Pregled posta

Do Versaja na biciklu

Da ste mi pred koju godinu rekli da bum i do ove točke na Zemljinoj kuglici prvi put došel od doma biciklom,
malo bi vas čudno pogledal, ali kao iskusni čudotvorac ne bi komentiral. Dobro znam da se takve stvari
događaju i najboljima. Svojevremeno sam ušao u Bialystok, na istoku Poljske, na biciklu marke "Ukraina"
(nešto kao stari dobri "Rog"), i nisam dolazio sa zapadne, nego istočne strane grada... nakon toga me ništa
više ne čudi kad smo u pitanju bicikli i moja malenkost. Sjećam se i kad sam u Melbourne ulazio... o Kyotu da ne pričam. U najluđim snovima vidim se kako se na biciklu penjem prema vulkanu Mt. Sidley (na Antarktici)...

Dakle, subota, prelijepo poslijepodne, treba mrdnut pozadinom, taman vrijeme za međunožno guralo. Prošli
tjedan sam skoro ostao, opčaran vilom, na raskršću poljskih puteva na južnim obroncima Platoa oko Pariza. Shvatio sam da je tamo opasno po moju slobodarsku glavu, zbog francuskijeh djeva bajnih, pa sam se uputio u suprotnu stranu, sjeverno, kroz dolinu prema Chartreuse, koju sam zavolio gotovo kao štraftu od Varaždina prema Iliji i Podevčevu. Mislim da će me neki razumjeti:

Kad sam se digao na Plato i približio rubovima Grada, podsjetilo me da sam u Francuskoj:

Stajao sam pred tim umjetničkim djelom usred širokih polja neko vrijeme u nedoumici, nisam znao da li da se smijem ili plačem. Da je riječ o WW ne bi se čudio, u Wolfsburgu mi je to bilo normalno, ali, mislim, pijetlovi Galski jedni, kaj je preveč je preveč. Arhitekta razapet na ovaj znak, uz prethodno mučenje smijehom, neka mu koze ližu stopala!

Ravnica i još jedna dolina, i nakon Satorija (da, bilo kuda Zen svuda) evo me pred gradićem poznatog imena:

Versaj je zapravo lijep gradić, glavne ulice su široke i zgrade su očito pripadale bogatijem sloju ljudi:

Glavni trg s crkvom:

Ne znam je li ovdje prvo bilo jaje (crkva) ili ovaj pijetao:

ali vjerojatno su za njim došli oni bogatiji vlasnici, a prije toga je Versaj bio zadnja selendra?

Naravno, danas je ovo glavni trg...evo da ga ovjekovječim s mojim dragim prijevoznim sredstvom:

Malo sam skoknuo u vremenu i snimio ovu sliku:

Todo...rosiennes moraju još malo raširiti biznis da se dokopaju ovako nečeg...sad će oni:

Nije mi se ulazilo, nije mi pasalo u harmonogram nakon širokih polja i dolina gurati se u gomili. Neki drugi put, kada pristignem na klasičniji način, vlakom ili svemirskim brodom.

Na izlazu iz grada sam još prošao uz zanimljivu visokogradnju, željeznica ponekad stvarno visoko leti-ono dole u sredini slike su auti pa si mjerite kolko ima tog vijadukta. Puno!

Za uspomenu na prvi puta ovdje ostaje mi činjenica da sam došao biciklom. Teško nad...vo, priznat ćete


Post je objavljen 08.06.2015. u 21:55 sati.