Nedavno, potaknuta priznanjem Facebooka da su provodili sociološke eksperimente nad svojim mnogobrojnim korisnicima bez njihova pristanka, priznajem da sam počela pojačano razmišljati o opasnostima Facebooka u mojoj budućnosti. Pa iako ovaj post nije strikno vezan uz knjige i čitanje, vezan je uz način na koji koristimo Facebook i internet općenito, pa se može primijeniti i na naše ponašanje u blogosferi.
Facebook je provodio stotine eksperimenata nad korisnicima
Ono što znam jest da Facebook, koji svoje korisnike zapravo tretira kao svoje proizvode (dok su njegovi klijenti odnosno kupci ustvari multinacionalne kompanije koje oglašavaju svoje proizvode i usluge putem Facebooka), prikuplja osobne podatke o mom korištenju Facebooka, o stvarima koje me zanimaju i o linkovima na koje klikam. I ne samo to, aktivnom manipulacijom news feedom na mojoj naslovnici, Facebook ograničava moje kontakte s ljudima, predmnijevajući da će me upravo te stvari zanimati, dok blokira sadržaje za koje smatra da me neće zanimati, što se u jednu ruku čini individualiziranim pristupom marketingu, odnosno, radi se o strelovitom napretku u marketingu, u smislu da se izvjesni reklamni sadržaj može uputiti točno na adresu osobe koja predstavlja ciljanu publiku koja će najvjerojatnije kupiti reklamirani proizvod. S druge strane, kao laiku mi se to čini jezivo, jer Facebook na taj način manipulira mojom virtualnom stvarnošću.
Priznajem i to da mi profesionalna deformacija zvoni na uzbunu, jer znam da se korisnik ne može pozivati na privatnost osobnih podataka koje je dobrovoljno dao, pa čak i ako nije bio svjestan da ih je dao (na sličan način, ne možete novinama zabraniti objavu vaše fotografije koja je slikana u javnom prostoru gdje ste se zatekli). Međutim, koja je konstelacija tih osobnih podataka (odnosno, što Facebook točno prikuplja od mojih osobnih podataka), teško mi je i zamisliti.
Nešto o tome rekla je Jennifer Goldbeck u TED Talku: „Curly Fries Conundrum“. Primjerice, ona navodi anegdotu gdje su 15-godišnjakinji iz Targeta (trgovački lanac) počeli stizati kuponi za dječju hranu, pelene i dječju odjeću dva tjedna prije nego što je objavila sretnu vijest svojim roditeljima. Do tog podatka Target nije došao prikupljajući samo podatke o njezinim kupovinama stvari za djecu ili primjerice testa za trudnoću (što bi bilo očito), već i zbog činjenice da je u nekoliko tjedana kupila više vitamina nego što je uobičajeno trošila.
Isto tako, govornica je navela i primjer jednog istraživanja na temelju pet lajkova koje su ljudi dodjeljivali različitim stvarima, te su istraživači na temelju tih pet lajkova pokušavali zaključiti kakve su osobe iza tih lajkova. Ono što su zaključili jest da ljudi koji su lajkali stranicu s Curly Fries (valoviti pomfrit) natprosječno inteligentni (to su zaključili po asocijaciji, odnosno činjenici da se ljudi vole družiti s ljudima sličnima njima). Istraživači, dakle, mogu skupljati ovakve, naizgled benigne podatke o meni i prodati ih ne samo oglašivačima, već i mojim poslodavcima – ako se iz lajka dodijeljenog valovitim krumpirićima može zaključiti jesam li inteligentna ili ne, tko zna iz čega se može zaključiti jesam li timski igrač, imam li možda društvenih ili psihičkih problema, jesam li alkoholičar ili čak kako funkcioniram u poslovnom okruženju.
Osim toga, pogledala sam i TED Talk s govornikom Alessandrom Acquistijem: „Why Privacy Matters“ u kojem i govornik također upozorava na količinu podataka koje svojevoljno i nesvjesno dajemo oglašivačima putem društvenih mreža, pa iako smatramo da nemamo što kriti ili ne stavljamo privatni sadržaj na društvene mreže, opasnost od manipulacije osobnim podatcima i dalje postoji, iako te opasnosti nismo svjesni.
Stoga ne čudi da su neki ljudi, uplašeni količinom podataka i načinom na koji se ti podatci interpretiraju, napustili druženje putem Facebooka i prepustili se komunikaciji nekim drugim društvenim mrežama.
Why I Quit Facebook and we are sharing much more than you think
Ovim postom vas ne želim odvratiti od Facebooka, ali imam i nekoliko vlastitih upozorenja:
1. nemojte na Facebook stavljati fotografije osoba koje su vam izričito rekle da to ne žele (dakle, osobe čiji pristanak na objavu fotografije nemate), što uključuje i fotografije djece, kao jedne od najranjivijih društvenih skupina. Kako saznajem iz jednog od TED Talkova, sve i da niste odali svoju lokaciju, tehnologija kompjutorskog prepoznavanja lica je svakim danom sve bolja i naprednija i uskoro neće biti nikakav problem na temelju izgleda pronaći ime i prezime i adresu.
2. sad preko ljeta, kad odlazite na godišnji odmor, nemojte ostavljati statuse na Facebooku tipa: „Nema nikoga kod kuće kroz tri tjedna!“ Čak i ljudi koji su vam prijatelji vam možda nisu tako dobri prijatelji.
Dakle, slobodno koristite blagodati modernih tehnologija, ali - pamet u glavu i stupajte oprezno!
Post je objavljen 15.07.2014. u 11:50 sati.