astrosailor
ponedjeljak, 31.12.2007.
Mao tamo gdje mu je mjesto: Gao Xingjian "One Man's Bible"
|
Gao je prvi kineski pisac koji je dobio Nobelovu nagradu iz literature (godine 2000-te). Kao piscu u izgnanstvu, radovi su mu nakon toga jos vise zabranjeni u Kini, makar su i prije bili zabranjeni, posto je javno osudio masakr na Tiananmenu i odrekao se partije i emigrirao u Francusku (već kao poznati dramski pisac). Zapravo, djela su mu osudjena jer pise ono sto treba pisati o Mau. Točka. I dalje je relativno nepoznat na Zapadu. Šteta, jer ima mnogo toga za reći univerzalno, ne samo o kineskom svijetu. Prethodno sam čitao njegovu knjigu "The soul mountain" (prevedenu na hrvatski kao 'Dušna gora'- ja sam ju čitao u engleskom prijevodu Mabel Lee) i bio sam oduševljen, riječ je o modernom majstorski napisanom djelu. Zasto "modernom"? Jer je drugačija od sličnih knjiga. Ako netko piše knjigu o Kini u 20-om stoljeću, nije lako izbjeći patetiku i plitko valjanje se u žalu za mtrvima. A riječ je o popriličnom broju mrtvih, 30 miliona, samo za Maovu zabavu na temu etike ljudskog roda. Koji aspekt Gaovog pisanja smatram toliko drugačijim? Neovisnost mišljenja. Gao ne stoji na ramenima divova, iako dolazi iz zemlje s najdužom kulturnom tradicijom. Nikakve megalomanije Umjetnika, samo jedno obično ljudsko biće. Upravo to smatram njegovim najvećim postignućem, njegovu ljudskost. Usprkos svem zlu i patnji. Gao nam šalje poruku. Biti čovjekom danas nije jednostavno. Traži više od pukog gledanja televizije i odradjivanja svog posla, ili glumljenja u dobrom porodičnom reality showu. Mnogo više. |
- 06:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #
subota, 29.12.2007.
Ispred Bambusove Zavjese: Tajvansko novinarstvo
|
Obicno si Kineze zamisljamo kao male vrijedne neugledne pojave, koje slusaju Maoa ili, davnije, nekog cara. Gluposti. Jasno da takav narod ne bi mogao opstati bez i te kakve debelokoznosti. Uz koju, kako znamo iz balkanskog primjera, ide i poprilicna doza mesnatog humora. Tajvanska politika je poznata po sakama u parlamentu i letu raznoraznih predmeta u pravcu govornika. Sukladne tomu su im i novine. Pronasao sam jedan tekst u Taiwan Times online kojem sam se dobrano nasmijao-opisuje zenu kineskog premijera i jadnog premijercica u ne bas pozitivnom svjetlu. Manje-vise kako smo opisivali Slobu i Mirjanu u vicevima. Ne bi se cudio da tip doda par sto raketa u smjeru tajvana ... Procitajte na TaipeiTimes (na engleskom) i dobit cete uvid u kineski smisao za salu. Mi smo amateri, ipak oni imaju 8000 godina povijesti za sobom, nama su jos koze drzale bukvice tada. Prepricat cu dio, za one kojima engleski ne ide bas glatko. Tajvanska i Kineska glava nacije imaju i vise zajednickog nego bi htjeli. Obojici zene vole nakit. Skupi nakit. Zena Tajvanskog predsjednika, inace zena u kolicima nakon prometne nesrece koju (ona) smatra politickim atentatom je upravo u sudskom postupku zbog mita primanog u obliku dragulja tokom godina vladavine njenog supruga (zet iste je osudjen za korupciju,a predsjednika stiti imunitet jos jednu godinu). Zenu kineskog premijera nitko nema jaja sudit ,ali je poznata po kupovini sitnica za obijesit oko vrata ili na usi za sicu od cetvrt miliona dolara. Sto ces, muz geolog, zavolila uz njega kamenje...skupo. Takodjer, voli pojesti skupu i raritetnu papicu, koraljna stvorenjca, npr. Pa se novinar (kinez) zeza: "...ti kinezi imaju reputaciju da jedu sve i sva, ali zvakanje koralja...je mozda ipak malo previse. Mozda bi se time morala pozabaviti tajvanska policija? (jer je jela Tajvanske koralje, koji su jako rijetki). A onda novinar krece u napad kojeg se ni Cruella ne bi postidila: "zena kineskog premijera ima dobar razlog za ovjesavanje se svastarijama, kad se bolje pogleda njezina faca...ocito joj godine provedene na terenu s muzem geologom nisu dobro ucinile. Kad se bolje pogleda mozda bi joj bolje bilo priskrbiti masku od zada za cijelo lice prilikom iduce ekspedicije po trgovinama draguljima?" Mislim...zamislite da ste to rekli nekom tipa Ankica dok je Franjo bio kapo? Joj i naopako! Jedino su Englezi, kao ugladjena nacija, bili otvoreno toliko uljudni prema Camilli. U ovom slucaju je ispalo da su vijesti koje su to objavile morale popapat svoje govance... a Tajvanska Udruga draguljara je ocito mooocna organizacija, veli novinar, kad moze natjerat kucu (tipa Nova, lazljivo i hohstaplerski senzacionalisticko sranjce tipa Murdoch-factory) da se porekne: "I've been around a long time, but I never realized the Taiwan jewelry association was such an influential organization. Anyone that can force TVBS to admit to telling untruths must have gonads bigger than Taipei's small giant egg " Pisac se dalje zeza sa svojim jajima, koja bi uskoro bogmes i mogel pojesti na oko: "Meanwhile, back in bandit country, the "Great Firewall of China" sprang into action, with all searches for "Wen's wife" and "jewelry" on China's Yahoo and Google directing Chinese netizens to hastily photoshopped pictures of Zhang donating said earrings to a poor Tibetan market stallholder in the name of ethnic harmony (actually, I made this bit up but it can't be too far from the truth)." Mislim da ste skuzili, ne? Sad bute znali zakej su Kinezi napali Tajvan, ak do toga slucajno dojde! A kaj se reportera tice, on je sasvim lijepo predvidio sto bi mu se moglo dogoditi:"I will shout it from the rooftops of Neihu Towers until I'm blue in the face (or until an undercover Chinese sniper gets me), because I have no business interests behind the Bamboo Curtain to compromise." Usput smo naucili da postoji "Bamboo Curtain" = "Bambusova zavjesa" , valjda po uzoru na Iron Curtain. Da! Pogled u Wikipediu otkriva da postoji taj pojam bamboo curtain, i obuhvaca komunisticke zemlje Azije! Svasta covjek nauci, a mislil bi si da svu tu crvendacsku terminologiju znamo iz davnih dana. Jok, ima toga kolko hoces! Ko je znal za taj termin, ajd se javite! Ko zna zna...a ko ne zna...njemu dva! :-D Konobar, jos jednu! |
- 15:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 25.12.2007.
Crkvica u cvijecu
Prvo sam stavil naslov "Ruzne li crkvetine", ali onda je prevladalo ono bolje u meni. Ali toliko o tom boljem, nije to za mene, omo sad  Znam, Bozic je i tako to, ali nesmiljeno dodajem one crkve s natjecaja za najruznije gradjevine. Nastavak iz ekoloskog posta pred par tjedana. Kao i obicno vikendom picim furku bajsom po okolici. Par kilometara nizrazumno od one fakat grde crkve v Baoshan, evo jos jedne-mislim da je ovo neki konvent ili tak nekaj. Ova je naprosto postavljena skoro u polju. Dobro, s ponesto cvijeca naokolo. Videl sam jos takvih po Tajvanu, neko je prodal patent. Nije bil slikar, ziher. Uocite jaslice pod/pred ulazom...nisam skuzil jel' ovo tipu garaza ili crkva, ali kriz nije metalni pa dakle nije gromobran. Ovdje covjeka ponekad iznenadi sinkreticnost kineskog uma, kao "gle ruzne crkve" velis domorocu, a ovaj te bledo pogleda: -"koje crkve?" -" Pa ove tu ispred nas!" "Pa to je moja garaza, ne crkva!". Ova tocno tak zgledi. Zanimljiva stvar s onih 2.5% krscana ovdje je da ako ih pitate jesu li katolici ili protestanti, blijedo vas gledaju. "Molim? A to se jede?" O pravoslavcima da ni ne pricam. Sto se tice ujedinjenja krscanskih crkava, Azija je plodno tlo, ovdje je to opca praksa. To se valjda veli 'neoptereceni povijescu"  Ova skolica se pridruzuje natjecaju, takodjer u mom omiljenom Baoshanu: Evo i novije gradjevine. Vile Matanove? Nije a bas nije moglo bez ove prekrasne ulazne kombinacije zlata i crnog... bas kao kod nas na groblju u Varazdinu :-D U seocu nedaleko, evo nesto novije skole. Ne, nije vatrogasni dom nego skola. Osnovna. Uocavamo neki napredak? Ima i zabavnih elemenata. Pogodite kaj je iza ovog ulaza? Vidite, opce ne morate znati kineski, jednostavno je...iz satelita se vidi! Seoska idila par kilometara dalje, u maloj zelenoj dolini (khm, ne pretjerujmo, ovo je ipak Tajvan!). Ovo malo crveno dole ispod velike kuce je njihova tradicionalna selska hiza, zapravo porodicno dvoriste za mnogoclanu porodicu. Fakat mora da su nekad bili za par brojeva manji!  Moj favorit na natjecaju (naravno, debelo iza Crkve iz Baoshana koja je nenadj...iva) je zgrada Fizike s TsingHua campusa u Hsinchu, susjedna mojem radnom mjestu. Ovo je glavni ulaz, ne neka pozadina zgrade! Prema ovom je Fizika na Horvatovcu u Zagrebu, koju smo od milja nazivali 'Alcatraz' kad smo se s Marulica preselili tamo, ljepotica! A arhitekt ovog je jos i nagradu neku dobil za tu zgradu!  Ali, gle cuda, ispred te zgradetine, cvijece. A Bozic. I odmah vam se dusa razgali i zaboravite sve one grdosije usput, do tog cvijeca. Ah, oh i mmmm!  |
- 13:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #
petak, 21.12.2007.
Schengen: Granice dole, ziiiid gore! I mali zlobni dodatak o reciprocitetu
|
Privuklo mi paznju na 13 000 km udaljenosti ovo s prosirenjem Schengena. Svako skidanje granica je dobro. Za one koji putuju. Ali za one "unutra" je pocesto nepozeljno, pa zato imaju granice da ih brane od neceg. Prosjecni neputujuci Hrvat je zaboravio ljepote osjecaja ruskih strazara s kalasnjikovima na madjarskom granicnom prelazu, sivomaslinastih teta u Slovackoj (mmm) i Ceskoj (zgodne cure, ali zaj...), potkupljivih granicara na svim prijelazima bivse istocne Europe. Bas me zanima sto ce sada raditi oni granicari s poljsko-ceske granice koji su ubirali svercersko mito tolike godine.Sjecam se... ma, koga briga kaj se ja sjecam! Ali, prosjecni Hrvat ne vidi niti onaj Europski Zid koji se digao oko Schengena, jer ima srecu biti skoro pa unutra. Ako ste ikad radili vizu za nekog gosta iz Azije ili Rusije da vam dodje u Schengenski prostor u posjetu, onda znate kolika je visina tog zida. Da nas zastiti od hordi s Istoka? Vjerojatno. Uspjesno? Uglavnom da. Privatni posjet postaje gnjavaza, relativno je jednostavno za turisticke agente. U Aziji na Europu gledaju kao muzej, muzej neke Alien kulture i ... onoga o cemu uglavnom nemaju pojma. Dodjemo im ko Disneyland. Zato se ja i zovem Miki Maus ovdje na Tajvanu, kad se predstavljam ;-) Kad udare o Zid, onda shvate da smo i mi u Srednjem Vijeku, kao i oni, jos, sakriveni iza svog zida. Zanimljivo je za mene (ha, prvi puta da upotrijebim kurziv ovdje ) bilo to nauciti, jer Europa mi se cinila onako 'domaca', kao nekom tko je u bivsoj YU a i sadasnjoj HR imao privilegij putovati relativno slobodno naokolo. Tek kad sam vidio kako moji prijatelji i kolege iz Azije i Rusije i Juzne Amerike imaju probleme da dodju, shvatio sam koliko je to privid - za nas iznutra. Naravno, nemam bolje 'rjesenje'. Osim da bi dodao par ciglica na zid pa da i Ameri i Australci moraju platiti za HR vizu kad dolaze, pa makar bili i "nasi" , kog vraga, zasto da mi moramo ispalit 130 USD za vizu a oni samo usecu. Takodjer, otisci, pritisci, donijeti stare pasose. Interview, osobno, obavezan. A kad pitaju 'pa zasto?' odgovoriti 'zato jer vi nama tako isto! Mi vama dali vremena 15 godina fore, ali sad bi bilo dosta, hocemo i mi malo na vama zaradit! Neee, ne mrzimo vas, volimo vas,posebno kad nam uplatite130 USD po glavi na drzavni proracun. Biznis je biznis, pa vi to bar znate, Bušmani!" Da ne zaboravim, i tranzitnu vizu uvest, po istoj cijeni, tako oni nama, pa mozemo i mi njima. To se zove 'reciprocitet'. Kuš! |
- 09:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #
četvrtak, 20.12.2007.
Uguravanje ideologije kroz nos i guzicu istovremeno
|
Milan Jovanović: "Gospodar", mali osvrt na posljednje djelce dragog mi pripovjedaca. A slijedi i poneka digresija da obranim naslov koji sluzi iskljucivo privlacenju paznje ;-) Naisao sam na Jovanovica slucajno, kad mi je prijatelj poklonio njegovu knjigu dok sam radio u Njemackoj. M.Jovanovic, pravnik iz Beograda, vjerojatno da spasi vlastito postenje i da ima cime nahraniti djecu, posao je tamo kamo i mnogi drugi sa Balkana, u Njemacku. I pise. Lijepe price. Koje izdaje u Srbiji u nakladama 300 primjeraka. Steta da tako malim, jer vrijedi ga citati. Preporucam. Niski bisera pod naslovima "Monah", "Ratnik", "Zimovanje na primorju" I "Teodora" Jovanović je dodao jos jedan. Lynch bi uživao radeći film po ovoj knjizi, a ni Hitchcock se ne bi dosadjivao. Bajkovita priča, gotovo u smislu M. Pavića. Ali ispričana onako lijepo kako to samo Jovanović umije. O njemu se sasvim sigurno može reći da "i kad laže, lijepo laže". Naizgled banalna porodična priča kojih je toliko bilo medju slavenima od Moskve do Trsta, podsjeća nas na to da je život čudesniji od romana. Uvitlani u nadnaravne momente priče, njezini "zemaljski" momenti postaju nevjerojatniji od vještičjih zavrzlama, zla i dobra koji kao da su iskočili iz dubina tamnog jezera u noći obasjanoj mjesečinom, zakrvavljeni djevičjom krvi seoskih djevojaka pod moćnim gazdama. Jovanovic je majstor koji od seoske idile uvijek moze napraviti gnijezdo Drakule. Jedina zamjerka-nadam se da ne proizlazi iz cijene štampanja nego osebujnosti stila autora-je kratkoća ove knjige. Kad na 110-oj stranici osjeti pod prstima da je preostalo svega 20-ak listova, čitalac osjeti žal sto se pisac nije poželio zadržati na ovoj priči još par stotina stranica. Ali, tako priča nastavlja svoj život u nama, i uopće nije sigurno da ju nastavljamo pisati mi, a ne i dalje Jovanović. Slicno je postupio i u svom prvijencu, "Monah", gdje cak nije niti ispricao pricu, nego nam ju je predstavio mislima sudionika i promatraca. Slicno kao sto je u "Rashomonu" Akutagawa dao opis slucaja. Zanimljivo mi je citati pisce sa prostora bivse YU, kao i ostale slavenske pisce, jer nam je misaoni prostor blizak (nama nesto starijima od 30 godina), a opet toliko drugaciji. Tada definicija hrvatskog misaonog prostora postaje jasnija. Srbi imaju Pavica i Milanovica, skloniji su gotovo Tolkienovskoj mitologizaciji. Mi u Hrvatskoj gnjijemo u krlezijanskoj mocvari uma, kao da smo stali negdje oko godine 1938, Sartre prije Sartrea. Poslijeratne (ovog Domovinskog rata) teme nisu doprinijele veselosti, Feric se sa svojim "Andjelom..." opasno priblizio Krlezi. Dobro nam idu erotske teme, na granici razuma i cesto, uma. Pisci (ne ubrajam publiciste tipa SD i DU, to je drugacija kategorija) koji spajaju obale Dunava, kao Irena Vrkljan, trpe neku svoju muku i pate dvostruku privatnu problematiku. Sto me malo muci je zasto smo tolika provincija uma i dalje, usprkos visestoljetnom trudu? Po poznatosti nasih pisaca smo na nivou... Bugarske ili Albanije. Nogometasi su nam mnogo, mnogo poznatiji. U cemu je problem? Mala knjizevnost? Gluposti. Lijepa zemlja, ljudi ne blesaviji nego okolica, komplicirana vjersko-etnicka struktura, moralo bi sve vrviti od zanimljivih prica. A tu-nista, sve neko kreketanje u zboru. Uska katolicka struktura misli? Sve sto iz nje izlazi je dekadentno, pa nam zato nista opcesvjetski vrijednog ne izlazi iz glava? Ili smo toliko pametni da nas Globalizacija Uma ne zanima? Mozda i nije tako lose da smo izolirana grupica koja tek treba postati kulturna (kako nas dozivljavaju na Zapadu), tako uspijevamo ocuvati svoju originalnost? Ili jednostavno tu originalnost nemamo, sve nam je posudjeno iz Madjarske, Austrije ili Italije? Posljednje "otkrice" (spor sam, da, sto cete, ipak radim zvijezde a ne literaturu) mi je da su slavenskom prostoru bliski kineski pisci. Bar oni koje sam ja imao prilike citati. Primjer: Gao Xingjian, prvi kineski literaturni nobelovac. 'Soul mountain' i 'One man's bible' su negdje izmedju Krleze i Ferica. Naravno, bez te tako svojstvene nam iscasenosti uma, koja postaje ocita upravo kad se cita Xingjiana, jer covjek osjeti da tu neceg nema, sto bi kod naseg pisca uslo. Kinez pise meko, gotovo Selimovicevski. Je li razlog te bliskosti ideologija koju su nam ugurali kroz nos i guzicu istovremeno u zadnjih 100 godina - ipak je sve tako razlicito u kineskom svijetu i u Hrvatskoj - ili je razlog neki treci? Sfinga hrvatskog spisateljstva i dalje suti. Ispred zgrade Sveucilista. |
- 04:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 16.12.2007.
Postindustrijska postmoderna. Ekoloski post.
|
Lijepa jesen i dalje ovdje na Tajvanu. Samo neka bude tako, molim, danas je bilo 28 cels na termometru iznad ulice kojom smo se vozili. A vozili smo se prema luci, malo da se podsjetimo da je Hsinchu grad blizu obale. Desetak kilometara do luke i jako reklamiranog "17km Scenic Coastal Area". Ajde da vam malo pokazem zakej morate biti sretni da Hrvatska nije Europski Tigar. I da cijenite svako drvo i cisti zrak koji bi iz Hrvatske mogli izvoziti. Luka. Ribari. Nesto drukcije nego u Simunima na Pagu, ali to je to. A onda nizbrdo. Podrucje za odmor. Ljudi uzivaju. Ova neprimjetna zgradica na pocetku "17km Scenic Coastal Area" je spalionica (reciklaznog) smeca, cujem da neki u Zagrebu imaju probleme s buducom instalacijom slicne vrste na pragu? Ma, pogledajte kako je to lijepo, ljudi uzivaju! Onaj (piz...) dimic koji stalno izlazi van nije uopce opasan ili otrovan, ko vam je to rekao? Mozete ga Gradonacelniku direkt u dnevnu sobu spelat pa bute vidli. Koje ono cvece voli ta njezna dusa? Obalaaaa, predivna obalaaa...sa Crvenim Kinezimaaaa s druge straaaneee, pa se moramo pripremiti za moguci desaaaant ;-) . J... crvene kineze (sorry, kineskinje!). Predsednice, di si?! Dojdi da Te okupam u Jednom Moru Jedne Drzave! Skupa s onim genijem iz konzulata u Hong Kongu. Ja sam samo prst umocio, s obzirom da je ovaj predivni zaljev smjestem izmedju povise pokazane spalionice reciklaznog otpada i stovarista nereciklaznog otpada, nadam se da nece otpasti do slijedeceg posta: Obala je tu, pa evo i mora, Kina s druge strane, otprilike udaljenost ko Zadar-Ancona: Ali glavno da imamo Successful Group i njihov Fantasy World, ovo opet iz mojeg susjedstva, u subotu sam malo biciklirao opet: Neizbjezna tvornica...ovdje je isto proizvedeno nesto iz vaseg kompjutera, ne brinite Iz zaledja Hsinchu, Crkva se trudi pobijediti na natjecaju sveopce ruznoce: Da, to je CRKVA. Najruznija sto sam vidio, ruznija i od onih po Poljskoj, nemres bilivit da postoji nekaj ruznijeg! A preko puta idilicne crkvice, 'Zeko i potocic'. Oj jadna li nam majka, ako nam je ovo buducnost! To 'zaledje' je inace na brdascima s kojih je pogled u daljinu sasvim normalan, Zagorje: Ljudi, pazite kaj delate sa sobom i prirodom, dobro? Kaj je ono na Baliju odluceno? Da se nist za sad ne uzbudjujemo, jos se moremo dogovarati. dogovarati (citaj, jos nas Ameri i Kinezi, brata dva, mogu zagadjivati, zagadjivati...). Ajde, nadajmo se da bu 2008 donijela promjene, u USA ide dolika Grmoliki majmun, a u Kini idu Olimpijske, koje buju malo priblizile Zuti svijet Bijelom i probale naucit kineze da ne hrackaju na ulicu. U Australiji su se svjetovi vec zblizili, pa novopeceni premijer Ruud spika kineski, zna covik ca ce mu tribat, e! Nakon svega, malo kalorija. Papicaaaa! Ovo vam doneseju na stol pa se lepo polako krcka i papate. Mljac mljac! |
- 14:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #
nedjelja, 09.12.2007.
Kasna jesen, skoro zima
|
I ovdje na Tajvanu je kasna jesen, skoro pa ce zima. Pa ja krenuo na biciklisticke kratke ture okolicom. U tropima to je jedino vrijeme kad se to moze s gustom, inace je prevruce i prevlazno. Sad su temparature spale na ugodnih 20 ak stupnjeva. Zivotinjski svijet u urbanoj sredini je raznolikiji nego se obicno misli. Vjeverice ovdje nisu crvenkaste, nego smedje boje. Sve ostalo je isto :-)  Cvijece uz cestu, pasa za oci  Ulaz u farmu, ovo na rubu s velikim liscem su drva banana  Rizino polje...ceka nakon zetve. Sad ce zaorati i slijedi nova tura.  Prigradska cesta. Slicno ko da se vozite negdi prema Novom Marofu iz Varazdina ;-)  NE fali mi snijeg, nimalo. Miris u zraku je bio miris rane jeseni. Mmmmmmmmm! |
- 08:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Lipanj 2023 (4) Svibanj 2023 (2) Travanj 2023 (7) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (2) Siječanj 2023 (4) Prosinac 2022 (4) Studeni 2022 (6) Listopad 2022 (6) Rujan 2022 (5) Kolovoz 2022 (5) Srpanj 2022 (3) Lipanj 2022 (4) Svibanj 2022 (5) Travanj 2022 (4) Ožujak 2022 (9) Veljača 2022 (5) Siječanj 2022 (9) Prosinac 2021 (7) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (9) Rujan 2021 (4) Kolovoz 2021 (2) Srpanj 2021 (5) Lipanj 2021 (3) Svibanj 2021 (6) Travanj 2021 (6) Ožujak 2021 (4) Veljača 2021 (4) Siječanj 2021 (4) Prosinac 2020 (1) Studeni 2020 (4) Listopad 2020 (8) Rujan 2020 (2) Kolovoz 2020 (3) Srpanj 2020 (6) Lipanj 2020 (6) Svibanj 2020 (8) Travanj 2020 (6) Ožujak 2020 (4) Veljača 2020 (5) Siječanj 2020 (2) Prosinac 2019 (4) Studeni 2019 (3) Listopad 2019 (5) Rujan 2019 (2) Kolovoz 2019 (1) Srpanj 2019 (5) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||