Marketing
Kad sveci ubijaju
Dok su u dnevnim novinama objavljivane skupne osmrtnice pripadnika Bugojanske skupine, po crkvama služene mise za njihove duše, a u dalmatinskom zaleđu otkrivani spomenici njima u čast, posve je zaboravljeno 13 ljudi, mahom Hrvata, koje su bugojanski "domoljubi" likvidirali za trajanja svoje akcije u srednjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini. Tek ih je za dnevno-političke svrhe Božo Vukušić, poznati hrvatski revizionist, okrstio "udbašima"
Stradanjem Kasima Alijagića, Branka Blečića, Luke Bošnjaka, Marijana Bradića, Ismeta Čolića, Ahme Gelića, Franje Grbešića, Frane Ivande, Branka Ljubičića, Mile Odaka, Miloša Popovića, Stjepana Radića i Milana Sabljića ne bave se obilno dotirana državna povjerenstva za prekapanje po povijesti i gubljenje vremena, njihova imena nisu uklesana u spomen-obilježja s patetičnim porukama o žrtvi za slobodu, po njima se ne nazivaju ulice, škole, trgovi, vojarne, nemoguće ih je naći u skupnim novinskim osmrtnicama, nema ih čak ni na internetskim pretraživačima. Činjenica da su ubijeni u ljeto 1972. godine, da su stradali od jedne terorističke skupine, danas nije zanimljiva baš nikome u hrvatskoj državi koja je 1990. godine ukinula svaku pomisao na mogućnost postojanja hrvatskog terorizma.
Ustanički pokušaj
Trinaest ljudi pobrojanih u prvoj rečenici likvidirala je skupina koju je u drugoj polovici lipnja 1972. godine Hrvatsko revolucionarno bratstvo, organizacija hrvatskih političkih emigranata, poslala u Jugoslaviju sa zadaćom podizanja ustanka hrvatskog naroda. Središte ustanka trebalo je biti na planini Raduši u blizini Bugojna, po čemu je skupina i nazvana bugojanskom, no, jugoslavenska tajna policija bila je upućena u njihove planove, pa su se ustaničke ideje vrlo brzo okrenule protiv njihovih pronositelja. Od granice s Austrijom do Bugojna "Bugojanci" su se transportirali otetim kamionom koji je prevozio mineralnu vodu. Kada su stigli u Bosnu, naišli su na organizirani otpor, te su ubrzo razbijeni u nekoliko grupa koje su kraće vrijeme tumarale po dalmatinskom zaleđu i jugozapadnoj Bosni, gdje su hapšene ili ubijane u borbama. Bez mogućnosti pronalaženja jataka među domaćim stanovništvom, izmoreni i gladni, hrvatski su "revolucionari" vrlo brzo, već početkom srpnja, neslavno skončali po dalmatinskim i bosanskim masivima...
Cijeli tekst pročitajte na www.feral.hr
Post je objavljen 05.08.2007. u 12:28 sati.