih što je s njihovim programom 3×7 dobit će te hrpetinu floskula o svjetskoj krizi, lošem radu prošle… pardon pretprošle, koalicijske vlade, da smo tek nedavno izašli iz rata (13 godina je stvarno nedavno ako primjerice znamo da je seljačka buna bila 1573.), kako smo 40 godina bili pod komunizmom… i tako tko zna koliko još u prošlost. Kako ne bi ispalo da se ništa ne radi, Ivo Sanader odlučio je jučer umiriti javnost novom epohalnom izjavom da svaka čast tržištu, ali da su neke cijene previše otišle u nebo i da šalje inspekciju. Hm… mi smo izgleda naivno mislili da inspekcija uredno radi svoj posao i da su oni svaki dan na terenu. Kakva zabluda! No još je zanimljivije doznati kako to Sanader misli nekoga primorati da spusti cijenu? Nismo li mi u tržišnoj ekonomiji u koju su se „gospoda“ iz HDZ-a klela kao u svetu kravu, a sve ostale i na najmanji prizvuk državnog intervencionizma prozivali komunističkim relikvijama? Stvari su izmakle svakoj kontroli, izbori su prošli i Sanader se odlučio na klasične mjere iz doba socijalizma i planske ekonomije, kakve je primjerice provodila Milka Planinc (ipak je Ivo Sanader dijete socijalizma, koliko god mi šutjeli o tome) i tadašnji SIV kada su dekretom odredili cijene i tako mislili da će obuzdati inflaciju. Jedini problem je što se Sanader može pjeniti koliko hoće, ali cijene ne može držati pod kontrolom. Eventualno cijenu struje s obzirom da je HEP još uvijek državni, ali sve ostalo odavno je van svake kontrole Vlade RH. Na kraju sve se svodi na još jednu predstavu za mase. Sanader je do sada igrao na kartu „kruha i igara“ koja je do sada s određenim uspjehom prolazila i to prvenstveno zato što koliko god da je bilo igara, bilo je i kruha (doduše to je kruh kojeg smo dobili na kredit, a sad dolazi vrijeme kada će kredite trebati vraćati), a sad polako nestaje kruha. Ostaju nam još samo igre, a povijest nas uči da kad je ponestalo kruha igrale su se drukčije igre, gdje su oni koji su do tad nudili igre završavali odrubljenih glava. Sanader bi to kao doktor teatrologije trebao najbolje znati. |
Da je naša mala zemlja velikih čudesa, potvrđuje i najnovija bizarnost iz DORH-a. Nikica Jelavić, kojemu se sudilo u procesu protiv „zločinačke organizacije“ (za koju je na kraju ispalo da „ne postoji“) trebao je završiti u pritvoru slovenske policije, na osnovu interpolove tjeralice koju je raspisala njemačka, da bi se u DORH-u sjetili da bi bilo dobro pročešljati njegovu imovinu. Naime tek kad je Nikica Jelavić ponudio jamčevinu od pola milijuna eura, u DORH-u su mudro zaključili da tu nešto ne štima. I sad kao kreće akcija… ili bolje rečeno jedna velika farsa s unaprijed poznatim rezultatom; jednim velikim NIŠTA. Veliko NIŠTA iz jednog vrlo jednostavnog razloga. Kad bi se stvarno krenulo u otkrivanje podrijetla imovine, vrlo brzo bi se isto metodologijom ustanovilo da mnogi u Hrvatskoj posjeduju imovinu nerazmjerno veliku u odnosu na primanja. Prvi koji bi trebao pasti je ni manje ni više, premijer Ivo Sanader koji se devedesetih vratio u Hrvatsku iz Austrije skoro pa samo s gaćama na štapu (u tada već skoro old timeru Renault 8 iz 1967., kojeg je i danas ponosni vlasnik), da bi dogurao do vlasnika kuće u Zagrebu vrijedne minimalno pola milijuna eura (koja se još uvijek na nalazi u imovinskoj kartici), stana u Splitu od 100 kvadrata nepoznate vrijednosti te zavidne kolekcije raznih pokretnina u vrijednosti od čak 1,5 milijuna kuna. Kao porijeklo imovine navodi se nekakav kapital stečen u Austriji suvlasništvom u dvije firme od kojih su obje propale, osobni prihodi te zastupstvo međunarodne press-agencije (pod tim nazivom krije se pronalaženje golišavih slika za tadašnji magazin Start). Još uvijek ne vjerujete da će DORH-ova akcija završiti s jednim velikim NIŠTA? Onda se zapitajte zašto unatoč raspisanoj interpolovoj tjeralici, hrvatska policija nije uhitila Nikicu Jelavića, nego su to učinili tek Slovenci? |
Slijedeći tekst prenesen je s POLLitika.com. Prije čitanja samog teksta kliknite na sliku i pogledajte tko se to nalazi na slici iznad Antine glave. Kada je 2003. godine donesen Zakon o sprečavanju sukoba interesa, on je trebao biti snažno oružje, ne samo protiv korupcije, i to one najopasnije, političke korupcije ili korupcije u politici, nego je trebao donijeti više morala u politiku i vjere u političare. Vjere da će oni, koji su izabrani od građana, na svojim izbornim dužnostima, raditi promičući opće dobro i javni interes, a ne svoje osobno dobro i neki svoj sebeljubivi, sitni, pojedinačni interes. Na temelju tog zakona osnovano je Povjerenstvo i ono je takvo očekivanje opravdalo. Predsjednik mu je bio član najveće oporbene stranke, častan čovjek Josip Leko, a Povjerenstvo je pronalazilo postojanje sukoba interesa i kod dužnosnika SDP-a i kod dužnosnika HNS-a. I kada je to Povjerenstvo ispitivalo eventualni sukob interesa za nekog dužnosnika HDZ-a i utvrdilo da sukoba interesa nema, ja sam tom Povjerenstvu vjerovao, bez obzira na sve sumnje koje su se i dalje javljale za tog dužnosnika. To i je bio jedan od razloga osnivanja Povjerenstva. Otkriti sukob interesa gdje on postoji, ali i skinuti stigmu s političara tamo gdje je on žrtva blaćenja svojim političkih protivnika. A onda je HDZ, nakon posljednjih parlamentarnih izbora, odlučio sve institucije, koje bi trebale djelovati kao nezavisni kontrolori vlasti, staviti pod svoju šapu. Odlučio je u sve te institucije, voljom parlamentarne većine, uvesti svoje ljude. Učinio je to u nakaradno brzom izboru sudaca Ustavnog suda, u izboru članova Nacionalnog odbora za borbu protiv korupcije, a to će učiniti i na kraju sjednice birajući članove ovog Povjerenstva. Da bi u svojoj nakani uspjeli, trebalo je najprije promijeniti Zakon o sprečavanju sukoba interesa, što je i učinjeno po hitnoj proceduri. Izmjenom Zakona prestao je mandat svim dotadašnjim članovima Povjerenstva koji nisu bili iz redova zastupnika, a promijenjena je i odredba po kojoj Povjerenstvom obavezno predsjeda oporbenjak. Time je raščišćen teren i stvoreni uvjeti za drugi čin tragikomedije kojim će završiti svoju sjednicu. U Povjerenstvo se bira 11 osoba. Šest ih je iz redova zastupnika i to troje iz vladajuće većine, a troje iz parlamentarne oporbe. Kada je riječ o troje predloženih koji dolaze iz redova parlamentarne većine, njihova imena neću komentirati, jer je pravo većine da u Povjerenstvo predloži koga hoće. I na sjednici Odbora za izbor i imenovanja, mi smo taj prijedlog HDZ-a i partnera prihvatili bez rasprave. Kada je pak riječ o troje kandidata iz redova parlamentarne oporbe, HDZ i partneri, između pet predloženih, odlučili su se za jednog od dvojice predloženih članova iz Kluba SDP-a, jednog iz Kluba HNS-a, što također smatram potpuno nespornim, ali i za zastupnika Antu Đapića, jedinog predstavnika HSP-a u ovom Saboru. Taj prijedlog smatram skandaloznim. HSP je naime stranka s najmanjim mogućim parlamentarnim utjecajem, jer ima samo jednog zastupnika. HSP je uz to samo uvjetno oporbena stranka, jer taj jedan jedini njihov zastupnik uglavnom nije prisutan na sjednicama, ne raspravlja o Vladinim prijedlozima, pa ni mi ni javnost zapravo ne može znati slaže li se on s Vladinom politikom ili ne. Jednako vrijedi i za glasanje. No, važnije od svega toga je afera koja na neki način obilježava političku karijeru kolege Đapića. On se naime, u dvojbi da li djelovati u javnom interesu, a javni interes jest da se akademske titule stječu originalnim znanstvenim radovima na pošten način ili pak djelovati u svom osobnom interesu, da pošto-poto i na bilo koji način ipak postane magistar znanosti, odlučio za ovo drugo. Time je sam sebe udaljio od bilo kakve mogućnosti da postane član ovoga Povjerenstva. G. Đapić je izabrani saborski zastupnik, ima sva prava zastupnika i može biti član bilo kojeg saborskog radnog tijela, ali samim time što je evidentno postupio suprotno osnovnoj intenciji Zakona o sprečavanju sukoba interesa, on ne može biti članom ovog Povjerenstva. Pa zašto ga HDZ i partneri ipak predlažu? Zato što je on za njih upravo idealan član Povjerenstva. Obilježen svojom aferom, neće se usuditi propitivati njihove afere. G. Đapić u javnosti izjavljuje da je upravo njegova stranka predložila osnivanje Povjerenstva, ali pri tome zaboravlja da su to učinili oni bivši članovi HSP-a koji su iz HSP-a otišli upravo zbog g. Đapića. Ni kod odabira članova Povjerenstva izvan redova zastupnika, HDZ i partneri nisu postupili bitno drukčije. Odbili su na sjednici Odbora doslovno sve prijedloge oporbenih zastupnika za vanjske članove sada predlažu izabrati samo one koje su oni sami predložili. Svi vanjski članovi, a njih je pet, biraju se dakle voljom HDZ-a i partnera. Tih pet, ona tri iz redova zastupnika većine i g. Đapić, čine 9 od 11 članova Povjerenstva i to dakle čini bogatu dvotrećinsku većinu. Nema nikakve sumnje da tako sastavljeno, Povjerenstvo neće pratiti sukob interesa kod dužnosnika HDZ-a i partnera, nego će služiti prikrivanju sukoba interesa kod njihovih dužnosnika. Kako ćemo mi sada saznati za koliko će predragocjenih primjeraka u toku ovog mandata premijer Sanader obogatiti svoju skupocjenu zbirku, a sve u sklopu svog bizarnog oduševljenja uracima urarskog zanata? A to će u toku ovoga mandata biti izuzetno važno. Govoreći 25. travnja na Povjerenstvu za praćenje cijena, premijer je rekao: „ Najvažnije je da ljudi budu siti, a cijene energenata dostupne svima.“ Te njegove riječi danas više ne vrijede. Cijene hrane su podivljale, litra jestivoga ulja je od tada do danas skočila s 9 na 16 kuna, a energenti, struja i nafta, nisu više dostupni svima. Pokupit će i plin. Ljudi su, djelatnošću ove Vlade, ne osiromašeni, nego upravo ogoljeni, ljudima prijeti to da će iduće zime gladovati i smrzavat se. Važno je zbog toga znati koliko će se u isto to vrijeme povećati bogatstvo premijera, jer bi se za samo jedan jedini primjerak iz njegove nepregledne zbirke mogla cijelu godinu prehraniti prosječna hrvatska obitelj. A tko će nam to reći. Povjerenstvo sastavljeno od HDZ-ovca i pouzdanika HDZ-a i partnera? Ne budimo naivni. Ljudi su djelatnošću ove Vlade suočeni s apsolutnim siromaštvom, s neimaštinom kakvu ne pamte i imaju pravo znati koliko se, u vrijeme njihova osiromašenja, povećala osobna imovina one trojice HDZ-ovih ministara koji su upravljali Fondom za privatizaciju u vrijeme kada je Fond prodavao poduzeća za mito. Tko će nama to reći? Povjerenstvo sastavljeno od HDZ-ovaca i pouzdanika HDZ-a i partnera? Ne budimo smiješni! Oporba ovdje više ne može učiniti ništa. Učinila je što je mogla. Sada će, tokom glasanja koje slijedi, biti testirani HDZ-ovi politički partneri. Izaberu li oni, zajedno s HDZ-om, ovako sastavljeno Povjerenstvo, oni više neće biti samo partneri, oni će postati suučesnici u likvidaciji ideje i napora da se kontrolira poštenje dužnosnika koji obnašaju vlast. Oporba ovdje više ne može učiniti ništa. Odluče li se i partneri, HSS, HSLS, HSU i manjine stati uz HDZ u ovom sramotnom i sažaljenja dostojnom pokušaju izbjegavanja svake kontrole vlasti, ostaje jedino javnost. A javnost, to su novinari i urednici, javnost, to ste i vi, kolege blogeri, vi ste sada ti koji svojim tekstovima možete barem pokušati spriječiti očitu namjeru pervertirane politike koja vam poručuje: želimo ulaziti u sukob interesa, želimo povećavati svoje zbirke satova, svoje kuće, svoje vile s bazenima i ne želimo da nas nitko u tome kontrolira. |
Zoran Šprajc uzviknuo je „Car je gol!“ i zaradio suspenziju. Sve je počelo kada je Šprajc u Dnevniku HRT-a objavio vijest kako se opet tamo negdje daleko od očiju javnosti potpisao sporazum s Amerikancima o odricanju hrvatske suverenosti kad se radi o američkoj vojsci na tlu RH. Hloverki se objava te vijesti nije svidjela i tražila je od Šprajca da ne uznemiruje narod i da u slijedećem Dnevniku budu uvrštena dva priloga o istoj vijesti ali intonirana drukčije. Šprajc se iznervirao i uzviknuo da je car gol, rekavši da se izgleda više ni jedna vijest ne može objaviti, a da se prije toga ne konzultira HDZ. Hloverka se naša uvrijeđena takvom izjavom i uzvratila je Šprajcu na način koji ona jedino zna, suspenzijom na tjedan dana. Tragično u cijeloj priči je to što se način rada HRT-a vratio u mračne devedesete kada je Hloverka svako malo trčala na Pantovčak po mišljenje i zbog toga postala najomiljeniji Tuđmanov novinar. Danas se više ne trči na Pantovčak jer ipak postoje i moderna sredstva komunikacije, ali princip je ostao isti. Svaka vijest koja ne ide u prilog HDZ-u pažljivo se filtrira i pakira u lako probavljivi celofan, ili se jednostavno prešuti. Svatko tko se pak ogriješi o pravilo konzultacije može računati minimalno sa suspenzijom. HDZ-u nikad nije smetalo što je svojevremeno ta ista Hloverka bila gorljivi zagovornik Jugoslavije i vatrena članica komunističke partije sve do devedesete, kada je svoju petokraku spremila u ormar i obukla novo hrvatsko odijelo. Ta ista Hloverka nekoć je radila na Omladinskom radiju (danas radio 101) i kasnih osamdesetih, kada je već bio očit raspad KPJ, optuživala je svoje kolege s Omladinskog radija da rade na razbijanju Jugoslavije. Promjene su došle, a Hloverki nije trebalo puno da promijeni ploču i da još jednom potvrdi staru narodnu izreku kako je „poturica gori nego Turčin“. Odjednom je postala gorljiv hrvatski nacionalista i zaštitnik svega što se kiti pridjevom hrvatski. Zbog svoje prošlosti, HDZ je s lakoćom prigrlio Hloverku jer su znali da joj njezina prošlost visi kao Damoklov mač nad glavom te da je kao takva idealan vojnik za sve prljave poslove koje jedna diktatura treba. |
Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo. Tako je gašenje jedine tiskovine koja je bez milosti pisala o ratnim zločinima i kriminalu, „Feral tribune“ prošlo praktički nezapaženo. Nešto se malo govorilo i to je to. Nitko nije izašao na ulice da bi se pobunio zbog medijskog monopola. A zašto i bi? „Feral“ nije pola svoje tiskovine posvetio nogometu na primjer. Tko još čita tiskovinu koja ne piše o nogometu? Tko se još reklamira u tiskovini koja razotkriva kriminal? Zar će se možda primjerice T-Com reklamirati u „Feralu“? Onom istom „Feralu“ koji je godinama pisao o tome kako je Ivica Mudrinić došao do stana? Sami su si krivi… bar tako hrvatska šutnja govori. Ili recimo, nedavno je maturant Grafičke škole, Luka Ritz divljački pretučen od kojih je ozljeda kasnije i preminuo. Nikome nije palo na pamet da bi organizirao prosvjede zbog katastrofalnog sigurnosnog stanja u gradu Zagrebu. Čak ni novine nisu nešto puno inzistirale da se rješavaju problemi batinanja, sve dok nije i njima došlo do grla premlaćivanjem novinara Duška Miljuša. Da nisu njega prebili, smrt Luke Ritza ili premlaćivanje direktora Zagrebačkih cesta, Igora Rađenovića ostalo bi u sferi crne kronike, a Hrvati bi i dalje mogli nesmetano uživati u nogometu. Ovako se neki mediji čak i trude potencirati problem nekažnjenih premlaćivanja, novinari su počeli govoriti o pritiscima, ali sve je to slabo jer oni koji bi ih trebali podržati, šute. Jebat ga… nije to nogomet pa da se Hrvati dignu na noge i izađu na ulice. Ili problem „zaštićenih“ najmoprimaca. Ljudi već više od 10 godina pokušavaju izboriti pravo jednako kakvo su imali svi oni koji su otkupili stanove nad kojima su imali stanarsko pravo. Problem je što se tu radi tek o nekoliko tisuća obitelji dok su svi ostali devedesetih otkupili stanove za 10% tržišne vrijednosti i sad šute. Nije ih briga što je jedna mala skupina diskriminirana jer oni su dobili svoje, a druge tko jebe. Pa nije to isto što i utakmica s Turskom, pa da treba cijela nacija žalovati zbog neuspjeha. To je samo nekoliko tisuća obitelji kojima prijeti da ostanu bez doma u kojem žive 50 i više godina. Tko im je kriv što se nisu pobrinuli kao recimo Ivo Sanader,koji je u nekakvom starom autu došao u Hrvatsku devedesetih iz Austrije, bez kune u džepu, bio podstanar, a danas posjeduje kuću u Zagrebu i kolekciju satova koja vrijedi kao jedan veliki stan u centru Zagreba. Umjesto da se inzistira na dokazivanju porijekla imovine, Hrvati ga rađe biraju za premijera. Čak niti na ovo sumanuto divljanje cijena Hrvati nisu spremni spontano izaći na ulice. Očito im je dovoljno tumačenje da je kriza u cijelom svijetu. Hrvat se recimo neće zapitati zašto je cijena benzina na našim pumpama veća nego na slovenskim iako INA podmiruje petinu svojih naftnih potreba iz njezinih vlastitih bušotina, dok Slovenija nema ni jednu naftnu bušotinu! Hrvatu neće pasti na pamet da prozove Vladu RH zbog skupe hrane iz uvoza iako Hrvatska može sve svoje potrebe za hranom zadovoljiti vlastitom proizvodnjom. Pardnom… mogla bi zadovoljiti da se poljoprivreda nije sustavno uništavala zbog uvozničkog lobija posljednjih 18 godina. Danas zato imamo preskupu hranu, a nitko se ne želi buniti. Sindikati su organizirali jedan prosvjed i to je to. Hrvatima nije interesantno izlaziti na ulice zbog cijena hrane jer ipak to nije nešto zbog čega bi se padalo u trans, kao recimo zbog pobjede nogometne reprezentacije nad Poljskom. Sanader je rekao da je kriza u svijetu i mi mu vjerujemo. Ili recimo skandalozna odluka da se Markov trg zatvori za svako građansko okupljanje, osim kad se dovode statisti za Bushev govor… povećanje cijene izgradnje kilometra autoceste za više od 100% u samo 4 godine… sudstvo koje je u katastrofalnom stanju, a Vlada donosi još jedan u nizu od akcijskih planova… itd… itd… |
Novi list donosi kratku vijest o zakazanom prosvjedu stanara, dok je Vlada RH i dalje potpuno nezainteresirana za rješavanje problema ovih ljudi koji već više od 10 godina žive u strahu od gubitka krova nad glavom. U nastavku ovog teksta slijedi tekst kojeg je uputio SUSH. Poštovani, Obavještavamo Vas o novom prosvjedu Saveza udruga stanara Hrvatske (SUSH), koji će se i ovog puta održati pred Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, jer vlast - bilo zbog bahatosti ili straha od opravdanog revolta prosvjednika - sprječava okupljanja na Markovom trgu, gdje su glavni krivci (Vlada, Ustavni sud, dio saborskih zastupnika) za naše nevolje, za kršenje naših prava, diskriminaciju i pljačku naše imovine. Posljedice tog zločina vlasti su iz dana u dan sve gore, često i tragične. Vlast već 18 godina ponavlja neistine, koje je nedavno ponovio i Luka Bebić na radiju (HR1, emisija "S Markova trga", 16. VI. 2008.), da mi - nositelji stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim stanovima - trebamo biti "zaštićeni", a da "Ustav štiti i vlasništvo" nominalnih vlasnika, i sl. To NIJE ISTINA ! Ustav nema retroaktivno djelovanje te ne štiti vlasništvo ni vlasnička prava oduzeta prije 1990. godine. Zato ni nacionalizirani stanovi nisu vraćeni izvornim vlasnicima. Oni imaju samo pravo na naknadu od strane države. Stanarsko pravo nije najam. Mi nismo osobe bez vlastitog stana koje bi trebalo "stambeno zbrinuti" ili "zaštititi". Mi tražimo - u skladu sa najvišim domaćim i međunarodnim pravnim normama (npr. Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije, itd.) - da nam se vrati naša imovina, oduzeta 1996. godine, t.j. naše trajno i isključivo pravo posjeda, uporabe (itd.) naših stanova. To se može ostvariti jedino otkupom (kao i za sve ostale nositelje jednakog stanarskog prava), budući da je ukinut Zakon o stambenim odnosima. Mi moramo biti ravnopravni sa onima, koji su već otkupili ne samo nacionalizirane stanove nego i dio privatnih stanova (po čl. 48. Zakona o najmu stanova, uz odobrenje Ustavnog suda, radi socijalne pravde). Tražimo hitan prijem kod ministrice gospođe Marine Matulović-Dropulić i predsjednika Vlade gospodina Ive Sanadera. Prosvjed će se održati 2. srpnja 2008. u 12 h. ispred Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, ulica Republike Austrije 20. S poštovanjem, Predsjednica Saveza udruga stanara Hrvatske Prof. Volga Vukelja-Dawe Jurjevska 12, 10000 Zagreb Tel.: 1 4668 217 ; 098 52 00 22 |
Pisalo se o...
Institucije:
24 sata
3. maj
ACI,2,3,4
Agrokor,2
APN
ARZ
AZOP
AZTN
B.a.B.e.
BAT
Breza
Brodosplit,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 17
Carinska uprava,2
Caritas,2,3,4,5,6
Centar za socijalnu skrb,2
Chemoderm,2
Coning
Crkva,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 17,18,19,20,21,22,23,24,25,26
Croatia Airlines
CTK
DAB
Dalmatinka Nova
Dinamo,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14
Državni inspektorijat
Držano odvjetništo RH,2,3,4,5,6,7
Dukat,2
FINA
Gong,2
GSKG
HAC,2,3
Hajduk
HBH
Heruc
HEP
HFP,2,3,4,5,6,7
HGK
HNS,2,3,4,5,6
HRT,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19
HRZ
HSLS,2,3,4,5,6,7,8
HSP,2,3,4,5,6,7
HSS,2,3,4,5,6,7,8,9,10
HTP Šolta
HUP
HVIDRA,2
HZZO
INA,2,3,4,5
Iskon
Istra d.d.
ITAS,2
IDS
Jutarnji list,2,3,4
Kamen Ingrad
Kamensko
Karlovačka pivovara
KD Lisinski,2
Kerum
KIM,2
Konzum,2,3
Luka Gaženica
Luka Ploče
M-San
Media servis
Mercator
Ministarstvo graditeljstva
Ministarstvo kulture,2
Ministartvo zaštite okoliša i prostornog uređenja,2
Ministarstvo zdravstva
Ministarstvo poljoprivrede,2
MMTPR
MOBMS,2
MORH,2,3,4
mrak.org
MSU
MUP,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33 34,35,36,37,38,39,40,41,42
MVPEI,2
Nacional
Narodni radio
Nezavisni sindikat hrvatske
Nova TV
Novi Vinodolski,2,3
Obiteljski radio
Obrazovanje,2,3,4,5,6
Odašiljači i veze
Odvjetnička komora
Orco,2,3,4,5,6,7,8
OTV,2,
Pasha,2
PGS
Pevec
PIK Neretva
Pliva,2,3
Porezna uprava
Povjerenstvo za praćenje cijena,2
Prehrana
Puljanka d.d.
Radio 101
RTL
Sabor,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17 18,19
Salonit,2,3
SDP,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33,34
SDSS,2
Shimadzu
Siemens
Sindikat Carine,2
Sindikati,2,3,4,5,6
Sljeme,2,3
SOA,2
Sokol Security
Spalionica otpada
SPC
Sport Tip
SSSH,2
Stanarsko pravo,2,3,4,5,6,7,8,9
Styria
SUH
Sunčani Hvar,2,3,4,5,6,7,8,9,10
TDR,2,3,4,5
TDZ,2,3,4,5,6
T-Com, T-HT,2,3,4,5,6
Taxi Zagreb,2
Udruga za razbijanje dosade
Udruga za zaštitu potrošača
Uljanik
USKOK,2
UZOG
Večernji list
Vijeće za elektroničke medije,2
Vukovarac.net,2,3,4
Zagrebački holding,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12
Zaštićeni najmoprimci,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Zatvor Remetinec,2
ZET,2
Zračna luka Zagreb,2
Osobe:
Ademi Rahim,2
Adlešić Đurđa
Antičević-Marinović Ingrid
Antunović Željka,2
Artuković Sanja
Babić Matija
Babić - Petričević Zdenka
Bagarić Anto,2
Bagarić Vladimir
Bagić Željko
Bajić Mladen,2,3,4,5,6,7,8
Balenović Marija
Balenović Vesna
Banac Ivo
Banić Stanko
Barišić Marin
Barišić Mladen
Bebić Luka,2
Benko Marijan,2
Biondić Dragutin
Biondić Lana
Biškupić Božo
Bljajić Danko
Bogović Mile
Bolković Romano
Borić Zvonko
Božičević Mladen
Brajović Vjekoslav
Brajša Jelena,2,3,4
Brčić Josip Baja
Brkić Miroslav
Brezovec Bojan
Brezovec Marija,2
Brodarac Đuro
Brodarić Ante,2,3,4
Budiša Dražen
Budiša Vinko,2,3,4,5
Bukić Perica
Buković Damir
Butković Davor,2,3
Butković Oleg
Canjuga Ivan,2
Canjuga Zlatko
Cesarec Ivan
Cvitanović Jakša,2,3,4
Cvjetko Božica,2,3,4,5,6
Čačić Marija
Čačić Radimir,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Čehok Ivan
Čermak Ivan
Česić Ljubo
Čikeš Lucija
Čičin-Šain Alenka Košiša
Čobanković Petar,2,3
Čović Željko,2
Čudina Predrag
Degen Silvije
Delač Žarko
Dembizt Šandor
Devčić Krešimir
Dilber Tomislav
Domian Dominik,2
Domić Ivana,2
Donko Ivica
Došen Velimir
Đakić Josip,2
Đapić Anto,2,3,4,5,6,7,8
Đolonga Ankica
Đujić Vesna
Edo Maajka
Erceg Anđelko
Fehir Krunoslav
Fio Đana
Fižulić Goranko
Friščić Josip
Gabrić Stipe - Jambo,2
Gavranović Tihomir
Garačić Ana
Glavaš Branimir,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11
Gotovac Ivan
Gotovina Ante,2,3,4,5,6,7,8
Grabar Kitarović Kolinda
Gudelj IVan
Guteša Vedran
Habek Miroslav
Hebrang Andrija,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Holjevac Tatjana
Hotko Vinko
Horvat Zoran
Horvatinčić Tomislav,2,3,4,5
Hrvačić Juraj
Ivanišević Goran
Ivanković Nenad,2,3
Jandroković Gordan,2,3
Jarnjak Ivan,2
Jelavić Ante,2
Jelavić Davor,2,3,4
Jelić Katica
Jelušić Ivo,2,3
Jene Adam
Josipović Ivo
Jukić Ferdinand
Jukić Miroslav
Jukić Vlado
Jurčić Ljubo
Jurica Neven,2
Kaćunko Anđelko
Kadijević Veljko
Kalinić Pavle
Kalmeta Božidar,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17
Kapetanović Jure,2
Kasum Ivan
Kažimir Doris,2
Kerum Željko,2,3,4,5
Kirin Ivica - Jubito,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13
Klarić Domagoj
Klarić Jure
Klarić Miodrag
Klarić-Baranović Senka
Kljajić Petar,2
Knapić Željko,2
Knežević Ana
Knežević Igor
Kojić Slavko
Kordić Ivan
Kosor Jadranka,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22,22,23,24,25
Kovač Mario
Kovač Srđan
Kranjaić Pero
Kranjčar Niko,2
Krstičević Damir
Kustić Živko
Kutle Miroslav,2
Laco Miro
Lasana Edmond
Ladišić Tihomir
Latin Denis,2,3,4
Lalić Ljubica
Letica Slaven,2
Leutić Ante,2
Levar Milan
Livaković Zdravko,2,3,4
Lončar Ivo,2,3
Lovrin Ana,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15
Lovrinčević Marijo
Lozina Slavko,2,3,4,5
Lucić Franjo,2,3
Lučić Milan
Luetić Ante
Lukić Nenad
Lulić Franjo
Ljubičić Mirko Šveps
Ljubičić Neven,2,3,4,5,6
Ljubičić Slobodan,2,3,4,5
Ljuština Duško,2
Ljutišeski Damir
Maček Drago,2,3
Maček Ratko,2,3,4,5,6,7
Magaš Ana,2
Majić Tihomir
Mamić Zdravko,2,3,4,5,6,7,8,9
Manolić Josip
Marčinko Tomislav
Margetić Domagoj
Marguš Fred
Marić Zlatko
Marinac Darko
Markač Mladen,2,3
Markanović Mate
Marković Antonija
Martinović Iljo
Matić Stipo
Matovinović Hrvoje
Matulović-Dropulić Marina,2Mladineo Vinko
Matušić Frano
Matvejević Predrag,2
Mehun Zlatko
Mesić Stipe,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13
Michieli-Tomić Jakša
Mihalik Ištvan
Mihanović Željka
Mikšić Boris,2
Milanović Branko,2,3,4,5
Milanović Zoran,2
Milić Goran
Mioč Ivica
Miočić Danijel,2,3
Mladineo Vinko
Mlinar Ivana
Mlinarić Marijan,2,3,4
Morić Joško
Mraović Joso,2,3,4,5,6
Mršić Zvonimir
Mudrinić Ivica
Mujkić Narcis
Nikolić Danijel
Norac Mirko
Novak Juraj
Novak-Srzić Hloverka,2,3,4,5
Novosel Dragan
Novosel Mirko
Novoselić Ljubomir
Ostović Damir
Oštarić Šime
Pančić Ivica,2,3
Pankretić Božidar,2
Papo Albert
Pašalić Ivić
Pavičić Milan
Pavić Marko
Pavić Neven
Pečina Milan,2,3
Peratović Željko,2
Perković Rade
Perković Saša
Petrač Hrvoje,2
Pešorda Mile
Pešutić Robert,2
Pišmiš Ivan
Pokrovac Dino
Polančec Damir,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22
Poljak Siniša,2,3,4
Potrebica Ante
Prežgalo Ladislav
Primorac Dragan,2
Primorac Ivan,2,3
Prša Željko
Prtenjača Šime
Pupovac Milorad
Pusić Vesna,2
Račan Ivica,2,3,4,5,6
Radić Vinko
Rajić Ivica
Rajić Luka,2
Ranđelović Daliborka,2
Roksandić Ivanka
Rončević Berislav,2,3,4,5,6
Rošin Jerko
Rožić Miroslav
Sanader Ante
Sanader Mirjana
Sanader Tonina
Sapunar Marko
Savić Marica
Sessa Đuro,2
Smuđ Dubravko
Sokol Smiljko,2
Soldo Branka
Spevec Olgica
Stančić Duje,2
Sudac Zlatko
Sutlić Vanja
Šamota Ružica
Šarić Ivo
Šarinić Hrvoje
Šegvić Zvonko
Šeks Vladimir,2,3,4,5
Šelendić Željko,2
Šenguta Zoran
Šimić Ivan,2
Škare Ožbolt Vesna
Škarić Goranka
Škoro Miroslav
Škulić Vedran
Šostar Zvonimir,2,3,4,5
Špiljak Mika
Špiljak Vanja
Štefanić Petar
Štengl Dragica,2,3
Štengl Vladimir,2,3,4,5
Štern Davor
Štimac Igor,2
Šuker Ivan,2,3,4,5,6,7,8,9
Tahirović Elvis
Todorić Ivica,2,3
Tojčić Stipe
Tomek Marija
Topić Jozo
Tramontana Mateo
Trutin Predrag
Tuđman Franjo,2,3
Tuđman Nevenka
Valentić Mićo
Valentić Nikica
Vicković Trpimir
Vidaković Željko
Vidović Davorko,2,3,4,5
Vidović Željko,2
Vilušić Božo
Violić Anto,2
Vrsaljko Ljubica
Vučković Severina
Vukasović Goran,2,3,4
Vukelić Branko,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22
Vukojević Vice,2,3,4
Vuković Milan
Vukorepa Ante
Zagorec Vladimir,2,3
Zec Vlado,2
Zelić Damir
Zgrebec Dragica
Zorica Branimir
Zubović Mario
Žagar Mislav
Žganec Ninoslav
Žužić Hrvoje
Žužić Željko
Žužul Miomir,2,3,4,5,6,7