Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 31.07.2014.
Mikro-menadžment i druge zanimljivosti
Naišla sam na članak na LinkedInu koji govori o mikro-menadžmentu: menadžmentu koji je toliko orijentiran na detalje da ne dopušta zaposleniku da diše i da obavlja posao za koji je plaćen. Nedostatak emocionalne inteligencije u poslovanju, kaže ovaj članak, je još jedan od razloga zašto zaposlenici napuštaju čak i dobro plaćene poslove.
Micromanagers: Flushing Companies Down the Toilet, One Detail at the Time
Zatim, naišla sam i na članak koji je nabrojio 10 stvari koje su Amerikanci naglo prestali kupovati: u tom se društvu nalaze, osim oružja, i zašećereni bezalkoholni napitci, pahuljice, žvakaće gume i oprema za golf. Autor članka smatra da se radi o većoj osviještenosti potrošača i činjenici da nova generacija potrošača stječe kupovnu moć, i da se ova mlada generacija odlučuje za druge vrste proizvoda nego što su to činile ranije generacije.
10 Things Americans Have Suddenly Stopped Buying
Članak za koji vam dalje donosim link govori o najvažnijem satu vašeg života, odnosno govori o osobi koja se uspela vrlo visoko na korporativnoj ljestvici, razvijajući posao jedne softverske kompanije, da bi se zatekla u situaciji da je shvatila da je to put kojim uopće nije željela ići, već je u životu htjela poučavati i pisati. Autor zato odgovara na pitanje kako spriječiti inače pametnog pojedinca da mu životna putanja odluta izvan onoga što želi i namjerava činiti u životu? (s praktičnim natuknicama i pitanjima za razmišljanje)
The Most Important Hour of Your Life
Onda, imamo članak s prekrasnim ilustracijama o sedam znakova da tratite svoj talent u svojoj radnoj sredini. Ako vam se životopis kroz godinu dana nije popunio, ako niste pametniji, ako vam se područje utjecaja nije proširilo… sve su to znakovi da vaš talent, sve i ako stagnirate, ipak propada.
7 Signs You're Wasting Your Talent
Konačno, u posljednje vrijeme se u poslovnom svijetu puno govori o poduzetništvu i karijerama žena (čak puno više nego o poduzetništvu i karijerama muškaraca, što valjda također predstavlja neku vrstu pozitivne diskriminacije). Prva ženska dekanica poslovne škole Kellog, Sally Blount, u svom je govoru na Aspenskom festivalu ideja, pozvala mlade žene da za svoj prvi posao nakon diplome biraju najteži i najkompetitivniji posao koji mogu naći i da se ne izmiču odgovornostima, te kako je puno naučila od svoje 18-godišnje kćeri.
A-B-School Dean's Tough Love Career Advice to Young Women
Mislim da je ovo za srpanjsko čitanje sasvim dosta, a iako slijedi sezona godišnjih odmora i naš voljeni ferragosto, i idućih ćete dana na ovom blogu moći čitati puno o ekonomskim temama.
Oznake: mikro-menadžment, poduzetništvo žena, talent, potrošači, kupovna moć
srijeda, 30.07.2014.
George R. R. Martin: "Oluja mačeva"
Nakon kratkog intermezza, evo me ponovno s obimnim čitateljskim pothvatom kojeg sam se prihvatila ovog sparnog i hirovitog ljeta: „Pjesma leda i vatre“ fantasy-pisca Georgea R. R. Martina, ovaj puta uz treći nastavak, naslovljen kao „Oluja mačeva“ („Storm of Swords“).
Prema mom iskustvu s gledanjem serije, ovo je doista najbrutalniji nastavak dosad. Iako su u seriji događaji koji se odnose na prizore iz „Oluje mačeva“ podijeljeni u dvije sezone (dosad ih je snimljeno i prikazano četiri), u knjizi se pojavljuju gotovo jedan za drugim. Mada, Martin je na početku druge knjige već napomenuo da ga se ne treba držati za riječ što se tiče kronologije događaja u ovoj gigantskoj kronici, jer da se događaji često ponavljaju, preklapaju i odvijaju u isto vrijeme, iako prostorno vrlo udaljeni. Naime (a mislim da to nisam napisala u ranijim tekstovima o „Pjesmi leda i vatre“) stilski i izvedbeno je koncepcija takva da autor dodjeljuje nekolicini likova pripovjedačku funkciju (odnosno, događaje gledamo kroz oči tih likova), te se svako poglavlje odnosi na jednog lika, a poglavlja, odnosno, likovi se izmjenjuju u pripovjedačkoj funkciji.
U ovom nastavku, Martin se rješava još nekih likova, a daje veću važnost nekim drugima. Tako Arya Stark, mlađa djevojčica pogubljenog Kraljevog Namjesnika (kojeg je na tom mjestu zamijenio Joffreyev djed Tywinn Lannister), stječe sve veću snagu i sve više preuzima odgovornost za životni put kojim je krenula, dok njezina sestra Sansa ostaje romantična blesača kakva je i bila na početku romana.
Lik koji me istinski najviše živcira je i dalje Stannis Baratheon, brat poginulog kralja Roberta Baratheona, jer je toliko turoban, častan i pravedan da je u svemu tome toliko naporan i nepodnošljiv da se dijelove koji se odnose na njega (a koje čitamo kroz oči njegova najvjernijeg podanika Davosa, bivšeg krijumčara i gusara) jedva čitam i preokrećem očima čitavo vrijeme.
Ono o čemu sam razmišljala (više dok sam gledala seriju nego dok sam čitala knjige, valjda iz razloga što je ekranizacija toliko beskrupulozna i sirova) jest kako mi se ne sviđa kako Martin prikazuje žene: kao kurve/vještice, majke ili žrtve (nije to moja zamisao, negdje sam to pročitala). Vizualni prikazi maltretiranja žena su, naime, prilično zorni, nekad do te mjere da vam se smuči, i nisam sigurna kakvu reakciju izazivaju kod čitatelja, odnosno gledatelja (u odnosu na nekakvu edukativnu svrhu tih materijala). Međutim, mogu zamisliti da je svijet koji Martin nastoji prikazati kvazi-srednjovjekovni svijet, gdje žene imaju podređeni položaj i stoga se mogu uklopiti samo u uloge kurve/vještice, majke ili žrtve.
Ipak, moram reći da sam sad doživjela blagi overdose (ako je „blago“ riječ koja se može upotrijebiti) fantasyem, i to poglavito Martinovim, pa ću se kroz neko kraće vrijeme suzdržati od čitanja četvrte i pete knjige (tim više što imam sasvim dovoljno vremena prije nego što šesta i sedma knjiga budu objavljene) i prebaciti svoj fokus na neke druge teme.
Oznake: george r. r.r martin, oluja mačeva, pjesma leda i vatre
ponedjeljak, 28.07.2014.
John Grisham: "Čudotvorac"
A sada nešto posve drugačije: triler iz sudnice umjesto fantasy kronika koje sam dosada gotovo pretežito čitala. Grishamovog „Čudotvorca“ sam čitala i ranije, i to sigurno nekoliko puta kroz godine i desetljeća iza nas, ali nisam sigurna da sam ikad pisala o njemu.
Stoga vas neće iznenaditi da sam ga i ovoga puta skoro pa progutala – speed-reading a la Tony Buzan. Radi se o diplomantu Državnog sveučilišta u Memphisu, Rudyu Bayloru, koji se na početku romana priprema za pravosudni ispit i kojega čeka karijera u jednoj odvjetničkoj tvrtki srednje veličine u Memphisu, te se on veseli svijetloj budućnosti u kojoj će izaći iz dugova i prestati životariti kao siromašni student. Međutim, njegovu diplomantsku idilu remete dva slučaja koja preuzima kao dio studentske prakse: jedan je pisanje nove oporuke za navodnu 80-godišnju milijunašicu, a drugi je isplata naknade štete za zdravstveno osiguranje, koje je osiguravajuća kuća Great Benefit odbila isplatiti Donnyu Rayu Blacku koji boluje od leukemije i čije se šanse za preživljavanje svakoga dana smanjuju zbog odugovlačenja osiguravajućeg društva.
Kad Rudyevu odvjetničku tvrtku srednje veličine „integrira“ veliko odvjetničko društvo Tinley Britt, i Rudy ostane izgubljen u prijevodu, a pritom bude prisiljen proglasiti osobni bankrot, te kada ga prevari jedna sjajna odvjetnička zvijezda, Rudy se odlučuje na drugi put i posve sam započinje ozbiljnu pravnu bitku s financijskim gigantom i njegovim dobro plaćenim odvjetnicima.
S profesionalne strane, bilo mi je zanimljivo čitati pravničke cake i trikove iz zemlje koja ima pravni sustav toliko drugačiji od našeg (a o kojemu laici ustvari više znaju zbog posredstva televizije i filmova): kako izabrati porotnike, kako ispitivati svjedoke, kako provoditi dokazni postupak… Diskrecijske ovlasti sudaca su znatno veće i suci ih se (za razliku od naših sudaca) ne boje upotrijebiti (primjerice, vrlo je rijetko da kod nas suci kažnjavaju stranke i odvjetnike za odugovlačenje ili zloupotrebu procesnih ovlaštenja, dok se u ovom romanu to neprestano događa). Isto tako, bilo mi je zanimljivo saznati i kako posluju i kako varaju svoje osiguranike osiguravajuća društva (to nije slučaj samo kod nas), te koje izgovore pritom koriste.
Ne moram vam niti spominjati koliko se lako čita ovaj roman i koliko je pitak – dovoljna su vam otprilike dva poslijepodneva da biste ga dovršili. A po završetku čitanja: ja sam imala dojam kao da bih i sama mogla imati toliko pameti i sreće kao Rudy Baylor. I osjećala sam se baš dobro!
P.S. Nakon ovog čitanja planiram pogledati i film Francisa Forda Coppole s Mattom Damonom u glavnoj ulozi...
Oznake: john grisham, čudotvorac, rainmaker, rudy baylor, francis ford coppola, matt damon
ponedjeljak, 21.07.2014.
George R. R. Martin: „Sraz kraljeva“
Nakon nekog vremena, dogotovila sam čitanje u druge knjige iz popularnog fantasy serijala „Pjesma Leda i Vatre“, pod naslovom „Sraz kraljeva“ (s obzirom da sam prije kratkog vremena pisala o prvom dijelu serijala, pod naslovom „Igra prijestolja“, gdje sam potanko opisala pozadinu priče iza njegove popularnosti, nastanka, i onoga što se još očekuje dogoditi u serijalu, mislim da sad ne moram ponovno ići u detalje oko toga).
U drugom dijelu, Sedam kraljevina proživljavaju pravu političku krizu nakon što se osim Joffreya, pojavljuje još čak tri kralja koji pretendiraju na prijestolje: tu su Stannis Baratheon, najstariji brat poginulog kralja Roberta, čija opasnost leži u njegovoj nevjerojatnoj krutosti i osjećaju časti, kao i činjenicu da svoj ratni uspjeh veže uz čarolije svećenice Boga vatre (Stannis je takav dosadni davež da to ne možete niti zamisliti, oko njega i njegove priče je sve toliko turobno da vam dođe zlo dok čitate); Renly Baratheon, njegov dopadljiviji mlađi brat kojega zbog njegove simpatičnosti mnogi plemići žele vidjeti na prijestolju, zbog čega u rekordnom roku okuplja moćnu vojsku; konačno, tu je i Robb Stark, najstariji sin pogubljenog Kraljevog Namjesnika Eddarda Starka, koji se proglašava Kraljem na Sjeveru i skuplja prve bodove u bitkama protiv Lannistera, čiji je rođak Joffrey kralj-dječak koji je doista i sjedi na Željeznom prijestolju oko kojega se borbe i vode. Srećom po Joffreya, u pomoć mu dolazi njegov ujak, patuljak Tyrion Lannister, kojega građani Sedam kraljevina, a osobito stanovnici prijestolnice, Kraljeva grudobrana (King's Landing, u seriji ga utjelovljuje naš Dubrovnik), mrze, ali koji posjeduje lukavost i inteligenciju koja će kralju doći prilikom obrane Kraljeva grudobrana od svih pretendenata na prijestolje. U međuvremenu, Oštrozimljem upravlja Bran Stark, obogaljeni devetogodišnjak, njegova sestra Sansa je još uvijek zarobljenica kraljevske obitelji, a najmlađa sestra Arya prelazi iz ruke u ruku različitih likova koji se motaju predjelima između Oštrozimlja i Kraljeva grudobrana.
Kod gledanja serije, druga sezona mi se učinila doista najdosadnijom, pa mi se tako činilo i u odnosu na knjigu. Naime, ovaj dio serijala obiluje pripovijedanjem i teoretskim razlaganjima odnosa među likovima, što se događa na štetu obrata i iznenađenja kojima serijal inače obiluje. Međutim, ovaj dojam ublažava činjenica da se više pažnje posvećuje likovima koji će u daljnjim knjigama serijala odigrati važne uloge, pri čemu poglavito mislim na Theona Greyjoya, koji je prije ratnog stanja bio mirnodopski talac obitelji Stark, koji početkom rata razvija i neke vlastite apetite. Isto tako, više saznajemo i o međusobnim odnosima u obitelji Lannister, posebno između kraljice regentice Cersei i njezina brata Vražićka.
Bez obzira na ranije rečeno, i ovaj roman serijala završava „kukom“ koja vas kači za čitanje daljnjih nastavaka, pa sam se i ja svojski prihvatila čitanja trećeg dijela, naslovljenog kao „Oluja mačeva“, no moram priznati da sam još uvijek daleko od kraja, pa ćete malo pričekati za post o tom dijelu serijala.
Oznake: george r. r. martin, igra prijestolja, sraz kraljeva, king's landing
četvrtak, 17.07.2014.
Zapošljavanje u Googleu i druge sitnice
Odnedavno dobivam newsletter sajta Entrepreneur.com, gdje se često mogu naći zgodne sitnice o (poslovnom) svijetu oko nas. U prvom redu, evo 17 pitanja koja se postavljaju prilikom razgovora za posao u Googleu, odnosno, koja su se postavljala, ali su nedavno zabranjena. Radi se o blesavim pitanjima, često do granice bizarnoga: koliko biste naplatili za pranje svih prozora u Seattleu, ili zašto su šahtovi (u Americi) okrugli, koliko na svijetu ima štimera klavira, koliko golfskih loptica može stati u autobus i slično. Provjerite na linku dolje!
LINK
Nadalje, ne znam jeste li ovo već vidjeli, ali tekst ispod donosi infografiku dnevnog rasporeda mnogih slavnih osoba – kad su stvarali, kad su spavali i kad su se odmarali (a ako su imali i svoj dnevni posao – kad su ga obavljali). Prilično zanimljivo!
LINK
Na linku ispod nalaze se neke od najboljih priča potrošačkog iskustva koje ste imali prilike vidjeti: od proizvođača pekarskih proizvoda koji su preimenovali svoj Tigrov kruh u Žirafin kruh na inicijativu trogodišnjakinje koja je smatrala da kruh ipak više nalikuje žirafi nego tigru, do avio-kompanija koje su zaustavljale letove da bi čovjek stigao na vrijeme k svojoj umirućoj majci… Priče koje vas mogu ganuti u hipu…
LINK
Vjerojatno najcitiraniji članak na webu ovih dana, koji se tiče time managementa, zove se „5 Unusual Ways to Start Working Smarter, Not Harder“ (Pet neuobičajenih načina da počnete raditi pametnije, ne više). U prvom redu, koristite više, a ne manje pauza (bioritam nam nalaže da je najdulje razdoblje koncentracije 90 minuta – nakon toga bi valjalo promijeniti ritam, pa se vratiti poslu). Dovoljno se naspavajte, odnosno odvojite vrijeme za drijemanje. Provodite vrijeme u prirodi. Rješavajte stvari u blokovima, odnosno odsječcima vremena (mijenjajući lokacije za svaki posao). Provjeravajte mailbox redovito (iako se uobičajeno savjetuje da se okanite mailboxa ako mislite obaviti bilo što).
LINK
Nadalje, sedamnaest sajtova koji će vas učiniti pametnijima, donosi članak na donjem linku. Od digitalne fotografije do vokabulara, preko učenja jezika do zanimljivih činjenica… Klikajte!
LINK
Također, na linku dolje možete saznati kojih pet znakova otkriva da baš i niste materijal za vođu: nedostatak emocionalne inteligencije, sklonost seks-skandalima, neprestano provjeravanje telefona ili nedostatak spontanosti mogu ukazati na to da ljudi neće rado prihvaćati vaše vodstvo i da možda niste materijal za rukovoditelja.
LINK
Zatim, 27 trikova uz pomoć kojih ćete svladati koju god vještinu želite svladati; sadrži rubrike poput – ne budi nestrpljiv, ne možeš izbjeći budale pa ih radije iskoristi, prihvati kritiku, oblikuj svoju ličnost i slično. Dobro kod ovog teksta je što progovara kroz primjere, a ne floskule.
LINK
13 znakova isključenog (odnosno lošeg) zaposlenika (s obzirom da sam prepoznala jednog kolegu ovdje, ovo mi je jako drag tekst) – infografika prikazuje osobu koja zanovijeta, ogovara, izmišlja isprike i izgovore, nedostaje joj entuzijazma, pravi se pametna i ne pomaže drugima.
LINK
Oznake: poduzetnik, google, raspored, time management, kako postati pametniji, loši zaposlenici
utorak, 15.07.2014.
Plaši li vas Facebook?
Nedavno, potaknuta priznanjem Facebooka da su provodili sociološke eksperimente nad svojim mnogobrojnim korisnicima bez njihova pristanka, priznajem da sam počela pojačano razmišljati o opasnostima Facebooka u mojoj budućnosti. Pa iako ovaj post nije strikno vezan uz knjige i čitanje, vezan je uz način na koji koristimo Facebook i internet općenito, pa se može primijeniti i na naše ponašanje u blogosferi.
Facebook je provodio stotine eksperimenata nad korisnicima
Ono što znam jest da Facebook, koji svoje korisnike zapravo tretira kao svoje proizvode (dok su njegovi klijenti odnosno kupci ustvari multinacionalne kompanije koje oglašavaju svoje proizvode i usluge putem Facebooka), prikuplja osobne podatke o mom korištenju Facebooka, o stvarima koje me zanimaju i o linkovima na koje klikam. I ne samo to, aktivnom manipulacijom news feedom na mojoj naslovnici, Facebook ograničava moje kontakte s ljudima, predmnijevajući da će me upravo te stvari zanimati, dok blokira sadržaje za koje smatra da me neće zanimati, što se u jednu ruku čini individualiziranim pristupom marketingu, odnosno, radi se o strelovitom napretku u marketingu, u smislu da se izvjesni reklamni sadržaj može uputiti točno na adresu osobe koja predstavlja ciljanu publiku koja će najvjerojatnije kupiti reklamirani proizvod. S druge strane, kao laiku mi se to čini jezivo, jer Facebook na taj način manipulira mojom virtualnom stvarnošću.
Priznajem i to da mi profesionalna deformacija zvoni na uzbunu, jer znam da se korisnik ne može pozivati na privatnost osobnih podataka koje je dobrovoljno dao, pa čak i ako nije bio svjestan da ih je dao (na sličan način, ne možete novinama zabraniti objavu vaše fotografije koja je slikana u javnom prostoru gdje ste se zatekli). Međutim, koja je konstelacija tih osobnih podataka (odnosno, što Facebook točno prikuplja od mojih osobnih podataka), teško mi je i zamisliti.
Nešto o tome rekla je Jennifer Goldbeck u TED Talku: „Curly Fries Conundrum“. Primjerice, ona navodi anegdotu gdje su 15-godišnjakinji iz Targeta (trgovački lanac) počeli stizati kuponi za dječju hranu, pelene i dječju odjeću dva tjedna prije nego što je objavila sretnu vijest svojim roditeljima. Do tog podatka Target nije došao prikupljajući samo podatke o njezinim kupovinama stvari za djecu ili primjerice testa za trudnoću (što bi bilo očito), već i zbog činjenice da je u nekoliko tjedana kupila više vitamina nego što je uobičajeno trošila.
Isto tako, govornica je navela i primjer jednog istraživanja na temelju pet lajkova koje su ljudi dodjeljivali različitim stvarima, te su istraživači na temelju tih pet lajkova pokušavali zaključiti kakve su osobe iza tih lajkova. Ono što su zaključili jest da ljudi koji su lajkali stranicu s Curly Fries (valoviti pomfrit) natprosječno inteligentni (to su zaključili po asocijaciji, odnosno činjenici da se ljudi vole družiti s ljudima sličnima njima). Istraživači, dakle, mogu skupljati ovakve, naizgled benigne podatke o meni i prodati ih ne samo oglašivačima, već i mojim poslodavcima – ako se iz lajka dodijeljenog valovitim krumpirićima može zaključiti jesam li inteligentna ili ne, tko zna iz čega se može zaključiti jesam li timski igrač, imam li možda društvenih ili psihičkih problema, jesam li alkoholičar ili čak kako funkcioniram u poslovnom okruženju.
Osim toga, pogledala sam i TED Talk s govornikom Alessandrom Acquistijem: „Why Privacy Matters“ u kojem i govornik također upozorava na količinu podataka koje svojevoljno i nesvjesno dajemo oglašivačima putem društvenih mreža, pa iako smatramo da nemamo što kriti ili ne stavljamo privatni sadržaj na društvene mreže, opasnost od manipulacije osobnim podatcima i dalje postoji, iako te opasnosti nismo svjesni.
Stoga ne čudi da su neki ljudi, uplašeni količinom podataka i načinom na koji se ti podatci interpretiraju, napustili druženje putem Facebooka i prepustili se komunikaciji nekim drugim društvenim mrežama.
Why I Quit Facebook and we are sharing much more than you think
Ovim postom vas ne želim odvratiti od Facebooka, ali imam i nekoliko vlastitih upozorenja:
1. nemojte na Facebook stavljati fotografije osoba koje su vam izričito rekle da to ne žele (dakle, osobe čiji pristanak na objavu fotografije nemate), što uključuje i fotografije djece, kao jedne od najranjivijih društvenih skupina. Kako saznajem iz jednog od TED Talkova, sve i da niste odali svoju lokaciju, tehnologija kompjutorskog prepoznavanja lica je svakim danom sve bolja i naprednija i uskoro neće biti nikakav problem na temelju izgleda pronaći ime i prezime i adresu.
2. sad preko ljeta, kad odlazite na godišnji odmor, nemojte ostavljati statuse na Facebooku tipa: „Nema nikoga kod kuće kroz tri tjedna!“ Čak i ljudi koji su vam prijatelji vam možda nisu tako dobri prijatelji.
Dakle, slobodno koristite blagodati modernih tehnologija, ali - pamet u glavu i stupajte oprezno!
Oznake: Facebook, privatnost, ted talk, jennifer goldbeck, alessandro acquisti
nedjelja, 13.07.2014.
Što čitati preko ljeta
Kao što već napomenuh, do nedvojbeno zasluženog godišnjeg odmora imam još puna četiri tjedna (međutim, moram priznati da se pritisak radnih obveza smanjio od početka srpnja, s obzirom da je dio Hrvata iz realnog i državnog sektora ipak počeo koristiti godišnje odmore, tako da, osim klasične nervoze zadnjeg-tjedna-pred-godišnji-odmor, u naredna četiri tjedna ne očekujem neki pretjerani poslovni stres), ali nije naodmet početi razmišljati o tome što bi valjalo čitati preko ljeta, kad čovjek ima više vremena.
(nedavno sam na jednom stranom blogu jedne djevojke vidjela To-Do listu za ljeto, koja je uključivala i neke DIY projekte, večere, organizaciju događaja za Svjetsko prvenstvo u nogometu, reviziju garderobe, čitanje knjiga i slično, pa sam bila doista zbunjena da netko tko nije u školi ili na fakultetu i nema slobodno čitavo ljeto već par tjedana godišnjeg odmora kao sav radni narod, ima tako ambiciozne ljetne planove. Ja mislim da otkad radim nisam pravila planove za ljeto. Možda sam se poželjela ljetnog entuzijazma.)
U svakom slučaju, evo što me čeka:
- Dovršiti trilogiju „Prvi zakon“ iz prošlog posta – s obzirom da sam prvu knjigu riješila, iduće dvije se ne čine kao toliko velik zalogaj;
- Dovršiti sve objavljene romane „Pjesme Leda i Vatre“ - počela sam drugu knjigu, osim nje slijedi još četiri (to je malo ambiciozniji pothvat, ali s obzirom da ovo ljeto ne idem na more, ne putujem i ne radim, čini mi se izvedivo);
- Jedna naša novinska kuća je dva vikenda zaredom imala rasprodaju svojih i tuđih izdanja iz svog online-shopa, pa sam za vrlo malo novca stekla vlasništvo nad sljedećim naslovima:
1. Pet knjiga Johna Grishama: „Čudotvorac“, „Klijent“, „Komora“, „Slučaj Pelikan“ i „Vrijeme ubijanja“ („Čudotvorca“ i „Klijenta“ sam čitala, ali davno, tako da ponavljanje čak ne bi bilo niti naodmet);
2. Trilogija indijskog romanopisca Vikrama Setha pod zajedničkim naslovom „Prikladan momak“, i to „Kišni paviljon“, „Sveta rijeka“ i „Svadbeni sari“, pa ću i to pokušati;
3. Nekoliko naslova domaćih pisaca – „Lunapark“ Tomislava Zajeca, „Čefuri raus!“ Gorana Vojnoviča, „Tesla, portret među maskama“ Vladimira Pištala, te „Razdvojit ću pjenu od valova“ Ferija Lainščeka;
4. „Ubojice s razglednice“ Lize Marklund i Jamesa Pattersona;
- pronaći mrvicu vremena za „Slast na dnu pite“ Alana Bradleya;
- nastaviti s SF-serijalom Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu.
Ako sve ovo stignem, samoj ću sebi dodijeliti medalju za osobitu koncentraciju. A ako niste šmekali sve do sada iznesene preporuke, evo što me obavještava Algoritam o svojim izdanjima u srpnju:
1. Cody McClain Brown: „Propuh, papuče i punica – vodič za preživljavanje“ (naslov izvornika: „Chasing a Croatian Girl: A Survivor's Tale“) – Amerikanac iz Oklahome, splitski zet i dotepenec u Zagreb, napisao je knjigu o hrvatskim običajima sa stajališta stranca. Djeluje kao da bi moglo biti zabavno, osim ako nije posve bezveze.
2. Sheryl Sandberg: „Ustrajnost: žene, poslovi i vođenje“ - malo teško za ljeto, ali moram vas izvijestiti da se o Sheryl Sandberg ne prestaje pisati i govoriti u poslovnom svijetu, jer je posljednja u nizu žena koje su (a ona na osobito šarmantan način) napale shvaćanja o „staklenom stropu“ za napredovanje žena u biznisu. Moglo bi biti zanimljivo, iako ima i puno oponenata i oponentica njezinim stavovima.
3. Seth McFarlane: „Tko preživi, pričat će“ - komičar, tvorac „Family Guya“ i „Teda“, napisao je roman prema kojemu je snimljen film „A Million Ways To Die in the West“; ako vam se ne ide u kino, izaberite knjigu.
4. John Hart: „Posljednje dijete“ – triler u kojem se radi o djeci, pobrao je hrpe nagrada, to bi moglo biti nešto za mene;
5. Michael Robotham: „Osumnjičenik“ i „Uništenje“ – krimići, s profesorom psihologije koji boluje od Parkinsonove bolesti u glavnoj ulozi.
Oznake: što čitati preko ljeta, preporuke, john grisham, vikram seth, joe abercrombie, lois mcmaster bujold, alan bradley, tomislav zajec, Goran Vojnović, feri lainšček, cody mcclain brown, sheryl sandberg, seth mcfarlane, john hart, michael robotham
petak, 11.07.2014.
Joe Abercrombie: "Prvi zakon: Krivnja oštrice"
Prvo što podvlačim jest da je ovo prva knjiga fantasy-trilogije pod zajedničkim naslovom „Prvi zakon“ i da sam je počela čitati na preporuku meni posve nepoznatog knjižničara jedne zagrebačke knjižnice. Naime, zaključujem da bi čovjek, gledajući površno moj blog, mogao zaključiti da sam isključivi, ili bar pretežni čitatelj SF-a i fantasya, ali to ne bi bilo istinito, kao što dugogodišnji pratitelji ovog bloga već znaju ili barem naslućuju.
No, bear with me, ovih dana čitam fantasy (počela sam drugu knjigu „Pjesama leda i vatre“), jer očigledno lakše podnosim činjenicu da je cijeli svijet osim mene na godišnjem odmoru (treba izdržati još puna četiri tjedna prije godišnjeg u kolovozu) ako se mogu izgubiti u viteškim pričama i opisima prizora u kojima slabiji borci ostaju bez života, donjih i/ili gornjih ekstremiteta ili prstiju.
U „Prvom zakonu“ pratimo nekoliko paralelnih priča koje se do kraja prvog dijela trilogije, „Krivnja oštrice“, združuju u jedinstvenu fabulu. U prvom redu, tu je inkvizitor Kraljevske inkvizicije, Sand dan Glokta, koji po nalogu svog nadređenog, nadlektora Sulta, sustavno uništava članove gilde trgovaca tekstilom, koji su se malo osilili u odnosu na postojeću plemićku kastu. Glokti, koji je nakon što je kao vojnik prošao dugotrajni zatvor i mučenja, ostao fizički naružen, smrvljene noge i s neprestanim bolovima, mučenje drugih ide kao od šale te na svoj posao gleda s neprikrivenim cinizmom.
Osim njega, pratimo priču mladog kapetana Jezala dan Luthara, koji se sprema za mačevalački turnir u kojemu definitivno nije favorit, a svoje šanse uspijeva i pogoršati neprestanim pijančevanjem, bahatim ponašanjem kakvom su skloni pripadnici njegove društvene klase, te posvemašnjim kukavičlukom. No, kad ga njegov sparing partner, kapetan Collem West (koji ne pripada plemićkoj klasi, već se isključivo svojim radom uspeo do časničke pozicije u Kraljevoj osobnoj straži), upozna sa svojom sestrom Ardee, za Jezala se pitanje motivacije posve mijenja.
Međutim, kad u glavni grad dođe još i prvi mag Bayaz (u čiji identitet nadlektor Sult ozbiljno sumnja), u pratnji Krvave Devetke, odnosno Sjevernjaka Logena, koji je sa svojih devet prstiju ubio ozbiljan broj protivnika za svog bivšeg poslodavca, samoprozvanog sjevernjačkog kralja Bethoda, svog naučnika Malacusa Quaija, kojima se kasnije pridružuje i tamnoputa ratnica iz dalekih krajeva kraljevine i njezin pratitelj mag, stvari se ozbiljno kompliciraju, osobito zato što se na političkoj sceni kralj Sjevera, s očiglednim osvajačkim namjerama počinje približavati Anglandiji, a da rat koji je bjesnio s Ghurkulima nije niti okončan, te se ponovno budi tamni mag Khalul čiji sljedbenici ne poštuju Drugi zakon: ne jesti ljudsko meso.
U svakom slučaju, ono što saznajemo jest da je Bayaz, prvi mag, u glavni grad došao radi okupljanja družine koja će se iz zasad nepoznatih razloga približiti Rubu svijeta. Nažalost, to je i najveća zamjerka koju imam kad sagledavam isključivo prvi dio trilogije (s obzirom da naredna dva još nisam čitala, pa progovaram iz pozicije „osobe koja ne zna cijelu priču“) – previše je vremena u prvoj knjizi posvećeno postavljanju settinga, opisivanju likova i njihovih karakteristika, pa je premalo vremena i mjesta i preostalo za početak fabule i pojašnjavanje kamo je pisac s pričom zapravo htio poći.
Međutim, svakako dopuštam mogućnost da sam požurila i s ocjenama trilogije i sa razočaranjem, te si ostavljam šansu da revidiram svoj stav nakon čitanja cijelog djela, jer sam svjesna da kod romana ovog obima, ima mnogo zamki kojima pisac mora doskočiti kako bi roman bio posve zaokružena cjelina.
Oznake: joe abercrombie, prvi zakon, krivnja oštrice
srijeda, 09.07.2014.
Lois McMaster Bujold: "Ethan od Athosa"
Zamišljen kao spin-off epizoda u priči o Milesu Vorkosiganu, odnosno admiralu Milesu Naismithu, zapovjedniku čuvenih Dendariijskih plaćenika, roman „Ethan od Athosa“ gotovo pa niti ne spominje glavnog junaka SF-serijala iz kojega je potekao, odnosno, njegovo se ime tek uzgredno spominje.
Glavna je faca ovoga romana doktor Ethan Urquhart, genetičar i porodničar na usamljenom i izvan ruke smještenom planetu Athosu, o čijoj čudnovatoj društvenoj konstelaciji ponešto saznajemo na početku romana, ali više tek nakon što se Ethan otisne na nepoznate planete i svemirske postaje.
Naime, planet Athos je isključivo muški planet, te je ženama, kao sotonskim spodobama koje poštene muškarce uvode u napast, posve zabranjen pristup. To stvara razumljive poteškoće s obnavljanjem genetičkog i ljudstvenog fonda na planetu, a pogotovo stoga što su postojeće kulture jajnika koje Athos posjeduje počele odumirati, pa se javila potreba da se nadležni Centri za reprodukciju opskrbe novom pošiljkom svježih kultura jajnika s drugih planeta. Međutim, kad je stigla nova pošiljka, ispostavlja se da se uopće ne radi o onome što su Centri za reprodukciju planeta Athosa naručili.
Upravo Ethan, kao najposvećeniji pročelnik Odjela za reproduktivnu biologiju, biva izabran otkriti o čemu se radi te se upućuje na Postaju Kline, odakle im je došla kriva pošiljka kultura jajnika. Nažalost, prva osoba kojoj se obraća na postaji, upravo je – žena! I to ni više ni manje nego poručnica Elli Quinn (koje se možemo sjećati kao osobe koja je u ranijim nastavcima SF-serijalu o Milesu Vorkosiganu stradala u jednom od napada i čije je lice bilo uništeno, ali za čije se stradavanje Miles osjećao osobno odgovornim, i to toliko da je uredio da joj se na Koloniji Beta posve rekonstruira lice). Poručnica Quinn nalazi se na misiji za Dendariijske plaćenike kojima pripada, i koja uključuje upravo doktora Ethana Urquharta, na njegovu vjekovnu žalost. I tako Ethan biva uvučen u avanturu koju nije htio i koja je inicirala događaje kojima uopće nije namjeravao biti sudionik.
U svakom slučaju, ovaj je spin-off simpatičan (osobito zazor koji stanovnici Athosa osjećaju prema ženama), pitak i lako čitljiv, a dodatna mu se prednost sastoji u tome što je vrlo labavo vezan za glavnu priču, pa se može uzeti u ruke i neovisno o volji i želji za čitanjem cjelokupnog serijala. Ni militantnim feministicama neće biti mrzak.
Oznake: lois mcmaster bujold, ethan od athosa
petak, 04.07.2014.
Alan Bradley: "Dimljena haringa bez senfa"
Recimo, nisam uopće pročitala prvi dio ovog serijala, iako je objavljen kod nas u Nakladi Ljevak pod naslovom „Slast na dnu pite“, jer u kojoj god sam ga knjižnici tražila, uvijek su imali drugi i treći nastavak, ali ne i prvi.
Tako da sam se nakon davno pročitanog drugog dijela ovog ljupkog krimi-serijala, pod naslovom „Korov, vješala i krvnikova kukuljica“, odlučila prepustiti se okolnostima i pročitati „Dimljenu haringu bez senfa“, treći dio serijala, nadajući se da ću negdje, nekako, pod nekom sretnom konstelacijom zviježđa, nabasati i na prvi dio.
Za one koji nisu upoznati o čemu se radi, recimo prvo da je Alan Bradley Kanađanin, koji je prije prijevremenog odlaska u mirovinu 1994. godine, bio voditelj televizijske tehnike u medijskom centru Sveučilišta Saskatchewan, a potom se posvetio književnoj karijeri na Malti, u društvu supruge „i dvije proračunate mačke“. Bradley je nagrađivan prvenstveno kao autor dječje literature, a najpoznatiji je upravo po serijalu kriminalističkih romana za mlade o Flaviji de Luce, od kojih je za „Slast na dnu pite“ dobio nagradu Dagger Udruženja pisaca kriminalističkih romana, prvu nagradu Udruženja pisaca Saskatchewana za dječju književnost, nagradu Dilys Award, nagradu Agatha te nagrade Macavity i Barry za najbolji prvi roman.
Brojnost književnih nagrada koje su otposlane u smjeru autora, zaslužuju da nešto kažemo i o glavnoj junakinji. Naime, Flavia de Luce, kao najmlađa od triju kćeri osiromašenog plemića, jedanaestogodišnja je djevojčica koja vrlo rano u životu našla svoju životnu strast, a to je kemija. Istu je naslijedila od neobičnog ujaka Tarquina de Lucea, čiji je laboratorij preuzela. Njezine sestre Ofelia (Feely) i Dafna (Daffy), obje imaju svoje strasti – Feely svoj izgled, a Daffy svoje knjige, a osim toga, imaju i zajedničku strast koja se sastoji u šikaniranju svoje najmlađe sestre, zbog čega je Flavia prilično često prepuštena sama sebi, ali i prilično samostalna u otkrivanju zločina koji se na ovaj ili onaj način dogode u njezinoj neposrednoj okolini.
Na početku ovog romana, zatječemo Flaviju kako dopušta da joj jedna postarija Ciganka iz kristalne kugle gata o budućnosti, pri čemu se dogodi jedan izrazito nesretan slučaj, koji, časna riječ, nema nikakve veze s Flavijom, pa se Cigankin šator zapali. Flavia, ne zbog grižnje savjesti, Ciganku odlučuje smjestiti u dijelu svog obiteljskog imanja Buckshaw, a nakon što starica u noći bude napadnuta, i nakon što se u drugim dijelovima imanja također vrlo brzo dogode i drugi zločini, Flavia se baca na otkrivanje što je posrijedi i tko stoji iza gnusnih napada na njezinom vlastitom kućnom pragu.
Ono što je simpatično oko Flavije de Luce jest što čitatelja definitivno ne ostavlja u iluziji da se radi o briljantnoj, naprosto savršenoj mladoj dami – Flavia ni malo ne mari za svoje haljine, priprema obroke na Bunsenovom plameniku, juri na svom povremeno blatnom damskom biciklu koji je nazvala Gladys i s kojim često razgovara u nedostatku drugih sugovornika, često laže starijima, šverca zabranjene predmete iza svojih leđa i zna biti prilično neposlušna, čak je sklona zanemariti i neke posve izravne zabrane odraslih.
Ipak, u pozadini priče je činjenica da Flavia, koju njezin otac sustavno ignorira, a sestre se zločesto iskaljuju na njoj, neprestano traži uspomenu na majku Harriet koja je stradala u planinarskoj nesreći. Zbog toga, uvijek se nekako rastužim zbog ove pametne, ali ne osobito ljupke djevojčice, i zbog toga čitatelj može suosjećati s njom i voljeti njezine pustolovine i nevolje u koje upada iz romana u roman.
Preporuka – djeci, kao i odraslima kojima se svidio krimi-serijal Alexandera McCall-Smitha o Prvoj damskoj detektivskoj agenciji.
Oznake: alan bradley, dimljena haringa bez senfa, flavia de luce
srijeda, 02.07.2014.
George R. R. Martin: "Igra prijestolja"
Trebala je proći točno polovica 2014. godine, ali sam se ja sjetila obećanja koje sam dala dok sam pisala svoje novogodišnje čitateljske odluke za ovu godinu, koje su, između ostaloga, uključivale i čitanje slavnog fantasy serijala plodnog pisca Georgea R. R. Martina (prije ovoga, pročitala sam još samo jednu njegovu knjigu, i to slavni „Armaggedon Rag“, koji je kod nas preveden kao „Pjesma sudnjeg dana“).
Nije nikakva tajna o čemu se ovdje točno radi (nije bila tajna niti meni, jer sam, odmah nakon što je ekraniziran, pogledala čitavu prvu sezonu serije „Game of Thrones“) – „Igra prijestolja“ je prva knjiga fantasy serijala pod nazivom „Pjesma Leda i Vatre“, koja se zasad sastoji od šest, odnosno pet knjiga od kojih je posljednja u hrvatskom izdanju podijeljena na dva dijela zbog izrazite obimnosti – dosad su objavljeni: „Igra prijestolja“, „Sraz kraljeva“, „Oluja mačeva“, „Gozba vrana“ te „Ples zmajeva“, a očekuju se još dva nastavka do kraja serijala, koji nisu objavljeni niti u izvorniku, i to „Vjetrovi zime“ i „San o proljeću“.
U prvom dijelu serijala (koji, inače, prilično vjerno prati i prva sezona serije), upoznajemo glavne likove i glavne klanove s kojima ćemo se družiti i u idućim nastavcima. Na početku, knez Eddard (Ned) Stark, kao vladar pokrajine Oštrozimlje (Winterfell), očekuje kraljevski posjet svoga prijatelja i bivšeg suborca Roberta Baratheona, koji je nakon pobjede nad ludim kraljem iz obitelji Targaryen, zasjeo na prijestolje Sedam kraljevina. Nedova supruga Catelyn i njihovo petero djece: Robb, Bran, Rickon, Sansa i Arya, kao i nezakoniti sin Jon Snow, žive u relativnom obiteljskom skladu koji narušava posjeta kraljevske obitelji, koju osim kralja Roberta, čine i njegova supruga Cersei iz bogate obitelji Lannister, njezina braća Jaime (koji je kao bivši član Kraljevske straže smaknuo prethodnog kralja) i Tyrion (zvani Vražićak, prilično učeni patuljak nevičan borbama, ali prilično sklon pijančevanju i posjećivanju javnih kuća), te njihova djeca, princ Joffrey, princeza Myrcella i mali princ Tommen.
Prilikom tog posjeta, Robert nudi Nedu da postane novi Kraljev Namjesnik nakon iznenadne smrti Jona Arryna, da se preseli u glavni grad, Kraljev Grudobran (King's Landing), a Ned se, ponukan željom za otkrivanjem prave istine oko smrti njegovog prethodnika, odlučuje pristati na njegovu ponudu, tim više što mu se iz ponašanja kralja Roberta čini da je njegovo zadovoljstvo životom kakav je vodio kao vitez i ratnik, nestalo pod utjecajem osamljene, i često dosadne kraljevske dužnosti, te nesretnog braka s Cersei, što je također pobudilo u Nedu osjećaj prijateljske dužnosti i brige za Roberta.
Nakon ovakvog početka priče, malo je reći da se fabula počinje nerazmrsivo komplicirati, tim više što krhkom miru Sedam kraljevina prijete preostali potomci obitelji Targaryen, koji su se u prekomorskim slobodnim gradovima, sveli na tek dva člana, Vyserisa i njegovu mlađu, na početku romana trinaestogodišnju sestru Danaerys. Vyseris odlučuje svoju sestru udati za konjskog kneza, odnosno khala Droga, u zamjenu za odanost njegove brojne vojske pri ponovnom osvajanju Željeznog prijestolja, na koje Vyseris smatra da ima neprikosnoveno nasljedno pravo.
S treće fronte, Kraljevinama s dalekog sjevera, iza velikog Zida koji ih štiti od divljaka, prijeti još sila još neutvrđenih razmjera, čiji se pipci počinju pružati i preko Zida, a njihovo se djelovanje može iščekivati tek kad desetogodišnje ljeto zamijeni dugotrajna i opaka zima.
Iako sam gledala seriju, i čak se prilično dobro sjećam radnje s obzirom da sam proteklih godina gledala i daljnje sezone, koje obuhvaćaju događaje iz slijedećih nastavaka „Pjesama Leda i Vatre“, čitanje mi ni u jednom trenutku nije bilo dosadno, i moram priznati da sam knjigu od osamstotinjak stranica smlavila u gotovo rekordnom roku, pa jedva čekam priliku da se uhvatim čitanja i idućih nastavaka.
Preporučujem – apsolutno svima: pomodarima, koji ne mogu propustiti ne saznati sve o trenutno najgledanijoj seriji na svim televizijama, fantasy freakovima, ljubiteljima političke intrige (jer tko ne igra, sigurno gubi u igri prijestolja), ljubiteljima knjiga povijesne tematike...
(nastavak uskoro slijedi)
Oznake: george r. r. martin, igra prijestolja, game of thrones, pjesma leda i vatre
