Čitanje popularno-znanstvenih knjiga, ako su dobre, i profesionalcu ponekad
pomogne vidjeti stvari jasnije. Zato mi je uvijek drago posegnuti za takvim
štivom.
U Poljskoj prijevodi obično u stopu slijede originale bitnijih književnih
događaja iz Evrope. Tako sam našao prijevod s njemačkog originala knjige
"Die Entdeckung der Gravitationswellen. Oder warum die Raumzeit kein
Gummituch ist" od Haralda Lescha (editor) i grupe autora.
Nedavno mjereni gravitacijski valovi su nova tema takve literature.
Zanimljivo da tek sada, jer ti su napori trajali 40-ak godina, a sama
teorija Opće gravitacija je stara 100 godina. Ali, kao što se nekad govorilo
"Božja pravda je spora", isto važi za znanstveni napredak, u nekim slučajevima.
Tim mladih njemačkih znanstvenika i entuzijasta-jer, nisu svi doktori astrofizike
ili ičega, neki su sociolozi ili biznismeni-upustio se pred par godina, kad
je pao Nobel za otkriće Higgsa, u pisanje popularno-znanstvene knjige.
Uspjelo im je napisati nešto što je bilo dobro prihvaćeno od publike.
Postupili su po istom modelu pri otkriću gracitacijskih valova. Harald
Lesch, profesor astrofizike sa sveučilišta u Minhenu, koji je usput i poznati
popularizator astronomije u Njemačkoj, napisao je par poglavlja, i nastupa
kao glavni autor. Sasvim sigurno je bio stručni koordinator.
Počinju priču od Galileja i njegovog utvrđivanja da dva tijela različite
mase padaju s istim ubrzanjem u gravitacijskom polju Zemlje. Dakle, opisuju
razlikovanje inercijske mase i mase zbog gravitacije, tj. one mase
koju mjerimo vagom kao rezultat djelovanja gravitacijske sile na tijelo, a
kasnije einsteinovo spajanje te dvije mase u jednu.
Slijedi malo prešturo poglavlje o prostor-vremenu kao pozornici događaja,
ali mislim da je to zbog toga jer je stvarno teško reći nešto više bez
matematike. Dalje uvode pojam gravitacijskih valova.
Slijedi opis generiranja gravitacijskih valova u drugim galaksijama koji bi
bili dovoljno snažni da bismo ih mogli izmjeriti nakon dalekog putovanja.
Autori objašnjavaju da su potrebne dvije crne rupe ili neutronske zvijezde
koje se spajaju u jednu. Ništa manjeg od toga ne bismo bili u stanju
izmjeriti. Usput lijepo objašnjavaju i postanak crnih rupa i neutronskih
zvijezda.
Čak i u slučaju sudara takva dva ekstremna tijela, mjereni gravitacijski
valovi su jako mali, par tisućinki promjera protona (koji je oko
0.000000000000001 m [10^(-15)metara], ili i manje od toga). Za to izmjeriti,
potrebna je gotovo jednaka inženjerska ingenioznost kakva je bila potrebna
za smisliti teorijski dio priče.
Pred kraj knjige, autori su se pozabavili i drugom vrstom gravitacijskih
valova, onima koji su nastali pri Velikom Prasku, tj. stvaranju Svemira, i
metodama njihovog mjerenja.
Ne znam hoće li, i kada, ova knjižica biti prevedena kod nas. U Lijepoj
Njihovoj važnije su čini se debate sve debilnijih (i debelijih, na vašim
novcima, lijepo ih hranite!) političara oko...ma, neću politiku u svoju butigu!
Astronomija, čak i ona "normalna", koja je lakše shvatljivija, je poprilično
nisko u prehrambenom lancu takvih veleumova i njihovih gazda, dakle
neće brzo na zelenu granu. A ova "ezoterična" još teže.
Ali do sad ste na baušteli lijepo naučili njemački ili neki sličan
koristan jezik, pa preporučam, ako naiđete na ovo djelce, da još malo
proširite horizonte.
Post je objavljen 09.03.2018. u 23:55 sati.