astrosailor

subota, 31.03.2018.

Rim

Vječni Grad je bio prvi od glavnih gradova drugih država koji sam posjetio,
još u pradavna vremena YU. Te A.D. 1990 sam bio poprilično bijedan student
koji je sišao s brda. Doslovce, jer smo s društvom sišli s Julijskih Alpi i
nakon osvajanja Triglava odlučili se uputiti prema Pagu via Roma e Napoli,
da bude jednostavnije.

Sjeli mi dakle u vlak i, nakon par spavanja po stanicama i parkovima
Venezie i Firenze, prespavali na Roma Termini, a kasnije se i otišli oprati
od brdske prašine u kamping na via Aurelia. To su bila vremena!

U prethodnom postu sam opisao da mi se studiranje očito isplatilo, jer sam
sada s malo drugačije strane priče. Ali naravno, Grad ne mari za mene, za
njega je mojih 28 godina igranja se znanosti kao jedan sat života. Bio sam
u Rimu još par puta u prolazu ili na jednu noć i dan, sada sam mu isto dao
toliko. Zahvaljujući starijem profesoru koji je Grad znao nešto bolje, vidio
sam dijelove koje prethodno nisam znao, prošetao sam malo i van Zida.

Našao sam sobu u opskurnom hotelu uz ogradu Britanske ambasade, koja je
jedno od groznijih djela građevinskog ...terorizma.

Ovdje bi arhitekta trebalo ne obijesit na banderu ispred nedjela, nego ga
ubetonirat u zid! Za postavit nekaj takvog u Rim moraš fakat bit blentavi
kolonijalist, kojeg boli briga za domaću kulturu, jer ti imaš svoju.

A domaći su imali kulturu dok su Britanci radili isto što i naši praoci,
zabavljali se s kozama. Tak davno da danas treba kopati duboko da se dođe do
toga.

Oni su tada već imali povijest za napisati, mi svoju još smišljamo:

Stigli su promijeniti i religiju...usput, zna li netko što je u originalu
bilo na frizu Panteona i zašto više nije?

Evo i ministarstva Vjere, to bi došlo kao Orwellova Policija Misli
(Thought police):

Noćni pogled na Bestiju, tj. Vatikan, Sv. Petar:

Ruđe Bošković je i tu ostavio traga: njegov metalni prsten oko kupole, kojim
ju je spasio od urušavanja (jedan od prvih statičkih proračuna, a ne
nagađanja, u arhitekturi!) je i dalje tamo!

Castel St.Angelo:

Zrak je bio opran i gušt je bilo prošetati uz Tibar.

Kao niska sezona, ali Piazza Espana je bila puna:

Ali mnogo je bilo i domaćih, to je bio prvi topliji dan nakon desetak dana
hladnoće.

Za kraj, Piazza Argentina, iskopali su i tu nešto povijesti, ne sjećam se da
sam to vidio prilikom prethodnih šetnji:

U Rimu ima šetnji koliko hoćeš, dobro je svaki puta obići drugi dio grada.

- 17:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.03.2018.

Osservatorio di Roma

Čak ni astrosailor ne ide svaki dan na ovakvo mjesto, pa da podijelim sa
zainteresiranima. Kako i pristoji opservatoriji starijeg tipa, smještena je
iznad grada. Kojih pola sata vožnje vlakom prema jugoistoku od Roma Termini,
na brdu 320m nad morem. Zgrada opservatorija je bila izgrađena u vrijeme Mussolinija. Hitler je
poklonio Mussoliniju teleskop, 65 cm refraktor iz radionice Carl Zeiss u
Njemačkoj, ali nikad nije stigao do svoje kupole: uzeli su ga Rusi zajedno sa
cijelom tvornicom i smjestili u opservatoriji Pulkovo, gdje i danas radi, i
zovu ga "Mussolinijev teleskop". Čudni su putevi teleskopski! Kupola
opservatorije nikad nije sadržavala teleskop, danas je tamo lijepa knjižnica.

Opservatorija je između Frascati i gradića na susjednom brdu, Monte Porzio
Catone.

U organizaciju Opservatorije je prste ugurao, kao i u mnogo toga u Rimu,
Ruđe Bošković. Evo su ga spomenuli u povijesnom postavu Opservatorije u
sasvim lijepom društvu:

Našao sam ga i ovdje:

Lijepo je vidjeti da ga pamte i cijene i nakon toliko godina.

Našao sam se ovdje na sam početak proljeća, pa je i dalje bilo prohladno,
ali se zelenilo polako probija. Gušt je bio prošetati po travi, nama u
Varšavi će do zelenila trebati još kojih mjesec dana. Lijepo drvo:

Po hodnicima i pristorijama su razmješteni razni primjerci povijesnih
instrumenata, gušt je prošetati naokolo. Lijepi teleskop:

Zanimljivo podnožje...bukvalno.

Ponekad mi fali takav element kod novijih, strogo tehničkih, instrumenata.

Prvi automatski, elektro-mahanički registrator meteoroloških prilika:

Ovo je skoro ko kod mene doma:

Neka zgodna astronomica je ovo parkirala ispred opservatorije:

Proveo sam tjedan u Frascatiju. Lijep gradić, u mediteranskom svjetlu još i
ljepši, evo pogleda na hotel u kom sam bio, uživao sam u pogledima prema Rimu:

Fontana u jednom od parkova:

Prema centru grada:

Čak i pogled kroz prozor na bočnu ulicu iza hotela je bio lijep:

Grad nije samo lijep, nego i pametan: pun je znanstvenih institucija kao
ESRIN za promatranje Zemlje, astronomski INAF, čak imaju i tokamak (testni
uređaj za fuzijski reaktor). Također, u Frascati su provodili ugodno vrijeme
ili egzil neki poznati ljudi kao Goethe, ili dio porodice Bonaparte, George Sand,
par kraljeva i članova manje-više propalih aristokratskih porodica Italije
prije ujedinjenja. Znali su što rade - evo jedan pogled prema Rimu:

Zalazak Sunca u Mediteran, to se vidi da je Rim zapravo praktički na
moru, o čemu se često zaboravi kad ga se posjeti:

Pogled na ušće Tibra, vidi se Grad iza:

Letio sam preko Hrvatske, evo pogleda na Kornat:

Pliva patka preko Save:

Ako se nađete u okolici Rima, preporučam posjetiti Frascati, sat vremena je
dovoljno za prošetati, popiti kavu, pojesti sladoled i nauživati se pogleda.

- 00:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 14.03.2018.

Hawking

Manje-više svi ste čuli za S. Hawkinga. Bio je utjelovljenje fizike naših
vremena, kao što je to nekad bio Einstein. Stvarno globalna figura.

"Utjelovljenje" je poprilično obojeno ironijom sudbine, jer Hawking je na
lutriji evolucije možda dobio nadprosječan mozak, ali u tijelu je dobio
ružnu i rijetku bolest, koja se aktivirala u mladosti. Sa 22 godine doktori
su mu prognozirali dvije godine života.

Doživio je do 76. Umro je danas rano ujutro, kod kuće, u miru. Umnogome
zahvaljujući mozgu, zbog kog je bio toliko cijenjen da su za njega
smišljali nove načine da živi i komunicira s okolinom. Da je bila riječ
o nekom prosječnom, ne bi se toliko trudili-jednostavno ne bi bilo nikog
tko bi to platio.

Što je takvog Hawking napravio u fizici?

Kao prvo, ustvrdio je da crne rupe, ipak, zrače. Ne kao pegla ili žarulja,
nego kvantno: iako ništa ne može pobjeći iz crne rupe-to je uostalom njena
definicija-ipak postoji mala vjerojatnost da dio zračenja pobjegne. Taj
kvantni efekt može, tokom dugog vremena, dovesti do nestabilnosti i
uništenja takvog objekta, "isparavanja" crne rupe.

Nije da je to baš svakodnevna fizika, radije je s područja granica astrofizike,
ali upravo tamo je fizika najzanimljivija, gdje su joj zakoni na rubu da
budu poništeni.

Drugo što je postigao je bilo ono s početka: svi ste čuli za njega, vidjeli
njegovu sliku i čuli sintetički glas. Iskrivljeno lice i tijelo, a čovjek je
nasljednik Newtona na katedri sveučilišta u Cambridgeu. Dakle, nije sve u
(sportskom?) tijelu. Njegova prisutnost kao svjetske sive eminencije Fizike
učinila je da ljudi prihvate činjenicu da netko u kolicima s kime se teško
može komunicirati, može misliti...i to mnogo bolje nego većina nas
sretnijih.

Treće, napisao je "Kratka povijest vremena", znanstveno-popularni
best-seller, koji je mnogima bio obavezna literatura u mladim danima, na
putu do znanstvene karijere, ili bar znanstvenog mišljenja.

Četvrto, poslao je tamo gdje im je mjesto sve "mudrace" i sam je bio svoj
mudrac. Pa time i sveopći, globalni mudrac. Što danas nije lako biti ako nisi
sisata i guzata starleta ili starlet, a on je bio upravo suprotno.

Počivao u miru, ili bolje, neka su mu lake crne rupe!

- 23:04 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 09.03.2018.

Zašto svemir nije od gume?

Čitanje popularno-znanstvenih knjiga, ako su dobre, i profesionalcu ponekad
pomogne vidjeti stvari jasnije. Zato mi je uvijek drago posegnuti za takvim
štivom.

U Poljskoj prijevodi obično u stopu slijede originale bitnijih književnih
događaja iz Evrope. Tako sam našao prijevod s njemačkog originala knjige
"Die Entdeckung der Gravitationswellen. Oder warum die Raumzeit kein
Gummituch ist" od Haralda Lescha (editor) i grupe autora.

Nedavno mjereni gravitacijski valovi su nova tema takve literature.
Zanimljivo da tek sada, jer ti su napori trajali 40-ak godina, a sama
teorija Opće gravitacija je stara 100 godina. Ali, kao što se nekad govorilo
"Božja pravda je spora", isto važi za znanstveni napredak, u nekim slučajevima.

Tim mladih njemačkih znanstvenika i entuzijasta-jer, nisu svi doktori astrofizike
ili ičega, neki su sociolozi ili biznismeni-upustio se pred par godina, kad
je pao Nobel za otkriće Higgsa, u pisanje popularno-znanstvene knjige.
Uspjelo im je napisati nešto što je bilo dobro prihvaćeno od publike.

Postupili su po istom modelu pri otkriću gracitacijskih valova. Harald
Lesch, profesor astrofizike sa sveučilišta u Minhenu, koji je usput i poznati
popularizator astronomije u Njemačkoj, napisao je par poglavlja, i nastupa
kao glavni autor. Sasvim sigurno je bio stručni koordinator.

Počinju priču od Galileja i njegovog utvrđivanja da dva tijela različite
mase padaju s istim ubrzanjem u gravitacijskom polju Zemlje. Dakle, opisuju
razlikovanje inercijske mase i mase zbog gravitacije, tj. one mase
koju mjerimo vagom kao rezultat djelovanja gravitacijske sile na tijelo, a
kasnije einsteinovo spajanje te dvije mase u jednu.

Slijedi malo prešturo poglavlje o prostor-vremenu kao pozornici događaja,
ali mislim da je to zbog toga jer je stvarno teško reći nešto više bez
matematike. Dalje uvode pojam gravitacijskih valova.

Slijedi opis generiranja gravitacijskih valova u drugim galaksijama koji bi
bili dovoljno snažni da bismo ih mogli izmjeriti nakon dalekog putovanja.
Autori objašnjavaju da su potrebne dvije crne rupe ili neutronske zvijezde
koje se spajaju u jednu. Ništa manjeg od toga ne bismo bili u stanju
izmjeriti. Usput lijepo objašnjavaju i postanak crnih rupa i neutronskih
zvijezda.

Čak i u slučaju sudara takva dva ekstremna tijela, mjereni gravitacijski
valovi su jako mali, par tisućinki promjera protona (koji je oko
0.000000000000001 m [10^(-15)metara], ili i manje od toga). Za to izmjeriti,
potrebna je gotovo jednaka inženjerska ingenioznost kakva je bila potrebna
za smisliti teorijski dio priče.

Pred kraj knjige, autori su se pozabavili i drugom vrstom gravitacijskih
valova, onima koji su nastali pri Velikom Prasku, tj. stvaranju Svemira, i
metodama njihovog mjerenja.

Ne znam hoće li, i kada, ova knjižica biti prevedena kod nas. U Lijepoj
Njihovoj važnije su čini se debate sve debilnijih (i debelijih, na vašim
novcima, lijepo ih hranite!) političara oko...ma, neću politiku u svoju butigu!
Astronomija, čak i ona "normalna", koja je lakše shvatljivija, je poprilično
nisko u prehrambenom lancu takvih veleumova i njihovih gazda, dakle
neće brzo na zelenu granu. A ova "ezoterična" još teže.

Ali do sad ste na baušteli lijepo naučili njemački ili neki sličan
koristan jezik, pa preporučam, ako naiđete na ovo djelce, da još malo
proširite horizonte.

- 23:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.03.2018.

Wir KInder...

Vjerojatno je većina moje generacije +/- koja godina, dakle oni koji polako
postaju polustoljetni relikti u antikvarijatu, odmah pomislilo na određenu
knjigu.

Da? Jeste li?

U okviru treninga mog jadnog njemačkog, pročitao sam "Wir Kinder vom Bahnhof
Zoo" Christiane F., 35 godina nakon prvog čitanja iste u HR i SLO prijevodu.

Sjećam se da mi se tada, 1980-tih, taj tekst činio kao opis sa druge
planete, Berlin je bio negdje predaleko.

Danas, kad je moja kćer tih godina, stvari mi izgledaju poprilično
drugačije. Posebno zbog činjenice da sam igrom slučaja proveo par godina na
20 km od Bahnhof Zoo, i često sam kroz njega prolazio. A i to mi se već čini kao
neki treći ja.

Knjiga mi se i dalje dobro čita, dobro je ostarila. Kvalitetno svjedočanstvo
jednog vremena koje bi se moglo nazvati "Berlin meets Heroin". Njemačka
škola istraživačkog novinarstva je uvijek bila dobra, sa špicom u Wallraffu.
U knjizi, koja je nastala iz intervjua dvojice novinara sa Christiane F.,
opisana je u detalje berlinska heroinska scena druge polovine 1970-tih.

Da li je i danas tako? Ne znam, ali teško da bi danas prošlo da se
14-godišnje curice prodaju na ulici, vjerojatno se to preselilo u trgovačke
centre ili tako negdje. Ili se varam? Toliko se danas piše o pedofiliji da
mi se čini da to ne bi više prošlo, posebno ako bi bila riječ o Nijemcima, a
ne romskoj ili nekoj "istočnoj" djeci. Danas se to "tržište" vjerojatno
preselilo na Tajland i slične lokacije. Letovi su jeftini, a ne prijeti
opasnost od EU zakonodavstva.

Što se narkotika tiče, stigle su druge, sintetičke i maštovitije droge i
vjerujem da tržište i dalje cvate, razvija se. Samo da to danas teško ikoga
da više šokira.

U ono vrijeme, pred 40-ak godina, ovako podroban opis nečeg što se gotovo
neopaženo događalo pred nosom ljudima koji nisu ni slutili koliko nisko su
učesnici pali, je izazvao popriličnu medijsku halabuku. Nama, daleko od
toga, se to činilo isto toliko udaljenim kao "Dinastija" ili "Odiseja 2001".
Negdje nedosežno daleko. Zanimljivo koliko nam se svijet smanjio.

Meni su opisi događaja u knjizi i dalje bili šokantni, a razmišljanje
Christiane F. jednako nezrelo, to je dobro prikazano, bez uljepšavanja. Kao
i njena porodična stvarnost.

Na žalost, kasnije sam sretao ljude koji su prošli mnogo gori porodični
pakao, ali na sreću nisu pali tako nisko. Christiane je imala tu nesreću da
je "tržište", ma što to značilo, nudilo brz i pristupačan način za bijeg od
neugodne stvarnosti. Ona je samo nasjela na reklamu, i kad je postala
tjelesno ovisna, ostalo je samo logično slijedilo iz toga. Nedostatak
perepektive je također odigrao svoju ulogu. Najbolje mi je kad njen dragi,
Detlef, nema volje za nastaviti školovanje za polagača cijevi. Mislim,
polagača cijevi? Stvarno perspektiva da se spališ goneći ju...u p.m.

No, jasno, i danas, više nego ikad, "tržište" kroji ljudsku sudbinu,
zanimljivo je kako su nas istrenirali da više to niti ne vidimo, jednostavno
to prihvaćamo. Moj lijevi "ljevičarski" mozak to vidi kao trenutnu pobhedu
kapitalizma (jesam ja završio škole u marksistička vremena ili ne?!), prije
neke iduće revolucije potlačenih masa. Ili robota, pošto su ljudi prerado
potlačeni, što dublje ti ga zariju, to bolje!

Malo Orwella: jeste li primijetili kako je danas pivo sveopće dobro?
Jeftinije je nego voda. Taman te lijepo oglupljuje...ko da gledam Indijance
u Americi pred 200 godina.

Zadnjih par desetaka stranica knjige je i danas primjer dobrog uvida u tu
orwellovsku stvarnost koja čeka, iza ugla, na svakog od nas. A onda je ko u
filmu, mi ili ona!

Christiane F. je, za razliku od mnogih s kojima je dijelila ulicu, još
živa. Imam i drugu njenu knjigu, "Moj drugi život", ovo čitanje je bio uvod
u čitanje te druge, koja je nastala nedavno i u kojoj opisuje što se dalje
događalo. Nastavak slijedi, ali kad malo odmorim glavu od njemačkog i od ne
baš lagane tematike.

Moj narkotik, ovdje s kineskim krajolikom na žlici od kave:

Svi nešto peku, pa može i Astrosailor: kolač od mrkve:

Boje zimskog objeda:

Ide zima polako preč!

- 14:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages