astrosailor

ponedjeljak, 15.06.2015.

Jedrenje kometom

- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 12.06.2015.

Ozbiljna znanost i umjetnost

Da ne bi bilo da se samo vagabundiram međunožnim guralom a zanemarujem kulturno uzdizanje, slijedi poštena doza ovog potonjeg. Pogađate, prva nedjelja u mjesecu, dakle, besplatni muzeji i ponavljanje gradiva iz predmeta Umjetnost. S tim da je u Parizu brutalno pokušavati neki dio gradiva "ponoviti", uz toliki izbor izložbi i muzeja. Da ne bi mislili da je to tako jednostavno, dao sam prikaz svega što sam radio u to poslijepodne. Shvatit ćete koliko je težak život nas znanstvenih pečalbara! Dakle, krenuo sam prema Musee de l'Homme na Trocaderu, ali je izložba zatvorena, preuređuju, pa sam ušao u nešto što mi inače ne bi bila glavna točka programa: Muzej mornarice. Na dodatak, ta izložba NIJE bila besplatna, 10 eur-ali kad sam već bio tu, ušao sam, vođen time da nije bilo nikog, čak sam pitao čuvare je li otvoreno. Bilo je, platio sam 10 eur i nije mi bilo žao. Dakle, prvo malo primijenjene znanosti-kasnije slijedi umjetnost. Na ulazu vas dočeka lađa kojom su voženi Napoleonovi ostaci, mislim, malo se šepurimo Voždovima... mislim da su malko kopirali Egipćane: Muzej je pun predivnih modela brodova. Jedrenjaci, znani i neznani a na zidovima platna s poznatim bitkama u kojima su sudjelovali. Danas se to napravi ekranom pored izložaka, ali slike imaju svoju vrijednost i neovisno o izlošcima, a ekran baš i ne... Tu se jasno vidi rizik digitalnog vremena, promijeni se format zapisa i ode nam informacija. Slika se ipak mora bar spaliti ili ju netko mora uništiti. Što bi rekao Marko Aurelije, i jedno i drugo je nebitno kratko na svijetu u usporedbi s vječnosti. Osim Marka Aurelija, kojeg čitamo već 2000 godina, smiješno je kako je upravo on najbolji primjer da prisutnost nekih ljudi na ovom svijetu i nije tako kratkog vijeka. Uz modele, ovdje su i artefakti s brodova, kao figure s pramca: i krme: Francuska je i vojna sila: Ima i dio posvećen mornaričkoj avijaciji-ovo je kontrolna ploča jednog od mornaričkih aviona iz polovice 20. stoljeća: Kao iz Verneove knjige-zapravo je vjerojatno i njegov utjecaj doprinio tome da su francuzi odavno aktivni u istraživanju mora: Znanost je radila u službi prakse: Fresnel je iskoristio svoje znanje o lećama da napravi svjetioničku staklariju tako da se svjetlo vidi mnogo dalje nego da jednostavno postavimo lampu na štap: Primjer mašinerije: Za određivanje položaja na moru, trebalo je znati mjeriti vrijeme, a prije izuma preciznih kronometara, jedini pouzdan način je bio mjerenjem položaja planeta i zvijezda. Ovakvi modeli su ih pomagali izračunati: Najvažnije je bilo precizno izmjeriti kuteve: Te račune je elegantno zamijenio kronometar, jedino je trebalo dobro paziti da bude što točniji-da se izbjegne udare, obično je postavljan u neku vrstu suspenzije, tekućinom ili oprugama: Brodski kompasi: Ovdje jednostavan kineski kompas-upravo je nevjerojatno koliko je tako jednostavna stvarčica korisna za orijentaciju. Vjerojatno jedan od prvih globalnih uređaja, u smislu da neka globalna pojava utječe na njegovo stanje. Nakon ove doze primijenjene umjetnosti, krenuo sam prema malo manje primijenjenoj...odlučio sam pogledati malo Moderne umjetnosti u Beaubourgu. Usput sam naišao na gotovo pastoralni prizor iz nekog sela: Ovo je "must see" izložba u Parizu i treba uvijek iskoristiti priliku posjetiti ju kad se čini da nije prevelika gužva. Svirac svira: ili meditira: Zanimljivo djelce, tko zna autora? Zaboravio sam. Eh, prof. Dučakijević bi me sada nježno ukorila i iz rukava izvukla potrebnu informaciju! Napravite danas nekog aktivnog političara ovako i da vidimo kako ćete se provesti... Crknuto magare na klaviru...kritika pijanista? Sjeo umjetnik u kadu i poigrao se spužvom: Zanimljiva kombinacija boja odjeće ovo dvoje koje gleda sliku ... iste kombinacije boja! Nisu bili zajedno, čista slučajnost, ali osjetio sam da mi niz leđa klizi Vrijeme u zagrljaju Prostora: Možete me proglasiti snobom, ali meni se ovo sviđa: Progovara do moje umjetničke srži, isprepliće se s mojom valnom funkcijom. Hm. Mama, zaljubila sam se! Taj stvarno nije znao svirati... Iz šupljeg u ...puno! Lastane, gdje si!? Prelijep dan i pogled s balkona Beaubourga prema Sacre Coeur je također bio prelijep: A ovdje dvije najviše građevine u Gradu: Tour Eiffel i Tour Montparnasse. Zlobnici vele da je Pariz najljepši s vrha Tour Montparnasse-jer se onda ne vidi to ruglo na kome se stoji. Ali to su sam skopirali oni što su govorili za Tour Eiffel sto godina prije nego je izgrađen Tour Montparnasse. Ljudi stvarno nikad nisu zadovoljni, em im nije dobra komplicirana, čipkasta građevina, em im ni dobra jednostavna, monolitna. Ponekad-rijetko, znat će oni koji prate moj blog-suosjećam s arhitektima. Samo ponekad! Pošto mi još nije bilo dosta umjetnosti, ušetao sam u Aftersquat na Rue de Rivoli 59. Lijepi grafiti zgrada me podsjetila na Techeles u Berlinu, i kad sam pročitao o čemu je tu riječ, shvatio sam da i jest slično: http://fr.wikipedia.org/wiki/59_Rivoli Ideja je ta da je u zgradi koja je iz squata prešla u staknu galeriju-atelje za 30 umjetnika i još nešto ddodatnih gostujućih na 3 do 6 mjeseci-moguće vidjetu umjetnike kako rade, i na mjestu kupiti njihove radove. 5 katova čistog otkačenog gušta, obavezno posjetite! Ne znam kakva je sudbina zadesila Techeles danas, možda netko zna? Nedjelja navečer je vrijeme za pivo s kolegama s posla, pa smo se našli u tom lijepom ambijentu... Ovo su ljudi s kojima dijelim ured na poslu. Vidi se, ozbiljni znanstvenici, kao i ja: Ovaj s lijeve strane radi nuklearne reaktore, a ovaj s desne trenira strogoću otimajući tajne sunčevog dinama. Ja radim filmove mladih zvijezda. Znanost može biti i te kako zanimljiva, velim vam ja, a još kad ju spojite s malo umjetnosti, postane zabavno! Za kraj ovog iscrpljujućeg posta, reklama umjetniku iz Italije kojeg sam upoznao na samom vrhu Aftersquata - svidjeli su mi se njegovi radovi: Lino Di Vinci Upozorio sam na početku da će post biti dug, iscrpan i iscrpljujući. Namjerno ga nisam htio cjepkati, da vidite kako se ovdje poslijepodne može neplanirano pretvoriti u pravu gozbu! Nakon svega toga pivo je i te kako dobro došlo!

- 21:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.06.2015.

Do Versaja na biciklu

Da ste mi pred koju godinu rekli da bum i do ove točke na Zemljinoj kuglici prvi put došel od doma biciklom, malo bi vas čudno pogledal, ali kao iskusni čudotvorac ne bi komentiral. Dobro znam da se takve stvari događaju i najboljima. Svojevremeno sam ušao u Bialystok, na istoku Poljske, na biciklu marke "Ukraina" (nešto kao stari dobri "Rog"), i nisam dolazio sa zapadne, nego istočne strane grada... nakon toga me ništa više ne čudi kad smo u pitanju bicikli i moja malenkost. Sjećam se i kad sam u Melbourne ulazio... o Kyotu da ne pričam. U najluđim snovima vidim se kako se na biciklu penjem prema vulkanu Mt. Sidley (na Antarktici)... Dakle, subota, prelijepo poslijepodne, treba mrdnut pozadinom, taman vrijeme za međunožno guralo. Prošli tjedan sam skoro ostao, opčaran vilom, na raskršću poljskih puteva na južnim obroncima Platoa oko Pariza. Shvatio sam da je tamo opasno po moju slobodarsku glavu, zbog francuskijeh djeva bajnih, pa sam se uputio u suprotnu stranu, sjeverno, kroz dolinu prema Chartreuse, koju sam zavolio gotovo kao štraftu od Varaždina prema Iliji i Podevčevu. Mislim da će me neki razumjeti: Kad sam se digao na Plato i približio rubovima Grada, podsjetilo me da sam u Francuskoj: Stajao sam pred tim umjetničkim djelom usred širokih polja neko vrijeme u nedoumici, nisam znao da li da se smijem ili plačem. Da je riječ o WW ne bi se čudio, u Wolfsburgu mi je to bilo normalno, ali, mislim, pijetlovi Galski jedni, kaj je preveč je preveč. Arhitekta razapet na ovaj znak, uz prethodno mučenje smijehom, neka mu koze ližu stopala! Ravnica i još jedna dolina, i nakon Satorija (da, bilo kuda Zen svuda) evo me pred gradićem poznatog imena: Versaj je zapravo lijep gradić, glavne ulice su široke i zgrade su očito pripadale bogatijem sloju ljudi: Glavni trg s crkvom: Ne znam je li ovdje prvo bilo jaje (crkva) ili ovaj pijetao: ali vjerojatno su za njim došli oni bogatiji vlasnici, a prije toga je Versaj bio zadnja selendra? Naravno, danas je ovo glavni trg...evo da ga ovjekovječim s mojim dragim prijevoznim sredstvom: Malo sam skoknuo u vremenu i snimio ovu sliku: Todo...rosiennes moraju još malo raširiti biznis da se dokopaju ovako nečeg...sad će oni: Nije mi se ulazilo, nije mi pasalo u harmonogram nakon širokih polja i dolina gurati se u gomili. Neki drugi put, kada pristignem na klasičniji način, vlakom ili svemirskim brodom. Na izlazu iz grada sam još prošao uz zanimljivu visokogradnju, željeznica ponekad stvarno visoko leti-ono dole u sredini slike su auti pa si mjerite kolko ima tog vijadukta. Puno! Za uspomenu na prvi puta ovdje ostaje mi činjenica da sam došao biciklom. Teško nad...vo, priznat ćete

- 21:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 06.06.2015.

Nebo i trešnja

- 13:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #