Da ne bi bilo da se samo vagabundiram međunožnim guralom a zanemarujem
kulturno uzdizanje, slijedi poštena doza ovog potonjeg. Pogađate, prva
nedjelja u mjesecu, dakle, besplatni muzeji i ponavljanje gradiva iz
predmeta Umjetnost. S tim da je u Parizu brutalno pokušavati neki dio gradiva
"ponoviti", uz toliki izbor izložbi i muzeja.
Da ne bi mislili da je to tako jednostavno, dao sam prikaz svega što sam radio u to
poslijepodne. Shvatit ćete koliko je težak život nas znanstvenih pečalbara!
Dakle, krenuo sam prema Musee de l'Homme na Trocaderu, ali je izložba zatvorena,
preuređuju, pa sam ušao u nešto što mi inače ne bi bila glavna točka programa: Muzej
mornarice. Na dodatak, ta izložba NIJE bila besplatna, 10 eur-ali kad sam već bio tu,
ušao sam, vođen time da nije bilo nikog, čak sam pitao čuvare je li otvoreno. Bilo je,
platio sam 10 eur i nije mi bilo žao.
Dakle, prvo malo primijenjene znanosti-kasnije slijedi umjetnost.
Na ulazu vas dočeka lađa kojom su voženi Napoleonovi ostaci, mislim, malo se
šepurimo Voždovima... mislim da su malko kopirali Egipćane:
Muzej je pun predivnih modela brodova. Jedrenjaci,
znani i neznani
a na zidovima platna s poznatim bitkama u kojima su sudjelovali.
Danas se to napravi ekranom pored izložaka, ali slike imaju svoju vrijednost
i neovisno o izlošcima, a ekran baš i ne... Tu se jasno vidi rizik
digitalnog vremena, promijeni se format zapisa i ode nam informacija.
Slika se ipak mora bar spaliti ili ju netko mora uništiti. Što bi rekao
Marko Aurelije, i jedno i drugo je nebitno kratko na svijetu u usporedbi s
vječnosti. Osim Marka Aurelija, kojeg čitamo već 2000 godina, smiješno je
kako je upravo on najbolji primjer da prisutnost nekih ljudi na ovom svijetu
i nije tako kratkog vijeka.
Uz modele, ovdje su i artefakti s brodova, kao figure s pramca:
i krme:
Francuska je i vojna sila:
Ima i dio posvećen mornaričkoj avijaciji-ovo je kontrolna ploča jednog od
mornaričkih aviona iz polovice 20. stoljeća:
Kao iz Verneove knjige-zapravo je vjerojatno i njegov utjecaj doprinio tome
da su francuzi odavno aktivni u istraživanju mora:
Znanost je radila u službi prakse: Fresnel je iskoristio svoje znanje o
lećama da napravi svjetioničku staklariju tako da se svjetlo vidi mnogo
dalje nego da jednostavno postavimo lampu na štap:
Primjer mašinerije:
Za određivanje položaja na moru, trebalo je znati mjeriti vrijeme, a prije
izuma preciznih kronometara, jedini pouzdan način je bio mjerenjem
položaja planeta i zvijezda. Ovakvi modeli su ih pomagali izračunati:
Najvažnije je bilo precizno izmjeriti kuteve:
Te račune je elegantno zamijenio kronometar, jedino je trebalo dobro paziti
da bude što točniji-da se izbjegne udare, obično je postavljan u neku vrstu
suspenzije, tekućinom ili oprugama:
Brodski kompasi:
Ovdje jednostavan kineski kompas-upravo je nevjerojatno koliko je tako
jednostavna stvarčica korisna za orijentaciju. Vjerojatno jedan od prvih
globalnih uređaja, u smislu da neka globalna pojava utječe na njegovo
stanje.
Nakon ove doze primijenjene umjetnosti, krenuo sam prema malo manje
primijenjenoj...odlučio sam pogledati malo Moderne umjetnosti u Beaubourgu.
Usput sam naišao na gotovo pastoralni prizor iz nekog sela:
Ovo je "must see" izložba u Parizu i treba uvijek iskoristiti priliku
posjetiti ju kad se čini da nije prevelika gužva.
Svirac svira:
ili meditira:
Zanimljivo djelce, tko zna autora? Zaboravio sam. Eh, prof. Dučakijević bi
me sada nježno ukorila i iz rukava izvukla potrebnu informaciju!
Napravite danas nekog aktivnog političara ovako i da vidimo kako ćete se
provesti...
Crknuto magare na klaviru...kritika pijanista?
Sjeo umjetnik u kadu i poigrao se spužvom:
Zanimljiva kombinacija boja odjeće ovo dvoje koje gleda sliku ... iste
kombinacije boja! Nisu bili zajedno, čista slučajnost, ali osjetio sam da mi
niz leđa klizi Vrijeme u zagrljaju Prostora:
Možete me proglasiti snobom, ali meni se ovo sviđa:
Progovara do moje umjetničke srži, isprepliće se s mojom valnom funkcijom.
Hm. Mama, zaljubila sam se!
Taj stvarno nije znao svirati...
Iz šupljeg u ...puno! Lastane, gdje si!?
Prelijep dan i pogled s balkona Beaubourga prema Sacre Coeur je također bio
prelijep:
A ovdje dvije najviše građevine u Gradu: Tour Eiffel i Tour Montparnasse.
Zlobnici vele da je Pariz najljepši s vrha Tour Montparnasse-jer se onda ne
vidi to ruglo na kome se stoji.
Ali to su sam skopirali oni što su govorili za Tour Eiffel sto godina prije
nego je izgrađen Tour Montparnasse. Ljudi stvarno nikad nisu zadovoljni, em
im nije dobra komplicirana, čipkasta građevina, em im ni dobra jednostavna,
monolitna. Ponekad-rijetko, znat će oni koji prate moj blog-suosjećam s
arhitektima. Samo ponekad!
Pošto mi još nije bilo dosta umjetnosti, ušetao sam u Aftersquat na Rue de
Rivoli 59. Lijepi grafiti
zgrada me podsjetila na Techeles u Berlinu, i kad sam pročitao o čemu je tu
riječ, shvatio sam da i jest slično: http://fr.wikipedia.org/wiki/59_Rivoli
Ideja je ta da je u zgradi koja je iz squata prešla u staknu galeriju-atelje
za 30 umjetnika i još nešto ddodatnih gostujućih na 3 do 6 mjeseci-moguće
vidjetu umjetnike kako rade, i na mjestu kupiti njihove radove. 5 katova
čistog otkačenog gušta, obavezno posjetite!
Ne znam kakva je sudbina zadesila Techeles danas, možda netko zna?
Nedjelja navečer je vrijeme za pivo s kolegama s posla, pa smo se našli u
tom lijepom ambijentu... Ovo su ljudi s kojima dijelim ured na poslu. Vidi
se, ozbiljni znanstvenici, kao i ja:
Ovaj s lijeve strane radi nuklearne reaktore, a ovaj s desne trenira
strogoću otimajući tajne sunčevog dinama. Ja radim filmove mladih zvijezda.
Znanost može biti i te kako zanimljiva, velim vam ja, a još kad ju spojite s
malo umjetnosti, postane zabavno!
Za kraj ovog iscrpljujućeg posta, reklama umjetniku iz Italije kojeg sam
upoznao na samom vrhu Aftersquata - svidjeli su mi se njegovi
radovi: Lino Di Vinci
Upozorio sam na početku da će post biti dug, iscrpan i iscrpljujući. Namjerno ga nisam
htio cjepkati, da vidite kako se ovdje poslijepodne može neplanirano pretvoriti u pravu
gozbu! Nakon svega toga pivo je i te kako dobro došlo!