Marketing
Pet najgorih događaja novije hrvatske povijesti u izboru CNN bloga
5. mjesto – Prodaja HPT-a njemačkom DT-u „za zelenim stolom“
Razlog zašto je jedna, na prvi pogled čisto gospodarska tema, uvrštena na listu najgorih događaja novije hrvatske povijesti ne leži u iznosu za koji je prodan HPT, već u posljedicama katastrofalno lošeg ugovora o prodaji koji je i dan danas TAJNA. Pa ipak… gledajući kako se puževim korakom odvija liberalizacija telekom tržišta možemo zaključiti zašto je ugovor tajan. Naime tom prodajom DT-u je zagarantiran monopolistički položaj koji i nakon 8 godina još uvijek nije u potpunosti ukinut. Direktna posljedica monopolističkog položaja su skupe telekom i Internet usluge te zaostajanje za europskim standardima. Tko zna koliko bi afera Brodosplit, KIM ili Orco isplivalo na vidjelo da je današnja snaga interneta u Hravatskoj postojala prije 5 godina. Privatizacijom HPT-a, HDZ je kupio 5 godina blokade slobodnog protoka informacija koje su preduvjet funkcioniranja demokracije i pravne države.
4. mjesto – Rat
Iako je rat nešto najgore što se može desiti jednoj zemlji on je ovdje tek na četvrtom mjestu. Na osobnoj razini, svima kojima su poginuli njihovi najbliži rat je sigurno nešto najgore što se moglo dogoditi, ali na držanoj razini bilo je i gorih stvari, na žalost.
3. mjesto – pljačka Hrvatske zvana „privatizacija“
Gospodarske štete koje je pretrpjela Hrvatska u ratu nisu ni blizu onima koje su nastale sramotnom privatizacijom devedesetih. Privatizacija se pretvorila u neviđenu pljačku Hrvatske u kojoj su stotine tisuća radnika ostale bez posla, a dvjestotinjak odabranih obitelji zgrnulo je ogromna bogatstva. Većina novopečenih bogataša poklonjenu imovinu je upropastila, a ljude unesrećila, dok se samo manji dio uspio prometnuti u uspješne gospodarstvenike.
2. mjesto – urušavanje pravosudnog sustava
Početak 90-tih predstavljao je razdoblje najvećeg sudačkog egzodusa. Prema još nedovršenom i necjelovitom istraživanju Hrvatskog pravnog centra, samo u 1990. i 1991. godini oko 200 sudaca (jedna šestina do jedne petine svih sudaca) napustilo je pravosuđe. Taj broj nije konačan, jer se temelji na analizi imenovanja i razrješenja objavljenih u Narodnim novinama, a čini se da među njima nema nekih razrješenja koji su na čudan način izmakli pozornosti službenog glasila.
U razdoblju do formiranja DSV-a, mnogi su suci anticipirali svoju "nepodobnost" pa su dali ostavku uz obrazloženje da žele otvoriti "privatnu praksu" – započeti rad u odvjetništvu. Neki su suci napustili pravosuđe da bi se kandidirali za novu, lukrativnu funkciju javnog bilježnika. Mnogi stariji suci otišli su u prijevremenu mirovinu. Ipak, dio je sudaca čekao, nadajući se da će im mandat biti produžen, odnosno da će ih Državno sudbeno vijeće kao stručno tijelo nagraditi za predan rad imenovanjem na stalnu funkciju.
Tome valja pridodati da DSV praktički nikome ne odgovara, a zahvaljujući imenovanjima po stranačkom ključu, DSV je sucima imenovao i suce koji u nekoj normalnoj zemlji nikad ne bi mogli biti sucima. Kao najpoznatiji takvi suci mogu se izdvojiti Slavko Lozina (sramotno suđenje za zločine u Lori) i Branko Milanović (sudac koji je guranje prsta u anus okarakterizirao kao obično rukovanje). Izborom ustavnih sudaca 1999. godine, kao što su Vice Vukojević (za kojega se sumnja da je počinio zločine u ratu) i Smiljka Sokola (koji je izjavio da novac nije imovina) samo je dodatno urušen i onako već katastrofalan pravosudni sustav.
Urušeni pravni sustav omogućio je najveću pljačku Hrvatske pod kodnim imenom „privatizacija“. Osim pljačke, takav sustav nije progonio ratne zločince niti se bavio zločinima počinjenim u ratu, pa zbog toga danas u Haagu imamo hrvatske generale koji predstavljaju Hrvatsku na optuženičkoj klupi te tako po prvi put u povijesti imamo situaciju da se sudi pobjedniku u ratu.
1. mjesto – pobjeda HDZ-a na izborima
Svi događaji koji su pobrojani na ovoj listi dogodili su se pod HDZ-ovom vlašću i mentorstvom. Prodaja HPT-a DT-u, pljačka pod imenom „privatizacija“ i pravosuđe direktno su vođene pod dirigentskom palicom HDZ-a. Za rat će netko reći da je bio nametnut, ali sjetite se zašto je morao biti ubijen načelnik osječke policije Reihel Kir, zašto je Vukovar pao, a oružje poslano u Vukovar netragom nestalo, zašto je Bosanska posavina morala pasti, zašto se nisu procesuirali krivci za zločine u akcijama Medački džep i Oluja, zašto su zaratili hrvati i muslimani u Bosni, zašto se u jeku najveće agresije nafta iz hrvatskih rafinerija prodavala neprijateljskoj strani i na kraju zašto su Tuđman i Milošević imali direktnu telefonsku liniju?
Ako je sam rat bio nametnut, sve ostalo gore pobrojano, pa čak i događaji u ratu, nisu se smjeli dogoditi, a dogodili su se dok je HDZ bio na vlasti. Posljedice svega osjećamo i dan danas.
Post je objavljen 12.08.2007. u 13:33 sati.