Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

subota, 06.09.2014.

George R. R. Martin: "Ples zmajeva"

Najveći čitateljski zalogaj u 2014. godini uspješno sam probavila, pročitavši krajem kolovoza „Ples zmajeva“ - peti i posljednji objavljeni nastavak serijala „Pjesme Leda i Vatre“ proslavljenog pisca fantasya, Georgea R. R. Martina. I, kao što sam već ranije najavljivala, time započinje moje zasigurno višegodišnje čekanje posljednjih dvaju nastavaka kojima bi se serijal i dovršio (bit će naslovljeni kao „Vjetrovi zime“ i „San o proljeću“).

Kao što sam već navela, „Ples zmajeva“ je peti nastavak serijala o Sedam kraljevina, a zbog svoje je obimnosti (radi se o više od tisuću stranica, i to ne ubrajajući pregled plemićkih kuća koji se nalazi na kraju svakog nastavka serijala) podijeljen na dva dijela, prikladno nazvanima Prvi i Drugi dio.

U prvom dijelu, kao što je Martin i najavio, bilo je riječi o likovima koji su posve izostavljeni iz četvrtog dijela, odnosno iz „Gozbe vrana“, s obzirom da je „Gozba vrana“ posvećena samo događanjima u Kraljevu grudobranu i izvan njega, pa se prvi dio „Plesa zmajeva“ odnosi na događaje koji obuhvaćaju Tyriona Lannistera, sada nevoljkog naseljenika Slobodnih gradova koji se nastoji sakriti od duge ruke svoje otuđene sestre Cersei, koja kao kraljica regentica u ime svog maloljetnog sina Tommena stoluje u Sedam kraljevina. Osim njega, tu je i Arya Stark, koja u Braavosu izučava svoj novi zanat, dok njezin polubrat Jon Snow nastoji uspostaviti zapovjedništvo nad Noćnom stražom i uspješno obraniti kraljevstvo od opasnosti koje vrebaju s onu stranu Zida. Danaerys Targaryen stoluje u slobodnom gradu Mereenu, ali niti njezino kraljevanje nije lišeno opasnih kompromisa između kojih se izbor ukazuje doista nemogućim. Međutim, ovdje saznajemo i o nekim drugim igračima koji se žele uključiti u igru prijestolja, pri čemu se to osobito odnosi na dotad pasivnog vladara Dornea, Dorana Martella.

U drugom je pak dijelu Martin spomenuo da će se radnja, koja se dotad račvala, ponovno ujediniti, tako da čitajući drugi dio saznajemo o političkim previranjima koja destabiliziraju Kraljev grudobran, o tome kako su rezultirali Danaerysini napori i kako su se političke i društvene figure pomaknule prema konačnom razrješenju.

Nažalost, dvije knjige do kraja je još prilično puno, tako da me i „Ples zmajeva“ ostavio u iščekivanju i sa željom da saznam sve, što će mi, barem za sadašnje vrijeme, biti uskraćeno. Ono što nakon svega moram podcrtati jest da nisam čitatelj fantasya u tradicionalnom smislu (iako sam klasike, poput Tolkiena, dakako, pročitala) pa možda moja ocjena serijala u konačnici neće imati toliku težinu kao ocjena pravih šmekera, ali i bez obzira na to volite li ili ne volite fantasy, radi se o serijalu čija vrijednost leži i u prikazivanju društvenih, političkih i kulturnih okolnosti koje su unverzalne za svako doba i svako društvo, bez obzira je li fiktivno ili stvarno. Zbog toga, vjerujem da će i čitatelji koji poput mene, nisu čitatelji fantasya u tradicionalnom smislu, uživati u ovom serijalu. Dakako, ako odvoje dovoljno vremena i strpljenja.

Oznake: george r. r. martin, ples zmajeva, pjesma leda i vatre

06.09.2014. u 17:47 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 18.08.2014.

George R. R. Martin: "Gozba vrana"

Prema odugovlačenju s objavljivanjem novog posta koji se tiče pojedinačnog naslova koji sam čitala, mogli ste zaključiti da čitam nešto doista obimno. I doista, neki dan sam završila s čitanjem „Gozbe vrana“, četvrtog dijela serijala Pjesme Leda i Vatre, pisca fantasy bestsellera, Georgea R. R. Martina.

Ovaj je nastavak značajan iz razloga što je u njemu autor, zbog obimnosti materije i činjenice da se doista toliki broj likova i događaja nije mogao uvrstiti u jednu knjigu, odlučio literarnu građu podijeliti ne na način da u jednom dijelu prekine pripovijedanje, već je „Gozbu vrana“ posvetio događajima u Kraljevu grudobranu i oko njega, te likovima koji se u tom trenutku u priči nalaze tamo, dok je preostale likove odlučio „preseliti“ u sljedeći, peti nastavak koji je naslovljen kao „Ples zmajeva“ (i bez obzira na podjelu, radi se o knjizi koja broji više od sedamstotinjak stranica i čini se da je najobimniji dio serijala).

Tako sam u „Gozbi vrana“ čitala poglavlja iz perspektive Cersei Lannister, kraljice regentice čiji maloljetni sin Tommen vlada u Sedam kraljevina, čije je glavinjanje kroz igre prijestolja opasno dovelo u pitanje sigurnost kraljevog trona; zatim, iz perspektive njezina brata blizanca Jaimea Lannistera, koji se nakon povratka u Kraljev Grudobran navikava na život invalida, samo da bi preuzeo novi vojnički zadatak koji je pred njega stavila njegova sestra; Brienne Ljepojka je u međuvremenu od Jaimea Lannistera prihvatila misiju koja obuhvaća pronalazak nestale Sanse Stark, ali se zajedno s Podrickom Payneom, bivšim štitonošom Tyriona Lannistera, Vražićka, otiskuje u posve nepoznati smjer; Arya Stark je prešla more i nastanila se u Braavosu, a tamo zatječemo i Samwella Tarlya, kukavicu iz Noćne straže, u misiji koju mu je povjerio novi zapovjednik Jon Snow, jednoj od najtežih kojih se Samwell dosad prihvatio. Konačno, nekoliko poglavlja posvećeno je i Sansi Stark i događajima u Dolini, ali tek uzgredno.

Dakle, ne saznajemo ništa o Tyrionu Lannisteru, niti čitamo poglavlja iz njegove perspektive, kao niti poglavlja Jona Snowa. O svemu tome bit će više riječi u „Plesu zmajeva“, kojega sam nastavila čitati čim sam završila posljednju stranicu „Gozbe vrana“. „Ples zmajeva“ govori o drugim likovima i drugim događajima, ali u istom vremenskom razdoblju, ali s obzirom da „Ples zmajeva“ pokriva dulje vremensko razdoblje, posljednji događaji u toj knjizi ticat će se svih likova i ponovno će fabula činiti jedinstvenu cjelinu.

Što se tiče cjelokupnog dojma, moram reći da mi je druga knjiga bila prilično dosadna, ali smatram je potrebnom jer je postavila temelje za događaje koji će se dogoditi u trećoj knjizi. Isto osjećam i prema netom pročitanoj četvrtoj knjizi, „Gozbi vrana“ – zacijelo je neophodna kako bi se objasnili događaji koji će uslijediti do kraja serijala (iako šesta i sedma knjiga nisu niti na vidiku), ali sama po sebi je bila prilično iscrpljujuća i jaukala sam cijelo vrijeme dok sam je čitala (ipak, vrijeme godišnjeg odmora najpogodnije je vrijeme za ovako opsežno čitanje, pa se žurim s dovršetkom objavljenog dijela serijala prije nego što posve izgubim volju nakon što se vratim na posao).

Zanimljivo je i to da je Martin „Gozbu vrana“ pisao punih pet godina te je objavljena 2005. godine, a šest godina nakon toga objavljen je „Ples zmajeva“, tako da šestu i sedmu knjigu, unatoč pritisku i interesu publike, vjerojatno ne moramo očekivati prije 2016. godine. Pravo životno djelo za fantasy-pisca, zar ne?

Oznake: george r. r. martin, gozba vrana

18.08.2014. u 14:35 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 21.07.2014.

George R. R. Martin: „Sraz kraljeva“

Nakon nekog vremena, dogotovila sam čitanje u druge knjige iz popularnog fantasy serijala „Pjesma Leda i Vatre“, pod naslovom „Sraz kraljeva“ (s obzirom da sam prije kratkog vremena pisala o prvom dijelu serijala, pod naslovom „Igra prijestolja“, gdje sam potanko opisala pozadinu priče iza njegove popularnosti, nastanka, i onoga što se još očekuje dogoditi u serijalu, mislim da sad ne moram ponovno ići u detalje oko toga).

U drugom dijelu, Sedam kraljevina proživljavaju pravu političku krizu nakon što se osim Joffreya, pojavljuje još čak tri kralja koji pretendiraju na prijestolje: tu su Stannis Baratheon, najstariji brat poginulog kralja Roberta, čija opasnost leži u njegovoj nevjerojatnoj krutosti i osjećaju časti, kao i činjenicu da svoj ratni uspjeh veže uz čarolije svećenice Boga vatre (Stannis je takav dosadni davež da to ne možete niti zamisliti, oko njega i njegove priče je sve toliko turobno da vam dođe zlo dok čitate); Renly Baratheon, njegov dopadljiviji mlađi brat kojega zbog njegove simpatičnosti mnogi plemići žele vidjeti na prijestolju, zbog čega u rekordnom roku okuplja moćnu vojsku; konačno, tu je i Robb Stark, najstariji sin pogubljenog Kraljevog Namjesnika Eddarda Starka, koji se proglašava Kraljem na Sjeveru i skuplja prve bodove u bitkama protiv Lannistera, čiji je rođak Joffrey kralj-dječak koji je doista i sjedi na Željeznom prijestolju oko kojega se borbe i vode. Srećom po Joffreya, u pomoć mu dolazi njegov ujak, patuljak Tyrion Lannister, kojega građani Sedam kraljevina, a osobito stanovnici prijestolnice, Kraljeva grudobrana (King's Landing, u seriji ga utjelovljuje naš Dubrovnik), mrze, ali koji posjeduje lukavost i inteligenciju koja će kralju doći prilikom obrane Kraljeva grudobrana od svih pretendenata na prijestolje. U međuvremenu, Oštrozimljem upravlja Bran Stark, obogaljeni devetogodišnjak, njegova sestra Sansa je još uvijek zarobljenica kraljevske obitelji, a najmlađa sestra Arya prelazi iz ruke u ruku različitih likova koji se motaju predjelima između Oštrozimlja i Kraljeva grudobrana.

Kod gledanja serije, druga sezona mi se učinila doista najdosadnijom, pa mi se tako činilo i u odnosu na knjigu. Naime, ovaj dio serijala obiluje pripovijedanjem i teoretskim razlaganjima odnosa među likovima, što se događa na štetu obrata i iznenađenja kojima serijal inače obiluje. Međutim, ovaj dojam ublažava činjenica da se više pažnje posvećuje likovima koji će u daljnjim knjigama serijala odigrati važne uloge, pri čemu poglavito mislim na Theona Greyjoya, koji je prije ratnog stanja bio mirnodopski talac obitelji Stark, koji početkom rata razvija i neke vlastite apetite. Isto tako, više saznajemo i o međusobnim odnosima u obitelji Lannister, posebno između kraljice regentice Cersei i njezina brata Vražićka.

Bez obzira na ranije rečeno, i ovaj roman serijala završava „kukom“ koja vas kači za čitanje daljnjih nastavaka, pa sam se i ja svojski prihvatila čitanja trećeg dijela, naslovljenog kao „Oluja mačeva“, no moram priznati da sam još uvijek daleko od kraja, pa ćete malo pričekati za post o tom dijelu serijala.

Oznake: george r. r. martin, igra prijestolja, sraz kraljeva, king's landing

21.07.2014. u 21:27 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 02.07.2014.

George R. R. Martin: "Igra prijestolja"

Trebala je proći točno polovica 2014. godine, ali sam se ja sjetila obećanja koje sam dala dok sam pisala svoje novogodišnje čitateljske odluke za ovu godinu, koje su, između ostaloga, uključivale i čitanje slavnog fantasy serijala plodnog pisca Georgea R. R. Martina (prije ovoga, pročitala sam još samo jednu njegovu knjigu, i to slavni „Armaggedon Rag“, koji je kod nas preveden kao „Pjesma sudnjeg dana“).

Nije nikakva tajna o čemu se ovdje točno radi (nije bila tajna niti meni, jer sam, odmah nakon što je ekraniziran, pogledala čitavu prvu sezonu serije „Game of Thrones“) – „Igra prijestolja“ je prva knjiga fantasy serijala pod nazivom „Pjesma Leda i Vatre“, koja se zasad sastoji od šest, odnosno pet knjiga od kojih je posljednja u hrvatskom izdanju podijeljena na dva dijela zbog izrazite obimnosti – dosad su objavljeni: „Igra prijestolja“, „Sraz kraljeva“, „Oluja mačeva“, „Gozba vrana“ te „Ples zmajeva“, a očekuju se još dva nastavka do kraja serijala, koji nisu objavljeni niti u izvorniku, i to „Vjetrovi zime“ i „San o proljeću“.

U prvom dijelu serijala (koji, inače, prilično vjerno prati i prva sezona serije), upoznajemo glavne likove i glavne klanove s kojima ćemo se družiti i u idućim nastavcima. Na početku, knez Eddard (Ned) Stark, kao vladar pokrajine Oštrozimlje (Winterfell), očekuje kraljevski posjet svoga prijatelja i bivšeg suborca Roberta Baratheona, koji je nakon pobjede nad ludim kraljem iz obitelji Targaryen, zasjeo na prijestolje Sedam kraljevina. Nedova supruga Catelyn i njihovo petero djece: Robb, Bran, Rickon, Sansa i Arya, kao i nezakoniti sin Jon Snow, žive u relativnom obiteljskom skladu koji narušava posjeta kraljevske obitelji, koju osim kralja Roberta, čine i njegova supruga Cersei iz bogate obitelji Lannister, njezina braća Jaime (koji je kao bivši član Kraljevske straže smaknuo prethodnog kralja) i Tyrion (zvani Vražićak, prilično učeni patuljak nevičan borbama, ali prilično sklon pijančevanju i posjećivanju javnih kuća), te njihova djeca, princ Joffrey, princeza Myrcella i mali princ Tommen.

Prilikom tog posjeta, Robert nudi Nedu da postane novi Kraljev Namjesnik nakon iznenadne smrti Jona Arryna, da se preseli u glavni grad, Kraljev Grudobran (King's Landing), a Ned se, ponukan željom za otkrivanjem prave istine oko smrti njegovog prethodnika, odlučuje pristati na njegovu ponudu, tim više što mu se iz ponašanja kralja Roberta čini da je njegovo zadovoljstvo životom kakav je vodio kao vitez i ratnik, nestalo pod utjecajem osamljene, i često dosadne kraljevske dužnosti, te nesretnog braka s Cersei, što je također pobudilo u Nedu osjećaj prijateljske dužnosti i brige za Roberta.

Nakon ovakvog početka priče, malo je reći da se fabula počinje nerazmrsivo komplicirati, tim više što krhkom miru Sedam kraljevina prijete preostali potomci obitelji Targaryen, koji su se u prekomorskim slobodnim gradovima, sveli na tek dva člana, Vyserisa i njegovu mlađu, na početku romana trinaestogodišnju sestru Danaerys. Vyseris odlučuje svoju sestru udati za konjskog kneza, odnosno khala Droga, u zamjenu za odanost njegove brojne vojske pri ponovnom osvajanju Željeznog prijestolja, na koje Vyseris smatra da ima neprikosnoveno nasljedno pravo.

S treće fronte, Kraljevinama s dalekog sjevera, iza velikog Zida koji ih štiti od divljaka, prijeti još sila još neutvrđenih razmjera, čiji se pipci počinju pružati i preko Zida, a njihovo se djelovanje može iščekivati tek kad desetogodišnje ljeto zamijeni dugotrajna i opaka zima.

Iako sam gledala seriju, i čak se prilično dobro sjećam radnje s obzirom da sam proteklih godina gledala i daljnje sezone, koje obuhvaćaju događaje iz slijedećih nastavaka „Pjesama Leda i Vatre“, čitanje mi ni u jednom trenutku nije bilo dosadno, i moram priznati da sam knjigu od osamstotinjak stranica smlavila u gotovo rekordnom roku, pa jedva čekam priliku da se uhvatim čitanja i idućih nastavaka.

Preporučujem – apsolutno svima: pomodarima, koji ne mogu propustiti ne saznati sve o trenutno najgledanijoj seriji na svim televizijama, fantasy freakovima, ljubiteljima političke intrige (jer tko ne igra, sigurno gubi u igri prijestolja), ljubiteljima knjiga povijesne tematike...

(nastavak uskoro slijedi)

Oznake: george r. r. martin, igra prijestolja, game of thrones, pjesma leda i vatre

02.07.2014. u 22:00 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< siječanj, 2020  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (11)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (11)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (16)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (2)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com