Vječni Grad je bio prvi od glavnih gradova drugih država koji sam posjetio,
još u pradavna vremena YU. Te A.D. 1990 sam bio poprilično bijedan student
koji je sišao s brda. Doslovce, jer smo s društvom sišli s Julijskih Alpi i
nakon osvajanja Triglava odlučili se uputiti prema Pagu via Roma e Napoli,
da bude jednostavnije.
Sjeli mi dakle u vlak i, nakon par spavanja po stanicama i parkovima
Venezie i Firenze, prespavali na Roma Termini, a kasnije se i otišli oprati
od brdske prašine u kamping na via Aurelia. To su bila vremena!
U prethodnom postu sam opisao da mi se studiranje očito isplatilo, jer sam
sada s malo drugačije strane priče. Ali naravno, Grad ne mari za mene, za
njega je mojih 28 godina igranja se znanosti kao jedan sat života. Bio sam
u Rimu još par puta u prolazu ili na jednu noć i dan, sada sam mu isto dao
toliko. Zahvaljujući starijem profesoru koji je Grad znao nešto bolje, vidio
sam dijelove koje prethodno nisam znao, prošetao sam malo i van Zida.
Našao sam sobu u opskurnom hotelu uz ogradu Britanske ambasade, koja je
jedno od groznijih djela građevinskog ...terorizma.
Ovdje bi arhitekta trebalo ne obijesit na banderu ispred nedjela, nego ga
ubetonirat u zid! Za postavit nekaj takvog u Rim moraš fakat bit blentavi
kolonijalist, kojeg boli briga za domaću kulturu, jer ti imaš svoju.
A domaći su imali kulturu dok su Britanci radili isto što i naši praoci,
zabavljali se s kozama. Tak davno da danas treba kopati duboko da se dođe do
toga.
Oni su tada već imali povijest za napisati, mi svoju još smišljamo:
Stigli su promijeniti i religiju...usput, zna li netko što je u originalu
bilo na frizu Panteona i zašto više nije?
Evo i ministarstva Vjere, to bi došlo kao Orwellova Policija Misli
(Thought police):
Noćni pogled na Bestiju, tj. Vatikan, Sv. Petar:
Ruđe Bošković je i tu ostavio traga: njegov metalni prsten oko kupole, kojim
ju je spasio od urušavanja (jedan od prvih statičkih proračuna, a ne
nagađanja, u arhitekturi!) je i dalje tamo!
Castel St.Angelo:
Zrak je bio opran i gušt je bilo prošetati uz Tibar.
Kao niska sezona, ali Piazza Espana je bila puna:
Ali mnogo je bilo i domaćih, to je bio prvi topliji dan nakon desetak dana
hladnoće.
Za kraj, Piazza Argentina, iskopali su i tu nešto povijesti, ne sjećam se da
sam to vidio prilikom prethodnih šetnji:
U Rimu ima šetnji koliko hoćeš, dobro je svaki puta obići drugi dio grada.