< | kolovoz, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Business.hr donosi zanimljiv komentar Nevena Barkovića na posljednje događaje vezane uz kriminal u HFP-u i odnose državnih institucija prema cjelokupnoj svinjariji. Ovdje prenosimo samo najzanimljiviji dio, dok cijeli tekst možete pročitati na business.hr. Naime, posljednjih nekoliko dana iz DORH-a i Vlade šalju se zabrinjavajući signali. Bajić, naime, piše pismo (!) predsjedniku HFP-a Grgi Iveziću i od njega traži da mu dostavi dokumentaciju "o sumnjivim privatizacijama". Tko je tu lud, a tko zbunjen? Zašto je policija prije dva i pol mjeseca po Bajićevom nalogu imala pravo odnijeti iz zgrade HFP-a sav potencijalno inkriminirajući materijal, a danas Bajić pismom moli Ivezića (čiji su prvi podređeni napunili vlastite džepove u istom tom HFP-u) da mu dostavi dokumentaciju o sumnjivim privatizacijama? Da stvar bude još bolja, Vlada RH je na današnjoj sjednici "podržala Bajićev zahtjev za provjeru sumnjivih privatizacija". Najviši izvršni stup vlasti podržava glavnog državnog odvjetnika u njegovom blagom pristupu korupciji u HFP-u. Ista ona Vlada po čijim najavama HFP već neko vrijeme ne bi smio ni postojati, a kamoli ne po vlastitom nahođenju Bajiću slati dokumente o slučajevima koji se gospodi iz Fonda čine sumnjivima. |
Strategija protupožarnog djelovanja ne smije se svesti na šačicu potplaćenih pilota, 4 Kanadera i 1 Airtractor u 855. protupožanoj eskadrili. U HTV dnevniku prije tjedan dana 13.8.2007, mogli smo pogledati prilog o pilotima te eskadrile. Predizborni hvalospjevi o njihovom svakodnevnom opterećenju od deset sati u zraku i po 80 bacanja vode. Ma svaka čast toj 5-orici kapetana i 8 kopilota, ali upravo u tome leži najveći problem njihovog opterećenja. Pet posada je daleko ispod realnih potreba te eskadrile. Po letjelici bi trebale ići tri posade, a to bi na sadašnja 4 Kanadera iznosilo 12 kapetana i 12 kopilota. To je uzrok njihovog sadašnjeg prevelikog opterećenja. Tko je kriv za takvo stanje u zrakoplovstvu? Isti oni koji su u mirovinu otjerali pilote, a sada skupljaju jeftine političke poene pred izbore i razbacuju se izjavama o kupovini još 2 Kanadera i 3 AirTractora u ukupnoj vrijednosti od 60 milijuna dolara. Pa šta oni misle da se Kanader kupuje ko auto na pijaci? Pa svi Kanaderi, koji će se proizvesti sljedeće dvije godine, već su unaprijed prodani. Ma taman da ih kupe i 20, opet nam ostaje glavno pitanje - tko će ih letjeti? Hoće li se i onda (kao sada) iz penzije dizati pilote koje se, za par mjeseci letenja u sezoni, plaća sa cca 25.000 kuna po glavi? Osim toga, Hrvatska je još prije četiri godine "imala" tu čarobnu brojku od 6 Kanadera. Ponovimo, prvi "naši" Kanaderi su stigli početkom lipnja 1995. Nisu nažalost bili novi već polovni, oba proizvodnje 1971, ali su bili pravi. Dobili su registracije 9A-CAB (c/n 1004, ex. C-FYWQ) i 9A-CAC (c/n 1012, ex. C-FTXE). "Bravo" je dobio kôd "22", a "Charlie" kôd "33". Iduće, 1996 godine, nabavljen je konačno, uz pomoć Svjetske banke, i prvi novi Kanader tipa CL-415 (službena oznaka je CL-215 6B11), a ustvari se radi o turboelisnoj verziji CL-215. Stigao u Hrvatsku u mjesecu svibnju, pri čemu dobiva registraciju 9A-CAG (c/n 2027, ex. C-FZQZ kao test registracija). Prema planu nabavke, bilo je govora da će svake sljedeće godine biti kupljen po jedan takav avion, ali ni 1997 ni 1998 nije stigao niti jedan novi, jer iskreno budi nije ni trebalo. Ali onda je došla 1998, i katastrofalni požari tog ljeta. Od tada je obnovljen nastavak nabave Kanadera, pa su do 2003 stigla još tri Canadaira CL-415T, koji su zajedno sa 844 (9A-CAG/44), ponijeli registracije 855 (9A-CAH/55), 866 (9A-CAI/66) i 877 (ex. C-GJKZ). Jedino smrdljivo u svemu tome jest, što to nije značilo da RH ima 6 Kanadera, nego samo 4. Zato što su stariji modeli CL-215 oznaka 822 (9A-CAB/22) i 833 (9A-CAC/33) nakon generalnog remonta u ZTZ-u na trošak RH vraćeni tvrtci Canadair pod kompezaciju cijene zadnjeg 877. I to takvu kompezaciju, da je 877 u biti koštao 9 milijuna dolara skuplje. Pisalo je to i po novinama. Čak je i tadašnji SIS provodio nekakvu istragu zbog toga, da bi na kraju opet bilo - izija vuk magare... Sljedeći problem je nepostojanje vizije i strategije razvoja nijednog segmenta u ovoj državi, uključujući sustav obrane. Stvarno mi nije jasno tko su ti vojni stručnjaci koji savjetuju aktualnu administraciju, odnosno s kakvim se to stručnjacima okružila sadašnja vlast. Jedan Kanader košta oko 23 milijuna USD, a nosi 6200 kg vode, a što je u praksi uvijek manje. Za njegovu cijenu može se kupiti skoro 6 komada AT-802F sa plovcima, a koji nose po 3200 kg vode. Znači za cijenu jednog Kanadera, imaš 6 amfibija Airtractor, koje bace troduplo više vode. Osim toga povećava se učinkovitost sustava u smislu otkazivanja. Manje letjelice su lakše za održavanje, plus skoro nikad 6 aviona neće otkazat istodobno, ali jedan hoće. Druga stvar je puno jednostavnija preobuka pilota Pilatusa PC-9 na Airtractor, budući obje mašine imaju isti motor PT-6. Leteći uz iskusnijeg pilota u dvosjedom Airtractoru, pilot Pilatusa u jednoj sezoni nauči posao. Kod Kanadera ta obuka od kopilota do kapetana traje godinama. Ovakva razmatranja odnosno sastav zračne pp-flote su samo jedan dio protupožarnog djelovanja. Bivša Juga je sa 4 "stara" Kanadera pokrivala puno veće područje s puno boljim rezultatima. Kažu vatrogasci da se svaki požar u začetku ugasi s čašom vode. To je ono di se kod nas potpuno podbacilo. Preventiva i spoznaja. Dok sustav odradi već je prekasno. A zašto? Osim što je preglomazan i neučinkovit, potpuno su zanemarena pp-izviđanja i sustav prevencije. A na kraju kad se podmetači požara i ulove, puste ih za dva dana doma. U zakonodavstvu ove državi postoji institucija društveno korisnog rada. Da se mene pita, svaki od tih podmetača požara ne bi bio slobodan, dok ne pošumi to isto područje koje je njegovim podmetanjem opožareno. Pa taman mu trebalo 10 godina. Pa ti onda opet slušaj glasove i pali majstore. |
Prema zakonu o sprječavanju sukoba interesa jasno je definirano što se smatra darom i do koje visine državni dužnosnici smiju primati darove. Pa se tako u Članku 8. navodi slijedeće: (1) Darom u smislu ovoga Zakona smatra se novac, stvari bez obzira na njihovu vrijednost, prava i usluge dane bez naknade koje dužnosnika dovode ili mogu dovesti u odnos zavisnosti ili kod njega stvaraju obvezu prema darovatelju. (3) Dužnosnik smije zadržati samo dar simbolične vrijednosti i to najviše u vrijednosti do 500,00 kuna od istog darovatelja. Iz ovog se jasno vidi da Ivo Sanader nije smio primiti nikakav popust veći od 500 kuna jer se i on smatra darom. Kako u cjeniku „The Pucić Palacea“ nigdje nema cijene od 273 eura Ivo Sanader trebao je platiti sobu po punoj cijeni. Da stvar bude još zanimljivija, glasnogovornik vlade Ratko Maček ponovo nije dozvolio novinarima fotografiranje računa kojeg je Sanader platio nego je isti dao samo na uvid, pravdajući se da je to premijerov privatni račun. |
Na današnji dan prije točno sedam godina terorističkim činom podmetanja bombe u Gospiću je ubijen Milan Levar. Do današnjeg dana istraga se nije pomaknula s mrtve točke, a dijelom je bila i kompromitirana ni više ni manje nego od Dragana Novosela, zamjenika državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji je otkrio identitete zaštićenih svjedoka i za to nije snosio nikakve sankcije! Milan Levar bio je čovjek koji je bio spreman svjedočiti o ratnim zločinima počinjenima tijekom rata 1991. na području Gospića i okolice. Ljudi koji su ubili Milana Levara i danas su na slobodi. Gospić je mala sredina i svatko svakog zna, ali je isto tako i dan danas jedno od vrlo opasnih mjesta za življenje gdje vlada zakon šutnje. Onaj tko prekrši taj zakon može računati na Levarovu sudbinu jer ova država nije u stanju zaštiti ljude koji su spremni svjedočiti o zločinima, a još je manje sposobna naći teroriste u sredini koja broji tek nekoliko desetaka tisuća ljudi. Više o svemu možete pročitati na peratovic.blog.hr |
Prema optužnom prijedlogu, Franju Lucića se tereti da je tijekom 2001. i 2002. godine na ime tvrtke «Tofrado» dobio 5 milijuna kuna za izgradnju doradne pilane ali što sukladno ugovoru sa tada Požeškom, a danas Podravskom bankom nije učinio. Novi kredit stigao je u vremenu od 2002. do 2004. na iznos od 2,5 milijuna kuna za tvrtku «Tofrado Bačvarija» koja se bavi izradom barrique buradi ali ni to nije utrošeno sukladno ugovoru jer je 21 posto sredstava potrošio za nabavku opreme a 79 posto za obrtna sredstva iako je prema ugovoru omjer trebao biti obrnut. Ugovore o kreditiranju možete skinuti ovdje. Brata Franje Lucića, Dragu koji se navodi kao odgovorna osoba u Bačvaiji, okrivljuje se prema optužnom prijedlogu da je 2005. godine kroz kreditnu liniju «Lokalni projekti razvoja poduzetnika» dobio 12 milijuna kuna za izradu barrique buradi od čega je dio potrošen za kupnju opreme od «Tofrada» ali po višestruko većoj cijeni nego je stvarna nabavna vrijednost, odnosno da je riječ o fiktivnoj kupnji. Račune i ostalu dokumentaciju vezanu uz kupoprodaju možete skinuti ovdje.
«Inicijativu za čitav slučaj pokrenula je Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Požeške županie, tražeći informaciju o tvrtkama i iznosima korištenih kroz kredite «Branitelj» i «Poduzetnik II». Potom je županijski odjel za gospodarstvo zatražio podatke od poslovnih banaka, obzirom da i sama Županija subvencionira braniteljske kredite sa jedinom postotnim poenom ukupne kamate. Temeljem podataka i uvidom u fakture utvrđeno je da sredstva nisu trošena namjenski, već prenašana iz jedne tvrtke u drugu međusobnim fakturiranjem, što otvara sumnju u njihovo stvarno korištenje», tvrdi Ronkov zamjenik za gospodarstvo Željko Čerti. Ovaj optužni prijedlog nisu prvi problemi sa zakonom Franje Lucića. Još u rujnu 2006., kako je objavio Jutarnji list, Franjo Lucić prouzročio je prometnu nezgodu s teškim posljedicama naletivši svojim BMW-om X5 na Mirelu Gušterić. Kako se navodi u tekstu, čini se da je policija prilično traljavo obavila svoj posao s očitom namjerom zataškavanja, jer nije naložila vađenje krvi i urina što je zakonska obaveza pri takvim nesrećama. UPDATE (19:14): Dopis iz Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 9. Srpnja 2007. |
Photo by Martina Hrupčić Posljednji slučaj sa stambenim zgradama u Vrbanima III vrlo dobro ilustrira trenutačno stanje u zagrebačkim uredima gdje se uz adekvatnu naknadu može dobiti čak i uporabna dozvola za zgradu u kojoj je voda otrovna. Tako je Zagreb pored afera u samo zadnjih par mjeseci kao što su Cvjetni trg, GUP, Galjufova sad dobio i aferu Vrbani III. Sve to logična je posljedica korupcije i nepotizma koji se razmahao s pobjedom SDP-a i dolaskom Milana Bandića na vlast u gradu Zagrebu. Ono što posebno bode u oči je da odgovorni ljudi u gradu Zagrebu kao što su Milan Bandić i Davor Jelavić, kriminal nazivaju greškom, pa tako izdavanje uporabnih dozvola za sporne zgrade oni tumače kao grešku ili propust što je nonsens. Ne radi se tu o nikakvoj grešci već o dobro organiziranom kriminalu, jer da bi zgrada dobila dozvolu, potrebna je hrpa atesta, pa tako i za vodovodne cijevi. Sva obavljena ispitivanja dala su negativne nalaze i ne postoji način da tu netko slučajno pogriješi jer na nalazima ispitivanja kvalitete vode jasno stoji da je voda zagađena i opasna po ljudsko zdravlje. Stvar je vrlo jednostavna. Na uporabnoj dozvoli stoji ime dogovorne osobe Marice Savić. Dakle ili je ona odgovorna, ili njezin nadređeni ako je vršio pritisak na nju da izda uporabnu dozvolu. Tu se uopće ne radi o grešci već u najmanju ruku nesavjesnom obavljanju dužnosti i dovođenjem u opasnost ljudi opće opasnom radnjom za koje postoje jasno propisane kazne. Razlog zašto čelni ljudi u gradu sve to minoriziraju je prilično jasan… kad istraga jednom krene, pitanje je gdje će završiti, zato je bolje da istraga nikad i ne krene. |
U petak 17.8.2007 godine Indeks je objavio vijest pod naslovom „Maček o privatizaciji Istre d.d.: Ponuda nema veze s ugovorom“. Zanimljivo kako još nitko nije reagirao već na samu tu izjavu, jer upravo u toj rečenici leži ključ svih problema. Naime smisao privatizacije preko HFP-a je u tome da na osnovu ponuda odluči koja firma nudi najbolje uvjete privatizacije. Stručna tijela moraju proanalizirati sve pristigle ponudi i na osnovu njih sastave zaključak kojim predlažu upravnom odboru što im je činiti. Upravni odbor bi prema tim zaključcima trebao odabrati najboljeg ponuđača. No u praksi to nije tako jer je očito da se procedura ne poštuje. Postavlja se i pitanje na osnovu čega je onda to UO HFP-a odlučio da je Istra d.d. najbolje rješenje, ako ne na osnovu pristigle ponude? Jedini odgovor na to je da se tu radilo o netransparentnoj i samim time nepoštenoj trgovini ispod stola, jer svi ponuđači bi trebali imati jednake uvjete prilikom prikupljanja ponuda i procesa odlučivanja, što u ovom slučaju, prema samom priznanju Ratka Mačeka, očito nije bio slučaj. Inače način na koji se krenulo s dokapitalizacijom Istra d.d. je ni više ni manje nego Kutlin sistem, na koji se upozorava od početka ove afere. Glas Istre od 10.8.2007 objavio je tekst o prvoj fazi dokapitalizacije Istra d.d. u kojemu se navodi da je Puljanka d.d. povećala temeljni kapital za 45,5 milijuna kuna. Ono što je sporno je da 30 milijuna kuna predstavlja prijenos nekretnina s Puljanke d.d. na Istru d.d. (obično prelijevanje iz šupljeg u praznog, jer je za poslovanje Istra d.d. posve nebitno da li je neka nova nekretnina u njezinom posjednu ili ne), 13 milijuna kuna predstavlja prebijanje dugovanja Istra d.d. Puljanki d.d. u periodu od 15.03.2006 do 30.07.2007 (bilo bi zanimljivo vidjeti kada su nastala ta potraživanja i kakva su to potraživanja, jer je uhodani model takvih privatizacija nabijanje nekakvih fantomskih troškova tvrtci kćeri koja se onda poslije prebijaju kroz dokapitalizaciju), a tek 1,46 milijuna kuna je svježi novac koji jedini ima stvarnu ulogu u procesu dokapitalizacije. |
Tekst prenesen s 012station.bloger.hr Prošli tjedan Slobodna i RTL TV prenose vijest kako je aktualni ministar obmane i šumarstva u narodu poznat po ratnom nadimku Ronjo, odlučio prodati jedinu hr-podmornicu. Podmornicu "Velebit" koja duže vrijeme ne plovi zbog nedostatka pogonskih baterija i sonara, odnosno nepostojanja interesa MORH-a za njen povratak u operativnu uporabu. Znači nju od sada može kupiti tko želi za 8 milijuna kuna, a RTL navodi kako su već stigle ponude iz Koreje, Pakistana, Irana. No meni osobno najbolniji podatak predstavlja činjenica, da je nakon 103 godine podmorničke tradicije u Hrvata, jedan šumar napokon uspio uništiti nešto tako specifično i sveto. Naciji koja se ponosi tisućljetnom pomorskom tradicijom, svojim uskocima i gusarima, te stoljetnom odolijevanju talijanskom posezanju na ovu stranu Jadrana uz izume poput torpeda, napokon je zaslugom Ronje i njegovih pričmarnika počinjen do sad nezabilježen obrambeni zločin. Koji slijedi njegove ranije "uspjehe". Pritom nije stvar u "kanti" koliko u gubitku najvažnijeg blaga, sustavnim zatiranjem desetljećima izučavanih ljudskih resursa i njihovih specijaliziranih znanja. Ovo nije izolirani slučaj, već u biti predstavlja širi plan zatiranja HRM i HRZ-a. Za one koji ne znaju, "Velebit" je u biti podmornica koja služi prevoženju ronilaca-diverzanata i njihove opreme. Stoga se paralelno s prodajom podmornice provodi i drugi dio paklenog plana. Gašenje zadnje preostale specijalne postrojbe HRM-a, roniteljsko-diverzantske satnije "Delta". To su inače oni momci koji su svojedobno roneći oko Visa, proslavljene i Hollywoodom ovjenčane US Navy specijalce "SEAL" rasturili ko bebe. Uništenje postrojbe je postignuto premještajem "Delta" iz splitske Lore u Delnice. Ronioci kojima je bojišnica more, uskoro će na posao dolaziti u brdovitu Liku. Možda ako budu dobri, dobiju i nekakav bazen za brčkanje. Zato od njih 40, veliko je pitanje hoće li ih i 10 prihvatiti taj premještaj u famoznu amfibijsku satniju Bojne za specijalna djelovanja. Posebice jer će im zapovjednici u BSD postati ljudi koje su oni ranije maltene učili plivat na roniteljskim tečajevima u Lori. A tajna tog uspjeha leži u njihovom aktualnom zapovjeniku Županiću, koji svoju trenutnu moć u nakaradnom sustavu crpi iz prijateljstva s načelnikom GS OSRH Lucićem. S istim onim generalom Lucićem, koji je široj javnosti poznat po medijskim napisima o nedostatku ikakve formalne vojne izobrazbe. No izgleda kako upravo takvi "stručnjaci" sadašnjoj Ronjinoj administracji trebaju. Jer kako inače objasniti ovo što se upravo događa. Naime široj javnosti je sigurno nepoznato kako je cijela HRZ flota Mi-8 MTV-1 ovih dana pala na jedva dva ispravna teretna konja, koji su nezamjenjivi u gašenju požara, te prevoženju vatrogasaca i opreme. Prvi razlog je to što je ZTZ (Zrakoplovno-tehnički zavod) ustrojbeno smješten izvan HRZ-a tj. pod ZZL-om (Zapovjedništvom za logistiku GS), te samim time ne odrađuje zahtjeve i potrebe HRZ-a s dovoljnom brzinom. Drugi problem je to što im je taj isti načelnik GSOSRH, general Lucić prije par dana potrošio puna dva sata resursa na MTV-kama, odbijajući se prevoziti po RH u "staroj osmici" oznake Mi-8T. Prvi hr-genralisimus je kao poznati judo-borac i magistar DIF-a, te samim time vrhunski poznavatelj vojne tehnike, zaključio kako je "stara osmica" manje pouzdana od "nove". Inače od 6 "starih osmica" koliko ih je ukupno korišteno od 1991 do danas, nikada nijedna nije pala ili imala udes. Nasuprot tome od 16 "novih" Mi-8 MTV-1, popadalo ih je čak 7. Pomislih kako je svaki daljni komentar suvišan... dok sinoć na Dnevniku Nove TV ne ugledah precjednika kako kroči uz obalu i mudro zbori u mikrofon novinarke glede isporuke prvih helikoptera Mi-171Š u listopadu. Reče, kako će nam ti helikopteri ubuduće odlično poslužiti za SANITARNE zadaće u RH. E pa predcjedniče iz tvojih usta u Božje uši, pa dabogda nam ti novi helikopteri ubuduće poslužili prvenstveno za zbrinjavanje govana koje će prevoziti. I to po onom Vijetnamskom modelu... aaaaaaaaaaaaa... tup. |
Branko Milanović, photo by Jutarnji list Da je hrvatsko pravosuđe korumpirano i da njime vlada mafija, to već svi znamo, ali svaki put uspijevamo dosegnuti novo dno dna. Pa tako i ovaj put kada su u DORH-u ocijenili da je sudac Branko Milanović prekršio zakon i donio protuzakonitu odluku o privremenom puštanju ubojice Vinka Budiše na slobodu, iz Vrhovnog suda stiže objašnjenje da i takva protuzakonita odluka ne znači da će Milanović ikako biti kažnjen. Kako nam objašnjavaju iz Vrhovnog suda to što je odluka proglašena protuzakonitom ne znači nužno loš rad ili zlu namjeru suca, već da se suci jednostavno razilaze u tumačenju zakonskih odredbi. Kad bi se suci povodili za objašnjenjem Vrhovnog suda u nekom zamišljenom suđenju u slučaju oružane pljačke bez ispaljenog metka, presuda bi otprilike ovako izgledala: Optuženi N.N. proglašava se nevinim u postupku oružane pljačke jer je utvrđeno da prilikom pljačke optuženi nije ispalio ni jedan metak već je samo zaprijetio službenicama koje nisu pružile nikakav otpor. Kako su službenice same predale novac bez ikakvog otpora sud zaključuje da su službenice nesavjesno obavljale posao jer se nisu uvjerile da je optuženi N.N. imao namjeru upotrijebiti oružje tako da nije utvrđena zla namjera optuženog N.N. |
Današnji video autora bijesprvi naslanja se na jučerašnji video „KIM bi, da bi“. Polančec na pitanje zašto nije reagirao kad je predstavnik sindikata KIM-a na sjednici Upravnog odbora HFP-a upozorio da Chemoderm kao jamstvo nudi dionice KIM-a, rekao da nije bio skoncentriran i nije čuo što je sindikalist rekao. Čak štoviše… na sjednici se vidi i Ivan Šuker koji je također glasao za Chemoderm da bi par dana kasnije kad se Sanader obrušio na takvu privatizaciju kimao glavom kao da on nema nikakve veze s tim. Da ne postoji video zapis, bilo bi nevjerojatno! |
Što se sve u posljednjih desetak dana izdogađalo oko privatizacije KIM-a ravno je Muppet Showu i bilo bi urnebesno smiješno da u biti nije tragično jer ispada da u ovoj zemlji ništa ne može ići kako bi trebalo, a ne ide jer ljudi koji vode ovu zemlju nemaju pojma to rade. Djelić tog sveopćeg kaosa složili smo i u 6 minutnom video zapisu pod nazivom „KIM bi, da bi“ Zamislite samo ovo… HFP organizira natječaj za privatizaciju KIM-a, ponude stignu i stručnbe službe izvrše evaluaciju istih i pošalju upravnom odboru da izaberu najboljeg ponuđača. Navodno prve ponude nisu bile dovoljno dobre pa se tražilo poboljšanje istih. Chemoderm, firma s 2 zaposlena i nekoliko tisuća eura dobiti u godinu dana ponudi najjaču ponudu na papiru gdje piše da će uplatiti 16 milijuna kuna odmah i onda još nekih 44 milijuna kroz 5 godina. Na osnovu čega, nikog u HFP-u nije briga iako bi trebalo biti jer je Chemoderm mislio dobiti novce kreditom preko Karlovačke banke zalaganjem nekretnina KIM-a. Upravo onako kako se radilo devedesetih i kako se deklariralo da se više nikad neće raditi. Nikad ne reci nikad… Uglavnom… upravni odbor HFP-a na čelu s Polančecom izabire KIM kao najboljeg ponuđača. No, javnost kakva već znatiželjna je (vrag ih odnesao) provalila je da tu nešto grdo ne štima i digla se na sve noge. Polančec biva ponovo na vjetrometini kritika koje pljušte sa svih strana i stoički podnosi udarce i uvjerava sve pa i samog sebe da je Chemoderm najbolji i da nema boljeg. Skoro pa je to bilo pitanje života ili smrti za KIM u smislu ili Chemoderm ili propast, novi natječaj nije moguć. I taman kad se Polančec zagrijao slijedi obrat. Šimić se prepao svega i odustaje. (Ovdje valja napomenuti da je Chemoderm uplatio svotu od 400.000 kuna kao kaparu i dođe li do odustajanja, odoše pare!) Polančec se ne da smesti i brže bolje izjavljuje da će sad ponovo organizirati natječaj, još bolji nego prije iako je do jučer govorio da novi natječaj nije moguć. Nikad ne reci nikad… Taman kad se zahuktala priča o novom natječaju stiže ponovo obrat. Šimić javlja da je odustao do odustajanja od KIM-a i da želi kupit tvrtku, jer 400.000 kuna je 400.000 kuna. Polančec je sad već u ozbiljnoj panici jer kako sad opet mijenjati priču treći put i brže bolje zove Šimića i nakon pola sata uvjeravanja (???), uspijeva uvjeriti Šimića da je najbolje za sve da ipak odustane usprkos 400.000 kuna. Tako smo došli do paradoksalne situacije da Polančec nagovara do jučer jedinog kvalitetnog ponuđača da ne kupuje KIM jer da to nije dobro rješenje iako je prije samo nekoliko dana priča bila obrnuta. Tu se sad negdje umiješao i Sanader u sve to kao glavni Maestro i poručuje da se ne može raditi s neozbiljnima. Pitanje je samo tko su neozbiljni u cijeloj toj priči? Chemoderm, HFP, Vlada,… svi? Naravno, ponovo javlja i Šimić da bi on ipak kupio (400.000 razloga je tu), pa da opet ne bi… uglavnom Polančec više ni sam ne zna točno hoće li Šimić kupiti ili ne tako da se od čvrstih najava da se raspisuje novi natječaj došlo do izjava da će se na sastanku vidjeti što dalje ali da bi najbolje bilo da se KIM za sada NE PRODAJE, iako je do prije tjedan dana navodno jedino prodaja KIM spašavala od propasti. I tko je sad tu lud? |
Milan Bandić otvorio je dušu. Nakon što odslušate ovaj video zapis popraćen titlovima zbog jako lošeg tonskog zapisa preuzetog s portala www.javno.com, shvatit će te da Bandić bezgranično mrzi stanovnike Zagreba koji ovdje žive dulje od njega. Toliko ih mrzi da samu činjenicu što oni u Zagrebu duže žive od njega smatra privilegijom koju će im on osobno oduzeti, te im poručuje da se odsele iz grada. Način na koji se Bandić razgovara je manijakalan, tako da je to u biti monolog. Svatko tko misli drukčije, za njega je automatski jogurt revolucionar koji želi čitav grad držati kao taoca i kojeg doživljava kao gnjidu koju jednostavno treba zgaziti jer mu stoji na njegovom putu „boljitka za čitav grad“. Ovdje je i transkript snimke... …ne dopustite, u Galjufovoj će bit više zelenila nego što je bilo… (to nije sporno)… …samo malo, dopustite da završim… …ako mislite da će grad biti vaš taoc, grdo ste se prevarili… …to vam gradonačelnik obećava da neće… …ako želite živjeti u miru, uživati stečene pozicije i svoje privilegije 50 godina… …onda si lijepo zamijenite stanove i odite u mir živjeti…(ali ako vi želite…) …to vam gradonačelnik poručuje! …više… (???????)…samo malo… a ja ću vam (??????)… …jogurt revolucija vam nikakva neće proći… …drugo…više zelenila, više drveća i više parkirnih mjesta, hvala vam lijepa! ...(ovdje je 500 glasova vaših birača) hvala vam lijepo, ne treba mi! …(nećete ih sigurno dobiti više nikada)…hvala vam lijepa! …ja brinem o cijelom gradu, a ne ????????... …(loše, loše…) …nećete ucjenjivati cijeli grad! …(vama neće proći) …to poručujem vama i onima koji vas vode! …(ne, ne.. jako loše gradonačelniče) |
Ono što je napravio Zoran Šprajc u HRT-ovom Dnevniku moglo bi ući u anale hrvatskog novinarstva. Po prvi put netko se usudio javno u središnjem dnevniku priznati da vrši pritisak na pravosuđe i da ujedno ponizi pravosuđe nudeći odmah odgovor da je njegov pritisak ništa u odnosu kakav vrše kriminalne skupine. Uostalom…. Pogledajte i sami… obratite pažnju na zadnji 20-ak sekundi. |
Gospićki sudac Branko Milanović nezaustavljivo nastavlja donositi skandalozne odluke, pa je tako po novome odlučio da hladnokrvni ubojica Vinko Budiša već nakon samo 6 mjeseci provedenih u zatvoru može na „dopust“. Ukoliko ne znate o kakvom je ubojstvu riječ, podsjetit ćemo vas da je Vinko Budiša 1996. godine hladnokrvno ustrijelio tada 19 godišnjeg Milenka Đekića metkom u potiljak bez ikakvog posebnog razloga. O tom slučaju pisalo se i na CNN blogu još otkad je donesena skandalozna presuda s kaznom manjom od minimalno zakonski propisane koju je presudio naš drugi poznati sudac Slavko Lozina. Nakon presude, Vinko Budiša vješto je izbjegavao godinama odlazak u zatvor, pa je čak na kraju pokušao i pobjeći iz zemlje, ali je zadržan pri pokušaju prelaska granice (ali ne od strane Hrvatske policije, već Slovenske) i konačno strpan u zatvor. Ovakvim postupkom sudac Branko Milanović uspješno je dodao još jednu „svjetlu“ crticu u svoj CV u kojemu će te naći presude u kojima se osuđuje čovjeka jer su „njegovi preci zajedno s osmanlijama već 500 godina vršili genocid nad Hrvatima“ ili pak kako je u slučaju silovanja američke košarkašice od strane Jose Mraovića guranje prsta u anus okarakterizirano kao rukovanje te da zbog toga nema govora o silovanju. Više o skandaloznim presudama Milanovića možete pročitati u članku Nacionala. Takav sudac je još uvijek na svojem položaju, a sudačka udruga gura glavu u pijesak i tvrdi da je sve u redu i da postoje više instance sudova koje su tu da kontroliraju niže instance. To što ovaj sudac kriminalno obavlja svoj posao nikoga nije briga. Takvim stavom sudačka udruga prihvaća Branka Milanovića kao jednog od svojih i samim time spuštaju se na njegov rang jer pravosudni sustav ove zemlje jak je koliko i njegova najslabija karika, a u hrvatskom pravosudnom sustavu ne da postoji jedna slaba karika, već ih ima toliko da se lanac odavno raspao na stotine komadića. |
Sve je počelo 13. srpnja ove godine kad smo gospođi Lijani Juričan iz Ureda državne uprave u Istarskoj županiji poslali zahtjev za informacijama o legalnosti apartmana koje je u Ronjgovoj ulici sagradio Zvonimir Medvedović, bivši ministar u Vladi RH. Spomenuli smo joj brojne napise raznih medija te tražili pojašnjenje po kojim je dokumentima odobreno iznajmljivanje i izdana kategorizacija objekta u predmetnoj građevini. SVE PO POZITIVNIM PROPISIMA (ALI IZ 2004.) Gospođa Juričan nam je na prvi upit odgovorila „da je Medvedović rješenje o kategorizaciji objekta i rješenje o odobrenju za pružanje usluga građana u domaćinstvu dobio 03.08.2004. godine na osnovu kompletne dokumentacije, a da su rješenja donesena na osnovu pozitivnih propisa RH koja su važila u trenutku izdavanja rješenja“. Budući je rješenje očigledno izdano za staru, nedograđenu zgradu, tražili smo od gospođe Juričan da nam dostavi fotokopije dokumentacije temeljem koje je za predmetnu građevinu dozvoljeno iznajmljivanje. Gospođa Juričan nas je nakon toga nazvala i rekla da bi najbolje bilo kad bismo došli u njen ured, platili 20 kuna biljega i onda „redovnim putem“ zatražili potrebnu dokumentaciju... Cijeli tekst pročitajte na www.parentium.com |
Stanari Galjufove ulice, photo by Boris Kovačev i Biljana Gaurinia/CROPIX Stvari u Zagrebu su ozbiljno počele izmicati kontroli. Samovolja Bandića svakim danom je sve izraženija i poprima obilježja diktature latinoameričkih zemalja poput Kube ili Venezuele. Ovog puta radi se o bespravnom probijanju Galjufove ulice na Vlašku. Način na koji se sve počelo odigravati je upravo zastrašujući. Sve je započelo Bandićevim obilaskom radova na Kvatriću da bi zatim obišli okolne ulice. Jedna od njih bila je i Galjufova. Prilikom šetnje Bandiću je sinulo kako bi bilo zgodno probiti tu ulicu i napraviti je prometnom jer bi se tako, prema Bandićevom mišljenju, rasteretio promet u Petrovoj. Ne treba napominjati da ne postoji nikakva stručna studija koja bi potvrdila takvo što te da je to jedna od rijetkih ulica u centru grada koja obiluje zelenilom, ali marionetama u gradskim službama to i onako nije bitno. Bandić je rekao svoje, a na njima je da poslušno provedu zamisli velikog vođe. Tako je za početak trebalo maknuti jednu platanu pod izgovorom da je to stablo bolesno. Stanari se nisu slagali s time, ali u pomoć je bila pozvana policija i platane više nema. Odmah po sječi platane došla je i teška mehanizacija te je tada stanarima postalo jasno da se ozbiljno krenulo u probijanje Galjufove iako ne postoje građevinske dozvole za takav zahvat. Tek tada počinje pravi teror. Na inzistiranja stanara da se pokažu dozvole za radove od odgovornih stižu salve uvreda i objašnjenja da oni nisu dužni nikome pokazivati dozvole. No nije se samo na tome stalo, već su počela i zastrašivanja stanara. Kako prenosi Jutarnji list, komunalni redari provodili su popisivanje imena stanara u Galjufovoj ulici bez konkretnih objašnjenja zašto se to radi, a jedna stanarka odbila je i prijetnju od policajaca da će pozvati centar za socijalnu skrb ako bude nastavila voditi svoju sedmogodišnju kćer pored prosvjednika. Jedini koji u ovom trenutku može zaustaviti Bandića i njegov teror je njegova matična stranka, SDP, ali oni na to ni ne pomišljaju. Bandić još uvijek uživa povjerenje SDP-ove središnjice i nikome ne pada postaviti pitanje što to Bandić radi u Zagrebu. Da li nam to govori kako će SDP vladati Hrvatskom ukoliko dobije na slijedećim izborima u studenom? |
U srijedu, 15.8.2007 na Indeks portalu je osvanuo tekst popraćen dokumentacijom o nepravilnosti u privatizaciji Istra d.d. gdje je odlukom upravnog odbora HFP-a odlučeno da se prihvaća ponuda Puljake d.d. Iz nekih razloga Indeks nije objavio sve zanimljive dokumente već samo dio njih. U međuvremenu, proširena dokumentacija stigla je i na adresu CNN bloga i možete je skinuti ovdje.
U zaključcima i prijedlozima koje je sastavio HFP, a potpisao Damir Ostović (dakle govorimo o periodu prije njegove smjene) nigdje se niti ne razmatra ponuda Puljanke d.d. jer se njihova ponuda u analizi (stranice 2, 3 i 4) smatra najlošijom te se predlaže ili prihvaćanje nekog od druga dva ponuđača ili rušenje natječaja. Čak je na stranici 2 jasno naznačeno da je potpuno neprihvatljiv prijedlog Puljanke d.d. da se kao sredstvo osiguranja koristi založno pravo na nekretninama Istra d.d. Iz tih dokumenata jasno je vidljivo da Puljanka d.d. nikako nije smjela biti izabrana, da su stručne službe HFP-a dobro odradile svoj posao, da bi na kraju Polančec ipak odlučio suprotno.
Navedena pisma potpore nikako se ne smiju protumačiti kao olakotna okolnost za Damira Polančeca, u smislu da je on samo napravio onako kako su svi htjeli, jer struka je jasno rekla da je to neprihvatljivo i njihovo je jedino mišljenje prema čijemu upravni odbor treba dalje postupati. Gore potpisani pak, očito je, branit će se da su radili u interesu radnika, jer da je Puljanka obećavala zadržati sva radna mjesta i bla, bla, bla… znate već sve te fraze napamet. Pitanje je samo jesu li i oni svjesno sudjelovali u privatizaciji po Kutlinom modelu i jesu li i oni računali na svoj dio kolača? Zaključak svega je da su USKOK i Državno odvjetništvo potrošili milijune kuna na fantomsku operaciju „Maestro“ u kojoj su zatvorili tri potpredsjednika, a jednome od njih „čak“ dokazali da je na tuđi račun putovao u Monte Carlo i na poklon dobio peku, dok ovako očit primjer, u najmanju ruku, neodgovornog raspolaganja državnom imovinom, njima nije bio nimalo upitan. |
Za najnovije poskupljenje kruha uopće nema opravdanja. Izgovor proizvođača da je to zbog ovogodišnje suše u Hrvatskoj i rasta cijena pšenice na svjetskom tržištu je gotovo imbecilan, jer je pšenica u Hrvatskoj požnjevena prije suše, otkupljena po niskim cijenama i ima je dovoljno pa je za nove skupe štruce kruha ne moramo uvoziti. U Ministarstvu poljoprivrede tvrde da bi bilo licemjerno "gušiti cijene brašna i kruha nakon što je pšenica prepuštena tržištu", a potrošačima poručuju da bojkotiraju pekarnice koje su podigle cijene. Iako je bilo najavljeno da tzv. socijalne kategorije neće poskupjeti, cijene crnog kruha skočile su i do 30 posto, pa sada štruca u većini pekarnica košta pet kuna. U Hrvatskoj, prema statistici, oko 20 posto stanovništva živi na ili ispod granice siromaštva i ono je sada izravno ugroženo najnovijim poskupljenjem kruha koji je mnogima često glavna namirnica. S obzirom na to da država nije intervenirala, iako je mogla, jer je u robnim rezervama oko 250.000 tona pšenice, sindikati najavljuju zahtjeve za veće plaće, mirovine, socijalne naknade i naknade za nezaposlene. U Ministarstvu poljoprivrede doduše kažu da Vlada "uvijek može intervenirati" i iz robnih rezervi pustiti dio pšenice te kontrolirati divljanje cijena i umjetna poskupljenja. Može, ali nije. Navodno se čeka kraj mjeseca kada će se točno znati tko je i koliko pšenice kupio, a do tada, poručuju, nema razloga za poskupljenja. Nema, ali pekari su ga izmislili a Vlada se ponaša kao da se nje to ne tiče... Cijeli tekst pročitajte na business.hr |
Ne bi to ništa bilo čudno da je gradonačelnik na godišnjem odmoru da Ivan Kuret nije izabran prije nekih mjesec dana na gradonačelničku dužnost. Izgleda da se čovjek toliko umorio u tih mjesec dana da je odlučio kako je stvarno zaslužio taj godišnji odmor jer… tko je vidija po vrućini raaadit? Zanimljivo kako su mu i oba zamjenika na godišnjem, pa se postavlja pitanje što se onda uopće radi u Splitu preko ljeta? Vrhunac apsurda je svakako i to što je Kureta u izboru podržala i Lista Velog Mista, koja je navodno sastavljena od samih poduzetnika. Znate li vi i jednog poduzetnika koji će nakon samo mjesec dana provedenih na novom poslu otići na godišnji odmor sa svim svojim zamjenicima i tako ostaviti firmu bez i jedne odgovorne osobe? |
Zakuvalo se oko privatizacije Karlovačke undustrije mlika KIM. Ispostavilo se kako se pokušala izvršiti još jedna "čari-bari" privatizacija po uhodanom principu iz 90-tih godina. Hrvatski fond za privatizaciju je odobrio da izvjesna firma "Chemoderm", izvjesnog gospodina Šimića obavi "posao". Onda su "zabrujali" mediji. Pa se kaže kako ta "firma" ima dva zaposlena...Kako su jamstva u stvari imovina koja će se tek "kupiti" privatizacijom...Dakle KIM-ova imovina postaje zalog...ili, pitaj Boga što! Poduzetni "poduzetnik" Šimić tvrdi kako su sve to laži. Potpredsjednik Vlade Polančec na javnoj TV tvrdi da je sve OK...i da se odvija "po pravilima igre".....Da što je tu ćudno, jer - radi se o najboljoj ponudi. Onda njegov šef Sanader brže bolje obavijesti javnost kako će...ako je sve to istina što tvrde mediji..odmah fermat takvu mutnu privatizaciju. "Demokratski Centar" saziva pressicu i kaže kako je u sve uvućen ministar Branko Vukelić i da "triba poć ća", da "šta je previše - previše je". I zbilja, na HRT-u se pojavija glavon i bradom poduzetnik Šimić i lipo je reka da je čuja kako mu je Vukelić da podršku oko privatizacije KIM-a jer valjda poštuje njegove radne uspjehe i kvalitete. To smo, bome, svi čuli! Onda je opet Polančec, sav bisan izjavija evo ovako: "Za situaciju u kojoj se našla Karlovačka industrija mlijeka KIM krivi su njihovi sindikati i radničko vijeće" jerbo su "postavljali teške uvjete" pa su tako otirali "velike investitore"! A šta je sad ovo? Znači li to da Polančec priznaje kako je Šimić "mali investitor"! E moji sindikati, e moje radničko viječe - Vi ste nastupili ka "strogi profešur" pa Van nisu prošli đaci na ispitu...a sad je mora uskočit Fond ( jer ste Vi umisto đaka pali na ispitu ) i to rješavat bez Vas, kako on "zna i umije"! A ZNA SE - kako oni to znaju i umiju ! Eto baš ovako! Ali nije bija lin ni ministar Branko. Oglasilo se njegovo "Ministarstvo od škvera" (ajme, pardon, oču reč: "Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva!") i izdalo priopćenje cilome svitu na znanje i ravnanje di lipo piše kako se ministar Branko "nikada nije sreo s Šimićem" pa ,onda, ka šta nam pamet i sama govori: nije nikako moga ni dogovorit sa njim prodaju KIM-a! E, nema do jake logike! Moš ti protiv svega, ali protiv nje..a,a to nikako! I neće ministar stat na tome. Ma kakvi! Lipo je obznanjeno: "Ministar Branko Vukelić pokrenut će odgovarajuće sudske postupke!" Jer, nema do "pravne države" ljudi moji! Tu su naši ministri jaki. I to kako... Cijeli tekst pročitajte na marinjurjevic.blog.hr |
5. mjesto – Prodaja HPT-a njemačkom DT-u „za zelenim stolom“ Razlog zašto je jedna, na prvi pogled čisto gospodarska tema, uvrštena na listu najgorih događaja novije hrvatske povijesti ne leži u iznosu za koji je prodan HPT, već u posljedicama katastrofalno lošeg ugovora o prodaji koji je i dan danas TAJNA. Pa ipak… gledajući kako se puževim korakom odvija liberalizacija telekom tržišta možemo zaključiti zašto je ugovor tajan. Naime tom prodajom DT-u je zagarantiran monopolistički položaj koji i nakon 8 godina još uvijek nije u potpunosti ukinut. Direktna posljedica monopolističkog položaja su skupe telekom i Internet usluge te zaostajanje za europskim standardima. Tko zna koliko bi afera Brodosplit, KIM ili Orco isplivalo na vidjelo da je današnja snaga interneta u Hravatskoj postojala prije 5 godina. Privatizacijom HPT-a, HDZ je kupio 5 godina blokade slobodnog protoka informacija koje su preduvjet funkcioniranja demokracije i pravne države. 4. mjesto – Rat Iako je rat nešto najgore što se može desiti jednoj zemlji on je ovdje tek na četvrtom mjestu. Na osobnoj razini, svima kojima su poginuli njihovi najbliži rat je sigurno nešto najgore što se moglo dogoditi, ali na držanoj razini bilo je i gorih stvari, na žalost. 3. mjesto – pljačka Hrvatske zvana „privatizacija“ Gospodarske štete koje je pretrpjela Hrvatska u ratu nisu ni blizu onima koje su nastale sramotnom privatizacijom devedesetih. Privatizacija se pretvorila u neviđenu pljačku Hrvatske u kojoj su stotine tisuća radnika ostale bez posla, a dvjestotinjak odabranih obitelji zgrnulo je ogromna bogatstva. Većina novopečenih bogataša poklonjenu imovinu je upropastila, a ljude unesrećila, dok se samo manji dio uspio prometnuti u uspješne gospodarstvenike. 2. mjesto – urušavanje pravosudnog sustava Početak 90-tih predstavljao je razdoblje najvećeg sudačkog egzodusa. Prema još nedovršenom i necjelovitom istraživanju Hrvatskog pravnog centra, samo u 1990. i 1991. godini oko 200 sudaca (jedna šestina do jedne petine svih sudaca) napustilo je pravosuđe. Taj broj nije konačan, jer se temelji na analizi imenovanja i razrješenja objavljenih u Narodnim novinama, a čini se da među njima nema nekih razrješenja koji su na čudan način izmakli pozornosti službenog glasila. U razdoblju do formiranja DSV-a, mnogi su suci anticipirali svoju "nepodobnost" pa su dali ostavku uz obrazloženje da žele otvoriti "privatnu praksu" – započeti rad u odvjetništvu. Neki su suci napustili pravosuđe da bi se kandidirali za novu, lukrativnu funkciju javnog bilježnika. Mnogi stariji suci otišli su u prijevremenu mirovinu. Ipak, dio je sudaca čekao, nadajući se da će im mandat biti produžen, odnosno da će ih Državno sudbeno vijeće kao stručno tijelo nagraditi za predan rad imenovanjem na stalnu funkciju. Tome valja pridodati da DSV praktički nikome ne odgovara, a zahvaljujući imenovanjima po stranačkom ključu, DSV je sucima imenovao i suce koji u nekoj normalnoj zemlji nikad ne bi mogli biti sucima. Kao najpoznatiji takvi suci mogu se izdvojiti Slavko Lozina (sramotno suđenje za zločine u Lori) i Branko Milanović (sudac koji je guranje prsta u anus okarakterizirao kao obično rukovanje). Izborom ustavnih sudaca 1999. godine, kao što su Vice Vukojević (za kojega se sumnja da je počinio zločine u ratu) i Smiljka Sokola (koji je izjavio da novac nije imovina) samo je dodatno urušen i onako već katastrofalan pravosudni sustav. Urušeni pravni sustav omogućio je najveću pljačku Hrvatske pod kodnim imenom „privatizacija“. Osim pljačke, takav sustav nije progonio ratne zločince niti se bavio zločinima počinjenim u ratu, pa zbog toga danas u Haagu imamo hrvatske generale koji predstavljaju Hrvatsku na optuženičkoj klupi te tako po prvi put u povijesti imamo situaciju da se sudi pobjedniku u ratu. 1. mjesto – pobjeda HDZ-a na izborima Svi događaji koji su pobrojani na ovoj listi dogodili su se pod HDZ-ovom vlašću i mentorstvom. Prodaja HPT-a DT-u, pljačka pod imenom „privatizacija“ i pravosuđe direktno su vođene pod dirigentskom palicom HDZ-a. Za rat će netko reći da je bio nametnut, ali sjetite se zašto je morao biti ubijen načelnik osječke policije Reihel Kir, zašto je Vukovar pao, a oružje poslano u Vukovar netragom nestalo, zašto je Bosanska posavina morala pasti, zašto se nisu procesuirali krivci za zločine u akcijama Medački džep i Oluja, zašto su zaratili hrvati i muslimani u Bosni, zašto se u jeku najveće agresije nafta iz hrvatskih rafinerija prodavala neprijateljskoj strani i na kraju zašto su Tuđman i Milošević imali direktnu telefonsku liniju? Ako je sam rat bio nametnut, sve ostalo gore pobrojano, pa čak i događaji u ratu, nisu se smjeli dogoditi, a dogodili su se dok je HDZ bio na vlasti. Posljedice svega osjećamo i dan danas. |
Gledamo li svaki dan Maestra u oči a ne znamo da je to on? Upravlja li on još uvijek HFP-om, i je li prodaja KIM-a - prvi traljavi posao Fonda nakon što su mu tri tenora završila iza rešetaka - djelo istog famoznog Maestra? Tko je on? SDP upire prstom u ministra Vukelića i podpredsjednika Polančeca kao "na uvijek ista dva lika" koja se pojavljuju u svim novijim hrvatskim gospodarskim aferama, što je Milanku Opačić navelo da javno, gotovo sugestivno pita nije li "spomenuti dvojac znao i za sve nepravilnosti otkrivene u akciji Maestro"? Sugerira li to najjača oporbena stranka da misterioznog Maestra trebamo tražiti u liku nekog od njih dvojice, ili da mu barem pomažu da orkestira hrvatskim privatizacijskim orkestrom? Ili je ipak onako kako to sugerira SDP-ov stručnjak za privatizaciju Slavko Linić s Chemodermom možda sve i namješteno, kako bi se onda , tri mjeseca prije izbora, premijer Sanader pojavio kao "spasitelj KIM-a". Pitanja puno, a umjesto odgovora pretpostavke i špekulacije, poput one da premijer već provjerava uloge svoga dopredsjednika i ministra i kako bi ih se "riješio" ako se potvrde i najmanje sumnje da je Vukelić doista pogodovao da se KIM proda maloj dugoreškoj tvrtki, s čijim vlasnikom je, tvrdi DC, posao dogovoren u birtiji, dok je Polančec isto tako javno tvrdio da Chemoderm ima sva potrebna bankovna jamstva, a na kraju je ispalo da nema... Cijeli tekst pročitajte na business.hr |
Dinamo će i ove godine od grada Zagreba dobiti ni više ni manje 40 milijuna kuna, baš kao i prošle godine. Čini se da Bandiću smanjeni prihodi gradskog proračuna nisu bili dovoljan razlog da Dinamu bar smanji donacije iako od „europskih rezultata“ prošle godine nije bilo ni „E“. Jutarnji list tako donosi točne podatke koliko i iz kojih izvora Dinamo dobiva novaca. - Zagrebački športski savez 16 milijuna kuna (uočite kako su ostali vodeći klubovi u Zagrebu, RK Zagreb, KK Cibona, VK Mladost i NK Zagreb dobili su od grada ukupno 21,5 milijuna kuna) - Fond za zaštitu kvalitete (čega?) 10 milijuna kuna - Zagrebački holding 7,5 milijnua kuna (kako kaže direktor Slobodan Ljubičić, kupovina reklamnog prostora za vrijeme utakmica… da nema tih reklama holding bi izgleda posustao u tržišnoj utakmici kao isključivi monopolist) - Turistička zajednica grada Zagreba 3,5 milijuna kuna (sad znate zašto je turistička ponuda tako siromašna u gradu) - Gradsko poglavarstvo 2,5 milijuna kuna (šta je to za poglavarstvo... jedan autobus više - manje u ZET-u) Sve u svemu SDP je pokazao socijalnu osjetljivost baš tamo gdje se ovih dana u blagajnu slilo 28 milijuna eura (oko 204 milijuna kuna) od prodaje Da Silve i Ćorluke. Naravno darovanih 40 milijuna kuna nije došlo iz SDP-ove blagajne već iz džepova svih zaposlenih građana grada Zagreba. Kako kaže stara narodna poslovica, lako je tuđim k**** gloginje mlatit. |
Ovo je jedna priča koja spada pod rubriku vjerovali ili ne. U razmaku od samo tjedan dana cijela zemlja biva povučena dva put za nos od jednog provincijskog knjigovođe koji je igrom slučaja postao ministar financija. Prvi koji su nastradali u ovoj priči su prosvjetari koji su bili duboko uvjereni da potpisanom novim kolektivnim ugovorom od kolovoza dobivaju veće plaće. Naime prilikom potpisivanja novog kolektivnog ugovora, svi sindikati obrazovnog sustava, izuzev sindikata „Preporod“ koji je upozoravao da je po srijedi prevara, hvalili su se kako su izvojevali odličan ugovor. Ivan Šuker tada je mudro šutio i pustio da sindikati likuju. Došao je kolovoz i Šuker je slavodobitno izjavio da se povišica za kolovoz isplaćuje u rujnu. Svaka čast Šukeru na partiji pokera, jer uistinu prema hrvatskim zakonima plaća se isplaćuje za prethodni mjesec. Tragičnost ove Šukerove pobjede je što je jedan obični knjigovođa koji se našao na mjestu ministra financija, nadmudrio one koji bi trebali prenijeti pamet našim mladim snagama na kojima ostaje budućnost. Druga Šukerova pobjeda je izmjena zakona o financiranju stranaka i posebno nakaradno tumačenja poreznih zakona. Tako je novim zakonom o financiranju stranaka produžen rok za prijavljivanje prihoda i rashoda stranaka za prošlu godinu do sredine slijedeće godine. No pravi show Šuker je izveo neki dan kada je na zahtjev Transaparency International Hrvatska o uvidu u financiranje političkih stranaka, stigao odgovor kako se radi o poreznoj tajni te da podaci ne mogu biti dostupni javnosti. Takve nakarade nigdje u uređenim demokratskim zemljama nema, da podaci o prihodima i rashodima političkih stranaka, koje su kao predstavnice dijela naroda koji ih je izabrao, budu zatajeni od tog istog naroda. Najtragičnije od svega je da je sve opet po zakonu. Zamislite samo koja je to perfidnost da vlast koja donosi zakone, koja je donijela i takav zakon, tek kad je TIH zatražio uvid u financiranje stranaka kaže „žao nam je ali to je porezna tajna, takav je zakon i mi tu ništa ne možemo“. |
Tvrtka Cehmoderm nikad se nije bavila prehrambenom industrijom, dobit za 2004. godinu iznosi 1.000 eura, a zaposlenici su sam Ivan Šimić i njegov bratić, umirovljenik, kojeg se isplaćuje preko honorara. Chemoderm je navodno dobio kredit od 16,5 milijuna kuna za kupovinu KIM-a, no postavlja se pitanje kako tvrtka s dobiti od 1.000 eura i dva zaposlena, od kojih je jedan honorarac, može dobiti takav kredit? Kako uopće netko u HFP-u može pomisliti prodati tvrtku vrijednu 16,5 milijuna kuna takvoj firmi? Da stvar bude još gora, sindikat je snažno bio protiv prodaje KIM-a Chemodermu, no ni to nije bio dovoljan argument HFP-u da se KIM ne prodaje. Kriminal u HFP-u očito ide dalje, a sve priče o slamanju kičme organiziranog kriminala iz dana u dan pretvaraju se u jednog običnog zmaja od papira. Izvori informacija: Jutarnji list, Business.hr |
Dok su u dnevnim novinama objavljivane skupne osmrtnice pripadnika Bugojanske skupine, po crkvama služene mise za njihove duše, a u dalmatinskom zaleđu otkrivani spomenici njima u čast, posve je zaboravljeno 13 ljudi, mahom Hrvata, koje su bugojanski "domoljubi" likvidirali za trajanja svoje akcije u srednjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini. Tek ih je za dnevno-političke svrhe Božo Vukušić, poznati hrvatski revizionist, okrstio "udbašima" Stradanjem Kasima Alijagića, Branka Blečića, Luke Bošnjaka, Marijana Bradića, Ismeta Čolića, Ahme Gelića, Franje Grbešića, Frane Ivande, Branka Ljubičića, Mile Odaka, Miloša Popovića, Stjepana Radića i Milana Sabljića ne bave se obilno dotirana državna povjerenstva za prekapanje po povijesti i gubljenje vremena, njihova imena nisu uklesana u spomen-obilježja s patetičnim porukama o žrtvi za slobodu, po njima se ne nazivaju ulice, škole, trgovi, vojarne, nemoguće ih je naći u skupnim novinskim osmrtnicama, nema ih čak ni na internetskim pretraživačima. Činjenica da su ubijeni u ljeto 1972. godine, da su stradali od jedne terorističke skupine, danas nije zanimljiva baš nikome u hrvatskoj državi koja je 1990. godine ukinula svaku pomisao na mogućnost postojanja hrvatskog terorizma. Ustanički pokušaj Trinaest ljudi pobrojanih u prvoj rečenici likvidirala je skupina koju je u drugoj polovici lipnja 1972. godine Hrvatsko revolucionarno bratstvo, organizacija hrvatskih političkih emigranata, poslala u Jugoslaviju sa zadaćom podizanja ustanka hrvatskog naroda. Središte ustanka trebalo je biti na planini Raduši u blizini Bugojna, po čemu je skupina i nazvana bugojanskom, no, jugoslavenska tajna policija bila je upućena u njihove planove, pa su se ustaničke ideje vrlo brzo okrenule protiv njihovih pronositelja. Od granice s Austrijom do Bugojna "Bugojanci" su se transportirali otetim kamionom koji je prevozio mineralnu vodu. Kada su stigli u Bosnu, naišli su na organizirani otpor, te su ubrzo razbijeni u nekoliko grupa koje su kraće vrijeme tumarale po dalmatinskom zaleđu i jugozapadnoj Bosni, gdje su hapšene ili ubijane u borbama. Bez mogućnosti pronalaženja jataka među domaćim stanovništvom, izmoreni i gladni, hrvatski su "revolucionari" vrlo brzo, već početkom srpnja, neslavno skončali po dalmatinskim i bosanskim masivima... Cijeli tekst pročitajte na www.feral.hr |
Uz ljetne požare, ovo je udarna vijest ovih dana. Mi paori smo opet dobro preveslani, a kako i ne bi kad nemamo dvije najvažnije stvari s kojim bi mogli manipulirati vlastitom pšenicom - robnu burzu i financijsku snagu. Očito je da sadašnje stanje bez poljoprivredne burze više odgovara trgovačkim monopolima i pojedinim vladinim resorima. Seljačka pšenica je ove godine isplaćena (1,04kn) po 13% skupljoj cijeni od lani , a brašno poskupljuje 25%. Ajd dobro, tako je na svjetskom tržištu. Čak je i u opjevanoj Mađarskoj otkupna cijena 1,22 kn. Ali, da li će brašno (kruh) pojeftiniti kad cijena pade na neke normalne razine. Sumnjam. U Hrvatskoj se vodi tiha i neslužbena kampanja protiv sijanja, poticanja i načina isplate pšenice. Nije li ova godina dokaz da pšenična politika mora izaći iz unutrašnjih politikantskih, špekulativnih i lobističkih okvira i pogledati okruženje... Cijeli tekst pročitajte na paor.blog.hr |
Svjesni smo potrebe rješavanja statusa zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova. U Ministarstvu su napravljena polazišta za izradu zakona koja zasad nije moguće razrađivati. Prije četiri godine, kad je HDZ došao na vlast, jedno od obećanja bilo je i rješavanje problema tzv. zaštićenih najmoprimaca. Četiri godine kasnije, jedino što su napravili su polazišta zakona koje nije moguće za sad razrađivati. A kada će biti moguće razrađivati? Kad svi tzv. zaštićeni najmoprimci pomru? Na to se čak ne bi trebalo ni previše dugo čekati jer su to sad već mahom ljudi u osmom desetljeću života, te su kao takvi stari i bespotrebni ovom društvu, tretirani kao građani drugog reda čiji egzistencijalni problemi današnjim političkim elitama nisu bitni. Rješenje agonije za nekih 5 - 7 tisuća obitelji tzv. zaštićenih najmoprimaca je u principu vrlo jednostavno. Sve što je potrebno napraviti je izmijeniti diskriminirajući zakon iz 1996. godine koji je nekima omogućio kupovinu stanova nad kojima su i stanari imali stanarsko pravo, dok je drugima otkup stanova jednostavno bio onemogućen. Takve diskriminirajuće zakone treba izmijeniti i omogućiti svima otkup pod istim uvjetima, a nominalnim vlasnicima (koji su danas mahom prekupci, potom nasljednici drugog i trećeg reda, dok izvornih vlasnika praktički više i nema jer su odavno pokojni) država treba isplatiti pravičnu naknadu u vidu obeštećenja za oduzetu imovinu. O stanarskom pravu i zašto bi stanari trebali otkupiti stanove nad kojima su imali stanarsko pravo pisalo se u tekstu pod nazivom „Zašto je stanarsko pravo imovina?“ |
Društvo znanja, poznata je krilatica koju forsira ministar Dragan Primorac, a preuzela ju je i Vlada RH. Koliko smo u stvarnosti daleko od ikakvog društva znanja možemo najbolje vidjeti upravo na primjeru grada Zagreba i njegove tvrtke zvane Zagrebački holding. Zagrebački holding tvrtka je koja ima oko 13.000 zaposlenih, a čak njih 3.000 su višak. Nakon potpisa novog kolektivnog ugovora, čijem su potpisivanju prethodili mjeseci tajnih(!!!) pregovora, osnovica plaće podignuta je za 6,5% i sada iznosi 2.582 kn. Na prvi pogled ništa posebno, ali onda slijedi prava raskoš rasipanja novcima pa tako na tu osnovicu ide koeficijent pa dolazimo do prosječne plaće koja prelazi 6.000 kn. O takvim plaćama profesori u prosvjeti mogu samo sanjati. Još „ljepša“ slika dobiva se kad saznate da je polovica od tih 13.000 zaposlenih u biti sa srednjom stručnom spremom, a čak 5.000 ispod razine srednje stručne spreme. Samo iz ovoga već postaje više nego jasno da nekakav običan šljaker zarađuje više nego mnogi akademski obrazovani ljudi. No niti to nije sve. Svaki zaposleni u Zagrebačkom holdingu ima pravo na regres, božićnicu, nagrade za svaku godinu rada, a i u svakom trenutku između 20% i 25% svih zaposlenih je na bolovanju. S toga nije ni čudo da se primjerice u ZET-u možete zaposliti samo preko veze, što je potvrdio ni manje ni više nego bivši direktor ZET-a koji je tom izjavom htio dokazati kako je on vrijedno i pošteno radio te da je birao samo provjereni kadar. Puno opširniji tekst o svemu tome možete naći na www.javno.com Ono što nećete naći na tim stranicama je primjerice podatak da u takvom jednom mastodontskom poduzeću kao što je Zagrebački holding, ne postoji potpuno funkcionalan sustav evidencije radnog vremena. Istina je da pojedine tvrtke imaju uveden taj sustav ali njegova svrha nije u službi konačnog obračuna sati rada niti isplata plaća. Drugim riječima, unatoč potrošenim milijardama kuna na informatizaciju Zagrebačkog holdinga, evidencija radnog vremena vodi se na stari način upisivanja osmica kemijskom olovkom u kalendar rada. Pa tako na kraju mjeseca svi imaju uredno ispunjen fond sati što je teoretski nemoguće. Iz svega ovog ni ne čudi da su se pregovori odvijali u tajnosti, daleko od očiju i ušiju javnosti jer da se kojim slučajem sazanlo za nove zahtjeve sindikata digla bi se itekakva prašina u „društvu znanja“ u kojemu se najviše cijeni upravo NEZNANJE i za koje je potrebno osigurati novih 240 milijuna kuna godišnje iz gradskog proračuna. Glavni pokrovitelj ove najnovije svinjarije je kao i obično glavom i bradom Milan Bandić, provjeren i najradišniji SDP-ovac, za kojeg Milanović kaže da „dobro radi svoj posao“. I stvarno, bar 13.000 ljudi mogu to potvrditi, kojima nikad bolje nije bilo unatoč niskoj naobrazbi i sveopćem neradu. Tekst djelomično baziran na tekstu sa stranica www.javno.com |
Pisalo se o...
Institucije:
24 sata
3. maj
ACI,2,3,4
Agrokor,2
APN
ARZ
AZOP
AZTN
B.a.B.e.
BAT
Breza
Brodosplit,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 17
Carinska uprava,2
Caritas,2,3,4,5,6
Centar za socijalnu skrb,2
Chemoderm,2
Coning
Crkva,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 17,18,19,20,21,22,23,24,25,26
Croatia Airlines
CTK
DAB
Dalmatinka Nova
Dinamo,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14
Državni inspektorijat
Držano odvjetništo RH,2,3,4,5,6,7
Dukat,2
FINA
Gong,2
GSKG
HAC,2,3
Hajduk
HBH
Heruc
HEP
HFP,2,3,4,5,6,7
HGK
HNS,2,3,4,5,6
HRT,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19
HRZ
HSLS,2,3,4,5,6,7,8
HSP,2,3,4,5,6,7
HSS,2,3,4,5,6,7,8,9,10
HTP Šolta
HUP
HVIDRA,2
HZZO
INA,2,3,4,5
Iskon
Istra d.d.
ITAS,2
IDS
Jutarnji list,2,3,4
Kamen Ingrad
Kamensko
Karlovačka pivovara
KD Lisinski,2
Kerum
KIM,2
Konzum,2,3
Luka Gaženica
Luka Ploče
M-San
Media servis
Mercator
Ministarstvo graditeljstva
Ministarstvo kulture,2
Ministartvo zaštite okoliša i prostornog uređenja,2
Ministarstvo zdravstva
Ministarstvo poljoprivrede,2
MMTPR
MOBMS,2
MORH,2,3,4
mrak.org
MSU
MUP,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33 34,35,36,37,38,39,40,41,42
MVPEI,2
Nacional
Narodni radio
Nezavisni sindikat hrvatske
Nova TV
Novi Vinodolski,2,3
Obiteljski radio
Obrazovanje,2,3,4,5,6
Odašiljači i veze
Odvjetnička komora
Orco,2,3,4,5,6,7,8
OTV,2,
Pasha,2
PGS
Pevec
PIK Neretva
Pliva,2,3
Porezna uprava
Povjerenstvo za praćenje cijena,2
Prehrana
Puljanka d.d.
Radio 101
RTL
Sabor,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17 18,19
Salonit,2,3
SDP,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18 19,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29,30,31,32,33,34
SDSS,2
Shimadzu
Siemens
Sindikat Carine,2
Sindikati,2,3,4,5,6
Sljeme,2,3
SOA,2
Sokol Security
Spalionica otpada
SPC
Sport Tip
SSSH,2
Stanarsko pravo,2,3,4,5,6,7,8,9
Styria
SUH
Sunčani Hvar,2,3,4,5,6,7,8,9,10
TDR,2,3,4,5
TDZ,2,3,4,5,6
T-Com, T-HT,2,3,4,5,6
Taxi Zagreb,2
Udruga za razbijanje dosade
Udruga za zaštitu potrošača
Uljanik
USKOK,2
UZOG
Večernji list
Vijeće za elektroničke medije,2
Vukovarac.net,2,3,4
Zagrebački holding,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12
Zaštićeni najmoprimci,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Zatvor Remetinec,2
ZET,2
Zračna luka Zagreb,2
Osobe:
Ademi Rahim,2
Adlešić Đurđa
Antičević-Marinović Ingrid
Antunović Željka,2
Artuković Sanja
Babić Matija
Babić - Petričević Zdenka
Bagarić Anto,2
Bagarić Vladimir
Bagić Željko
Bajić Mladen,2,3,4,5,6,7,8
Balenović Marija
Balenović Vesna
Banac Ivo
Banić Stanko
Barišić Marin
Barišić Mladen
Bebić Luka,2
Benko Marijan,2
Biondić Dragutin
Biondić Lana
Biškupić Božo
Bljajić Danko
Bogović Mile
Bolković Romano
Borić Zvonko
Božičević Mladen
Brajović Vjekoslav
Brajša Jelena,2,3,4
Brčić Josip Baja
Brkić Miroslav
Brezovec Bojan
Brezovec Marija,2
Brodarac Đuro
Brodarić Ante,2,3,4
Budiša Dražen
Budiša Vinko,2,3,4,5
Bukić Perica
Buković Damir
Butković Davor,2,3
Butković Oleg
Canjuga Ivan,2
Canjuga Zlatko
Cesarec Ivan
Cvitanović Jakša,2,3,4
Cvjetko Božica,2,3,4,5,6
Čačić Marija
Čačić Radimir,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Čehok Ivan
Čermak Ivan
Česić Ljubo
Čikeš Lucija
Čičin-Šain Alenka Košiša
Čobanković Petar,2,3
Čović Željko,2
Čudina Predrag
Degen Silvije
Delač Žarko
Dembizt Šandor
Devčić Krešimir
Dilber Tomislav
Domian Dominik,2
Domić Ivana,2
Donko Ivica
Došen Velimir
Đakić Josip,2
Đapić Anto,2,3,4,5,6,7,8
Đolonga Ankica
Đujić Vesna
Edo Maajka
Erceg Anđelko
Fehir Krunoslav
Fio Đana
Fižulić Goranko
Friščić Josip
Gabrić Stipe - Jambo,2
Gavranović Tihomir
Garačić Ana
Glavaš Branimir,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11
Gotovac Ivan
Gotovina Ante,2,3,4,5,6,7,8
Grabar Kitarović Kolinda
Gudelj IVan
Guteša Vedran
Habek Miroslav
Hebrang Andrija,2,3,4,5,6,7,8,9,10
Holjevac Tatjana
Hotko Vinko
Horvat Zoran
Horvatinčić Tomislav,2,3,4,5
Hrvačić Juraj
Ivanišević Goran
Ivanković Nenad,2,3
Jandroković Gordan,2,3
Jarnjak Ivan,2
Jelavić Ante,2
Jelavić Davor,2,3,4
Jelić Katica
Jelušić Ivo,2,3
Jene Adam
Josipović Ivo
Jukić Ferdinand
Jukić Miroslav
Jukić Vlado
Jurčić Ljubo
Jurica Neven,2
Kaćunko Anđelko
Kadijević Veljko
Kalinić Pavle
Kalmeta Božidar,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17
Kapetanović Jure,2
Kasum Ivan
Kažimir Doris,2
Kerum Željko,2,3,4,5
Kirin Ivica - Jubito,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13
Klarić Domagoj
Klarić Jure
Klarić Miodrag
Klarić-Baranović Senka
Kljajić Petar,2
Knapić Željko,2
Knežević Ana
Knežević Igor
Kojić Slavko
Kordić Ivan
Kosor Jadranka,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22,22,23,24,25
Kovač Mario
Kovač Srđan
Kranjaić Pero
Kranjčar Niko,2
Krstičević Damir
Kustić Živko
Kutle Miroslav,2
Laco Miro
Lasana Edmond
Ladišić Tihomir
Latin Denis,2,3,4
Lalić Ljubica
Letica Slaven,2
Leutić Ante,2
Levar Milan
Livaković Zdravko,2,3,4
Lončar Ivo,2,3
Lovrin Ana,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15
Lovrinčević Marijo
Lozina Slavko,2,3,4,5
Lucić Franjo,2,3
Lučić Milan
Luetić Ante
Lukić Nenad
Lulić Franjo
Ljubičić Mirko Šveps
Ljubičić Neven,2,3,4,5,6
Ljubičić Slobodan,2,3,4,5
Ljuština Duško,2
Ljutišeski Damir
Maček Drago,2,3
Maček Ratko,2,3,4,5,6,7
Magaš Ana,2
Majić Tihomir
Mamić Zdravko,2,3,4,5,6,7,8,9
Manolić Josip
Marčinko Tomislav
Margetić Domagoj
Marguš Fred
Marić Zlatko
Marinac Darko
Markač Mladen,2,3
Markanović Mate
Marković Antonija
Martinović Iljo
Matić Stipo
Matovinović Hrvoje
Matulović-Dropulić Marina,2Mladineo Vinko
Matušić Frano
Matvejević Predrag,2
Mehun Zlatko
Mesić Stipe,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13
Michieli-Tomić Jakša
Mihalik Ištvan
Mihanović Željka
Mikšić Boris,2
Milanović Branko,2,3,4,5
Milanović Zoran,2
Milić Goran
Mioč Ivica
Miočić Danijel,2,3
Mladineo Vinko
Mlinar Ivana
Mlinarić Marijan,2,3,4
Morić Joško
Mraović Joso,2,3,4,5,6
Mršić Zvonimir
Mudrinić Ivica
Mujkić Narcis
Nikolić Danijel
Norac Mirko
Novak Juraj
Novak-Srzić Hloverka,2,3,4,5
Novosel Dragan
Novosel Mirko
Novoselić Ljubomir
Ostović Damir
Oštarić Šime
Pančić Ivica,2,3
Pankretić Božidar,2
Papo Albert
Pašalić Ivić
Pavičić Milan
Pavić Marko
Pavić Neven
Pečina Milan,2,3
Peratović Željko,2
Perković Rade
Perković Saša
Petrač Hrvoje,2
Pešorda Mile
Pešutić Robert,2
Pišmiš Ivan
Pokrovac Dino
Polančec Damir,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22
Poljak Siniša,2,3,4
Potrebica Ante
Prežgalo Ladislav
Primorac Dragan,2
Primorac Ivan,2,3
Prša Željko
Prtenjača Šime
Pupovac Milorad
Pusić Vesna,2
Račan Ivica,2,3,4,5,6
Radić Vinko
Rajić Ivica
Rajić Luka,2
Ranđelović Daliborka,2
Roksandić Ivanka
Rončević Berislav,2,3,4,5,6
Rošin Jerko
Rožić Miroslav
Sanader Ante
Sanader Mirjana
Sanader Tonina
Sapunar Marko
Savić Marica
Sessa Đuro,2
Smuđ Dubravko
Sokol Smiljko,2
Soldo Branka
Spevec Olgica
Stančić Duje,2
Sudac Zlatko
Sutlić Vanja
Šamota Ružica
Šarić Ivo
Šarinić Hrvoje
Šegvić Zvonko
Šeks Vladimir,2,3,4,5
Šelendić Željko,2
Šenguta Zoran
Šimić Ivan,2
Škare Ožbolt Vesna
Škarić Goranka
Škoro Miroslav
Škulić Vedran
Šostar Zvonimir,2,3,4,5
Špiljak Mika
Špiljak Vanja
Štefanić Petar
Štengl Dragica,2,3
Štengl Vladimir,2,3,4,5
Štern Davor
Štimac Igor,2
Šuker Ivan,2,3,4,5,6,7,8,9
Tahirović Elvis
Todorić Ivica,2,3
Tojčić Stipe
Tomek Marija
Topić Jozo
Tramontana Mateo
Trutin Predrag
Tuđman Franjo,2,3
Tuđman Nevenka
Valentić Mićo
Valentić Nikica
Vicković Trpimir
Vidaković Željko
Vidović Davorko,2,3,4,5
Vidović Željko,2
Vilušić Božo
Violić Anto,2
Vrsaljko Ljubica
Vučković Severina
Vukasović Goran,2,3,4
Vukelić Branko,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14 15,16,17,18,19,20,21,22
Vukojević Vice,2,3,4
Vuković Milan
Vukorepa Ante
Zagorec Vladimir,2,3
Zec Vlado,2
Zelić Damir
Zgrebec Dragica
Zorica Branimir
Zubović Mario
Žagar Mislav
Žganec Ninoslav
Žužić Hrvoje
Žužić Željko
Žužul Miomir,2,3,4,5,6,7