Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 06.09.2014.
George R. R. Martin: "Ples zmajeva"
Najveći čitateljski zalogaj u 2014. godini uspješno sam probavila, pročitavši krajem kolovoza „Ples zmajeva“ - peti i posljednji objavljeni nastavak serijala „Pjesme Leda i Vatre“ proslavljenog pisca fantasya, Georgea R. R. Martina. I, kao što sam već ranije najavljivala, time započinje moje zasigurno višegodišnje čekanje posljednjih dvaju nastavaka kojima bi se serijal i dovršio (bit će naslovljeni kao „Vjetrovi zime“ i „San o proljeću“).
Kao što sam već navela, „Ples zmajeva“ je peti nastavak serijala o Sedam kraljevina, a zbog svoje je obimnosti (radi se o više od tisuću stranica, i to ne ubrajajući pregled plemićkih kuća koji se nalazi na kraju svakog nastavka serijala) podijeljen na dva dijela, prikladno nazvanima Prvi i Drugi dio.
U prvom dijelu, kao što je Martin i najavio, bilo je riječi o likovima koji su posve izostavljeni iz četvrtog dijela, odnosno iz „Gozbe vrana“, s obzirom da je „Gozba vrana“ posvećena samo događanjima u Kraljevu grudobranu i izvan njega, pa se prvi dio „Plesa zmajeva“ odnosi na događaje koji obuhvaćaju Tyriona Lannistera, sada nevoljkog naseljenika Slobodnih gradova koji se nastoji sakriti od duge ruke svoje otuđene sestre Cersei, koja kao kraljica regentica u ime svog maloljetnog sina Tommena stoluje u Sedam kraljevina. Osim njega, tu je i Arya Stark, koja u Braavosu izučava svoj novi zanat, dok njezin polubrat Jon Snow nastoji uspostaviti zapovjedništvo nad Noćnom stražom i uspješno obraniti kraljevstvo od opasnosti koje vrebaju s onu stranu Zida. Danaerys Targaryen stoluje u slobodnom gradu Mereenu, ali niti njezino kraljevanje nije lišeno opasnih kompromisa između kojih se izbor ukazuje doista nemogućim. Međutim, ovdje saznajemo i o nekim drugim igračima koji se žele uključiti u igru prijestolja, pri čemu se to osobito odnosi na dotad pasivnog vladara Dornea, Dorana Martella.
U drugom je pak dijelu Martin spomenuo da će se radnja, koja se dotad račvala, ponovno ujediniti, tako da čitajući drugi dio saznajemo o političkim previranjima koja destabiliziraju Kraljev grudobran, o tome kako su rezultirali Danaerysini napori i kako su se političke i društvene figure pomaknule prema konačnom razrješenju.
Nažalost, dvije knjige do kraja je još prilično puno, tako da me i „Ples zmajeva“ ostavio u iščekivanju i sa željom da saznam sve, što će mi, barem za sadašnje vrijeme, biti uskraćeno. Ono što nakon svega moram podcrtati jest da nisam čitatelj fantasya u tradicionalnom smislu (iako sam klasike, poput Tolkiena, dakako, pročitala) pa možda moja ocjena serijala u konačnici neće imati toliku težinu kao ocjena pravih šmekera, ali i bez obzira na to volite li ili ne volite fantasy, radi se o serijalu čija vrijednost leži i u prikazivanju društvenih, političkih i kulturnih okolnosti koje su unverzalne za svako doba i svako društvo, bez obzira je li fiktivno ili stvarno. Zbog toga, vjerujem da će i čitatelji koji poput mene, nisu čitatelji fantasya u tradicionalnom smislu, uživati u ovom serijalu. Dakako, ako odvoje dovoljno vremena i strpljenja.
Oznake: george r. r. martin, ples zmajeva, pjesma leda i vatre
srijeda, 30.07.2014.
George R. R. Martin: "Oluja mačeva"
Nakon kratkog intermezza, evo me ponovno s obimnim čitateljskim pothvatom kojeg sam se prihvatila ovog sparnog i hirovitog ljeta: „Pjesma leda i vatre“ fantasy-pisca Georgea R. R. Martina, ovaj puta uz treći nastavak, naslovljen kao „Oluja mačeva“ („Storm of Swords“).
Prema mom iskustvu s gledanjem serije, ovo je doista najbrutalniji nastavak dosad. Iako su u seriji događaji koji se odnose na prizore iz „Oluje mačeva“ podijeljeni u dvije sezone (dosad ih je snimljeno i prikazano četiri), u knjizi se pojavljuju gotovo jedan za drugim. Mada, Martin je na početku druge knjige već napomenuo da ga se ne treba držati za riječ što se tiče kronologije događaja u ovoj gigantskoj kronici, jer da se događaji često ponavljaju, preklapaju i odvijaju u isto vrijeme, iako prostorno vrlo udaljeni. Naime (a mislim da to nisam napisala u ranijim tekstovima o „Pjesmi leda i vatre“) stilski i izvedbeno je koncepcija takva da autor dodjeljuje nekolicini likova pripovjedačku funkciju (odnosno, događaje gledamo kroz oči tih likova), te se svako poglavlje odnosi na jednog lika, a poglavlja, odnosno, likovi se izmjenjuju u pripovjedačkoj funkciji.
U ovom nastavku, Martin se rješava još nekih likova, a daje veću važnost nekim drugima. Tako Arya Stark, mlađa djevojčica pogubljenog Kraljevog Namjesnika (kojeg je na tom mjestu zamijenio Joffreyev djed Tywinn Lannister), stječe sve veću snagu i sve više preuzima odgovornost za životni put kojim je krenula, dok njezina sestra Sansa ostaje romantična blesača kakva je i bila na početku romana.
Lik koji me istinski najviše živcira je i dalje Stannis Baratheon, brat poginulog kralja Roberta Baratheona, jer je toliko turoban, častan i pravedan da je u svemu tome toliko naporan i nepodnošljiv da se dijelove koji se odnose na njega (a koje čitamo kroz oči njegova najvjernijeg podanika Davosa, bivšeg krijumčara i gusara) jedva čitam i preokrećem očima čitavo vrijeme.
Ono o čemu sam razmišljala (više dok sam gledala seriju nego dok sam čitala knjige, valjda iz razloga što je ekranizacija toliko beskrupulozna i sirova) jest kako mi se ne sviđa kako Martin prikazuje žene: kao kurve/vještice, majke ili žrtve (nije to moja zamisao, negdje sam to pročitala). Vizualni prikazi maltretiranja žena su, naime, prilično zorni, nekad do te mjere da vam se smuči, i nisam sigurna kakvu reakciju izazivaju kod čitatelja, odnosno gledatelja (u odnosu na nekakvu edukativnu svrhu tih materijala). Međutim, mogu zamisliti da je svijet koji Martin nastoji prikazati kvazi-srednjovjekovni svijet, gdje žene imaju podređeni položaj i stoga se mogu uklopiti samo u uloge kurve/vještice, majke ili žrtve.
Ipak, moram reći da sam sad doživjela blagi overdose (ako je „blago“ riječ koja se može upotrijebiti) fantasyem, i to poglavito Martinovim, pa ću se kroz neko kraće vrijeme suzdržati od čitanja četvrte i pete knjige (tim više što imam sasvim dovoljno vremena prije nego što šesta i sedma knjiga budu objavljene) i prebaciti svoj fokus na neke druge teme.
Oznake: george r. r.r martin, oluja mačeva, pjesma leda i vatre
srijeda, 02.07.2014.
George R. R. Martin: "Igra prijestolja"
Trebala je proći točno polovica 2014. godine, ali sam se ja sjetila obećanja koje sam dala dok sam pisala svoje novogodišnje čitateljske odluke za ovu godinu, koje su, između ostaloga, uključivale i čitanje slavnog fantasy serijala plodnog pisca Georgea R. R. Martina (prije ovoga, pročitala sam još samo jednu njegovu knjigu, i to slavni „Armaggedon Rag“, koji je kod nas preveden kao „Pjesma sudnjeg dana“).
Nije nikakva tajna o čemu se ovdje točno radi (nije bila tajna niti meni, jer sam, odmah nakon što je ekraniziran, pogledala čitavu prvu sezonu serije „Game of Thrones“) – „Igra prijestolja“ je prva knjiga fantasy serijala pod nazivom „Pjesma Leda i Vatre“, koja se zasad sastoji od šest, odnosno pet knjiga od kojih je posljednja u hrvatskom izdanju podijeljena na dva dijela zbog izrazite obimnosti – dosad su objavljeni: „Igra prijestolja“, „Sraz kraljeva“, „Oluja mačeva“, „Gozba vrana“ te „Ples zmajeva“, a očekuju se još dva nastavka do kraja serijala, koji nisu objavljeni niti u izvorniku, i to „Vjetrovi zime“ i „San o proljeću“.
U prvom dijelu serijala (koji, inače, prilično vjerno prati i prva sezona serije), upoznajemo glavne likove i glavne klanove s kojima ćemo se družiti i u idućim nastavcima. Na početku, knez Eddard (Ned) Stark, kao vladar pokrajine Oštrozimlje (Winterfell), očekuje kraljevski posjet svoga prijatelja i bivšeg suborca Roberta Baratheona, koji je nakon pobjede nad ludim kraljem iz obitelji Targaryen, zasjeo na prijestolje Sedam kraljevina. Nedova supruga Catelyn i njihovo petero djece: Robb, Bran, Rickon, Sansa i Arya, kao i nezakoniti sin Jon Snow, žive u relativnom obiteljskom skladu koji narušava posjeta kraljevske obitelji, koju osim kralja Roberta, čine i njegova supruga Cersei iz bogate obitelji Lannister, njezina braća Jaime (koji je kao bivši član Kraljevske straže smaknuo prethodnog kralja) i Tyrion (zvani Vražićak, prilično učeni patuljak nevičan borbama, ali prilično sklon pijančevanju i posjećivanju javnih kuća), te njihova djeca, princ Joffrey, princeza Myrcella i mali princ Tommen.
Prilikom tog posjeta, Robert nudi Nedu da postane novi Kraljev Namjesnik nakon iznenadne smrti Jona Arryna, da se preseli u glavni grad, Kraljev Grudobran (King's Landing), a Ned se, ponukan željom za otkrivanjem prave istine oko smrti njegovog prethodnika, odlučuje pristati na njegovu ponudu, tim više što mu se iz ponašanja kralja Roberta čini da je njegovo zadovoljstvo životom kakav je vodio kao vitez i ratnik, nestalo pod utjecajem osamljene, i često dosadne kraljevske dužnosti, te nesretnog braka s Cersei, što je također pobudilo u Nedu osjećaj prijateljske dužnosti i brige za Roberta.
Nakon ovakvog početka priče, malo je reći da se fabula počinje nerazmrsivo komplicirati, tim više što krhkom miru Sedam kraljevina prijete preostali potomci obitelji Targaryen, koji su se u prekomorskim slobodnim gradovima, sveli na tek dva člana, Vyserisa i njegovu mlađu, na početku romana trinaestogodišnju sestru Danaerys. Vyseris odlučuje svoju sestru udati za konjskog kneza, odnosno khala Droga, u zamjenu za odanost njegove brojne vojske pri ponovnom osvajanju Željeznog prijestolja, na koje Vyseris smatra da ima neprikosnoveno nasljedno pravo.
S treće fronte, Kraljevinama s dalekog sjevera, iza velikog Zida koji ih štiti od divljaka, prijeti još sila još neutvrđenih razmjera, čiji se pipci počinju pružati i preko Zida, a njihovo se djelovanje može iščekivati tek kad desetogodišnje ljeto zamijeni dugotrajna i opaka zima.
Iako sam gledala seriju, i čak se prilično dobro sjećam radnje s obzirom da sam proteklih godina gledala i daljnje sezone, koje obuhvaćaju događaje iz slijedećih nastavaka „Pjesama Leda i Vatre“, čitanje mi ni u jednom trenutku nije bilo dosadno, i moram priznati da sam knjigu od osamstotinjak stranica smlavila u gotovo rekordnom roku, pa jedva čekam priliku da se uhvatim čitanja i idućih nastavaka.
Preporučujem – apsolutno svima: pomodarima, koji ne mogu propustiti ne saznati sve o trenutno najgledanijoj seriji na svim televizijama, fantasy freakovima, ljubiteljima političke intrige (jer tko ne igra, sigurno gubi u igri prijestolja), ljubiteljima knjiga povijesne tematike...
(nastavak uskoro slijedi)
Oznake: george r. r. martin, igra prijestolja, game of thrones, pjesma leda i vatre
