Prvo što podvlačim jest da je ovo prva knjiga fantasy-trilogije pod zajedničkim naslovom „Prvi zakon“ i da sam je počela čitati na preporuku meni posve nepoznatog knjižničara jedne zagrebačke knjižnice. Naime, zaključujem da bi čovjek, gledajući površno moj blog, mogao zaključiti da sam isključivi, ili bar pretežni čitatelj SF-a i fantasya, ali to ne bi bilo istinito, kao što dugogodišnji pratitelji ovog bloga već znaju ili barem naslućuju.
No, bear with me, ovih dana čitam fantasy (počela sam drugu knjigu „Pjesama leda i vatre“), jer očigledno lakše podnosim činjenicu da je cijeli svijet osim mene na godišnjem odmoru (treba izdržati još puna četiri tjedna prije godišnjeg u kolovozu) ako se mogu izgubiti u viteškim pričama i opisima prizora u kojima slabiji borci ostaju bez života, donjih i/ili gornjih ekstremiteta ili prstiju.
U „Prvom zakonu“ pratimo nekoliko paralelnih priča koje se do kraja prvog dijela trilogije, „Krivnja oštrice“, združuju u jedinstvenu fabulu. U prvom redu, tu je inkvizitor Kraljevske inkvizicije, Sand dan Glokta, koji po nalogu svog nadređenog, nadlektora Sulta, sustavno uništava članove gilde trgovaca tekstilom, koji su se malo osilili u odnosu na postojeću plemićku kastu. Glokti, koji je nakon što je kao vojnik prošao dugotrajni zatvor i mučenja, ostao fizički naružen, smrvljene noge i s neprestanim bolovima, mučenje drugih ide kao od šale te na svoj posao gleda s neprikrivenim cinizmom.
Osim njega, pratimo priču mladog kapetana Jezala dan Luthara, koji se sprema za mačevalački turnir u kojemu definitivno nije favorit, a svoje šanse uspijeva i pogoršati neprestanim pijančevanjem, bahatim ponašanjem kakvom su skloni pripadnici njegove društvene klase, te posvemašnjim kukavičlukom. No, kad ga njegov sparing partner, kapetan Collem West (koji ne pripada plemićkoj klasi, već se isključivo svojim radom uspeo do časničke pozicije u Kraljevoj osobnoj straži), upozna sa svojom sestrom Ardee, za Jezala se pitanje motivacije posve mijenja.
Međutim, kad u glavni grad dođe još i prvi mag Bayaz (u čiji identitet nadlektor Sult ozbiljno sumnja), u pratnji Krvave Devetke, odnosno Sjevernjaka Logena, koji je sa svojih devet prstiju ubio ozbiljan broj protivnika za svog bivšeg poslodavca, samoprozvanog sjevernjačkog kralja Bethoda, svog naučnika Malacusa Quaija, kojima se kasnije pridružuje i tamnoputa ratnica iz dalekih krajeva kraljevine i njezin pratitelj mag, stvari se ozbiljno kompliciraju, osobito zato što se na političkoj sceni kralj Sjevera, s očiglednim osvajačkim namjerama počinje približavati Anglandiji, a da rat koji je bjesnio s Ghurkulima nije niti okončan, te se ponovno budi tamni mag Khalul čiji sljedbenici ne poštuju Drugi zakon: ne jesti ljudsko meso.
U svakom slučaju, ono što saznajemo jest da je Bayaz, prvi mag, u glavni grad došao radi okupljanja družine koja će se iz zasad nepoznatih razloga približiti Rubu svijeta. Nažalost, to je i najveća zamjerka koju imam kad sagledavam isključivo prvi dio trilogije (s obzirom da naredna dva još nisam čitala, pa progovaram iz pozicije „osobe koja ne zna cijelu priču“) – previše je vremena u prvoj knjizi posvećeno postavljanju settinga, opisivanju likova i njihovih karakteristika, pa je premalo vremena i mjesta i preostalo za početak fabule i pojašnjavanje kamo je pisac s pričom zapravo htio poći.
Međutim, svakako dopuštam mogućnost da sam požurila i s ocjenama trilogije i sa razočaranjem, te si ostavljam šansu da revidiram svoj stav nakon čitanja cijelog djela, jer sam svjesna da kod romana ovog obima, ima mnogo zamki kojima pisac mora doskočiti kako bi roman bio posve zaokružena cjelina.
Post je objavljen 11.07.2014. u 10:19 sati.