astrosailor

ponedjeljak, 26.04.2021.

Glupost na n-tu

Za matematički orijentirane:
"Tvrdim da glupost na netu postaje glupost na entu"-ZlicaOdOpaka @ astrosailor22, 24.04.2021

Staro je pravilo da svaka jednadžba u tekstu smanjuje publiku za polovinu, ali riskirat ću.

Gornja tvrdnja se može zapisati matematički kao poučak ZliceOdOpaka:

Po mom mišljenju, to je ekstremno optimistička pretpostavka. Suma je često mnogo veća od umnoška. Ali
pošto Priroda često teži ljepoti, a Zlica je složila lijepu slagalicu riječi, pokušajmo izvući iz nje najviše što možemo.

Dakle, prividno konzervativnija pretpostavka o sumi svih gluposti tada postaje:

pa je pitanje postalo "što je tu g"?

Ja tu vidim čak i moguću vezu na beta-funkciju i "teoriju" struna, jer "očito" je

-to nije ništ posebnog, faktorijela, ono sa uskličnikom na kalkulatoru, 1*2*3*...*n=n!, koju se da
napisati, u kontinuiranom obliku, kao

pa kao bonus dobijemo odmah dva mišljenja, valjda jedno referentno a drugo ono koje "mjerimo".
Ali, dosta toga, nismo Francuzi (vide A. Connes koji je napisao vrlo ...nečitljivu knjigu na temu,"Non-commutative geometry"
koju ljudi kao E. Witten čitaju na WC-u vlaka na liniji Harvard-Princeton), pa nećemo gledati u tu stranu.

Budimo nešto prizemniji. Gluposti su nesumjerljive veličine, jer mjera je relativna i ovisna o čitaocu, pa je dovoljno
razmatrati njihove redne brojeve. Sitnice su tu nebitne, je li ovaj glup, ružan ili još gluplji, koga briga, još davno
je Einstein, radeći na Općoj teoriji relativnosti ustvrdio da eleganciju treba ostaviti krojačima. Dakle, pretpostavimo
da je g=Glupost, jednostavno.

Pošto je Ramanujan, poznati indijski matematičar, pokazao da

onda bi se činilo da je sve dozvoljeno i da možemo pisati što nam se prohtije, udri blog na veselje.

Kako neki dokazuju, i možemo, papir-a još više elektroni-svašta izdrži. Ostalo je pitanje vašeg želuca, da ne
poželi izaći i pobjeći od vas, s gađenjem.

Dakle, možda je ipak bolje rješenje čitati još malo više i naučiti. Kad uđete u tematiku može ispasti
da taj kakti jajoglavi od pred dva-tri soma let opče ni bil tak blentavi kak je to na prvi pogled zgledalo.

- 12:42 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 23.04.2021.

Simulmatics

Ako ste mislili da je vaš Facebook iskočio iz glave izvjesnog bistrog dječaka koji se onda na tome obogatio, onda ste bili u krivu. Isto za
Google i sve zlo povezano s njima, koliko god pozitivni bili počeci tih današnjih giganata.

Jill Lepore u knjizi "If-Then..." piše o korporaciji Simulmatics koja je od 1959 do 1970, kad je bankrutirala, računala, metodom petlji "if A then B",
kompjuterski generirana predviđanja ponašanja birača na izborima u SAD, predviđala rasne nemire ali i prodaju zubne paste i čokolade, pa sve do
ponašanja seljaka u Vijetnamu. Ovo zadnje ju je na kraju uništilo, jer je postala nepopularna među hipijima i anti-ratnim intelektualcima i studentima
koji su krajem 1960-tih na kratko uključili mozak. I brže-bolje ga isključili, zalili drogama i koječime, samo da pobjegnu od stvarnosti koju
su vidjeli (naravno da nisu pobjegli, oni koji su preživjeli postali su yuppies!).

Osnivač, Ed L. Greenfield, do bola pozitivnomisleći tip i poduzetnik koji kao da je iskočio iz svoje ere u 60 godina kasniju, 2020-tu, i Ithiel de Sola Pool,
sociolog s Harvarda, koji je bio mozak korporacije, razvili su svu potrebnu teorijsku i praktičnu podršku za ono što danas živimo:
kad idete u dućan, mislite naglas ili ste kod doktora, sve se negdje bilježi i predviđa se vaše ponašanje da bi vam se nešto moglo prodati ili ubaciti buba u glavu
ili ...guzicu, svejedno.

"Jadnici, bojite se čipiranja, a mi smo vas programirali već odavno!", mogao bi reći Pool-zapravo je i rekao, u knjizi koju je stigao napisati prije
smrti.

Ali o Pool-ovoj knjizi kad ju pročitam, za sada o ovom izvrsnom djelu povjesničarke s Harvarda, koja se prihvatila začudno laganog zadatka otkrivanja pred samo
50 godina vrlo poznatih stvari. Jer Simulmatics nije nikada bila "Classified", bila je javna firma koliko je i "Dinamo" udruga građana iz koje izvjesni
stričeki...ah ne, neću, to bi bilo prejednostavno-dakle, sve je bilo poznato, ali toliko prljavo da su svi jako rado što prije zaboravili na to.

Proročanstva Ithiela de Sola Poola se ostvaruju preciznije i od onih Bila Gatesa ili konkurencije iz Međugorja-Pool je i godine pogodio! Jednostavno, jer je
znao da će tehnika slijediti Moore-ov zakon razvoja računala, mogao je predvidjeti što će od njegovih modela društva biti moguće izračunati.

Jill Lepore daje vrlo pristupačan pregled povijesti SAD i uloge računala u tome, nešto kao "uvod u modernu povijest". Pročitajte, toplo preporučam original,
knjiga je iz 2020-te i odmah je postala popularna pa će vjerojatno biti brzo prevedena, za one koji su uspjeli ne naučiti engleski.

Meni je najzanimljiviji-i najaktualniji-dio kad priča o neuspjelom pokušaju regulacije preteče Interneta, Arpa-neta. Vlada je tu, prvotno univerzitetsku
mrežu, predala u javnu upotrebu bez ikakve pravne regulacije-za to je također bio zaslužan Ithiel de Sola Pool. Lepore pokazuje kako su neki ispravno
shvatili već rano da nije štos u tome da ograničiš infrastrukturu, nego prikupljanje i baratanje podacima. Dozvoljeno je bukvalno sve, i to se tek
sada, u Evropi, počinje rješavati. Jer do sada smo se ponašali kao glupani koji lopovima daju ključeve do svojih stanova, automobila i kompjutera i
samo se glupavo nadamo da to neće iskoristiti u zle ciljeve. A oni nam se šeretski smiju u lice tako da zapravo od njih niti ne očekujemo da budu
"pošteni", ma što to ovdje značilo, jer zakona protiv njih, formalno, nema.

Stvorili smo subkulturu "geek"-ova u kojoj je pozitivno kad netko nađe način iskoristiti bilo kako dobivene podatke. "Bravo dečko!" mu maltene
velimo, jer je zaradio hrpu novaca na našoj gluposti. Klik po klik... A onda netko skače kroz prozor jer je bivši dečko postavio privatni pornić na Mreži da se
osveti što ju je ostavio. Ili mentalno nestabilan tip ostane bez svega jer su ga "online" zeznuli. Jasno, Mreža je dio džungle života i gluposti se
događaju, ali da baš tako ostavljamo otvorena vrata, prozore i, bukvalno, nastavljamo guzice da nam ga nabiju do balčaka, i još na tome bolesno zarade,
to nije, i ne bi smjelo, biti normalno. Čipiranje? Mačji kašalj!

- 17:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.04.2021.

Ghetto

Dano mi je živjeti u gradu koji se uspješno razvija u moderni post-istočnoevropski grad, ali koji uspješno živi i svoju povijest.

Koliko god se to nekima u njemu ne sviđalo. Upravo u tome i jest razvoj i napredak civilnog društva. Da glasovi "drugih"
opstanu, a nisu potpuno zaglušeni većinom. Čak i u društvu koje je tu "većinu" ujednoličilo do bola-jer Poljaci su, slično kao
što su doseljenici u Americi izbrisali s lica zemlje autohtonu kulturu, na oltaru tvorenja katoličke jedne i još jedinije Poljske,
izbrisali s lica zemlje svoje vlastite sastavne dijelove, ali više u kulturnom nego fizičkom smislu.

Možda je to bilo potrebno da bi uopće postojali kao nacionalna opcija u realnostima XIX stoljeća. Što bi Hrvatima dalo
da su se držali svoje podjele na evidentno različite etnose Slavonije i Dalmacije? Ili Slovenci Kranjske i Štajerske? Što bi
danas značili Slavonci, Dalmatinci, Kranjci i Štajerci bez država u kojima obitavaju? Poljaci su jedino bili malo ekstremalniji
u brisanju svojih sastavnih, paganskih dijelova.

Ali u Poljskoj, zaborav povijesti si ne dozvoljava ni trenutna katolibanska ultraprimitvnokatolička politička opcija, koja bi se
rado opet poigrala holokausta da samo može. Očito je to iz tridesetgodišnje antižidovske kampanje katoličkog radija "Oca"
Ridzyka, svećenika-medijske prostitutke, kojeg je i poljski presveti Papaštrumpf osobno nagradio za zasluge u upornom progonu
Židova. Ta ista politička i svjetonazorska opcija, kad već ne može sa Židovima, igra se istog sa zdravim razumom vlastitog
stanovništva, a kao žetone koristi žene, majke, kćeri i njihova tijela, kao što ste vjerojatno mogli vidjeti u medijima, jer ljudi
su izašli na ulice, posebno te žene, majke, kćeri.

Igraju se svime, kao ne baš nestašna djeca, jer su previše votke popili tokom par stoljeća da bi mogli biti samo "nestašni",
ali vlastitu povijest, ipak, ne zaboravljaju.

Sirene u podne su me upravo podsjetile na Povijest. Slično je u ljeto, prvog dana kolovoza, sirene u podne.

Jer Varšava kakva je bila do pred kraj Drugog svjetskog rata je umrla dva puta.
a) Ustanak u Ghettu. 19.04.1943.
b) Warszavski ustanak 01.08.1944

a) Počeo je njemačkim "čišćenjem" židovskog geta, kuću po kuću, zgradu po zgradu. Taj dio grada je i danas drugačiji, moderni...
jer nikad nije obnovljen. Tu i tamo neka humka, brdašce u parku sa cvijećem ili bez-ruševine nagurnute na hrpu i zasute. Novo
stanje tog dijela grada se vidi i s moje trenutne pozicije, 12 km zapadno. Novi neboderi, neki još u gradnji, jer od 1944 do danas
tamo nije mnogo izgrađeno. Nije bilo kome obnavljati kuće u Ghettu, čak i da se htjelo. A nije se htjelo.

b) Počelo je masakrom Wole, dijela grada koji je-ili bi bio, radije- između mene na gornjoj slici, i Ghetta. Masakr u kom je hladnokrvno
ubijeno 60-ak tisuća civila, na direktnu komandu Hitlera, koji je upravo izbjegao atentat i trebao je jaku poruku svojim protivnicima, a
i Evropi, da znaju što ih čeka i koliko je sposoban biti nečovječan. To je trebao biti početak potpunog uništenja grada. Koji su spriječili
Sovjeti, jer su se postavili na 50 km istočno od grada i Nijemci su navrat-nanos morali bježati prema Berlinu. Sovjeti se nisu miješali u
Grad, jednostavno su ubijali ili zarobljavali svakog tko bi im pao u ruke bježeći iz njega, kao dio neprijateljske im, poljske, anikomunističke
vojske. Poljaci su, prema nekima glupo i nepotrebno, podigli ustanak da ne bi ispalo da ih Sovjeti "oslobađaju". Pa su žrtvovali cijelu
generaciju (borili su se kad drugih više nije bilo, srednjoškolci i brzo "odrasli" osnovnoškolci) i Grad se nikad nije oporavio. Ovo danas je
neki drugi grad, neki drugi ljudi.

Ja nemam što dodati. Oni su svoje napravili. Na nama je da ostavimo nešto svojeg, boljeg ako znamo.

Već sam ovdje stavljao, u postu Herbert
stihove Zbigniewa Herberta "Izvještaj iz opsjednutog grada", ali nikad mi ne dosade (moj, ne "službeni" prijevod):

Prestar da nosim oružje i borim se kao ostali -

milostivo mi je dano zadnju ulogu kroničara
zapisujem - ne znano za koga - anale opsade

trebam pisati točno, ali ne znam kada je počela
najezda
pred dvjesto godina u prosincu rujnu možda
jučer u osvit
svi ovdje boluju od manjka osjećaja vremena

preostalo nam je samo mjesto privrženost
mjestu
još držimo ruševine crkava duhove vrtova i
kuća
ako izgubimo i ruševine, neće ostati ništa

pišem onako kako umijem u ritmu beskonačnih
tjedana
ponedjeljak: prazni magazini jediničnom
valutom postao je štakor
utorak: gradonačelnika ubile
nepoznate osobe
srijeda: pregovori o primirju neprijatelj
internirao poslanike

ne znamo njihovu lokaciju to jest mjesto
kazne
četvrtak: nakon nemirnog skupa odbačeno
većinom glasova
prijedlog prodavača korijenja za bezuvjetnu
kapitulaciju
petak: početak kuge subota: izvršio
samoubojstvo
N.N. nesalomljivi branitelj nedjelja: ne ma vode
odbili smo
juriš kod istočnih vrata zvanih Vrata
Saveza

znam sve to je monotono nikoga neće
ganuti

izbjegavam komentare zauzdavam emocije
pišem o činjenicama
navodno su jedino one na cijeni na stranim tržištima
ali s izvjesnim ponosom želim javiti svijetu
da smo zahvaljujući ratu uzgojili novu vrstu
djece
naša djeca ne vole bajke igraju se ubijanja

na javi i u snu maštaju o juhi kruhu i kosti
točno kao psi i mačke
navečer volim lutati rubovima Grada
uzduž granica naše nesigurne slobode
gledam s visine na mravinjak vojski njihova svjetla
slušam buku bubnjeva barbarskih
krikova
stvarno je neshvatljivo da se Grad još brani

opsada traje dugo neprijatelji se moraju
izmjenjivati
ne spaja ih ništa osim žudnje za našim istrebljenjem
Goti Tatari Carski pukovi Muke
Gospodnje

tko bi ih izbrojao
boje zastava mijenjaju se kao šuma na
horizontu
od nježne ptičje žute u proljeće preko zelene
i crvene do zimske crne
tada uvečer slobodan od činjenica mogu
razmisliti
o davnim stvarima na primjer o
našim
saveznicima preko mora znam suosjećaju
iskreno
šalju brašno vreće utjehe mast i dobre savjete
čak niti ne znaju da su nas izdali njihovi očevi
naši bivši saveznici iz vremena druge Apokalipse
sinovi nisu krivi zaslužuju na zahvalu
dakle zahvalni smo

nisu preživjeli opsadu dugu kao vječnost
oni koje je dotakla nesreća uvijek su
usamljeni
branitelji Dalajlame Kurdi afganistanski gorštaci
sad kada pišem ove riječi pristaše primirja
dobili su nešto prednosti pred strankom
nesalomljivih
uobičajeno kolebanje raspoloženja sudbine se još važu

groblja rastu smanjuje se broj branitelja
ali obrana traje i trajat će do kraja

i ako Grad padne a preživi jedan
on će nositi Grad u sebi putevima
izgnanja
on će biti Grad
gledamo u lice gladi lice ognja lice
smrti
najgore od svih - lice izdaje

i samo naši snovi nisu ostali pogaženi

- 12:04 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.04.2021.

Astrometeorologija

U jednoj od mojih prvih online publikacija redaktor me je na kraju predstavio
"XX radi kao astrolog u institutu Nikolaja Kopernika...", uvijek sam to
(ispravno) smatrao kao, na žalost, pravi znak svijesti "masa" o nebu nad nama.
Još Kepler je to ispravno zaključio i bio, službeno, dvorski astrolog, ne astronom!

"I astronomi imaju želudac", da parafraziram izvjesnog Alberta. Ovih dana (opet) tražim
posao, pa sam filozofski nastrojen. Ako trebate dvorskog astronoma, tu sam! Mogu vašem
psu izračunati horoskop ako baš moram, ali npr. i naučiti vašeg klinca raditi simulacije
zvijezda na superkompjuterima. Dve-tri Nobelice, kolko bi moral imati da dobijem stalni
posao kao čistač u Oxbridge svetištima, na žalost nemam, a moja djeca, znate, isto moraju
jesti...ako već ja baš i ne. Znam i vrtlariti, tako da ako trebate, uz astrologa i vrtlara, javljam
se! Posebno ako vam je vrt na nekom mjestu s tamnim nebom. Ali nebitno, može i Šangaj,
dokazao sam da i tamo mogu raditi, čak i u vrijeme zaraze. Nema toga što me može spriječiti.

Sasvim sigurno bih, da sam astrolog a ne astronom, zaradio više novaca i imao
bih veće šanse da budem "slavan" nego ovako, dubeći svoje astronomske
zvjezdane dubioze, crne rupe i neutronske zvijezde. Slava i bogatstvo, žene,
automobili, novac... što bi Spajo, moj omiljeni predavač marksizma iz srednje
škole reko "nije da ja ne bi zajašio Mercedesa!" (vozio je tada "Volgu", doduše
bijelu, ne crnu). I ja bi, profesore, i ja bi.

Ali nisam astrolog. Samo astronom. Što ćete, nitko nije savršen. Moj svakodnevni
kruh su ovakve stvari, crna rupa i materijal oko nje...

Naišao sam nedavno na zanimljiv članak gdje povjesničarka znanosti objašnjava
otkud takav interes masa za onaj realističniji dio astrologije, ne samo spiritualni. Prognoza
vremena! Astrometeorologija...to mi je bilo novo, pa da podijelim s vama.

Prva "znanstvena" prognoza vremena bila je dana polovinom XIX-og stoljeća u
Engleskoj, kada je FitzRoy reklamirao svoju prognozu vremena temeljenu na
fizikalnim podacima, umjesto na astrološkim "prognostikacijama" koje su do
tada, na način uobičajen još od davnina, bile bazirane na astrološkim
"znakovima" i često "magičnim" i "folklornim" pretpostavkama.

Gibanja planeta, slijeđena i opisivana od strane davnih astronoma pa sve
do Brahea i Keplera nisu bila korištena samo sa sastavljanje horoskopa
za okrunjene glave, što je bila glavna zanimacija znanstvene elite tokom
tih stoljeća, nego i za prognozu vremena. Vrijeme je- očito, ne?-ovisilo
o onom što se događa i pozadini oblaka, dakle planeta, Sunca...

Kako si možete zamisliti, trebalo je duuugo vremena da se iz "računa" makne
utjecaje planeta i da ostanemo samo na utjecaju Sunca. I tu astronomija
prethodi ostalim ljudskim djelatnostima-u psihologiji, bar onakvoj kakvu
"mase" doživljavaju, utjecaj planeta i dalje ima glavnu ulogu-pogledajte
samo koliko ima astroloških predviđanja i kako dobro neki i dalje žive od toga
(da, i opet, čista zavist progovara iz mene!).

Problem klasičnih astrometeorologa je bilo objasniti velike razlike u vremenu
tokom različitih godina, s obzirom na ponavljajuće se orbite planeta i Sunca.

Vladari su, uz svoje osobne horoskope, naručivali od znanstvenih autoriteta i prognoze
vremena, za uspješnije vođenje ratova, sprečavanja gladi i nemira među
podanicima. Slično kao što vlasti danas naručuju (uglavnom predizborne) ankete
i predviđanja ponašanja... podanika. Tako je bilo većinu naše civilizirane
povijesti. Tek tokom 18. stoljeća astrološka predviđanja vremena su počinjala
biti dovođena u pitanje.

Kako je radila astrometeorologija? Svakoj planeti (uključno s Mjesecom)
dane su neke karakteristike, zavrtiš Ptolemejski model i eto položaja
planeta i "računaš" koji utjecaj je "jači" u dano vrijeme.

Sunce je, ispravno, ulazilo u račun preko količine topline, Mjesec za plime i
oseke i rast biljaka i utjecaj na tekućine u našim tijelima, tu su astrolozi
bili dovoljno realistični i zapravo, u ovom zadnjem, napredniji od nas danas.
Nije sva nauka davnih vremena za ismijavanje, nimalo! Pitajte Vakulu za
vašu mjesečnicu ili vaše žene ili ljubovce, hehe! Davni astrometeorolog se
ne bi nimalo začudio i dobro bi naplatio prognozu! Zvec zvec, nova kočija i novi
par konja...

Svi ti Almagesti, astrolabi i ini uređaji bili su uglavnom korišteni za takve,
svakodnevne potrebe, a ne za tamo neko poboljšanje znanja o položajima
planeta i zvijezda, kako nam to prodaju u udžbenicima. Koga briga za to, daj
ti meni, Joža, reci kakvo bu vreme sutri! I bu Micika imala "goste" ili
joj morem ja otiči vu goste, gliboko vu noči, gda joj japa spiju?!

Almanasi, kojih se možda sjećate iz domova vaših baka i djedova, su bili
"National Geographics" za te generacije, koje su već bile dovoljno obrazovane
da mogu pročitati što je u njima napisano. To ide svega stotinjak godina
unatrag. Prečesto zaboravljamo, stoljeća prije toga bila su stoljeća
dubokog, totalnog nerazumijevanja i interesa radije za preživljavanje nego tamo
neke zvjezdoznanske izmišljotine.

Teolozi Crkve na Zapadu su osuđivali "zvjezdoznanstvo" (dakle, astrologiju)
kao vražja posla i ako je netko pretjerao mogao je završiti na lomači, posebno ako
je bila riječ o poružnjeloj ženi lokalnog gazde. Ali zahvaljući Tomi Akvinskom,
koji je, slijedeći Sv. Augustina ustvrdio da nebeski objekti mogu utjecati na zemaljske,
astrometeorološka rabota mogla je proći bez teološke osude.

Regiomontanus (Johannes Mueller) je zaslužan za izračunavanje efemerida
(položaja planeta) koje su od 1476 na dalje redovno bile štampane i olakšale
su "prognozu vremena", posebno svojim korekcijama za različite lokacije u
Evropi. Za kralja Korvina je, kao dvorski astrolog bio slavan, i njegov
tekst je npr. koristio Kolumbo za predviđanje ...nadolazećih oluja!

Primjer astrometeorologije pokazuje kako zaobilazni su putevi znanja
do nas. Neistinita je slika linearne znanosti kakvu nam prodaju u školi,
nije to tako ...dosadno! Niti "očito". Svakodnevno radim sa pojmovima
u koje sumnjam da su uopće točni, a možda ću ih koristiti cijeli život-
jer ne znam smisliti bolje-ali "znam", negdje u malom mozgu mi nešto
veli "gluuuuposti". Pa radim na tome da bar mali komadić poboljšam.

Znanost je najveća ljudska avantura. Rollercoaster. Aaaaaaaaaaaa!

- 22:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.04.2021.

Muoni

Fizika je, kako znamo, u problemima već oko pola stoljeća. Kakti slatke brige, modeli,
skrpani iz argumenata koji ne drže vodu nikakvog logičnog sistema, su joj PREDOBRI. Naime,
ne sviđa nam se Standardni Model jer je...ružan, nesuvisli i jednostavno ne može TO (blju!)
biti sve o svijetu oko nas, a opet, kad idemo mjeriti ono što predviđa pokazuje se točan. Točan
do bola. Predviđanja su ispunjena da boli glava. Nemreš bilivit.

Ako si homo sapiens, kad nemaš pojma kaj je "unutra", jedino kaj ti padne na pamet je lupit
po tome pa vidit kaj ispadne, možda onda skužiš kaj ima. Dakle, najnapredniji od takvih nas, bar pred
pola stoljeća, Amerikanci su počeli graditi mega-giga-hiper ubrzivač čestica kojim bi lupali čestice i
gledali kaj ispadne, pa da možda konačno nađu neke čestice koje NE pašu u Standardni Model.

Stara oprobana ideja, jer tako je pronađena većina s dosadašnje liste čestica. Ali energija potrebna
za to "lupanje" raste kako idemo prema manje poznatim nam dijelovima modela (zato i jest manje
poznat), pa je onima koji su to plaćali dosadio stalni rast troškova, i kad su neki malo realističniji
tipovi, sa solidnijim vezama u svijetu petro i narko biznisa došli na vlast u Kongresu, skinuli su,
nakon utrošenog debelog broja milijardi dolara, taj projekt s dnevnog reda. Lova je otišla za nešto
"pametnijeg" tipa rat u Iraku ili gdje im se već zahtjelo delati sr... koja ti stričeki u skupim odijelima
inače delaju.

Fizika čestica se tada preselila u Švicarsku, u CERN, gdje je LHC, kao što ste sigurno čuli ako ovo
čitate, pred par godina našao ne baš božju česticu, ali Higgsovu-da. Na žalost. Jer, znate, to je
bila zadnja od do tada nemjerenih čestica Standardnog Modela. U očaju, oni fizičari čestica koji se nisu zapili,
otišli su raditi u PWC, Accenture i slične firme sumnjive provenijencije. Ono što te firme "proizvode" je
mnogo virtualnije od čestica kojima vrvi vakuum, ali uspjelo im je izdresirati društvo da im daje lovu za
to, pa se da kupit puno skupih auta, silikonskih ovoga i onoga najdražih žena, ljubavnica, ljubavnika i kćeri, sinova
i neopredijeljenih-da, dobro ste skužili, čista, nepatvorena zavist progovara iz mene!. Oni koji su bili beznadni
slučajevi što se zarađivanja novca tiče, otišli su u astročestičare i sad se mi astro (i sailori) moramo patiti s njima.

U međuvremenu, SAD su postale zemlja trećeg, a polako i četvrtog svijeta. Rijetkim preostalim fizičarima
čestica je ostalo samo iskoristiti što bolje onu tehniku za koju su im bili spremni platiti. Ni mrva u usporedbi
s davnim planovima. Dakle, trebalo je stvarno upotrijebiti glavu, razmisliti malo bolje, ne samo lupati kamenom sjekirom.

Fermilab u Čikagu je akcelerator promjera ne 150 kilometara (CERN ima prsten
superprovodnih magneta duljine 27km, a trenutno se radi na produženju na 100km),
čak niti 1500, nego svega 500 metara-sa završnim prstenom promjera svega 15 metara,
dakle, opsega 50-ak metara. Takva mala stvarčica uspjela je, možda, po prvi puta
otškrinuti vrata(šca) prema fizici čestica van Standardnog Modela.

Kako im je to uspjelo?

Eksperiment poetičkog imena "Muon g-2" (da, dobro čitate, "g minus dva", nije čudo
da im nisu htjeli dati više love za veći akcelerator, misliiiim!, umjesto da se nazovu
"G-spot" ili tak nekaj!) je upravo izmjerio da je prethodna verzija istog eksperimenta
od pred dvadeset godina (!!!, nema te američke ili ine administracije koja misli toliko
unaprijed, no way! Pa te ljubavnice su još u vrtiću, a muškarci u naponu snage, oko 70
godina im je tek!) točno izmjerila magnetski moment muona. Koji je bio prevelik za
Standardni Model: umjesto da bude oko 2, bio je nešto malo više.

Jučer su objavili rezultate ponovne ture mjerenja (prva tura je bila na uređaju u
Brookhaven Natl. Lab u New Yorku, u Fermilabu su napravili potpuno novi uređaj), koji
su potvrdili rezultate od pred 20 godina.

Magnetski moment elementarnih čestica biva dodatno povećan virtualnim verzijama
čestica koje iskaču iz mora čestica u vakuumu i odmah nestaju (da, Standardni
model je uglavnom nastajao u vrijeme kad je LSD bio legalan i mnogo korišten u USA,
zašto pitate?). Kad se izračuna dodatke od svih poznatih nam čestica, ispada da
u vakuumu ima još nešto što doprinosi magnetskom momentu muona. To "nešto" su
vjerojatno čestice nepoznate nam vrste.

"Vjerojatno", jer naravno da se ne slažu svi sa zaključkom da je možda riječ o
novim česticama, van Standardnog Modela. Tokom 20 godina od prvog mjerenja, metode
računanja su se isto razvile i pokazale da je moguće da su doprinosi od čestica
iz Standardnog modela ipak nešto veći nego se prethodno mislilo. Dakle, jedino
što bi za sada pomoglo razriješiti dilemu je i dalje naći, nedvosmisleno, te čestice.
Dakle, lupiti sjekirom...

Ima i druga metoda, isto ne predaleko od metoda naših predaka, onih miroljubivije
vrste: skupljati bobice s grmlja...ovaj, čestice koje nam padnu s neba! Naime, među
česticama koje rijetko, ali ipak ponekad, prođu kroz našu atmosferu ili bar udare u
nju pa proizvedu reakcije koje možemo mjeriti detektorima na tlu ili u ledu ili moru,
mogle bi biti i takve koje su van Standardnog Modela, ako postoje! Dakle, treba ih samo
strpljivo tražiti.

- 19:51 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 02.04.2021.

500

Ne pišem svaki dan 500-ti post, pa da označim. Nije ovo jedini blog koji sam pisao, ali je jedini na našem jeziku.
Zbog toga je i nastao, da ne zaboravim pisati njime. Kako u Lijepu Njihovu dolazim samo na godišnji odmor (hvala,
hvala, dragi političari, njihovi prirepci i ostala bagro, ljubim ruke, i vama milostiva, i vama, sluga nepokoran, hvala...)
nije dovoljno samo škrabati u svoju bilježnicu, jer to i tako polako ali sigurno spaljujem, a da bi čovjek ostao koliko-toliko
normalan ili bar svoj u bjelosvjetskom ludilu, bolje mu je da ima bar izglancan jezik u kojem izražava svoja stanja. Koja su
raznovrsna kao ovi kamenčići koje sam našao na zapadu Australije:

Jednom sam već izgubio svoj jezik i sanjao i mislio na nekom drugom...kad sam se osvijestio i shvatio da ta osoba nisam
ja nego neki alter-ja, odalamio sam ga toljagom po tintari i poslao k vragu, uz dobre doze vina, tequile i kojekakvih inih
tekućina je pobjegao u šumicu urličući, a ja sam se vratio svom zvjezdano-pastirskom zdravom razumu. Je..š sofisticiranost
u kojoj gnjiju i tek zaokrugljene jabuke.

Također, jezik se mijenja, što više vidimo mi koji smo van Lijepe Njihove, nego oni koji to iskušavaju
na svojoj koži uživo. Korištenje drugih jezika je pozitivno, ali zaboravljanje više razine komunikacije na svom, nije. U
jačim momentima sam pisao eseje i gotovo znanstvene preglede na razne teme, u slabije, poeziju i recenzije tuđih radova.

27.03.2006 sam napisao prvi post, veli statistika blog.hr. To je punih 15 godina. ŽivjelI!

U međuvremenu sam šarao našom plavo-zelenom kuglicom ko' da sam moreplovac, a nisam, plovim nekim mnogo udaljenijim
morima nego Tihi i Atlantski ocean, zvijezde su mi ne samo žute nego i crvene, bijele i plave, otoci mnogo brojniji nego moja dva
"domaća" tokom tog vremena.

Jedan od razloga je album za sebe i rodbinu, plus koja općenito zanimljiva fotka. Znamo da fotografija u digitalno vrijeme
isparava vrlo brzo sa raznoraznih vrsta memorije, koje su mnogo kratkotrajnije od papira. U tih 15 godina uspio sam izgubiti
većinu fotografija sa trostrukih backupa, i jedini zapis koji imam je ostao upravo na ovom blogu, pošto su fotografije
na njemu smještene na redovno backupiranim "svakodnevnim" diskovima. Često mi je vlastiti blog jedina čvrsta točka u
Svemiru kad moram sebi ili drugima specificirati vrijeme i mjesto nekog događanja iz vlastite nejednostavne mi prošlosti.

Kao profi astro, često komentiram kako idem trbuhom za zvijezdama, tj. u potrazi za...

hm, poslom i mjestima gdje bih mogao raditi što me zanima i što želim-i znam-raditi. Nemalo sam se seljakao, djeca su
mi učila zemljopis prateći na globusu gdje je tata, ili gdje su i sami, ako su bili sa mnom. Neke od zemalja gdje sam bio
bi stvarno mogle iskeširat neku kintu za mene kao neumornog reklamnog agenta njihovog (aktivnog, ne pasivnog)
turizma. Da i ne pričam o tome koliko sam reklamirao naše domaće prelijepe lokacije.

Geopolitičkireligiozno sam radikalno anarhističan, čemu ponekad možete svjedočiti u mojim zapisima i komentarima,
ali osim sugestije vješanja arhitekata na bandere pred njihovim nedjelima širom svijeta nemam tiranskih tendencija.
Što ćete, nitko nije savršen!

Prema bloghr statistici prosječno pišem pola posta tjedno, dakle oko tri mjesečno. Nije to malo. Najdulje sam izbivao
s bloga 462 dana-između kraja 2008 i početka 2010. Promijenio sam tada par zemalja i proveo neko vrijeme i u Lijepoj
Njihovoj, što mi je očito splasnulo entuzijazam za pisanje na domaćem nariječju, pa sam se više posvetio svojim drugim,
blogspot aparicijama. Ostalo vrijeme sam bio na sigurnoj udaljenosti pa je povratna sprega radila i moji postovi su se
manje-više regularno pojavljivali.

Ljudi dolaze i odlaze s bloga, koga mi fali? Neki, kao semper_contra su otišli u legendu, a za ljude kao Đus, Neverin i
slični od pred desetak godina me baš zanima kako im ide sadašnjica, svako im dobro!

Koji zapisi me i samog iznenade ili obraduju kad, tražeći nešto, naiđem na njih?

Prvi je bio o Tajvanu , djeluje s neba pa u rebra jer sam u početku imao probleme, kao i mnogi drugi, s unosima,
misteriozno su nestajali... Ovaj se nekako primio, valjda je bio in vitro.

Drago mi je bilo moje prvo putovanje u SAD , stvarno neki davni ja i St. Reality svijeta neka sasvim...deseta.
A i tamo se promijenilo, do moje druge posjete već su poprilično napredovali u smjeru postanka onog što su danas:
zemlja trećeg svijeta. Uz zlatokosog idiota za precednika opasno su ubrzali u tom smjeru, i bojim se da bi nas to sve moglo
stajati glave. Kako su oni koji me prate mogli shvatiti, otišao sam vlastonožno provjeriti kako napreduje Kina i bojim se da
Zapad nema šanse ako se ne otrese nekih vlastitih gluposti. I ne prisjeti da nije ono što jest zbog puke proizvodnje i potrošnje,
nego znanja. Znanje je, bukvalno, moć.

Oko pola mog bloghrovskog vremena sam proveo na svom drugom dragom otoku, Tajvanu. Ne, nije to Kina, koliko god neki
to htjeli, i nadam se da neće ni biti. Napisao sam puno postova tamo i svega je tu bilo...

Vijetnam, Australija...dao sam kratke sličice i otamo, a i sa raznoraznih europskih destinacija kojima me nabacivalo, kao
Azori, Kanarski otoci, Cipar, Rodos... Sa mnogih mjesta nisam pisao, ili sam odmarao ruku od fotografije. I to je ponekad
dobro.

Napisat ću i sa Antarktike, samo da stignem...

Najradije bi pisao sa onog pravog Marsa, ne samo onog svog Zemaljskog (samo jer je puno čišće nebo, bez svjetla gradova
i zagađenog zraka, samo zato, daaa, stvarno!), ali ne djeluje da će tehnika dovoljno brzo napredovati da bi ja to stigao. Šteta.

- 21:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2021					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages