Čitanje popularno-znanstvenih knjiga, ako su dobre, i profesionalcu ponekad
pomogne vidjeti stvari jasnije. Zato mi je uvijek drago posegnuti za takvim
štivom.
U Poljskoj prijevodi obično u stopu slijede originale bitnijih književnih
događaja iz Evrope. Tako sam našao prijevod s njemačkog originala knjige
"Die Entdeckung der Gravitationswellen. Oder warum die Raumzeit kein
Gummituch ist" od Haralda Lescha (editor) i grupe autora.
Nedavno mjereni gravitacijski valovi su nova tema takve literature.
Zanimljivo da tek sada, jer ti su napori trajali 40-ak godina, a sama
teorija Opće gravitacija je stara 100 godina. Ali, kao što se nekad govorilo
"Božja pravda je spora", isto važi za znanstveni napredak, u nekim slučajevima.
Tim mladih njemačkih znanstvenika i entuzijasta-jer, nisu svi doktori astrofizike
ili ičega, neki su sociolozi ili biznismeni-upustio se pred par godina, kad
je pao Nobel za otkriće Higgsa, u pisanje popularno-znanstvene knjige.
Uspjelo im je napisati nešto što je bilo dobro prihvaćeno od publike.
Postupili su po istom modelu pri otkriću gracitacijskih valova. Harald
Lesch, profesor astrofizike sa sveučilišta u Minhenu, koji je usput i poznati
popularizator astronomije u Njemačkoj, napisao je par poglavlja, i nastupa
kao glavni autor. Sasvim sigurno je bio stručni koordinator.
Počinju priču od Galileja i njegovog utvrđivanja da dva tijela različite
mase padaju s istim ubrzanjem u gravitacijskom polju Zemlje. Dakle, opisuju
razlikovanje inercijske mase i mase zbog gravitacije, tj. one mase
koju mjerimo vagom kao rezultat djelovanja gravitacijske sile na tijelo, a
kasnije einsteinovo spajanje te dvije mase u jednu.
Slijedi malo prešturo poglavlje o prostor-vremenu kao pozornici događaja,
ali mislim da je to zbog toga jer je stvarno teško reći nešto više bez
matematike. Dalje uvode pojam gravitacijskih valova.
Slijedi opis generiranja gravitacijskih valova u drugim galaksijama koji bi
bili dovoljno snažni da bismo ih mogli izmjeriti nakon dalekog putovanja.
Autori objašnjavaju da su potrebne dvije crne rupe ili neutronske zvijezde
koje se spajaju u jednu. Ništa manjeg od toga ne bismo bili u stanju
izmjeriti. Usput lijepo objašnjavaju i postanak crnih rupa i neutronskih
zvijezda.
Čak i u slučaju sudara takva dva ekstremna tijela, mjereni gravitacijski
valovi su jako mali, par tisućinki promjera protona (koji je oko
0.000000000000001 m [10^(-15)metara], ili i manje od toga). Za to izmjeriti,
potrebna je gotovo jednaka inženjerska ingenioznost kakva je bila potrebna
za smisliti teorijski dio priče.
Pred kraj knjige, autori su se pozabavili i drugom vrstom gravitacijskih
valova, onima koji su nastali pri Velikom Prasku, tj. stvaranju Svemira, i
metodama njihovog mjerenja.
Ne znam hoće li, i kada, ova knjižica biti prevedena kod nas. U Lijepoj
Njihovoj važnije su čini se debate sve debilnijih (i debelijih, na vašim
novcima, lijepo ih hranite!) političara oko...ma, neću politiku u svoju butigu!
Astronomija, čak i ona "normalna", koja je lakše shvatljivija, je poprilično
nisko u prehrambenom lancu takvih veleumova i njihovih gazda, dakle
neće brzo na zelenu granu. A ova "ezoterična" još teže.
Ali do sad ste na baušteli lijepo naučili njemački ili neki sličan
koristan jezik, pa preporučam, ako naiđete na ovo djelce, da još malo
proširite horizonte.
|