Sanaderove afere
1. Otimanje kuće: DrIvo uz pomoć nekih čudnih likova uspijeva isprazniti stanove u Kozarčevoj i domoći se čitave kuće u korist svoga tasta i supruge Mirjane. Tu akciju je na vrlo čudan način pokušao opravdati Maček, ali neuspješno. O tome je bilo govora i u Latinici o porijeklu imovine.
Moj Ivo visoko leti
2. 800 000 DM: Prema tvrdnjama Kutline tajnice Ivo Sanader u nakoliko navrata prima novac od Miroslava Kutle. Radi se o iznosu od 800000 DM (tadašnjih). Taj dio je u Latinici o porijeklu imovine Ive Sanadera gospodin Mirko Galić cenzurirao. Priča se da bi Sanader vrlo vjerojatno morao napustiti Hrvatsku da je to objavljeno. Moj Ivo visoko leti
3. Austrijski kapital: DrIvo protura tezu da je kapital donio iz Austrije, tj. da ga je tamo zaradio. Iz svih Bečkih izvješća vidljivo je da su obe firme u kojima je DrIvo bio suvlasnik bankrotirale i da su likvidirane. (nacional)
4. Sabor HDZ-a: Prema tvrdnjama saborskog zastupnika Ivana Drmića Sanader je na čelo HDZ-a došao prijevarom, tj, dodavanjem listića u glasačku kutiju. Prema tvrdnjama Branimira Glavaša odbjeglog HDZ-ovca radilo se o 300 listića koje je on dodao u kutiju. Prema saznanjima iz tiskare gdje su listići tiskani radi se o 268 listića. Bez obzira o kojem se broju radi DrIvo je i na čelo HDZ-a, te zatim i na čelo Vlade došao PRJEVAROM ili krađom, kako tko to gleda.
feral
* 5. Bechtel: Sanader, Žužul i Kalmeta sastali su se s Bechtelovim najvažnijim čovjekom Rileyem Bechtelom, te su se dogovarali da izgradnju cestovne dionice Dugopolje-Šestanovac, posao vrijedan dvije milijarde kuna, izravno dodijele ovom američkom građevinskom divu. Deal je propao zbog upliva javnosti.
* 6. Pliva: Krajem lipnja ove godine Sanader, Žužul, Čović i Petrović sastali su se u Veroni kako bi vidjeli što učiniti s Vladinim dioničkim paketom u Plivi, odnosno kako postići da se ove farmaceutske tvrtke domogne američki Barr, a ne islandski Actavis. Da su dogovori išli u tom smjeru, dokazuje to što je - dan po povratku iz Verone - Sanader objavio da Vlada, ipak, namjerava prodati svoj udio: dok je u igri bio samo Actavis, prodaja nije dolazila u obzir.
*7. Liburnia: Ljeto 2005. obilježio je Vladin pokušaj da opatijsku hotelsku firmu, vrijednu više stotina milijuna eura, jeftino proda fondovima Darka Ostoje, izdašnog financijera HDZ-ove izborne kampanje. Posao je propao zbog javne buke, a nastradao je samo Damir Ostović, šef Fonda za privatizaciju. On je nastradao samo zato da se odgovornost ne bi protegla do Banskih dvora.
* 8. Kamen Ingrad: Vlasnik i direktor ovog građevinskog poduzeća iz slavonskog mjesta Velika od srijede popodne nalazi se u pritvoru i na tome će se, po svemu sudeći, zaustaviti represivno uspinjanje po piramidi krivnje za propast poduzeća i nekoliko stotina ljudskih sudbina. A trebalo bi zakucati i na Sanaderova vrata, jer je njegova Vlada donijela odluku o oprostu 32 milijuna kuna duga Zečevoj firmi i tu je odluku pokušala zatajiti od građana.
9. Anto Bagarić: U svim dokumentima koji terete Vladu Zeca i njegovu desnu ruku treći potpisnik je i Anto Bagarić tadašnji župan Požeško-slavonske županije, koji pod zaštitom Ive Sanadera sjedi i dalje u Hrvatskom saboru. Svi se pitaju čime je zadužio Ivu .
* 10. Brodosplit: Nestručno baratajući olovkom i sklapajući štetne ugovore s njemačkom brodarskom kompanijom Wessels, čelni ljudi Brodosplita (direktor Goran Vukasović, predsjednik Nadzornog odbora i ministar gospodarstva Branko Vukelić, Vukelićev zamjenik Siniša Poljak ...) svojoj su firmi nanijeli gubitak od 16 milijuna dolara, s tim da je šest milijuna iščeznulo o formi provizije. Zasad je Poljak marginaliziran, ali nije isključeno da će u ovoj priči netko završiti i na robiji. Sanader, naime, sad treba žrtve.
* 11. Lešće: Premda je najpovoljniju ponudu za izgradnju Hidroelektrane Lešće dao konzorcij predvođen Ingrom (oko 58 milijuna eura), natječaj je poništen zbog formalnih manjkavosti, a Vlada je odustala od ponovnog javnog nadmetanja, te je Ingru uputila da posao nagodbom podijeli s drugim ponuđačem - konzorcijem u kojemu su Končar i Konstruktor. Da je ishod natječaja bio obrnut, kako je bilo planirano, dijeljenja posla zasigurno ne bi bilo.
* 12. Euroherc: Da nije izbačen iz HDZ-a, Branimir Glavaš vjerojatno nikada ne bi javnost upoznao sa zavjetom Ive Sanadera da će uništiti velikog osiguravatelja Euroherc. Sanaderu se tako prohtjelo nakon što je vlasnik Euroherca Dubravko Grgić, na sastanku s premijerom u zimu 2004., odbio obilnije sponzorirati predsjedničku kampanju Jadranke Kosor.
* 13. Maestral: Tek je združenim naporima sindikata, dubrovačke oporbe i samog lokalnog HDZ-a, u kolovozu ove godine spriječen pokušaj da se lanac dubrovačkih hotela Maestral preproda stranom kapitalu po kratkom postupku i sumnjivoj cijeni, te uz aktivnu ulogu potpredsjednika Vlade Damira Polančeca.
* 14. Most: Prvi ugovor na projektu izgradnje mosta do Pelješca, koji će koštati najmanje 300 milijuna eura, i odmah bez javnog natječaja. Riječ je o ugovoru vrijednom desetak milijuna kuna, koji su Hrvatske ceste sklopile s biroom bivšeg ministra u HDZ-ovoj Vladi Jure Radića, a koji se ticao izrade projektne dokumentacije mosta. Cijena mosta se utvrđuje odokativnom metodom.
* 15. Skladgradnja: Izlaz s autoceste, koji vodi do premijerova rodnog sela, izgrađen je bez javnoga natječaja, a možda je jasno i zašto, ako se zna da je posao izvela tvrtka Skladgradnja koja je u vlasništvu Ante i Slavena Žužula, rođaka bivšeg ministra. Ova firma, koja ima mizernu građevinsku operativu, dobila je više desetaka milijuna eura vrijedne poslove u cestogradnji. ( Skladgradnja sa 25 zaposlenih i prometom od 1,5 milijuna kuna,2003. godine, dolazi na 628 zaposlenih i dobiti od 15 mil Eura, 2006. godine. )
16. Žužulove isplate: Još devet mjeseci, nakon što je Žužulamaknuo sa mjesta ministra vanjskih poslova, zbog sramotne afere Imostroj, Sanader dozvoljava da mu se isplaćuje po 27000 kuna mjesečno(ne plaće, jer u to vrijeme prima saborsku i niko ga ne pita za sukob interesa). DrIvo je morao malom pomoći dok se ne snađe.
17. HFP: U Hrvatskom fondu za privatizaciju se kralo, pljačkalo uzimalo mito i to sve pod budnim očima članova upravnog odbora Damir Polančec, Ivan Šuker, Božidar Kalmeta i Petar Čobanković. Normalno da ih Sanader nije smijenio je oni nisu ništa znali. (nacional)
18. KIM: Pokušaj prodaje Kim-a marginalnoj tvrtci marginalnoj tvrtki Chemoderm i dugoreškom poduzetniku Ivanu Šimiću. Kim vrijedan 80 milijuna eura trebla je preuzeti tvrtka čija je godišnja dobit 5000 eura. Vukelić preživio. (globus)
19. Satovi: Novinari prave popis svih Sanaderovih satova ( viđenih u javnosti) i dolazi se do vrijednosti tih satova od 150000 Eura. Nikad nitko nije pokazao na koji način je Sanader došao do toliko satova te vrijednosti, a porezna uprava nije ni pomislila da bi trebala to istražiti. Inače samo za satove je premijer trebao primati premijersku plaću preko četiri godine (ne znam šta je jeo u te četiri godine, žalim ga).
20. Splitska riva: Ovo baš i nije afera u pravom smislu riječi, ne radi se o krađi ( ako se izuzme krađa identiteta prosječnom HDZ-ovcu). Sanader se na Splitskoj rivi kune u zaštitu generala, ne dozvoljava da ih se proganja kao pse i sl. bedastoće. Nakon jednog sitnog detalja u njegovoj političkoj karijeri, postaje premijer; okreće ploču i uspostavlja zračni most na relaciji Zagreb-Den Hag.
Sanaderov doprinos razvoju demokracije:
1. Ukinuo pojam moralne i političke odgovornosti. U svojim aferama i aferama svojih najbližih osoba pokazao da je moral kategorija koja se ne tiče HDZ-ovaca.
2. Institucionalizirao korupciju. Iz nepoznatih sfera uveo korupciju u okrilje javne uprave. Zašto bi krali pojedinci kad mogu krasti svi (čitaj moji svi)!
3. Uveo samovolju (? Diktaturu). Pod ovaj pojam spadaju sve one sjednice Vlade koje su prozvane tajnima ili nazvane telefonskima. To su uglavnom sjednice na kojima je DrIvo informirao svoje ministre što je on odlučio i što oni trebaju blagosloviti, ako ih netko slučajno nešto pita.
4. Uveo „Laži kad god možeš“. Prema onoj: ako 50% ili više ljudi zna istinu govori samo istinu, a ako samo 10% zna istinu laži koliko možeš. On to radi savršeno uostalom to je i priznao ( u interesu Hrvatske J)).
5. Od saborskih zastupnika pravio idiote(HDZ-ovih). Veliki broj puta im dozvolio da se razmašu i pričaju ono što misle, da bi zatim došao i rekao im da poližu sve što su rekli ( HRT, HINA, 0,00…).
6. Uveo zgazimestansku logiku. Sve svoje izgubljene bitke treba prikazati kao pobjede, sve svoje loše projekte pretvoriti u savršene, a sve svoje pljačke u očuvanje nacionalnih interesa ( vidi jamstvenu karticu, most za pelješac i gore navedene afere sve su to „uspjesi“ )
7. Štitio branitelje uništavajući ih. Sveo branitelje na robu široke potrošnje upisujući da ih ima 500000. Samim tim obezvrijedio i njihove udjele u fondu. Pokazao da jedan vukovarski borac manje vrijedi od čistačice u MUPU.
Ima toga još ali ne da mi se pisati o tome, jer ljudi su ionako ovce i treba im netko takav da ih šiša. Oni vole velike Hrvate.
Ivo je točno takav. Došao je u Hrvatsku 92' skoro kao i Prosinečki, doduše nije reklamirao čarape u Beogradu, nego je dilao slike golih cura po Beču. Nisu ni on ni Prosinečki jadni znali da je u Hrvatskoj već neko sranje ili točnije rečeno RAT.
PS. Sad sam se sjetio još Kalmetina vozača, Rončevičevih kamiona, samog Imostroja, Sunčanog Hvara.
(* I.ĐIKIĆ, V. MARJANOVIĆ Feral 13.9.2006)
Tekst preuzet s POLLitika.com
Post je objavljen 07.11.2007. u 09:04 sati.