Moram se osvrnuti na jučerašnju utakmicu u kojoj se Dinamo oprostio od lige prvaka i pokazao koliko je daleko od vrhunskog nogometa, jer kad izgubite 3:0 na domaćem terenu od B sastava Arsenala onda nikako ne možemo govorit o vrhunskim nogometašima, nego o prosječnim koji su u rangu s ostalim istočno europskim i nordijskim ligama. No razlog zašto ovo pišem nije igra Dinamovih igrača, jer su oni dali koliko su mogli.
Jeste li primijetili da unatoč poklonjenih 7 milijuna Kuna na Dinamovim dresovima nigdje nije pisalo ZAGREB? Sve što je pisalo je bilo „Zg u srcu“ što stoji na Dinamovim dresovima otkako su izgubili Siemens kao glavnog sponzora.
Prilikom potpisivanja darovnice od 7 milijuna Kuna poreznih obveznika Dinamu u svrhu „pomaganja vrhunskog sporta“ Slobodan Ljubičić pravdao je taj potez i izjavom da će za uzvrat nogometaši Dinama na svojim dresovima nositi ime ZAGREBA i tako promovirati grad. Grad sigurno ne treba promovirati u utakmicama 1. HNL-a gdje je prosječna posjećenost na stadionima nekoliko tisuća gledalaca koji i onako jako dobro znaju što je i gdje je Zagreb.
Bolje prilike za promociju nije moglo biti nego na sinoćnjoj utakmici protiv prošlogodišnjeg finalista kupa prvaka jer je bila prenošena u najmanje jednu europsku zemlju. No umjesto da na dresovima stoji ime ZAGREB, na dresovima se našao nekakav natpis koji nikome van hrvatskih granica ama baš ništa ne znači.
Dakle mi građani Zagreba dali smo brdo novaca protivno našoj volji i još za te pare nismo niti ništa dobili. Najobičnije nenamjensko trošenje novaca za koje bi trebali odgovarati i Slobodan Ljubičić kao šef gradskog holdinga koji je potpisao tu darovnicu i Milan Bandić kao nalogodavac nenamjenskog trošenja gradskih financija.
Post je objavljen 09.08.2006. u 09:34 sati.