Marketing
Kruha više nema, ostale su samo igre
Ne tako davno, u predizbornoj utrci HDZ i Ivo Sanader busali su se u prsa kako su oni za tržišnu ekonomiju, a ne za državni intervencionizam. Zdušno su pljuvali po SDP-ovom programu 4×4 nazivajući ga povratkom u plansku ekonomiju proklamirajući svoj program 3×7 (godišnje najmanje 7% rast BDP-a, pad nezaposlenosti na 7% i 7 razvojnih projekata). Samo nekoliko mjeseci nakon završenih izbora, tržišna ekonomija nestala je iz HDZ-ovih programa na valu nezadržive inflacije na koju Vlada RH nema odgovora.
Kako HDZ smatra da je umijeće vladanja jedno veliko kazalište (nije Sanader badava doktor teatrologije) prvo su pribjegli starom oprobanom receptu, kad nešto ne možeš ili ne znaš riješiti osnuj povjerenstvo. I tako je bilo osnovano povjerenstvo za praćenje cijena (mi ga od milja zovemo povjerenstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena). Prvi rezultati rada povjerenstva bili su najavljivani kao nešto veliko. Rezultat „rada“ bilo je sniženje cijene mlijeka, ulja i kruha. Sveukupni učinak u obuzdavanju inflacije tih mjera bio je otprilike 50 kn više na kraju mjeseca u proračunu domaćinstva.
U međuvremenu cijene ostalih proizvoda i usluga otišle su nebu pod oblake i tih 50 kn više odavno je isparilo. Službena statistika je neumoljiva; inflacija je dosegla 7,6% i sada se već u optimističnoj varijanti govori da će biti dobro ako inflacija ostane oko 7% i ako rast BDP-a ostane u pozitivnom teritoriju. Više nitko ni ne spominje rast BDP-a od 7%. Tako smo umjesto prvog HDZ-ovog obećanja od rasta BDP-a od 7% dobili inflaciju. Ako se drznete pitati ih što je s njihovim programom 3×7 dobit će te hrpetinu floskula o svjetskoj krizi, lošem radu prošle… pardon pretprošle, koalicijske vlade, da smo tek nedavno izašli iz rata (13 godina je stvarno nedavno ako primjerice znamo da je seljačka buna bila 1573.), kako smo 40 godina bili pod komunizmom… i tako tko zna koliko još u prošlost.
Kako ne bi ispalo da se ništa ne radi, Ivo Sanader odlučio je jučer umiriti javnost novom epohalnom izjavom da svaka čast tržištu, ali da su neke cijene previše otišle u nebo i da šalje inspekciju. Hm… mi smo izgleda naivno mislili da inspekcija uredno radi svoj posao i da su oni svaki dan na terenu. Kakva zabluda! No još je zanimljivije doznati kako to Sanader misli nekoga primorati da spusti cijenu? Nismo li mi u tržišnoj ekonomiji u koju su se „gospoda“ iz HDZ-a klela kao u svetu kravu, a sve ostale i na najmanji prizvuk državnog intervencionizma prozivali komunističkim relikvijama?
Stvari su izmakle svakoj kontroli, izbori su prošli i Sanader se odlučio na klasične mjere iz doba socijalizma i planske ekonomije, kakve je primjerice provodila Milka Planinc (ipak je Ivo Sanader dijete socijalizma, koliko god mi šutjeli o tome) i tadašnji SIV kada su dekretom odredili cijene i tako mislili da će obuzdati inflaciju. Jedini problem je što se Sanader može pjeniti koliko hoće, ali cijene ne može držati pod kontrolom. Eventualno cijenu struje s obzirom da je HEP još uvijek državni, ali sve ostalo odavno je van svake kontrole Vlade RH.
Na kraju sve se svodi na još jednu predstavu za mase. Sanader je do sada igrao na kartu „kruha i igara“ koja je do sada s određenim uspjehom prolazila i to prvenstveno zato što koliko god da je bilo igara, bilo je i kruha (doduše to je kruh kojeg smo dobili na kredit, a sad dolazi vrijeme kada će kredite trebati vraćati), a sad polako nestaje kruha. Ostaju nam još samo igre, a povijest nas uči da kad je ponestalo kruha igrale su se drukčije igre, gdje su oni koji su do tad nudili igre završavali odrubljenih glava. Sanader bi to kao doktor teatrologije trebao najbolje znati.
Post je objavljen 17.07.2008. u 10:06 sati.