Naišla sam na članak na LinkedInu koji govori o mikro-menadžmentu: menadžmentu koji je toliko orijentiran na detalje da ne dopušta zaposleniku da diše i da obavlja posao za koji je plaćen. Nedostatak emocionalne inteligencije u poslovanju, kaže ovaj članak, je još jedan od razloga zašto zaposlenici napuštaju čak i dobro plaćene poslove.
Micromanagers: Flushing Companies Down the Toilet, One Detail at the Time
Zatim, naišla sam i na članak koji je nabrojio 10 stvari koje su Amerikanci naglo prestali kupovati: u tom se društvu nalaze, osim oružja, i zašećereni bezalkoholni napitci, pahuljice, žvakaće gume i oprema za golf. Autor članka smatra da se radi o većoj osviještenosti potrošača i činjenici da nova generacija potrošača stječe kupovnu moć, i da se ova mlada generacija odlučuje za druge vrste proizvoda nego što su to činile ranije generacije.
10 Things Americans Have Suddenly Stopped Buying
Članak za koji vam dalje donosim link govori o najvažnijem satu vašeg života, odnosno govori o osobi koja se uspela vrlo visoko na korporativnoj ljestvici, razvijajući posao jedne softverske kompanije, da bi se zatekla u situaciji da je shvatila da je to put kojim uopće nije željela ići, već je u životu htjela poučavati i pisati. Autor zato odgovara na pitanje kako spriječiti inače pametnog pojedinca da mu životna putanja odluta izvan onoga što želi i namjerava činiti u životu? (s praktičnim natuknicama i pitanjima za razmišljanje)
The Most Important Hour of Your Life
Onda, imamo članak s prekrasnim ilustracijama o sedam znakova da tratite svoj talent u svojoj radnoj sredini. Ako vam se životopis kroz godinu dana nije popunio, ako niste pametniji, ako vam se područje utjecaja nije proširilo… sve su to znakovi da vaš talent, sve i ako stagnirate, ipak propada.
7 Signs You're Wasting Your Talent
Konačno, u posljednje vrijeme se u poslovnom svijetu puno govori o poduzetništvu i karijerama žena (čak puno više nego o poduzetništvu i karijerama muškaraca, što valjda također predstavlja neku vrstu pozitivne diskriminacije). Prva ženska dekanica poslovne škole Kellog, Sally Blount, u svom je govoru na Aspenskom festivalu ideja, pozvala mlade žene da za svoj prvi posao nakon diplome biraju najteži i najkompetitivniji posao koji mogu naći i da se ne izmiču odgovornostima, te kako je puno naučila od svoje 18-godišnje kćeri.
A-B-School Dean's Tough Love Career Advice to Young Women
Mislim da je ovo za srpanjsko čitanje sasvim dosta, a iako slijedi sezona godišnjih odmora i naš voljeni ferragosto, i idućih ćete dana na ovom blogu moći čitati puno o ekonomskim temama.
Oznake: mikro-menadžment, poduzetništvo žena, talent, potrošači, kupovna moć
O Danu Arielyu sam čula surfajući po bespućima TED-a, gdje je održao nekoliko govora o svojim istraživanjima u području biheviorističke ekonomije. Radi se o istraživaču zaposlenom na američkom Sveučilištu Duke, koji gostuje kao profesor i predavač na MIT-u. Svoju je znanstveno-istraživačku karijeru posvetio istraživanjima o ponašanju potrošača na tržištu, došavši tako do zaključaka suprotnih uvriježenim shvaćanjima.
Naime, do tada je tradicionalna ekonomija podrazumijevala da se ljudi, suočeni sa zahtjevima tržišta, ponašaju racionalno – odluku donose ocjenjujući prethodno dobit koju mogu ostvariti u odnosu na troškove, odnosno posljedice koje mogu uslijediti. Ukoliko je omjer pozitivan, odlučuju se na određeno ponašanje, no ukoliko je negativan, uzdržavaju se od njega.
No u svojim je istraživanjima Dan Ariely u pojedinim slučajevima došao do sasvim suprotnih zaključaka, smatrajući da se ljudi ne ponašaju racionalno, već iracionalno, ali da se njihovu iracionalnost ipak može predvidjeti i izmjeriti. Primjerice, ako smo suočeni s ponudom za skupi proizvod, vjerojatno ga nećemo kupiti, zaključivši da nam ne treba. Međutim, ako smo suočeni s dvije ponude, od kojih je jedna jeftinija, a druga skuplja, vjerojatnije je da ćemo se odlučiti za kupnju jeftinije ponude, smatrajući da smo dobro prošli. Autor je također ispitao i primamljivost, odnosno učinak vlasništva, utvrdivši da nije točno da se proizvodi prodaju po cijeni koju diktira tržište, već su vlasnici proizvoda skloni precijeniti njihovu vrijednost, dok su oni koji kupuju, skloni podcijeniti iznos koji će morati platiti za određeni proizvod.
Evo još nekih pitanja na koja je ovo publicističko djelo ponudilo odgovor:
Oznake: dan ariely, predvidljivo iracionalni, tržište, potrošači
< | rujan, 2022 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.
Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com