Jučer je, čini se, u nebeskim visinama nad Parizom bio UK day:
Bilo je i primjesa skretanja s puta:
ali brzo je to izravnano, ispeglano:
Pri odlasku na posao uvijek me razveseli Genije:
Francuski ima i svojih smiješnih strana, da.
Dan je bio neuobičajeno vruć, 34 cels, što se i usred ljeta ovdje ne događa često.
Neka anomalija u prostor-vremenu, očito.
Trešnje pod mojim prozorom su sve crvenije.
Neću ih se baš najesti, jer drvo je previše naraslo i nema šanse da se išta dosegne.
Nije ni za penjanje jer nije baš održavano i čovjek bi se lako našao par metara niže
zbog natrule grane. Šteta, jer u dućanu kila trešanja je više od 6 eur, ponekad malo
pretjeruju s cijenama.
Ali, ova trešnja je već napravila sve za mene gosteći mnoge ptice koje mi pjevaju pod uho,
a svakodnevni pogled na nju mi je prava hrana za dušu. Bilo to zimi
ili u rano proljeće
ili malo kasnije:
Predivna je, i već mi je dala sve što je mogla. Slijedi fešta za ptičji svijet. Ne
kužim se u ptice, ali dolaze tu grlice, svrake, vrane, kosevi, vrapci i ostali sitniš,
a vidio sam i nešto otprilike veličine svrake, jako zelenog, kriještavog, što mi
je ličilo na papigu. Ali papiga baš i nije nešto što bih očekivao u ovdašnjoj šumi,
dakle vjerojatno neka druga ptica-možda će netko imati ideju što je to moglo biti?
Dolazi ljeto, ubrzanim koracima. Ovdje mi se to čini nekako brže nego kod nas,
ali to je možda jer sam naviknut na tropski ritam, gdje nema takvih razlika. Trava je
munjevito narasla, biljke prošle od zimskog mirovanja do sjemenja... sve u dva-tri
mjeseca! Ispada kao da i priroda želi imati mirno ljeto, odmarati.
|