Da je naša mala zemlja velikih čudesa, potvrđuje i najnovija bizarnost iz DORH-a. Nikica Jelavić, kojemu se sudilo u procesu protiv „zločinačke organizacije“ (za koju je na kraju ispalo da „ne postoji“) trebao je završiti u pritvoru slovenske policije, na osnovu interpolove tjeralice koju je raspisala njemačka, da bi se u DORH-u sjetili da bi bilo dobro pročešljati njegovu imovinu. Naime tek kad je Nikica Jelavić ponudio jamčevinu od pola milijuna eura, u DORH-u su mudro zaključili da tu nešto ne štima. I sad kao kreće akcija… ili bolje rečeno jedna velika farsa s unaprijed poznatim rezultatom; jednim velikim NIŠTA.
Veliko NIŠTA iz jednog vrlo jednostavnog razloga. Kad bi se stvarno krenulo u otkrivanje podrijetla imovine, vrlo brzo bi se isto metodologijom ustanovilo da mnogi u Hrvatskoj posjeduju imovinu nerazmjerno veliku u odnosu na primanja. Prvi koji bi trebao pasti je ni manje ni više, premijer Ivo Sanader koji se devedesetih vratio u Hrvatsku iz Austrije skoro pa samo s gaćama na štapu (u tada već skoro old timeru Renault 8 iz 1967., kojeg je i danas ponosni vlasnik), da bi dogurao do vlasnika kuće u Zagrebu vrijedne minimalno pola milijuna eura (koja se još uvijek na nalazi u imovinskoj kartici), stana u Splitu od 100 kvadrata nepoznate vrijednosti te zavidne kolekcije raznih pokretnina u vrijednosti od čak 1,5 milijuna kuna. Kao porijeklo imovine navodi se nekakav kapital stečen u Austriji suvlasništvom u dvije firme od kojih su obje propale, osobni prihodi te zastupstvo međunarodne press-agencije (pod tim nazivom krije se pronalaženje golišavih slika za tadašnji magazin Start).
Još uvijek ne vjerujete da će DORH-ova akcija završiti s jednim velikim NIŠTA? Onda se zapitajte zašto unatoč raspisanoj interpolovoj tjeralici, hrvatska policija nije uhitila Nikicu Jelavića, nego su to učinili tek Slovenci?
Post je objavljen 16.07.2008. u 09:49 sati.