O Danu Arielyu sam čula surfajući po bespućima TED-a, gdje je održao nekoliko govora o svojim istraživanjima u području biheviorističke ekonomije. Radi se o istraživaču zaposlenom na američkom Sveučilištu Duke, koji gostuje kao profesor i predavač na MIT-u. Svoju je znanstveno-istraživačku karijeru posvetio istraživanjima o ponašanju potrošača na tržištu, došavši tako do zaključaka suprotnih uvriježenim shvaćanjima.
Naime, do tada je tradicionalna ekonomija podrazumijevala da se ljudi, suočeni sa zahtjevima tržišta, ponašaju racionalno – odluku donose ocjenjujući prethodno dobit koju mogu ostvariti u odnosu na troškove, odnosno posljedice koje mogu uslijediti. Ukoliko je omjer pozitivan, odlučuju se na određeno ponašanje, no ukoliko je negativan, uzdržavaju se od njega.
No u svojim je istraživanjima Dan Ariely u pojedinim slučajevima došao do sasvim suprotnih zaključaka, smatrajući da se ljudi ne ponašaju racionalno, već iracionalno, ali da se njihovu iracionalnost ipak može predvidjeti i izmjeriti. Primjerice, ako smo suočeni s ponudom za skupi proizvod, vjerojatno ga nećemo kupiti, zaključivši da nam ne treba. Međutim, ako smo suočeni s dvije ponude, od kojih je jedna jeftinija, a druga skuplja, vjerojatnije je da ćemo se odlučiti za kupnju jeftinije ponude, smatrajući da smo dobro prošli. Autor je također ispitao i primamljivost, odnosno učinak vlasništva, utvrdivši da nije točno da se proizvodi prodaju po cijeni koju diktira tržište, već su vlasnici proizvoda skloni precijeniti njihovu vrijednost, dok su oni koji kupuju, skloni podcijeniti iznos koji će morati platiti za određeni proizvod.
Evo još nekih pitanja na koja je ovo publicističko djelo ponudilo odgovor: